bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

[Angelina_2]

govorim o onome u braku...nakon x godina...
neki su odgovorili sto je zaljubljenost...
neznam...mozda je problem sto mi nikad nismo ni bili zaljubljeni...ja kad razmisljam neznam razlog zasto smo se zenili...volim ga...pa volim ga ali mislim da to nije ono kak bi trebalo biti...
da je mislim da nebi bila takva prema njemu kakva jesam, i on ne bi bio takav prema meni...
a onda opet mislim da su mi ocekivanja prevelika...
nekak mi je puno vise stvari koje mi ne pasu nego onih koje su mi ok...
plusevi: ne voli sport, ne opija se, ide na ribolov jednom ili mozda dva puta tjedno (iak obi svaki dan), kuha, pere, nosi smece,
minusi: svaki dan bi htio na ribolov, okrece ocima na svako moje da treba nekaj napraviti (napravi ali uz okretanje), tesko mu je izmasirati me, pomaziti kad mi treba (sve to napravi ali prek volje), mrzi i ludi kad ga dijete zove da se igra jer ga po njegovom zahebava, nema nazovimo to hrabrosti reci starcima kad nesto naprave krivo, cijeli dan bi bio na kompu, bezosjecajan je (kakvi su mu i starci), bez savjesti.. sex...hm kaj je to...dva put tjedno dok se njemu da umoci i bitno da je on zadovoljan, i sad dalje da ne nabrajam...

uglavnom, neznam jesam li luda, jel ocekujem previse...mozda moje nezadovoljstvo proizlazi ne iz toga sto sam s njim nego jer sam iz grada dosla u ne selo nego selendru bez icega, u kucu koja mi je po građi grozna, k njegovima koji me izluđuju (opet mozda problem u mojoj zivcanoci)---
neznam...

[Peterlin]

Ajajajaj....

Gledam ticker - bit ce bolje... Uskoro stize bebica.

A ovo drugo - mislim (onak, padobranski) da vama steka komunikacija. Mozda TM ide na ribiciju tak cesto zato da se makne ili da ne misli o stvarima koje ga smetaju. Ne znam. Ja bih ga pitala, onak usput, kak on zamislja zivot za 5 ili 10 godina...

Svakodnevni problemi znaju ubiti strast. Niste prvi (ni zadnji). Zivot s roditeljima takodjer zna biti problem. Ne mozete biti na istoj valnoj duljini kad niste ista generacija.

Cini mi se da bi vama dobro doslo (kad budete u prilici) isplanirati nesto svoje. BIlo sto. Da li je to vlastita kuca/stan/drugi grad ili tak nekaj - ne mogu ja to znati. Mogu samo reci kako smo mm i ja napravili. On je dobio stan u kojem zivimo (od pokojnog djeda). I on i ja imali smo osjecaj da "nemamo nista svoje" sto smo stekli vlastitim rukama. Pa smo kupili vikendicu (klijet + vocnjak mali) u Prigorju. Kucu smo uredili i tamo se danas-sutra mozemo odseliti ako nas bude volja. Imamo svoje mjesto. Hoce li tako ostati, ne znam. Ako se i predomislimo, imamo kaj za prodati/zamijeniti.

Puno stvari cini bracni zivot... MM isto nije od onih koji bi samoinicijativno pomazili (rijesila sam to tako da sam ja znala pomaziti njega - srecom, dao se) dok nam nije preslo u naviku. Ali trajalo je...

Trece - dijete... Velika vecina muskih spodoba bolje se slaze s djecom starije dobi. Ja nisam imala primjedaba (nisam stigla ni gledati, jer imala sam dvojicu u pelenama istovremeno) dok su klinci bili mali. Kad su malo narasli i progovorili, TATA TATA TATA je bio glavni, do te mjere da sam se znala zabrinuti... Sad oni imaju jedan pravi "muski" odnos i meni je to drago. A klinci su skoro do trece godine (a i dulje) doslovce visili na meni. To prodje...

Ono sto je nas dodatno povezalo je jedna neugodna stvar - stariji sin je imao smetnje sluha, vida i motorike. Proveli smo godine s njim po terapijama, dijelili brigu kako smo znali i umjeli, ali imali smo CILJ koji smo uspjesno dohvatili - dijete je danas zdrav 10-godisnjak.

Sad isto imamo cilj (nije tak plemenit ko djecje zdravlje, ali je cilj): decki rastu i 60m2 bit ce premalo, pa se razmislja o preseljenju u veci prostor kad/ako se ukaze prilika. Bitno je imati neku svrhu, inace covjek previse razmislja u smjeru "da li ja njega volim, da li on voli mene..."

Inace, offt, ja sam ti doma iz te iste selendre i ne mislim da je to kraj svijeta. Problem ti je mozda u tome sto TI tamo nemas svojih starih prijatelja, sto ne znas (ako ti nitko ne pokaze, ne mozes ni znati) cega sve ima i cime mozes ispuniti vrijeme. Ne znam ni ja kako je sada, jer dolazim ali ne zivim tamo. Prosli vikend sam bila - u centru grada bili su Podravski motivi i meni je bilo krasno. Moja djeca su i sad tamo, obozavaju "selendru" i mladji sin cak govori da ce on kad odraste biti sumar i odseliti se u Koprivnicu (... to je na dugackom stapu, ali je moguce - nedajbog gorje sudbine, he he he... )

[Angelina_2]

uh...ribicija je njegova strast i ne samo jednom u razgovoru je rekao da bi si razmislio kad bi morao birati izmedju nas i ribicije al bi izabrao ribiciju ..

doalzak djeteta...je tak sam mislila i za prvo...bude bolje...bude se raznjezil...da mos misliti...mozda sad bude kad bude zensko...
otici nekamo...htjeli pa ajd odustali, njemu tesko kad tu ima besplatno...bez kredita jos i za to

a selendra...tu se nismo shvatili...meni je Kc predivan grad...ma divota al na zalost nisam u Kc nego doslovno selendri 13 km dalje koja nema ni bus ni vlak ni ducan ni nista...dakle i o autu sam ovisna

[stellita]

Angelina_2 a jel ga voliš? Onako iskreno? I on tebe?
Možeš li zamisliti trenutke bez njega i ako ima tih trenutaka kako ti je? Jel ga jedva čekaš vidjeti?

[gita75]

Meni je brak završio (u glavi) kad mi je pogled na muža počeo izazivati mučninu, da ne govorim o diranju. Jednostavno sam znala da s njim ne mogu imati više ništa.

