Joj kad ovo sve čitam, muka mi dođe! Curica mi ima 12 i pol mjeseci i ne mogu nikako prežaliti ne-dojenje Dan danas znam, dok ležim kraj nje, zamišljati kako je lijepo dojila na samom početku, bez problema lovila bradavicu, zaspala s ustima punim mlijeka, čak mi nedostaje onaj osjećaj punih i pomalo bolnih dojki... Zbog pupkića s njenih 10 dana bile smo kod pedijatrice di ju je sestra vagala i ustanovila da nije dovoljno dobila na kilaži (ponavljam, sa samo 10 dana!!!), a ja onako u šoku kažem: Pa stalno je na sisi! I ona to protumači kao da je dijete gladno i da treba uvesti adaptirano itd., itd... ali ono, samo tako! Ne moram vam opisivati koliko sam tužna i jadna bila! Nisam očekivala da mi održi tečaj dojenja, ali da je makar rekla da potražim kakvu stručnu pomoć ili da ustrajem i sl.,znači bilo kakvu rečenicu OHRABRENJA i PODRŠKE DOJENJU, već bi drugačije bilo...
Da vas sad ne davim detaljima daljnje priče... samo savjet: ne odustajte, budite uporne i samopouzdane u dojenje i vjerujte da će se isplatiti, a ovakve i slične sestre, patronažne, pedijatrice, ne znam šta reći osim ih OTKANTATI!!!