bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

[Svimbalo]

...Recimo, ja sam imao faza kad sam na poslu imao previše posla i tražio pomoć, no svaki put kad je netko zaista došao pomoći uvijek sam zlurado sam sebi govorio "ma da, on će to riješiti, pojma nema, bolje da ja to sve sam radim" ili "ma da, vidim da radi, no nije to način na koji bih to ja radio, nije to DOBAR način" ... i onda opet isto, na kraju ja ispadnem "patnik" koji se muči i nije shvaćen ... a mogao sam pustiti ljude da rade kak znaju (i nek preuzmu odgovornost za te poslove) i raditi manje i ugodnije.

Mislim da je ta sorta "patnika" (kojoj i sam naginjem, ali se uspješno "liječim") možda i najteža za prepoznati i liječiti ... a to je čest slučaj kod žena. "Mužu, ajd ti napravi to i to i to i to" i onda "ma daj, to se ne radi tako, opet si zabrljao, vidiš da ti to ne možeš, ma opet sve visi na meni, nitko me ne razumije, nitko to ne može kao ja itd itd itd", umjesto da se pusti čovjeka da radi kako zna i snosi odgovornost za to što napravi.
....

Da, da, to SAM JA!

[tatek]

E, onda se treba "liječiti", prihvatiti da neke stvari MORAJu biti drugačije od onih kako bismo ih mi željeli i da ne možemo upravljati svime i svačime oko sebe ... ali, još važnije, da je DOZVOLJENO nemati kontrolu nad svime i da je DOZVOLJENO uživati u trenucima bez posla i obaveza i životu općenito.

Mojn konkretan primjer - već godinama se dogovaram sa MŽ da jedno popodne u tjednu imam slobodno za sebe (odlazak u grad, šetnja, whatever) i ona je uvijek bila za to ... međutim se to uvijek svodilo na eventualno jedno popodne u mjesecu jer sam ja uvijek iamo nekog važnog posla doma ili mi je bed bilo ostaviti nju samu sa klincima (jer je bila umorna, prehlađena, klinci nervozni itd) ili sam pak otišao i natrpao si obaveza po gradu da nisma stigao napraviti nešto tšo mi je bilo ćef. I žalio sam se sam sebi i njoj kako nikad ne uspijevam malo se opustiti sam sa sobom ... no, naravno, nije bio problem kod nje nego kod mene. I sad sam odlučio koristiti to svoje vrijeme za svoju razonodu redovno, jedino me baš neka velika frka može u tome spriječiti.

[Svimbalo]

E, onda se treba "liječiti", prihvatiti da neke stvari MORAJu biti drugačije od onih kako bismo ih mi željeli i da ne možemo upravljati svime i svačime oko sebe ... ali, još važnije, da je DOZVOLJENO nemati kontrolu nad svime i da je DOZVOLJENO uživati u trenucima bez posla i obaveza i životu općenito.
...

Moj će proces liječenja biti dugotrajan...
A mora započeti time da eliminiram iz svoje svijesti ideju da ono što ja smatram ispravnim da je i OBJEKTIVNO ispravno, da je moj način uistinu i THE način...
To mi je i u svađi čest argument...
Ponekad sam doista u pravu-ako kažem MM-u da ne smije previše paničariti nad djetetom i sukladno tome mu sve zabranjivati, to je doista i objektivno točno (ili bar općeprihvaćeno), ali to je možda jedan primjer u moru drugih gdje je i njegov način jednako "dobar", "ispravan", samo drugačiji...

[Mihovil]

tatek je pogodio s pitanjem i ja o tome već neko vrijeme razmišljam. Kod mene je slučaj da muškarci u mom životu (MM i tata) nisu u stanju izraziti nježnost, ne podržavaju me u mojim nastojanjima da se pokrenem i radim stvari koje me čine zadovoljnom i stalno mi nešto prigovaraju.

Čitala sam u jednom tekstu od Tomislava Budaka o obiteljskoj karmi kako si biramo (nesvjesno) ljude koji seponašaju po sličnim obrascima. Iako su MM i moj tata naizgled vrlo različiti, stvarno imaju neke dodirne točke. Učili smo od svojih majki, one od svojih i tako sve u krug. Važno si je to osvjestiti i pokušati prekinuti taj niz.

Sinoć sam MM pričala o jednoj svojoj ideji koju već dugo imam u glavi i uskoro će se na tu temu održati jedna radionica na koju želim ići pa tko zna, možda ju i realiziram. On me je zabrinuto pogledao, rekao da mu se čini da se još tražim (naravno da je u pravu :? , ali što je u tome loše) i da nije siguran da je to baš nešto ok.

Ja sam njega poticala da si nađe neki hobi, jer radi dosta stresan posao i treba nešto gdje će se relaksirati, i na moje veliko zadovoljstvo ići će u speleološku školu. Dakle on smije imati hobije i tražiti se, a ja ne. Ne vrijede ista pravila.

[Mihovil]

I još sam nešto zaboravila. Sinoć se je sjetio nečega što sam ja jednom rekla, a to je da mi je ponekad teško uskladiti sve obaveze i biti mama, supruga, ljubavnica, jer svatko traži svoje vrijeme, a u zadnje vrijeme i ja sama za sebe.

Dobro je što o tome razmišlja i čini mi se da se na neki način boji, da ću u toj potrazi za sobom zanemariti njega. Jer očito je da me jako voli i da mu značim puno u životu.