[Angelina_2]

Angelina_2 a jel ga voliš? Onako iskreno? I on tebe?
Možeš li zamisliti trenutke bez njega i ako ima tih trenutaka kako ti je? Jel ga jedva čekaš vidjeti?

ne znam...u tome i je problem...sve si mislim da ga volim da ne bi trebala razmisljati o tome dal ga volim ili ne
jedva ceka mda dodej doma a kad dodje i svojom mrzovoljom mi sje.. cijeli dan ili dok je u subotu doma pa se budi mrzovoljan a ja happy onda bi radije da ga nema...
zamisliti zivot bez njega ne mogu ali u biti mislim da mogu al uz nekoga tko mi pase...ne mogu uopce odrediti nista...kako kad...nekad se osjecam da ne bi mogla, nekad da bi, nekad mislim da bi bilo ok da nismo di jesam...htjela bi s njim u starost ali ne na ovaj nacin...a nemogu promjeniti njega, da on pocne osjecati...mogu ga prihvatiti a to ne mogu ili ne zelim jer mi jednostavno ne pase...
eto,.,,,iskreno, najiskrenije neznam...

[Peterlin]

ne znam...u tome i je problem...sve si mislim da ga volim da ne bi trebala razmisljati o tome dal ga volim ili ne
jedva ceka mda dodej doma a kad dodje i svojom mrzovoljom mi sje.. cijeli dan ili dok je u subotu doma pa se budi mrzovoljan a ja happy onda bi radije da ga nema...
zamisliti zivot bez njega ne mogu ali u biti mislim da mogu al uz nekoga tko mi pase...ne mogu uopce odrediti nista...kako kad...nekad se osjecam da ne bi mogla, nekad da bi, nekad mislim da bi bilo ok da nismo di jesam...htjela bi s njim u starost ali ne na ovaj nacin...a nemogu promjeniti njega, da on pocne osjecati...mogu ga prihvatiti a to ne mogu ili ne zelim jer mi jednostavno ne pase...
eto,.,,,iskreno, najiskrenije neznam...

Ako ti jedva cekas da on dodje doma, onda je sve to ok. Bitno je da ON nadje uzrok svoje mrzovolje... to moze biti nezadovoljstvo poslom (to se onda rjesava tamo gdje je nastalo), ili nesnalazenje u novim obvezama oca obitelji (to je cesta boljka mladih brakova). I ti takodjer, ne samo on. Rekoh ja - mora on naci nesto sebi, ribolov ok, ali JOS NESTO po mogucnosti zajedno s tobom. Ako ne mozete graditi kucu (jos) mozda mozete farbati vrata i prozore (time se mm i ja bavimo ovaj tjedan dok nema djece i bas nam je zabavno). Bitno je vidjeti rezultat zajednickog rada.

MM je dugo vremena imao problem - nije se usudio niti znao razmisljati o tome sto zeli. Prepoznala sam to jer sam i sama slicno iskusila. Roditelji su nas odgajali da razmisljamo "ispravno" i cim su nase zelje i planovi izlazili iz tog okvira, preplasili bi se i on i ja. Vikendica je bila prekretnica - dokazali smo sebi da mozemo puno toga i sami, da ne trebamo odobrenje okoline/roditelja/bilo koga i sve je krenulo.

Pitaj muza sto bi on htio... sto bi ga veselilo. Ne mozes voljeti trajno mrzovoljnu i nezadovoljnu osobu (svejedno tko koga). Trebate naci uzroke nezadovoljstva (svatko svoje i zajednicke) i polako ih otklanjati. Popricajte. Ne mora to odmah biti puno. Nadjite JEDNU stvar gdje vam se interesi preklapaju i krenite od toga. Sto vise zajednickih stvari - to bolje.

[Peterlin]

Meni je brak završio (u glavi) kad mi je pogled na muža počeo izazivati mučninu, da ne govorim o diranju. Jednostavno sam znala da s njim ne mogu imati više ništa.

Ovo mogu razumjeti i prihvatiti.

[stellita]

x Peterlin
možda Angelina i njega muče neke stvari a ne želi te opterećivati ili ne zna kako da ti kaže..Pokušajte negdje samo vas 2 otići, dati si oduška, malo popričati. I zaista mislim da svi mi težimo biti sretni a da se dugo ne može nesretan biti. I ne treba nešto samo "trpjeti" jer se to po nekom defaultu mora. Sada vidim dolazi vam i drugo dijete. Da ne bi bilo još teže jer dolazi i više obaveza. Time ako ne rješite kaj vas muči bit će možda i više trzavica. Iskreno želim vam da nađete uzrok tim nesporazumima...
Puno sreće!

[Mondu]

Nadjite JEDNU stvar gdje vam se interesi preklapaju i krenite od toga. Sto vise zajednickih stvari - to bolje.

Kroz godine braka došla sam do iste spoznaje, što više imate toga u čemu zajedno možete biti konstruktivni, smisleni ili jednostavno uživati, to ćete bolje funkcionirati kao tim, ona da se suprotnosti privlače kod mene nebi mogla funkcionirati tolike godine.

[Marsupilami]

Kada nekoga volis, volis ga s svim njegovim prednostima i manama.
U tome nema "sive zone", ono malo ga volim a malo ne.
Nesto te k njemu svakako privuklo, zbog necega si se odlucila s njim na brak i podizanje obitelji...pokusaj se sjetiti sto je to bilo.
Probaj se koncentrirati na pozitivne stvari.
Mnogi ljudi (to se i meni bilo desilo) brkaju naviku s ljubavlju (koliko god grozno zvuci).

MM je jako teska osoba, mnogi bi s njim ispalili na zivce
On je toga svjestan i puno puta mi kaze: "Ja se tebi divim, kako me mozes takvog trpit?"
I stalno mu ponavljam "Zato sto te volim" sto je i istina, upoznala sam ga takvog kakav je, takvog sam ga zavoljela.

Tvog muza nesto jako smeta, problem s muskarcima je puno puta u tome sto oni nisu kao mi zene, ne pokazuju uvijek osjecaje, svoje probleme ne povjeruju nikome nego se zatvaraju u sebe i bjeze u svoje sigurne luke (cast izuzecima).
Kada se takvim muskarcima navaljuje s onim "pa kaj te muci, pa daj razgovaraj samnom, pa daj....kaj ti je, zakaj si takav...itd" oni se samo jos vise u sebe povuku.

