cesto u postovima forumasica, koje nemaju iskustvo produzenog dojenja naslucujem neke mitove o istom...

cesto se spominje da je mama onda par godina posvecena samo i iskljucivo svom dojenom djetetu, da nema vremena a sebe, da je sama sebi na zadnjem mjestu i sl...
postoji jos jedan cesti mit s kojim se susrecem a to je da mame koje produzeno doje, tih par godina i ne rade, nego su opet stalno s klincima...

ipak, najcesci mit je o prevelikoj, cak neki naglasavaju i bolesnoj ovisnosti tj vezanosti majke i djeteta...

sve to ipak nije tako...

prouzeno dojenje je oduvijek postojala, samo se u nasoj kulturi, tvz kulturi bocice, izgubilo...
imate krasnih tekstova na portalu zasto je tome tako...

voljela bih da ovdje lijepo, ako mozemo, diskutiramo o tome imate li predrasude oko produzenog dojenja, kako gkledate na to, da li ste vi, koje dojite produzeno, znale da cete tako dugo dojiti? sto se promijenilo u vasem razmisljaju o dojenju od onog trena kad se postali majka?...
sto vasa okolina misli o tome?

meni je jako lijepo cuti i dozivjeti podrsku nasih baka, bake cesce nego nase majke, pogotovo ako su zivjele na selu, dojile su produzeno i dozivjela sam podrsku bas od tih zena, puno prije nego od nekih mladjih baka, koje su radjale 60tih i 70tih godina proslog stoljeca...

kakva vi imate iskustva?