Sinoć, kada sam došla s yoge, pronašla sam ga zadubljenog u Priče koje iscjeljuju, što je za njega veliki korak.

[tatek]

I još sam nešto zaboravila. Sinoć se je sjetio nečega što sam ja jednom rekla, a to je da mi je ponekad teško uskladiti sve obaveze i biti mama, supruga, ljubavnica, jer svatko traži svoje vrijeme, a u zadnje vrijeme i ja sama za sebe.

Dobro je što o tome razmišlja i čini mi se da se na neki način boji, da ću u toj potrazi za sobom zanemariti njega. Jer očito je da me jako voli i da mu značim puno u životu.

Sinoć, kada sam došla s yoge, pronašla sam ga zadubljenog u Priče koje iscjeljuju, što je za njega veliki korak.

Mislim da nam je to sviam zajedničko - strah od promjene, i one u nama i one kod naših najbližih, koji nam puno znače i kojima mi puno značimo.

Tokom posljednje godine sam prošao obje faze, i one u kojima sam se sam za sebe brinuo kud će me odvesti neke promjene koje sam osjećao u sebi (poimanju svijeta, okoline, sebe samog) i one u kojima me je bilo iskreno strah kud će promjene (njene) odvesti MŽ. Hoćemo li i dalje živjeti više-manje skladno kao i do tada, hoću li ju razumjeti (i ona mene), hoćemo li uopće biti zajedno tamo negdje u daljini budućnosti ...?

Moram reći da sam neko vrijeme imao podosta neugodan osjećaj bojazni da bi nas životne promjene mogle odvesti suprotnim putevima i trebalo mi je dosta vremena da se pomirim sa takvom situacijom i da kažem sam sebi da promjene ne moraju biti nužno loše (dapače, pokazale su se kao vrlo dobre za nas oboje) i da na njih (njene promjene) moram gledati sa odobravanjem, čak poticanjem (jer ću u suprotnome baš doživjeti otpor i možda sam skrenuti tok stvari tim putem kojim ne želim, razilaženju).

Da li ste i vi drugi bili kad u takvim dilemama? Meni je to bilo nešto posve novo, nakon 44 godine života i 9 godina veze, i nimalo se nisam ugodno osjećao u prvoj fazi kad sam posato svjestan tih promjena ....

[fegusti]

... htjeli bi suradnju, a u biti boga molimo (i na podsvjesni način) sve radimo da do toga ne dođe.

i ja o ovome razmišljam ali u drugačijem kontekstu... jer je to kod nas bilo obostrano.
deklarativno smo bili za suradnju i sami sebe uvjerili kako smo sve poduzeli kako bi do nje došlo ali, eto, onaj drugi neće pa neće da nas shvati.
zapravo smo bili zatvoreni za surudnju iz straha da ćemo čačkajući još prije shvatiti kako nismo rođeni jedno za drugo i razići se (što podrazumijeva neizvjesnost).

još sam nešto htjela napisati al mi pobježe misao...

[fegusti]

ovo mi pisanje podigne raspoloženje.
nekako olakšam dušu i čini mi se da se krećem prema nekim spoznajama.
tatek mi je odličan moderator teme.
baš mi razbistri i fokusira misli (inače imam problema s održavanjem pažnje, misli mi vrludaju).

[Mihovil]

meni se u svim tim promjenama nameće jedna riječ, a to je povjerenje. Ja MM neizmjerno vjerujem i shvaćam taj njegov strah. Ali voljela bi da me bar malo podrži u nekim mojim nastojanjima. Nije da uvijek izostane podrška, ali izostaje tamo gdje dajem sebe. Možda je i to poanta, jer ću tada manje sebe dati njemu. Možda je ljubomoran i sebičan. Ili ne zna drugačije, ma ne znam ni sama.

Najteže u svakoj vezi i odnosu je prihvatiti druge onakve kakve jesu jer ih uvijek krojimo po sebi i po svojim željama. Meni je ponekad vrlo teško prihvatiti težak karakter MM, a vjerujem i njemu moj. Da to uspijemo bilo bi nam puno lakše. A o čemu bi onda ovdje razgovarali?

[tatek]

tatek mi je odličan moderator teme.
baš mi razbistri i fokusira misli (inače imam problema s održavanjem pažnje, misli mi vrludaju).

Mi se tu međusobno moderiramo.
Ja istovremeno vrtim neke svoje filmove u glavi i uz vaše priče rješavam i neku svoju.

Jest, nije lako prihvatiti partnerovu težnju da se na neki način više osamostali (nekom aktivnošću, širim krugom prijatelja, pogotovo nepoznatih itd), to nekako automatski rezultira obrambenom reakcijom "A zašto to? Zar ti nije dovoljno dobro ovako? Zar ti nisam dovoljan ja?"

A stvar je u tome da možemo imati više bliskih ljudi oko sebe - partner je jedan, ali je prijatelja više.
A isto tako i aktivnosti ...

I ja osjećam ponekad taj žalac ljubomore kako MŽ isto širi krug svojih aktivnosti i poznanstava ... no, onda si mislim, hej, pa ona je dobrovoljno tu sa mnom, ne zato što ju ja vežem užetom, i mogu biti samo ponosan što imam tako svestranu osobu pored mene koja me voli.
I, naravno, to podrazumijeva i recipročnost - ok je da i ja imam takav krug aktivnosti i ljudi koji me ispunjavaju na neki svoj način, a da pritom naš brak i veza i funkcioniranje kao obitelj nisu upitni.