Tesko je biti pametan u ovakvim situacijama, jedini koji problem mogu rijesiti ste vi dvoje.
Da vam treba razgovor treba, ali ne na silu.
Treba mu dati do znanja da si uz njega bez obzira na sve, da kada to odluci da ces ga saslusati.
Problem nije nastao preko noci, sigurno se nece preko noci ni rijesiti.
Do njega je najlakse doprijeti tamo gdje se osjeca opustenim, a to je u ovom slucaju ribicija.
Ja bih organizirala cuvanje djeteta i otisla s njim u ribolov i pokusala doprijeti do njega.
Svjesna sam da je to dosta tesko izvedivo, pogotovo sada kada si pred porod, ali pokusaj barem jednom, ako ne sada onda cim uzmognes.

Vidim da si i ti dosta frustrirana, kazes zivis u "selendri", s njegovim ste roditeljima...sigurno to sve utjece i na tvoj stav i odnos prema njemu.

Ako ste oboje nezadovoljni situacijom u kojoj se nalazite to vodi i do problema u braku.
Razgovor je jedino rjesenje, samo treba natempirati gdje i kako, ne vjerujem da je on bas totalno bezosjecajan.

Sretno u svakom slucaju

[Superman]

I zaista mislim da svi mi težimo biti sretni a da se dugo ne može nesretan biti.

Hm...na žalost, može se biti nesretan...i to jako dugo.

[stellita]

Svima je ponekada teško, nekada smo jako neshvaćeni ili bar tako mislimo. Ponekada nam se čini kao da smo zatvoreni u neki beizlazni trenutak ali sve je to dio našeg života. treba se samo znati ttrgnuti i razumno osjetiti mjesto i vrijeme u kojem se to događa. ljudi često bivaju frustrirani kada im se njihove želje ne poklapaju sa stvarnim stanjem, možda kada su očekivanja puno veća od ostvarenih. Zašto te tako iritira sredina u kojoj živiš? Bi li bilo bolje da se odselite, kao što si napisala da ste već razmatrali...da li stvar samo u ljudima ili svemu? to je nešto što moraš sama odgovoriti. Vjerujem da već znaš neke odgovore. A zaista...sjeti se samo dana svog vječanja, ili dana kada ste se upoznali, ili dana kada ste se prvi put poljubili, dobili vijest da čekaš prvo dijete...divni trenutci znaju podsjetiti zašto ga voliš...
jedan od mojih dražih citata:

Voljeti se , to ne znači gledati se međusobno, već udruženo gledati u istom smjeru.

" Mali princ"

U našoj je prirodi biti voljen...

[stellita]

Superman žao mi je što si dugo bila nesretna..
..ali ja sam to onako sa svog stajališta. JA ne bih mogla trpjeti biti dugo nesretna. no dobro i to DUGO kaj bi bila definicija..nekima je i tjedan dana dugo...
Nadam se Superman da si sada sretnija...puno sretnija.

[Superman]

hvala ti stellita. na žalost, moj brak se raspao, pa ja možda i nisam više kompetentna da komentiram ovdje bilo što.
i nikada nisam bila nesretnija.... nego sad.
svima želim puno, puno više sreće, mudrosti i razboritosti... nego sam imala ja.

[stellita]

zašto si nesretnija sada? Zbog odluke o raskidu braka ili zbog toga što je tako ispalo? ma nemoj ni za čim žaliti..vjerujem da je u tom trenutku donošenja odluke to bilo najbolje za tebe. Pokušaj biti sretnija...zbog sebe moraš. Sreća je kažu zarazna. nemoj da te tome moraju podučavati nesretni životni trenutci. Uživaj i bez toga. uostalom život je jako čudna biljka. Možda baš tamo iza ugla susretneš svoju novu sreću. A malenu srećicu imaš već...svoje dijete. Po svemu sretna si žena. I razmišljaj tako..veseli se čak i kad pospremaš ormar.

[moia]

cure, pa niste odabrale dobru temu za ovakve priče o muževima i večnoj zaljubljenosti to nas još više baca u očaj i uopšte ne podiže moral.

sorry u principu imaš pravo, ono, jedno je povuklo drugo, zapne ti za oko neki post, povuče te i zaboraviš jednostavno na glavu temu. sorry još jednom.

[Angelina_2]

ma nema tih trenutaka...prvo dijete smo htjeli i na ono trudna sam je...hm...super, to smo htjeli...za drugo isto...ali vise od tog veselja sto je i durgo na putu njega ubija kaj nece moci na prokletu ribiciju...
i tako u svemu...nista me nije privuklo...bili smo skupa jer je bilo ok...vjencali se (ja sam prvenstveno trazila osobu koja nije luda za sportom, koja se ne opija i pomaze u kucanstvu) ali ja sam gadura bila i ostala...dakle...ja se nisam promjenila ali on je bil drugaciji i ugađao mi dok nismo stali pred oltar...onda je znao da mu vise necu pobjeci pa je postao on i prestao glumiti mazu
razgovaramo mi i to dosta...svakodnevno...ali stalno se vrtimo u krug i stalno jedno te isto...
kad sam dosla tu smetalo mi je da ide nekamo jer sam ja onda bial jadna i sama u zabiti (200km daleko od doma), sad kad znam ljude, tu je dijete i on i opet mi smeta da stalno ide jer opet ostajem ne sama ali sama u brizi za dijete i svemu
selendra mi smeta jer su sve babe tracerice, svi sve moraju znati, ako nisi u toku si bezveze, ne volim raditi u vrtu i to mi zamjeraju, ne setam po cijelom selu jer se bojim pasa a ima jedan opasniji...i osuđena sam u na dvoriste di opet moram gledati svekrvu ili na setnju 100 metara ljevo 100 metara desno...

a muzek...on bi bio najsretniji da ne gunđam o starcima, da nisam dosadna svaki dan kaj je L. radio, da ga ceka ocisceno i skuhano, da on dodje doma, najede se, sjedne za komp i popije kavu i onda da ode na ribiciju do navercer...i onda bi sretan dosao doma i posvetio se sa zadovoljstvom zeni (ako)...mrzovoljan je jer je takav...
meni inace dosta stvari zivcira za koje i sama znam da me ne bi trebalo tako jako smetati......
on je sad toboze u fazi mjenjanja...ali kaj mi vrijedi kad fuca na moju svaku zamolbu..cijeli dan na nogama, on dodje s posla, odmori i lijepo ga zamolim da mi izmasira noge (doslovno na 5 minuta) i slijedi gunđanje i preokretanje ocima...napravi kako on kaze jer mora...i sad meni tu nije jasno...ako imas imalo ljubavi takva sitnica ti nebi trebala biti teska za napraviti...

ma mogla bi ja danima o onom losem i onom kaj me zivcira...
nemamo nista skriveno pa da moramo se propitkivati...sve znamo...kako se tko osjeca i kaj tko misli i to na tome ostaje...rasprave svakodnevne koje ne vode nikuda...
otici...ja se usudim ali on ne...i sad je u minusu i stalno ponavlja kako bi nam tek bilo da imamo jos jedan kredit...
a ja nemrme prestati kvocati...znam da ga to zivcira al ne mogu kad mi starci dignu tlak presutjeti...moram reci kaj me muci inace bum pukla...a njega to zivcira i vec sam mu dosadna jer ne mogu prihvatiti da sam tu i da su starci takvi kakvi jesu...
i objasnjavam mu da samo hocu da im nesto kaze a veli nema svrhe...i nemogu mu dokazati da je meni dovoljno da vidim da se on trudi a to ako oni budu bedasti i dalje ne mogu promjeniti...
al ne...ja ih neznam i blabla i...mma mogu cijeli dan nabrajati

[stellita]

angelina inače si takva kad velič da "kvocaš" ili je to sada zbog hormona? da me krivo ne shvatiš....

a kaj je dobroga što možeš nabrojati...? barem 5 stvari.....

