Samo se dviju mora u zivotu sjecam, i obe su iz trudnoce - prva da mi je umrla mama, a druga da imam neke uzasne kraste po licu s kojeg otpada meso, neku groznu bolest. Nikad nisam osjetila takvo olaksanje kad sam se probudila i shvatila da je sve bio samo san. Vjerujem da ona (pod)svjesna briga hoce li sve biti dobro na taj nacin pokazuje da je tu.