[fegusti]

I moj otac je bio takav ali nakon iznenadne bolesti se promijenio na bolje jer je shavtio šta mu je važnije.

to je životna istina.
često je potrebna bolest, smrt, razlaz... da se čovjek priupita što mu je u životu važno i što treba poduzeti/promijeniti da zadrži to do čega mu je zaista stalo.

meni se čini da bi mi stvari postale jasnije da sam imala priliku (ili si je sama stvorila) da se osamim, stanem i razmislim o onome što sam ostavila za sobom.
dokle god sam u središtu zbivanja, čini mi se da ne mogu sagledati čitavu situaciju.
ne govorim tu samo o partnerskom odnosu već i o odnosu s djecom.
jedino što sam u ovom drugom odnosu spremnija na samokritiku jer smatram da nisamo u ravnopravnom položaju - ja imam neko životno iskustvo i spoznaje a dijete ih nema.
zapravo, trebala bih primijeniti na partnerski odnos taj princip promišljanja o ponašanju koji primjenjujem kada su u pitanju djeca.

[Ifigenija]

Da ne citiram u detalje - Tatek, hvala na introspekciji! Mogla bih potpisati svaki redak tvojih uvida. Točno tako!

[Maslačkica]

Rješenje? Pojma nemam... reći mu šta osjećaš, pokušavati i ne odustajati i vidjeti da li vodi nečemu da li ima pomaka. Isto tako, probati sa više taktika, pa možda neka upali i ako ne onda znati da si sve probala...

Argenta [/i]

slazem se s tvojim postom maslackica, al evo, ovaj me dio malo zaintrigirao...

zasto bi ona morala - da bi njihova veza opstala - probati sve i sva i ako nista bas ne upali da bar zna da je sve pokusala? mislim, stvarno mi nije jasno (ovo sad i opcenito mislim, ne samo u argentinom slucaju), zasto bi jedna strana morala dat sve od sebe i isprobavati stotine solucija ne bi li stogod slucajno upalilo? :/ zar nije odgovornost za odnos na oba sudionika? zasto bi se jedno trudilo iz petnih zila dok se ovo drugo i dalje ponasa po svom ceifu? :/

meni je to nepravedno i ne bi nikad to radila. kad bi se susrela s problemima u braku/zajednici - otvoreno bi o njima razgovarala i trazila od partnera da zajedno odlucimo sto cemo i kako. ako to ne bi mogli ostvariti - ne bi ostvarili nista. na zalost il na slobodu, kako god.

Pa jedna od taktika je i razgovor...
Teško je promijeniti način života, to zahtjeva najveći napor...a u ovom slučaju muž mora baš puno toga promijeniti i nije lako...
Zašto sam rekla da proba sve? Pa baš zbog toga što jednog dana, nakon određenog vremena, stvari sagledavamo iz drugog kuta, a i često se desi da se pitamo da li smo sve moguće napravili da bi se veza spasila, tj. da li smo napravili najbolje što smo mogli.

Evo, u konkretnom slučaju...možda je Argentin muž u depresiji malo, možda mu se teško pokrenuti, možda mu je lakše ovako, jer djeca, pa i sam partner iziskuju našu energiju i najlakše nam se zatvoriti sami u sebe.... Vidimo jako puno ljudi oko sebe koji trebaju pomoć, pa i mi sami je trebamo, a teško nam se odlučiti koraknuti i pružiti ruku partneru, ali na način kakav našem partneru treba, a to nije uvijek kako mi mislimo da bi trebali, jer od svog partnera očekujemo više...
I naravno, možda jedna od taktika upali, pa se odonosi poprave do nevjerice, a možda i ne...

Možda ovo ništa nije što ja pišem...možda osoba na kraju skonta da partner/ica uopće nije ono što njemu/njoj treba i krene svojim putem, ali kažem treba probati, ali ne do besvjesti....

[Maslačkica]

Nije on nikakav šovinist i zatucani staromodni čovjek, nego je jednostavno rekao otvoreno kakv je, kakav brak/obitelj želi i na što je/nije spreman i na meni je da to (ne)prihvatim.

Ovo mi je malo "zaparalo oči"...
Mogu reći da je meni ovo neprihvatljivo, tj. "ja sam ovakav, a ti ako hoćeš hoćeš, a ako nećeš nećeš"
Kada neko ne želi da se prilagođava drugoj osobi s kojom si u braku mi nije jasna baš. Kako onda to funkcionira?

[ivanas]

Hvala svima na pisanju u ovoj temi i što dijelite svoja intimna iskustva i razmišljanja. Čitam cijeli topic već drugi put u dva mjeseca i stvarno me potaklo da preispitam samu sebe, svoju vezu i partnera.

Neka tatekova pitanja su me stvarno bocnula i natjerala da razmislim o nekim svojim postupcima i osobinama. Svi mi ustvari sebe uvjeravamo da smo bolji nego što jesmo( u psihologiji je to već odavno utvrđeno i potvrđeno).
Naš ego se jako boji takvih pitanja i promišljanja pa nam je lakše svoje mane i izvor problema tražiti u partneru, obitelji, državi, planeti nego u sebi.