[Angelina_2]

inace a sad jos vise..

a dobre stvari...vec sam rekla...kuha, sprema, sve zna popraviti, presvlaci dijete (sto mnogi muski ne rade), ne opija se, ne ide na utakmice...
eto...nista specijalno...

[ivancica]

Angelina, ja mislim da tebe podsvjesno ubija to što živite s njegovim starcima, u mjestu u kojem se ne osjećaš sretna. A i on se iz u biti ponaša tako kako se ponaša jer ste kod njegovih, jer si ti došla k njemu.

Vjerujem da niste imali drugačije rješenje kad ste počinjali zajednički život, a sad to nije jednostavno preko noći promijeniti. Ali da se. Ima li kakve šanse da se odvojite od njegovih roditelja?

[Angelina_2]

po njegovom ne po mome da...
ma imamo mi na katu sve svoje, ali djelimo ulaz i dvoriste...
i meni dovoljno da ih cujem, da mi ujutro u 6 svekrva vice psu pod prozorom, da cjepaju drva ujutro, da prolazim kraj njihovih vrata i naravno dijete odma hoce baki i dedi...

ja bi najradije da mozemo na mjesec dva otici nekamo na stan da vidimo kak cem ofunkcionirati dalje od njegovih i u gradu...(ili selu koje ima bar ducan)...
al on to ne zeli jer ako nebu islo ne bude se imao obraza vratiti starcima...

htjela bi da sa sigurnoscu mogu tvrditi da je problem u njegovima ali ne mogu...
da odemo, to bi bila jos rata kredita, samim time bi djeca morala u vrtic..znaci dodatni trosak a i ovako jedva da imamo...
da je meni normalna placa otisla bi bez razmisljanja...
prije je bila situacija da nemremo vrata na stepenice i bla bla...
i onda kad smo fakat htjeli otici, nasli kucu, on reda radi pozove starog da vidi (i dobro da je je jer je nasao nedostatke koje mi nismo vidjeli a znacajni su) i onda nas je daleko od mame zvao na razgovor i rekao da ce prepisati cetrtinu kuce na nas, da mozemo raditi sve i poseban ulaz...i ajde...ostali mi...i dalje mozemo sve osim kaj u dvoristu nema sanse nepraviti nesto kak bi ja htjela jer njima ne pase...prepisivanje kuce nema sanse jer se kao svekar raspitao i mjerenje bi kostalo kao da si kupimo kucu...

ma koma...da mi je znati...ali ne mogu znati dok ne probam...a sama probati ocito ne mogu...a on nece jer si ne moze priustiti...

[litala]

meni uopce ne zvuci kao da bi selidba ista promijenila. ne bi joj opet pasala ulica u kojoj su, golubovi na terasi ili previse sunca u kuhinji...

ono sto meni upada u oci je to sto si u stanju za svaku stvar nesto "zanovijetati"...

pa nije moguce da je sve bas tako - protiv tebe. pa i ta ribicija. isto bi "zvocala" da trenira mali nogomet i da triput tjedno ode na tri sata trenirat. i jos utakmice vikendima. ili da se bavi modelarstvom. mislis da ne bi?

ja bi tebi predlozila ovo: sjedni sama sa sobom i nadji jednu stvar koja ti moze izmamiti osmjeh na lice. jednu. pa nek je to stol u blagovaoni koji si ti birala i bas ti je super, nek je to miris nove kupke, nek je to osmjeh tvog djeteta. bilo sto. i onda sama sebi reci - eto, nije sve bas skroz crno. i nasmij se.

ja vjerujem da tebi fali - smijeha. sva si se ucahurila u dvoriste, babe tracerice, "nerazumne" svekrive, selendru...

kazes da ne mozes setat po selu zbog tog nekog gadnog psa. jel postoji mogucnost da zamolis vlasnike da ga vezu ili zatvore u dvoriste? ljubazno zamolis, kazes da te strah i da ne mozes od straha s djetetom po selu setat. bez ljutnje, bas zamolis. ako ne mozes ili ne rijesis problem na taj nacin - jel postoji mogucnost da iz svog dvorista izadjes, negdje na "straznju" stranu? pa da setas poljima, livadom? mora postojat neki nacin da izadjes iz tog dvorista...

jel imas auto? postoji li mogucnost da jednom-dva puta tjedno odes do obliznjeg grada? na dva-tri sata? ne moras nista pametnog tamo raditi, odi promijeniti klimu i setati se s djecom... odi posudit knjigu u knjiznicu... odi gledat izloge u glavnoj ulici...

i - nasmij se zeno, to ti je najpotrebnije.

[laumi]

Mislim da nije toliko problem u svekijima, koliko u tome što im TM ne želi neke stvari reći. A to ćete vas dvoje morati riješiti između sebe. Govorim iz iskustva. Mi isto živimo u kući sa svekijima, isto tako imamo stan iznad njihovog. Svekrva nam se od samog početka miješala u život, ja sam joj je suprotstavljala, ali me nije doživljavala dok joj MM neke stvari nije rekao, tj dok joj se on nije suprotstavio i rekao da se prestane miješati. A do toga je došlo nakon jako puno razgovora između MM-a i mene (čak je došlo do toga da sam mu rekla da ja ovdje više ne mogu živjeti ako se nešto ne promijeni), tj kad je on stvarno shvatio što me i koliko muči. I sad je sve u redu.
Svekrva tu i tamo još nešto pokuša, ali se MM i ja zajednički s tim super nosimo. Pa me to toliko više ni ne živcira.

Pokušaj razgovarati s TM-om i na lijepi mu način reći što od njega očekuješ i kako bi htjela da živite.

[laumi]

I potpis na litalu.

