nakon 9 dana gledamo mi stare fotke i dodju one dojece na red.
i beba Lea, beba Lea sisa, pa Lea sisa...i pocele smo pricati da li ona jos uvijek sisa, pa kaze da ne.
pa ju pitam jel to znaci da je gotova, da vise nece, a ona "neeeee" kao oce jos....
pa sam ju pitala jer moze jedno oprostajno da nas tata slika, pa je rekla da oce.
primila je sisu, zagrlila ju, zatvorila oci, onako andjelovski, spokojno i njezno i povukla. tad je pustila i skocila "tata, nemoj slikat!!", vratila se na sisu, nasmijala se sa sisom u ustima, onako vragolanski, njoj svojstveno, pogledala me u oci i povukla.
ponovo je skocila "nemoj slikati" i on je maknuo fotic, ali trenutak je otisao, ona je bila nervozna i rekla kako je dosta.
na bradavici je jos bilo mlijeka.
navecer kad legnem na trbuh osjetim nelagodu u prsima....

uglavnom, zavrsavamo.

i dalje su mi osjecaji podvojeni jer koliko sa nostalgijom gledam na proteklih 35 mjeseci toliko sam zadovoljna i ponosna sto je moje djete toliko samostalno i zrelo samo znati sta i kada nesto zeli i treba odnosno kada vise ne treba