Svima

[kahna]

U, trebala bi je i ja pročitati ponovno.
Jer mi je stvarno pomoglo dok je bila "živa".
Sad kao da sam se opet udaljila od nekih razmišljanja i djelovanja, potaknutih ovom temom. :/

[Romeo&Julija]

Nije on nikakav šovinist i zatucani staromodni čovjek, nego je jednostavno rekao otvoreno kakv je, kakav brak/obitelj želi i na što je/nije spreman i na meni je da to (ne)prihvatim.

Ovo mi je malo "zaparalo oči"...
Mogu reći da je meni ovo neprihvatljivo, tj. "ja sam ovakav, a ti ako hoćeš hoćeš, a ako nećeš nećeš"
Kada neko ne želi da se prilagođava drugoj osobi s kojom si u braku mi nije jasna baš. Kako onda to funkcionira?

baš i mene to zanima,jer sam ipak u ovih 13 god. braka promjenjena
na bolje,prilagodljivija,tolerantnija...
kako može ne mjenjat se?
pa mi rastemo i sazrijevamo u braku,zar ne?

[ivanas]

Imam spremljen cijeli tekst na kompua ne znam kako bi stavila link , pa ću ovdje postati dio bitan za temu. Inače super su mi tekstovi Tomice Šćavine, kratki i sažeti, pogode bit.

Mijenjaj se
Mjerilo ljudske inteligencije nisu ni testovi ni uspješnost, već kapacitet za mijenjanje sebe. Jedino što imamo je osobni razvoj, vlastita promjena. Bez obzira zbog koga to činimo. Piše: T. Šćavina
Sve što imamo je naša vlastita promjena. Postajanje sve kvalitetnijim bićem kroz razne životne situacije, kroz međuljudske odnose i kroz odnos sa cjelokupnim postojanjem. Pri tom je sasvim svejedno želimo li se mijenjati radi sebe ili radi drugih. Kada se dogodi promjena koja predstavlja korak bliže sebi, ona je istovremeno i korak bliže drugima. To znači da se otvorio komunikacijski kanal između unutarnjeg i vanjskog svijeta koji je na nov način protočan i zbog toga životu pojedinca pridaje još jednu nijansu.

A što je život raznolikiji u svojim nijansama, to je snažniji osjećaj slobode življenja. Osoba koja je svjesna svoje unutarnje slobode, svoje slobode biranja i odlučivanja to isto može i pružiti drugima. Ono što nas veže za određene “nivoe slobode” jesu vlastite nerazriješene priče, pozitivna i negativna iskustva, idealizirana sjećanja i bolni ožiljci koji datiraju od nekada.


[/b]

[tatek]

To što nije bilo novih postova na ovoj temi ne znači da ona i dalje nije otvorena i da i dalje nije pomagala svima nama koji tražimo odgovore na važna životna pitanja.

Na temelju ove teme i ovih tema koje su tu spomenute imao sam tokom posljednjih nekoliko tjedana mnoštvo vrlo zanimljivih razgovora, i sa MŽ i sa prijateljima, ali i nekim osobama koje sam do skora tek jedva poznavao,a sad ih mogu uključiti u krug najbližih prijatelja. za sve njih!

Ono što je bilo zajedničko svim tim razgovorima je da su bili izuzetno otvoreni i iskreni, bili smo vrlo iskreni i jedni prema drugima, ali i ponajviše prema sebi samima, a mislim da je to najvažnije. I kroz te razgovore smo se dotakli puno naših slabih točaka i problema i neke od njih smo, rekao bih, i razriješili. I svi ti razgovori, kao i ovi ovdje naši na forumu, su bili kao neka vrsta skupine podrške u kojima ljudi jedni drugima pomažu da riješe svoje probleme. Ja tebi, ti njemu, on meni ... razmjenjujući životna iskustva i uvide puno je lakše doći do nekih novih saznanja nego sam buljiti u problem i razbijati glavu tražeći rješenje.

Stoga, mislim da sad mogu sa još većom dozom sigurnosti reći da razgovor uvijek pomaže - razgovor sa svakime tko je dobronamjeran i iskreno ulazi u njega, od partnera, prijatelja, pa čak do nepoznatih ljudi tipa nas na forumu. I pomaže kad smo iskreni prema sebi i otvoreni prema novim spoznajama (i novim ljudima, koji nam svojim iskustvom mogu pomoći).

Eto, toliko za sada ... vjerujem da će tema opet živnuti čim ju zatrebate!

[Romeo&Julija]

Imam spremljen cijeli tekst na kompua ne znam kako bi stavila link , pa ću ovdje postati dio bitan za temu. Inače super su mi tekstovi Tomice Šćavine, kratki i sažeti, pogode bit.

Mijenjaj se
Mjerilo ljudske inteligencije nisu ni testovi ni uspješnost, već kapacitet za mijenjanje sebe. Jedino što imamo je osobni razvoj, vlastita promjena. Bez obzira zbog koga to činimo. Piše: T. Šćavina
Sve što imamo je naša vlastita promjena. Postajanje sve kvalitetnijim bićem kroz razne životne situacije, kroz međuljudske odnose i kroz odnos sa cjelokupnim postojanjem. Pri tom je sasvim svejedno želimo li se mijenjati radi sebe ili radi drugih. Kada se dogodi promjena koja predstavlja korak bliže sebi, ona je istovremeno i korak bliže drugima. To znači da se otvorio komunikacijski kanal između unutarnjeg i vanjskog svijeta koji je na nov način protočan i zbog toga životu pojedinca pridaje još jednu nijansu.