[Angelina_2]

meni uopce ne zvuci kao da bi selidba ista promijenila. ne bi joj opet pasala ulica u kojoj su, golubovi na terasi ili previse sunca u kuhinji...
ono sto meni upada u oci je to sto si u stanju za svaku stvar nesto "zanovijetati"...
pa nije moguce da je sve bas tako - protiv tebe. pa i ta ribicija. isto bi "zvocala" da trenira mali nogomet i da triput tjedno ode na tri sata trenirat. i jos utakmice vikendima. ili da se bavi modelarstvom. mislis da ne bi?
kazes da ne mozes setat po selu zbog tog nekog gadnog psa. jel postoji mogucnost da zamolis vlasnike da ga vezu ili zatvore u dvoriste? ljubazno zamolis, kazes da te strah i da ne mozes od straha s djetetom po selu setat. bez ljutnje, bas zamolis. ako ne mozes ili ne rijesis problem na taj nacin - jel postoji mogucnost da iz svog dvorista izadjes, negdje na "straznju" stranu? pa da setas poljima, livadom? mora postojat neki nacin da izadjes iz tog dvorista...

pa to i mene brine da bi ja nasla nesto drugo kaj ce mi smetati...mozda i nebi...neznam...
da se bavi ovim cime si rekal ne bi ni bila s njim...nebi se udala za nekoga tko ima toliko obaveza (ili da radi na terenu...nema sanse)
a pas je zatvoren u dvoristu ali se dogodi da izadje pogotovo sad dok su radovi pa dok izlaze traktorom pas izadje i napada a oni mrtvo hladno reagiraju pa kaj se setas s djetetom...ako se muz boji tog psa (ne dok je sam nego dok je s djetetom) kako se tek onda bojim ja koja se bojim i dok sam sama svakog psa al na vecinu uzdahenm i prodjem...

i ovo sve pisem dok smo si ajmo reci ok jer se kao on trudi promjeniti...a danas sam fakat dobre volje...

[litala]

ali draga, udala si se za covjeka za kojeg sama kazes da bi najradije svaki dan odlazio od kuce i u ribe... nego, ajd reci - zasto on i ne ode svaki dan? sto ga to ipak drzi doma? i - jesi li ti i pred njim glasno protiv te ribicije? protiv tih izlazaka i zasto?

[Angelina_2]

zato jer zna da bi se naljutila i eventualno otisla
jesam...glasno sam protiv toga jer ne zelim da na meni bude kucanstvo i dijete dok on uziva

da sad nemamo dijete (djecu) dok ja imam tu ajmo reci prijatelje...onda bi mi bilo ok da ide i svaki dan jer bi ja imala drustvo...ali cijeli dan nekaj delati, brinuti se za dijete i onda da on ode a ja ostanem doma i dalje nedam...
al on je to znao i prije braka...ja se nisam promjenila...

ribiciju mu ne branim, nit mislim braniti...mislim da mu je nedjelja dopodne sasvim dovoljna ( prije druge trudnoce je i jedno popodne u tjednu isao)
i ne...nismo si bili nista bolji nego sad kad ide smanjeno

[Peterlin]

inace a sad jos vise..

a dobre stvari...vec sam rekla...kuha, sprema, sve zna popraviti, presvlaci dijete (sto mnogi muski ne rade), ne opija se, ne ide na utakmice...
eto...nista specijalno...

Draga, mnoge na ovom forumu dale bi desnu ruku za ovakvog muza.... Desnu ruku!

Eh, sad... meni se i dalje cini da vi imate premalo toga sto radite zajedno i u cemu uzivate zajedno. Ne moze ti to nitko na forumu naci. To moras znati sama. I tm sam. Na njegovom mjestu i ja bih kidnula u ribiciju da me doma doceka zena koja grinda na njegove starce u cijoj kuci zivimo (bez obzira kako). Sorry, draga...

A ima tak puno stvari na kojima bi covjek imao biti zahvalan... Ja sam to shvatila uz dijete sa zdravstvenim problemima. I uz cinjenicu da su moja svekrva i moji roditelji podijelili brigu o nasoj djeci, koliko god su stari i ne zivimo u istom gradu. Dali su koliko su mogli. Ali morala sam NAUCITI ovo sto Stellita i litala kazu - cijeniti male stvari (jer zivot se sastoji od sitnica), prihvatiti ih kakve jesu, pa TEK ONDA gledati sto i kako dalje i bolje...

Ali takav stav donesu godine. Nadam se da cete oboje uspjeti prerasti svoje (trenutno) nezadovoljstvo i odluciti gdje zelite biti za 2, 3, 10 godina, pa povuci ZAJEDNO u tom smjeru. Sretno!

[litala]

zasto ne odes s njim?

[Mondu]

govorim o onome u braku...nakon x godina...
neki su odgovorili sto je zaljubljenost...
neznam...mozda je problem sto mi nikad nismo ni bili zaljubljeni...ja kad razmisljam neznam razlog zasto smo se zenili...volim ga...pa volim ga ali mislim da to nije ono kak bi trebalo biti...

Meni je ovo tak čudno, kakva je perspektiva nekog para koji nikada nije bio zaljubljem, s djecom i bez njih...a opet voliš ga... ,mislim da je zaljubljenost jedna neizostavna fza u odnosu dvoje ljudi u vezi/braku...u zajedničkom sazrijevanju dvoje kao para...fakat ne znam, mozda je to totalno nevažno sad.

[Angelina_2]

zasto ne odes s njim?

na ribiciju mislis? nekad davno jesam...sad s djetetom to ne mogu jer ne bi ni sekunde uzivala nego bi jurcala i pazial da se ne zakaci na udicu, da ne padne u vodu...

peterlin...ne gunđam bas stalno i ne cim dodje doma...
evo sad ce uskoro doci, najesti se, preokrenut ocima kaj L ne spava, pitat jel hocu kavu, sjest za kom i piti kavu i na moje pricanje kak osmo proveli dan govoriti aha bez da me cuje kaj pricam jer mora prvo vidjeti kaj ima novo na ribickim forumima...
onda cemo ici setati pa ce gunđati sto L ne ide "uz nogu", pa cemo zavrsti kod njegove bake na drugom kraju sela koja ce me nazivcirati tracevima i pazi ovo pazi ono...al na nju samo udahem i ok jer je stara..., pa cemo ici natrag i najveca babetina ce izaci i dici mi tlak, pa cu se do doma skulirati i onda cu sresti svekrvu koja ce nuditi cokolade...ah...
kad gledam druge...nije tako strasno... a opet ima i puno ljepsih brakova...

a sveki...kad gledam susjedinu moja je predivna, ne mjesa se u zivot, ne dolazi...
ali eto...mene iz dana u dan pogotovo kad sam iscprljena izludjuje kaj ona nemre doci gore po unuka...a znam da bi al je njoj ispod casti dolaziti po njega nego ju ja trebam traziti po polju di je i prekidati u poslu i ostavlajti ga i doci natrag po njega jer ga ona nece vratiti...zivcira me to...
a od njega samo ocekujem da joj to kaze...da joj da do znanja kolik ose glupo ponasa...
al on to nece jer kaze da nece nista postici osim svađe i ne pricanja dva mjeseca

[čokolada]

Iz moje perspektive ovo živciranje oko nedolaska bake po unuka izgleda u najmanju ruku bedasto, ali razumijem da ti se toliko toga nakupilo da te sad smeta SVE, i u tome vidim problem.

