Ovo je i moja priča o dojenju koja još nije završila, a počela je prije nešto više od četiri godine kada sam ostala trudna s mojim anđelom. O dojenju nisam imala pojma i smatrala sam da su bočice i dudice nešto najnormalnije na svijetu, jer je tako bilo svuda oko mene. Onda sam naišla na Rodine internet stranice i sve se promijenilo. Čitala sam sve o dojenju, problemima i lijepim stvarima koje ono donosi i znala da je to baš za mene.

Moj Mihovil se rodio tri tjedna ranije s 2550 g. Prva dva dana nisam dojila jer su ga nadohranjivali, meni su se grudi prepunile, imala sam kvrge, boljelo me je, masirala sam se i izdajala. Sva sreća uspjela sam se izboriti da budemo 24 sata skupa i uz trud nekih sestara, sos telefona, uspjeli smo ga namjestiti na siku. Ja sam znala da ću dojiti i uz silne muke na početku i bolne bradavice koj su krvarile uspjeli smo. Imao je mala ustašca i bio je stvarno mala bebica, ali je uspio isprazniti moje grudi. Iako mi je pao 200 g na težini prva dva dana, iz bolnice smo nakon devet dana išli s težinom 2500 g. Nisam se nikada previše brinula oko težine, jer sam znala da radim najbolje za svoje dijete. Nikada nisam imala više samopuzdanja kao tada, iako smo samopuzdanje i ja dva različita pojma.

Na loše savjete se nisam obazirala. Iako ih je na žalost bilo. Slušala sam sebe i promatrala svoju bebu kako postaje zadovoljno i sretno dijete, a takav je i danas. Dojio je isključivo nekih devet mjeseci, jer je odbijao dohranu. Nikada nije bio ozbiljnije bolestan, osim manjih prehlada. Moja obitelj je bila malo skeptična prema mojoj odluci da ne kupujem bočice, ali kada je Mihovil s dva mjeseca bio na 4990 g svi su zašutjeli. Čak su svima ponosno pričali kako je on samo na siki.

Mi i danas s njegovih skoro četiri godine dojimo i zbog toga sam neizmjerno sretna. Ponekad mi je bilo teško njegovo nacicavanje po cijele noći i dane, ali nije mi žao. Ne znam što bi bilo da nisam bila toliko odlučna i informirana. Pogled na njegove zadovoljne plave oči kada ima siku u ustima ne može zamijeniti ništa na svijetu.

Ne znam do kada će ova priča trajati, ali znam da je to jedna lijepa priča koja će sigurno imati sretan kraj. I sada mi se na samu pomisao tako prekrasnog iskustva za nas oboje pune oči suzama.