A što je život raznolikiji u svojim nijansama, to je snažniji osjećaj slobode življenja. Osoba koja je svjesna svoje unutarnje slobode, svoje slobode biranja i odlučivanja to isto može i pružiti drugima. Ono što nas veže za određene “nivoe slobode” jesu vlastite nerazriješene priče, pozitivna i negativna iskustva, idealizirana sjećanja i bolni ožiljci koji datiraju od nekada.


[/b]

:D

[tatek]

... Pri tom je sasvim svejedno želimo li se mijenjati radi sebe ili radi drugih.

Ja bih tu samo napomenuo da smatram da svaka promjena (željena) ima u korijenu promjenu radi sebe ... i tu ne vidim ništa loše. Mi živimo samo naš život i niti jedan drugi i samo njime možemo/smijemo raspolagati ... i sasvim je normalno da se mijenjamo tako da nam naš život bude što bliži našem idealu.

A promjena radi drugih? Hm, to mi nije baš jasno ... ako je to promjena koju i mi želimo, a netko drugi ju je potakao, tad je to sasvim OK, netko drugi nam je otvorio vrata prema nekim našim novim horizontima koje želimo doseći.

No, ako netko od nas TRAŽI promjenu ili mi idemo u promjenu jer se želimo nekome dopasti, ali nam u stvari to nije u našem interesu ... tad to baš ne vidim kao nešto pozitivno.


A kaj se tiče onog "ja sam ovakav, a ti ako hoćeš hoćeš, a ako nećeš nećeš" ... moj stav je tu li-la. S jedna strane mi je sasvim legitimno zastupati neke svoje životne stavove koji su nam važni i sasvim mi je ok ne željeti odstupati od njih. No, nije mi ok kad se unaprijed odbija mogućnost razgovora, dogovora, kompromisa oko nekih stvari kod kojih je moguće postići ga.

Biti krut i ne odstupati ni milimetar od svog stava mi nije pozitivna osobina, nitko na svijetu nije posrkao svo znanje i iskustvo i ne može tvrditi da će baš tako i uz te stavove živjeti do kraja života.
A isto tako ne razumijem ljude koji nemaju stava i koji čine sve, i željeno i neželjeno, samo da bi ostali na nekom radnom mjestu, u nekoj vezi, sačuvali neku privilegiju, prijateljstvo, financijski status itd.

Za jasan i čvrst stav sam uvijek, ali za isključivost i manjak tolerancije nisam nikad bio.

[ivanas]

A promjena radi drugih? Hm, to mi nije baš jasno ... ako je to promjena koju i mi želimo, a netko drugi ju je potakao, tad je to sasvim OK, netko drugi nam je otvorio vrata prema nekim našim novim horizontima koje želimo doseći.

Ja sam to isto shvatila ovako, kao poticaj za promjenu koji je dosao od drugih.

Biti krut i ne odstupati ni milimetar od svog stava mi nije pozitivna osobina, nitko na svijetu nije posrkao svo znanje i iskustvo i ne može tvrditi da će baš tako i uz te stavove živjeti do kraja života.

Kad se samo sjetim koliko nam se misljenja i stavovi oblikuju i preoblikuju tokom života, tvrdoglavo ostajati pri nečemu u jednom trenutku čini se toliko glupo kad ćemo i mi sami taj stav možda odbaciti tijekom vremena.

Samo je problem što ima veliki broj ljudi koji prihvate određene stavove do nekih godina u životu i po tome tupe cijeli život, i ništa novo ne može proći kroz taj oklop. Mogu zato iz prijašnjeg iskustva shvatiti osjećaj nemoći kad nam je takva osoba partner. Jedna strana se trudi, mijenja sebe, radi na sebi, proba se približiti ali ne ide. U takvoj situaciji je ključno shvatiti kad je trenutak da odustanemo i krenemo svojim putem.

[tatek]

[U takvoj situaciji je ključno shvatiti kad je trenutak da odustanemo i krenemo svojim putem.

Točno tako.

[lucylu]

[quote="ivanas"]Samo je problem što ima veliki broj ljudi koji prihvate određene stavove do nekih godina u životu i po tome tupe cijeli život, i ništa novo ne može proći kroz taj oklop. Mogu zato iz prijašnjeg iskustva shvatiti osjećaj nemoći kad nam je takva osoba partner. [b]Jedna strana se trudi, mijenja sebe, radi na sebi, proba se približiti ali ne ide. U takvoj situaciji je ključno shvatiti kad je trenutak da odustanemo i krenemo svojim putem