[Peterlin]

Angelina, nema veze da li gundjas... Ja to ne volim (moja mama je takva) jer to MENE uzrujava, sama sebi dizem tlak, a i drugima. Duplo se uzrujavam - kad razmisljam negativno i kad to drugima govorim. Pa sam daaavno odustala od toga jer su mi se neke veze raspale zbog takvih stavova (naucenih u roditeljskoj kuci). MENI je to pocelo smetati pa sam svjesno prestala.

Uostalom, sad je vjerojatno najpametnije posvetiti se djetetu i bebici koja stize, a sa svekrvom/bakom ce djeca vrlo brzo uspostaviti ravnotezu kako budu rasla. Moj mladji sin je baki (mojoj svekrvi) u glavu rekao neke stvari koje sam si ja mislila i nisam nikada izgovorila, jer sam mislila da ce je povrijediti i da to nije pametno. Ispalo je super, bolje nego sam si mislila... Dijete je saslusala i uvazila, a pitanje je da li bih ja to tako uspjesno rijesila.

Meni se cini da se i tm i ti gusite u toj sredini, ali da TRENUTNO ne vidite brz i jednostavan izlaz. Polaaaako, doci ce vrijeme i za to. Sad definitivno nije trenutak za promjene, ali planirati i razmisljati mozes i sada. Neki to zovu "sanjarenje". Neki snovi se i ostvare.

S druge strane, ako u tom mjestu gdje zivite nema skole, vjerojatno cete se tm i ti sloziti da bi zbog djece (i zbog vas) bilo bolje zivjeti negdje drugdje. Nikad ne znas... ne mora to biti tako nedohvatljivo kako izgleda. To nek ti bude "svijetla tocka". Bit ce bolje!

[litala]

ako s jedne strane imas mogucnost potencijalne svadje i dvomjesecnog nekomuniciranja koje u konacnici nista nece promijeniti, osim sto ce "zasoliti" odnose svih vas, a s druge mogucnost da se ti malo prilagodis i prihvatis te "glupe" nacine, zasto ti stalno biras ovo prvo?

je li vrijedno toga? nije li jednostavnije da - u tom konkretnom "glupom" nacinu preuzimanja i vracanja djeteta - ti jednostavno uzmes dijete za ruku i odvedes ga baki, a kad treba po njega, odes, zahvalis baki, uzmes ga za ruku i vratis doma?

[cvijeta73]

ja točno kužim što te živcira. i ja bih se živcirala isto


kao prvo, s ovim se slažem:
S

druge strane, ako u tom mjestu gdje zivite nema skole, vjerojatno cete se tm i ti sloziti da bi zbog djece (i zbog vas) bilo bolje zivjeti negdje drugdje. Nikad ne znas... ne mora to biti tako nedohvatljivo kako izgleda. To nek ti bude "svijetla tocka". Bit ce bolje

a s ovim se definitivno ne slažem:

Polaaaako, doci ce vrijeme i za to. Sad definitivno nije trenutak za promjene, ali planirati i razmisljati mozes i sada. Neki to zovu "sanjarenje". Neki snovi se i ostvare

ja mislim da je definitivno SAD trenutak za promjene, jer kad dođe još jedna beba, još više ćeš bit živčana i iscrpljena.

a promjena ne mora biti velika. može biti i samo u promjenu njegovog stava. pa kad si ti već u toj kući koju mrziš, u selendri koju ne podnosiš, pa onda on može hebemu sve, doć ti i izmasirat te noge bez okretanja očima. i nek se nečega odrekne, da tebi napravi bolji i ljepši život.
pa nisi ti po prirodi mrzovoljna. ja mislim da bi ti bila zadovoljnija da on samo malo pokaže razumijevanja, da se zezate kad ste skupa, da vam je lijepo. da jedan dan preskoči forum i odete svi zajedno uz rijeku, da ti čitaš novine dok on pazi na dijete i igra se s njim, da jedan dan ta baka dođe po dijete. pa imaš i ti pravo na svoje mušice.

svakako, ti moraš naći svoje vrijeme za sebe. nek uzme L i ode sam kod bake, a ti odi - ne znam, negdje. sad još malo dok možeš

a ono što mi je kod tebe čudno, to je ovo - mislim, nemoj se ljutit, ali prvi put čujem da netko ima ovako posložene kriterije za brak:

da se bavi ovim cime si rekal ne bi ni bila s njim...nebi se udala za nekoga tko ima toliko obaveza (ili da radi na terenu...nema sanse)

ja sam prvenstveno trazila osobu koja nije luda za sportom, koja se ne opija i pomaze u kucanstvu

[bijelko]

Da se i ja ubacim...
Slažem se s Peterlin. Pretpostavljam da si sad malo nervozna i zbog hormona, bar sam ja bila u trudnoći.
Shvaćam da ne voliš to selo, ali pokušaj naći nešto zanimljivo da se zabaviš s djetetom, daleko od tračeva i pasa. Po tom pitanju mogućnosti su ti veće nego u gradu. Nema dućana, ok! Manje para ćeš potrošit na one dnevne odlaske po kruh i xy stvari. Kupiš zalihu onog što ti treba i super. Sigurno nije baš sve tako crno, samo si ljuta pa ti se čini.
Ako imaš auto, odlično! Kad on ima svoj tren ti si uzmi svoj, još si nađete neki zajednički i eto pomaka.
Sveki? Vjeruj ja bih nekad voljela da je moja bliže da makar nekad uskoči s čuvanjem, bilo bi ti poprilično teško i da si sama.
Jednog dana će se pružit prilika da odselite, no hoće li to umanjiti njegovu ljubav prema ribolovu?

Sudeći po ovim kvalitetama koje i sama vidiš da TM ima, živi kraj mame a voljan ti je pomoći po kući - hej to je super! Kolike bi se svekrve tu umiješale ne bi li se to promijenilo...
Očito si jako nezadovoljna ali mislim da je to ipak prolazno, možda malo besparica, pa strah od hendlanja dvoje djece, pa ribolov...
Jednom prilikom mi je netko rekao kako muškarci imaju membranu u uhu i jednostavno ne čuju kad im mi žene pričamo. Ima tu nešto... Nemoj me krivo shvatiti ali ako mu stalno nešto zvocaš, ne sluša te. Bi li ti slušala da je situacija obratna?
Da se razumijemo, ni ja ne šutim MM, ali vidim da je često manje više.

[stellita]

Mislim da je u životu puno toga stvar dogovora. U svemu. supružnika, kolega, prijatelja. pa tako u ovom primjeru Angie i tebe i svekrve. Unaprijed joj nagovjesti to čuvanje unuka. da ju ne tražiš kako veliš po poljima i inim mjestima. Ono "bi li bio problem da maleni sutra malo dođe k vama, ujutro?" i lijepo se pokušaš dogovooriti. Svekrva naravno želi da i ona ima neku vrijednost u svemu tome. Kao baka i osoba. Znam..ima teških žena..no probaj poći od sebe..sutradan će tvoje dijete dovesti ljubav svog života kojoj ćeš ti biti svekrva. Pokušaj razmisliti kako bi reagirala. Meni je moja rekla da se ona neće nametati ali kad ju trebamo neka samo viknemo. I super se slažemo...ako ju trebam nazovem (mi ne živimo u istom kućanstvu) i ona isplanira sve tako da je podređeno nama. Ali meni je jasno da i ona ima svoj život i planove pa unaprijed najavim. Možda da pokušaša tako...i nastoj zatomiti nekada nešto što bi baš rekla. Ono u stilu bart simpsona..reci u sebi to al ne naglas.
Možda "žeguljanje" na svaku nije baš dobro. Zamisli da tebi netko non stop tak visi na glavi..za svaku stvar...i ti bi zacijelo otišla s kumicama perje brojati samo da se makneš...

[Angelina_2]

mozda je problem jer je moja mama cista suprotnost, jedva ceka da ga vidi, cuva, tjera nas da izadjemo van...a njegovi...nedaj boze da pomislimo izaci i njih traziti da cuvaju dijete dok se mi provodimo...
a sveki...nakon proslog petak nema sanse da ju ista pitam...radije cu platiti nekoga ili naci bilo kakvo rjesenje da se ne moram osjecati ko govno akj ju nekaj tako jednostavn otrazim...
(nije tema osvekrvama ali je dio problema)...prosli utorak dodjem kulturno dolje i pitam jel u petak od cca 8 do max pol 2 slobodna na sta je ona preokrenula ocima i rekla ak ne bum okretala sjeno jesam...i suti...ja pitam ok, a kak bum znala jel budete ili ne,...ona opet okrene ocima i cmokce...i onda se umjesa svekar al kad sam joj pogledala bljutavu facu rekla sam ne treba pitat kumu i otisla, na sta su oni vikali zamnom da ne treba nikoga traziti (da nebi slucajno netko rekao kako je ona doma a drugi cuvaju)...i onda je svekar zvao muza da mu kaze da bude on doma cuval...al sam rekla nema sanse,,,vec sam dogovorila...i od tad ona ko neko deriste mene izbjegava...tipa krene van iz sobe i skuzi da ja silazim i brzo zatvori vrata i koza ne kuzi da su vrata staklena da ju vidim...i cim izadjem iz kuce ona nastavi svojim putem...
i sad u petak trebam na kontrolu al sam rekla da cu ga radije voditi sa sobom pa dok sam unutra da ga pripazi sestra nego da nju moram moliti...
i ne smatram da sam tu nagla...da je rekla bilo kaj...tipa neznam, planirali smo pa ako nebudem a ovisi o tome i tome, il ida me pitala jel mogu u koje drugo vrijeme ili bilo kaj ljudski a ne to frkanje i fucanje
i tu je muzeva uloga bial da je rekel tati ok dobro...na kaj smo se onda i nas dvoje posvađali i onda je zvao tatu da kaze da ne treba...nedaj boze da se posvađaju...
da sam dalje...znam da bi mi falilo to kaj se tu samo spustim dok trebam, da bi mi falilo cuvanje dok radim bez da moram dijete buditi za vrtic...
ja znam da sam ja komplicirana i da JA moram prihvacati neke stvari kakve jesu ali jednostavno neznam kako...
i znam da imam u biti predivnog muza (kad gledam druge...susjed koji je cijeli dan na poslu, kad nije kvoca zeni za svakog pauka kojeg vidi, za svako zrno prasine, u dvije godien nije ni jednom presvukao dijete, zenu budi u 4 ujutro da mu skuha kavu jer je njemu to problem napraviti)...al opet mi fali ono nesto...trenutno je on u fazi mjenjanja pa je koliko toliko ok iako je uvijek u pravu, na svaku moju ima kaj za reci...eno ga...sad spava i nek spava, spava ii luka, ja sivuckam...al ce se probuditi i biti gunđalo jer je takav uvijek kad se probudi i shebat ce meni dan...
vjerujem da ce biti bolje kad L bude dovoljno velik i ozbiljan da moze s njim na ribiciju...al mene ce opet muciti to umjesto da uzivam sa kcerkicom sto ce me sveki zivcirati...
dok sam zivjela s mamom sam cijeli dan pjevala i plesala ali to tu ne mogu jer bi ja pojacala radio i upalila mikrofon a ne smijem jer njima smeta sta ce ljudi u selu reci...
cvijetak je dobro napisala jedan dio...dok nisam bila trudna sam isla dva dana u tjednu do grada, al je to bilo u ime ribicije dva dana...
neki dan je rekao da je skuzio kaj ce ga veseliti...a to je kalendar sa 700 i nekaj dana i onda bude kao u vojsi krizal dane jer sam mu ja rekla da kad Petra bude 2 godine da ce moci cesce na ribiciju jer cu ja imati manje brige...
mozda ne zvuci tako...ali ja volim sto on ima tu ljubav prema ribolovu, i meni je bilo lijepo pecati dok sam isla s njim...ali me ubija to kaj mu je to na prvom mjestu...
nije on kriv kaj ja nemam zanimaciju...
opet...da smo negjde mozda bi ja radila nesto u vrtu, mozda bi uzivala sjediti u dvoristu i piti kavu, al to mi je sve mozda...
al da dobijem sad posao (sto necu) s makar 4000 sigurne place otisla bih iz ovih stopa...