poboldala sam dio koji me zatekao
kao da sam ga ja napisala i samo se pitam dokle vise.
nisam tip patnika, ne zelim nositi cijeli 'zajednicki' zivot na svojim ramenima, nisam tip koji smatra da je moj nacin najbolji nacin, zelim razumjevanje, postovanje, sudjelovanje i angaziranost
dosta mi je crtanja svakog koraka koji bi trebao napraviti, dosta mi je moljenja da ostane malo s nama i da svom djetetu pruzi malo paznje.
zateknem se u zadnje vrijeme u razmisljanju da se neke stvari nebi trebale niti spominjati, zar je potrebno govoriti ajde se druzi malo s svojim djetetom, ajde ostani malo s nama
i onda kad ih i spomenes i nedaj boze cak i zabranis (boze kao malom djetetu) izlaske dobijes durenje, grintanje. strasno nesto!
ja sam zakljucila da je trenutak da se stavi situacija pred sam zid, znaci ili cemo otvoreno razgovarati i pokusati rijesiti nastalu situaciju ili idemo dalje svatko svojim putem. ili/ili
I to nisu isprazne prijetnje, stvarno sam spremna nastaviti zivot sama, bez njega... na zalost to i nece biti neka drasticna promjena u nasim zivotima jer njega uopce i nema nikad, od kada se malena rodila on kao da se raspametio, nema drugog izraza.
Mozda ja sada imam prevelika ocekivanja, ali po meni zar roditeljstvo ne donosi ogredenu dozu odgovornosti, angaziranosti?
emocinalne, financijske itd...
mm je sa rodenjem naseg djeteta postao sebicno g.vno
pokusala sam par puta pricati s njim, reci mu tocno, pardom nacrtati mu tocno sto me muci, molim te pomozi mi! ali nema nikakvog odjeka s druge strane
pod krinkom posla odlazio je vani ali na zalost istina je ispala totalno drugacija
netko je pitao kako znas da je gotovo?
jednostavno znas! osjetis da tu vise nema nicega. samo ljstura onoga sto je nekad bilo

[tatek]

Eto, koliko mi se čini ti si uvidjela gdje je problem i već donijela i odluku.
Sretno sa izvršenjem!

[ivanas]

Hrabro i sretno!!

[Cruella]

Imam jedno pitanje - Koliko vasi MM izlaze cesto i smeta li vam to? Naime, ja i moj suprug se najvise svadjamo oko toga jer on dva puta sedmicno ide sa drustvom na pikado, gdje ostaje do najmanje do 01:30 a i uglavnom se vraca pripit. To me strasno zabrinjava i nervira, i uopste ne umijem da se postavim na pravi nacin koji bi doveo do normalne komunikacije na tu temu, bez svadja. Mada i on svaku moju pridiku na taj racun dozivljava vrlo negativno i odmah zauzima odbrambeni stav. Inace, moram priznati da on to meni do sada nikada nije uradio (mada i kada ja izlazim sa drustvom ne ne ostajem tako dugo i ne vracam se pripita) Ali ipak mislim da je to zbog toga sto takvo istustvo nema. Nijesam takva da bih se sa njim igrala macke i misa i pokusavala da ga dovodim u iste situacije, kako bih ga "nausila pameti", a ni drugi neki nacin rjesavanja tog problema ne umijem da pronadjem. To njegovo takvo ponasanje tumacim kao bijeg od mene i porodice, i kao eventulanu prijetnju nasem braku, jer ce ga vremenom udaljiti od mene

[ivanas]

Ako on preko tjedna i sve ostalo vrijeme ispunjava svoje obaveze prema obitelji ne vidim problem u tome što par sati tjedno provede u društvu sa prijateljima.

Meni osobno nije palo na pamet nikada mom partneru držati prodike zašto je negdje bio, i koliko. Niti je to njemu palo na pamet da meni radi. Mislim da to samo može napraviti kontraefekt i izazvati inat u osobi i osjećaj neslobode.

Mi još nemamo djecu pa je to drukčije i vjerujem da će se puno toga promjeniti kad dodu djeca, pa ce i druzenja i izlasci biti rijeđi(premda i sada ne izlazimo bas prečesto jer nam se ne da), ali će ih povremeno biti, i vjerujem da ni tada nece biti problema.

Doduse mi cesto i izlazimo s drustvom i mojim i njegovim zajedno jer sam se ja super skompala s nekim njegovim prijateljima i on s mojima.Tako da odvojeno izlazimo samo kad ono drugo ne može ili mu se jako ne da.

[Anvi]

MM jedva da uopće ide van, gotovo nikada, u tolikoj mjeri je kućni tip da sam se bila zabrinula jel nešto možda s njim nije u redu, pa sam ga sama poticala da izađe van s prijateljima, barem povremeno. Nakon tjedana i tjedana nagovaranja, a uvijek je imao neki izgovor, uspjelo mi je: pomaknuo se, krenuo, izašao, bilo mu je super, i odonda izlazi jednom tjedno s dečkima van (ne trebam ga više nagovarati :D ), a ja uživam u trenucima koje imam za sebe!

[Žabica]

Ni moj MM nije neki društevni tip. Tu i tamo ga gurkam da ide s nekime na kavu. Meni te kave znače puno, malo se maknuti od kuće, potrošiti koji sat bez nekog pritiska. Koliko primjećujem njemu ne znače koliko i meni. Dobro, u jednu ruku ga razumijem, dođe kasno s posla pa mu se nikud ne ide.
Iako, moram priznati da ide 2 puta tjedno negdje i dolazi doma pripit ne bih baš bila oduševljena, stvaljam naglasak na pripit...

[Cruella]

Mi još nemamo djecu pa je to drukčije i vjerujem da će se puno toga promjeniti kad dodu djeca, pa ce i druzenja i izlasci biti rijeđi(premda i sada ne izlazimo bas prečesto jer nam se ne da), ali će ih povremeno biti, i vjerujem da ni tada nece biti problema.

To me dodatno nervira jer on nije izlazio dok nijesmo imali djecu, nego je to poceo da radi pola godine nakon sto smo dobili prvo. Kod njega je proces izgleda bio obratan, kada je poceo da pravi porodicu shvatio je da bi mogao da se provodi kao u momacko vrijeme. MA ne znam, kontam da u vecini situacija pretjerujem, ali ne mogu biti ravnodusna posebno kada samnom skoro nikada ne izlazi, a i kada to radi uvijek je to na moj predlog, a ujedno ni nemamo zajednickih prijatelja sa kojima nasamo provodimo vrijeme.
Uz sve, ne poznajem nikoga iz mom blizeg okruzenja i od mojim poznanika i prijetalja koji se tako ponasaju, sto me dodatno uvjerava da sam u pravu

[ivy]

Uz sve, ne poznajem nikoga iz mom blizeg okruzenja i od mojim poznanika i prijetalja koji se tako ponasaju, sto me dodatno uvjerava da sam u pravu

ja poznam ljude koji se tako ponašaju i super su (izlazak im je potreban da bi se opustili), a poznam ih i koji rade gluposti..tako da sve ti ovisi o čovjeku

[fegusti]

dva puta sedmicno ide sa drustvom na pikado, gdje ostaje do najmanje do 01:30 a i uglavnom se vraca pripit...

iz vlastitog iskustva - to što izlazi sa svojim društvom 2 x tjedno me ne bi smetalo ali ovo boldano bi - jako.
sada možda pušem i na hladno ali opreza nikad dosta.
svojevremeno sam pokrenula temu o alkoholizmu pa pogledaj ovaj link:
http://roda.hr/forum/viewtopic.php?t...er=asc&start=0

[ivy]

ajme fegusti kakav topic
nadam se da je situacija bolja

[koryanshea]

cruella sta tebi tocno smeta? to sto izlazi s njima, a ne s tobom, nedostaju ti vasi izlasci? to sto prije nije izlazio, a sada mu odjednom to treba, pa se osjecas kao da te izbjegava? to sto se vraca pripit, pa te gnjavi? to sto je sutradan blago mamuran pa nije neko drustvo?
tebi to smeta zato sto ti nekako "steti"... kad uspijes skuzit kako tocno tebi (i ev. vasoj djeci) to steti, onda mu mozes reci... meni smeta zato sto... radije ides s njima nego sa mnom, ili... osjecam kao da izbjegavas biti doma?
kad pokusavas s njim razgovarat onda ga nemoj okrivljavat, nego mu objasni zbog cega se osjecas lose, mozda on shvati da bi se i on osjecao lose u takvoj situaciji... ne moras se igrat macke i misa nego mu samo lijepo trebas reci ali bez napadanja...
a ti probaj shvatiti koju potrebu on ispunjava tim izlascima... pa se dogovorite kako da to radi bez da se ti osjecas lose...

i nadam se da se ne moras brinut zbog alkohola :/ to nekako ovisi od osobe do osobe...

[Cruella]

cruella sta tebi tocno smeta? to sto izlazi s njima, a ne s tobom, nedostaju ti vasi izlasci? to sto prije nije izlazio, a sada mu odjednom to treba, pa se osjecas kao da te izbjegava? to sto se vraca pripit, pa te gnjavi? to sto je sutradan blago mamuran pa nije neko drustvo?

Da, osjecam se kao da zeli da pobjegne od mene i nekoliko je situacija pokazalo i dokazalo da ako treba da bira, uvijek bira drustvo. NIjesam ja za to da on ne izlazi, ili da ja ne izlazim, to mi i nije bas normalno jer mislim da svi moramo imati izduvni ventil, ali me nervira sto je to sada vec dva pita sedmicno i sto me strah da ce nastavljati da se taj broj povecava, i sto ostaje prilicno do kasno. Uz to on nema potebu za zajednickim prijateljima, sto mi je isto malo cudno. Najjednostavnije receno, strah me da ce nas takva situacija udaljiti, kao sto je vec pocela da nas udaljava jer se ja ljutim na njega, a onda on na mene i tako u krug... Sto se pripitosti tice ne gnjavi me i nije mamuran, moram da priznam, vrlo je veseo inace, ali mi smeta alkohol, cija se kolicina takodje povecava sve vise i vise, iako me on ubjedjuje da ja imam krive brojke.
A razne sam nacine razgovora probala, i ove sto mi ti predlazes, ali nijesu uspijevali. Njegovo obrazlozenje je da on ima potrebu da provede neko vrijeme sedmicno sa prijateljima i to je to. On je inace tip osobe koja uvijek misli da je u pravu.

[koryanshea]

nemam pojma kako onda razgovarati... nije toliko bitno tko je u pravu nego to da se ti osjećaš loše... a kako to reći bez da iz njegove perspektive (gdje je on u pravu) to ne ispadne kao emocionalna ucjena ili dramatiziranje, nemam pojma :/

[tatek]

Hm, to je zbilja individualno ... ja izađem van obično popodne, 1-2 puta mjesečno, i vratim se do 21h kad treba staviti spavati klince ..a ideal provođenja tog vremena mi je šetati se po gradu, po mogućnosti bez da ikoga sretnem (bar ne planirano) jer mi treba malo mira i vremena za sebe nakon buke i gužva na poslu i sa klincima. A želim se i kretati jer mi je previše sjedenja svaki dan na poslu ...

Navečer izađem van možda jednom godišnje na neki rock koncert tipa Močvara i to je to. Sa poznatima se uglavnom viđam na izletima, klinci se zabavljaju međusobno, a mi veliki obično nađemo vremena za naše razgovore i druženje.

Ono što se meni u ovoj priči, Cruella, ne sviđa je ta pripitost, to smatram da nij ok. A meni osobno nije u redu niti kad partneri međuosbno ne znaju gdje su - nisam za praćenje svakog koraka ili nešto slično, ali mi se čini ok da se kaže da se ide na kavu sa ovim ili pivu s onim, na koncert ovdje ili kino ondje.

[Cruella]

Iskreno, meni nista nije lakse sto znam gdje je i sa kim To i jeste uvijek njegov argument, kada pocnem o tome pricu - da uvijek znam gdje je i sa kim

[icyoh]

MM izlazi rijetko - on bi, ali valjda misli da ću se ja naljutiti. Pa onda ispadne da ga ja natjeravam i nagovaram da izađe van s dečkima.

Tu i tamo (cca triput godišnje) se vrati pripit i to me nimalo ne smeta. nije alkoholičar, doma ne pije (osim pivo tu i tamo) i ne vidim razloga zašto bih digla frku jer je s nečijeg roćkasa došao s tri bambusa previše.

Noćne izlaske svaku subotu ne bih tolerirala. Ako je htio svaki vikend tulumariti s dečkima nije se morao ženiti (ili je mogao oženiti neku manje rospiju koja bi mu to tolerirala).

[pomikaki]

ja svojeg tjeram da izađe kad mu je prilika, umjesto da mi grinta po kući.
Ali mogu se zamisliti i u Cruellinoj situaciji, mislim da mi ne bi bilo drago, jer bih to osjećala kao isključivanje mene iz njegovog života. Trenutno imam drugi ekstrem doma. A trebala bi neka zlatna sredina.

Osim toga što je svaki put pripit (ok ponekad, ali dvaput tjedno :/ ), ne sviđa mi se ni to što na prigovore reagira negativno i zauzima obrambeni stav. Iz toga bih zaključila da i sam smatra da radi nešto što nije baš u redu ali ne želi priznati (ne insinuiram moguću vezu sa strane, već to da mu je nelagodno u novoj ulozi obiteljskog čovjeka ali to ne želi priznati ni sebi ni drugima).

[LauraP]

Ma kakav bračni savjetnik ili slične stvari....Žene, ako ste nezadovoljne u braku pronađite ljubavnika (naravno da to ne pomaže ako je u braku zlostavljanja, onda bježite glavom bez obzira)....vjerujte, provjereno - bit ćete zadovoljnije, smirenije a doma savršene u svemu....nebi vjerovala da nisam probala....od kada **** MM sam bolja žena..... za sreću je očito potrebno troje

[pomikaki]

slutim opaku diskusiju na ovu temu

[tamaris]

slutim opaku diskusiju na ovu temu

x

[ivy]

Ma kakav bračni savjetnik ili slične stvari....Žene, ako ste nezadovoljne u braku pronađite ljubavnika (naravno da to ne pomaže ako je u braku zlostavljanja, onda bježite glavom bez obzira)....vjerujte, provjereno - bit ćete zadovoljnije, smirenije a doma savršene u svemu....nebi vjerovala da nisam probala....od kada **** MM sam bolja žena..... za sreću je očito potrebno troje

misliš da bi bilo tako dobro i da umjesto tebe ljubavicu ima TM?

[LauraP]

ivy,

kada bi MM imao isto tako nekog a da ja to ne znam, ne vidim problem, ono što ne znaš ne smeta ti. Treba samo naći mjeru u svemu tome. I da....svakako je najbolje da je i ta druga strana u vezi jer tad nema straha da će ti se miješati u tvoj život. Tada ni jednom ni drugom nije u cilju da prekidaju svoje ustaljeno stanje doma....

[LauraP]

......e da..još i ovo.....ne možete vjerovati koliko pažnje u svemu možete dobiti od ljubavnika......kad ste zajedno ne muče vas ni problemi oko djece, ni oko manjka love, ni oko glupih kućanskih poslova, posvećeni ste samo sebi......i zašto si uskratiti ta slatka zadovoljstva u životu a koja priznali mi ili ne u dugogodišnjem braku nestaju....odnos s MM se pretvario više u neko frendovsko druženje koji odlaze tu i tamo u krevet zbog zadovoljavanja "bračnih dužnosti"......kaj mogu ali na žalost je tako i znam da nisam jedina koja tako misli....ne znam da li postoji neko ko osjeća za svog bračnog druga istu onu strast koju je osjećao u početku......a strast je ono za čim žudimo....

[Balarosa]

Ma kakav bračni savjetnik ili slične stvari....Žene, ako ste nezadovoljne u braku pronađite ljubavnika (naravno da to ne pomaže ako je u braku zlostavljanja, onda bježite glavom bez obzira)....vjerujte, provjereno - bit ćete zadovoljnije, smirenije a doma savršene u svemu....nebi vjerovala da nisam probala....od kada **** MM sam bolja žena..... za sreću je očito potrebno troje

misliš da bi bilo tako dobro i da umjesto tebe ljubavicu ima TM?

Ne umjesto nego "i". Tek je u četvero brak savršen

[LauraP]

Balarosa,

slažem se!

[ivy]

...ne znam da li postoji neko ko osjeća za svog bračnog druga istu onu strast koju je osjećao u početku.......

evo me 8)
moguće je...