[moia]

ja ti samo mogu reći, draga nije ti uopće lako niti za zaviditi.
čini mi se da si ovak moderna, mlada žena, a živiš u biti u sredini gdje se uopće ne uklapaš. i mislim da nije stvar u tebi, već jednostvano nekompatibilnosti tebe i sredine. joj to kaj će selo reći, pa slaganje faca, pa te seoske začkuljice i igrice, sitne pakosti, mah...koma...

jbg kad čovjek razmisli da je život samo jedan i nakon toga fajrunt, pitaš se s pravom jel sve toga vrijedno i život provesti kao u nekom vakumu koji prijeti da će svaki tren eksplodirati.

nema nikakav pametan savjet, samo eto mogu te razumjeti, tebe i tvoje dileme iako nisam bila niti približno sličnoj situaciji, ali podsjetila si me malo na Kolarovu "Brezu".

želim ti sve najbolje i sretno !

[ana.m]

A gdje si živjela prije udaje?

[Angelina_2]

u pozegi u zgradi 5 minuta do centra

[Riječanka]

Draga Angelina_2, meni se čini da tebi u životu prvenstveno nedostaje sadržaj koji bi te iskreno veselio, nešto što bi te ispunilo pozitivnom energijom. Kao u začaranom si krugu i pravi problemi nisu u TM-u, pa čak ni njegovima, već u tome što nemaš neki hobi, niti društveni život, ništa od tih malih, ali za život jako bitnih stvari. Stalno prigovaranje jako zamara i može više štetiti nego pomoći. Znam to, jer i sama sam sklona prigovarati mužu koji, na svu sreću, zna i sam kako su ti moji prigovori bez stvarnog temelja i samo posljedica toga što se ponekad nađem u nekom lošem raspoloženju, za koje nema nekog objektivnog razloga. On to tako dobro podnosi, samo mi kaže, draga, ti si osvojila jack-pot, vidi me kako sam dobar, ne pušim, ne pijem, ne kockam, obožavam tebe i djecu... itd. I sve okrene na zafrkanciju i meni izbije svaku želju i volju za daljnjim prigovaranjem. Imam muža i život za koji bi, kako netko kaže, mnogo njih dalo desnu ruku, a opet prigovaram. To je jednostavno jače od mene, ali ipak, svjesna sam da razlozi nisu niti u njemu niti u objektivnim okolnostima, već u mojoj naravi i vječitom nezadovoljstvu, toj tako zamornoj sklonosti kritizirati i nalaziti negativnosti u svemu. U tvojoj bih situaciji sigurno već zaglavila u teškoj depresiji. Ne mogu se zamisliti u tako maloj sredini, bez posla (odnosno nekih stalnih obveza i osjećaja da nešto konstruktivno radim), prijatelja i svega onoga što uzimam zdravo za gotovo sve dok ne vidim kako se ljudi bore u životu i dok me ne pogodi nečija sudbina i onda se sama sebi činim nezahvalnom i oholom. Kažeš da je TM u nekoj fazi promjene, a što je s tobom? Jesi li ti razmišljala da se promijeniš, npr. ipak odlučiš uključiti se u taj ribolov (s djetetom, zašto ne, ne moraš držati štap u ruci, dok TM lovi, ti se šetkaj okolo s djetetom, bolje i to nego da se kući grizeš i zamjeraš mu to vrijeme koje on provodi tamo). Ili ćeš se na neki način morati prilagoditi (i promijeniti) ili promijeniti sredinu, jer ovako kako sam ja doživjela tvoju situaciju, stvari mogu vremenom postajati samo sve gore.

[Angelina_2]

ne mogu na ribolov...prvo nisam mogla jer je bio mali, sad kad je ajmo reci veci ne mgou jer sam trudna i nemogu ga nosati i trcati za njim, a zatim ce biti on i jos jedno dijete pa opet necu moci...
fali mi nekaj...to znam...ali jedino kaj me veseli je pjevanje a to ne mogu (ne smijem)...vec sam zaboravila sve pjesme koje sam znala...sad dobro moram slusati da bi se sjetila o cemu je pjesma...a nema koju nisam znala...
setnja po gradu...s L. nemoguce jer moram opet trckarati za njim sto ne mogu, muz ne voli hodati po gradu...(ipak je seosko dijete)...
evo gle sad...do proslog tjedna je L 2x tj isao u igraonicu i muz i ja smo imali sat vremena za sebe...to je bilo ili shopping u kojem se opet svađamo jer ja sve gledam a on bi protutnjao, ili kava di oboje sjedimo i pricamo ili o djetetu, ili o kuci ili o starcima i svaka tema zavrsi prepucavanjem i ljutnjom...
problem je i to sto smo skrzo razliciti...ne volimo iste filmove, ja ne volim citati, ne volimo istu glazbu...tako da ni na tim poljima nemamo o cemu...

[Angelina_2]

i da...ja se trudim presutjeti dok me nazivciraju...
sad je dolje s L i to mi smeta jer ga je stari zvao da ga treba a to je kao isprika da vidi L....i mene sad smeta sto nije dosao gore ako ga treba...
uglavnom...opet ce dati novce za nesto sto se tice kuce...a ja sam uvjerena da ako ne sad, ako ne za godinu da cemo za maximalno 5 otici odavde i svakim ulaganjem nam sve vise i vise novca propada...

[ana.m]

Nezadovoljna si životom i tu čini mi se leži najvieči problem.
A iskreno, dok te čitam pitam se zašto si se uopće udavala za njega?
Zato jer je bilo vrijeme, jer on ne voli sport, jer hoće odnjeti smeće...? Totalno krivi razlozi. Sve je to super, ali nedovoljno ako nekoga ne voliš.
Jer ako nekoga ne voliš ni dok ste u vezi, što misliš kako sve to može funkcionirati jednog dana kada krenu problemi (kojih ruku na srce u vezi gdje dvoje ne žive skupa nema), kada dođu djeca. I tak dalje...

[Tashunica]

angelina ti sebi definitivno moraš nekakav hobi naći, to će te spasiti.
imaš li u blizini nekakav zbor, kult. umj. društvo ili nešto slično, toga obično po selima ima, a i družit ćeš se s ljudima što je očito najvažnije u tvom slučaju.
a što se tiče ribičije, sve se to da posložiti.
malo se moraš strpiti dok djeca porastu, pa će nekada on sam s njima tamo da se ti odmoriš, nekada svi zajedno, pa frendovi pa malo roštiljanja...
tako je kod naših frendova i funkcionira super.

[Tashunica]

i ono što je ključno - morate se maknuti od njegovih.
sve se može kada postoji volja.

[stellita]

Hmmm...ajme šta će biti nedolično ali...stvarno Angelina_2 a zašto si se udala za svog muža? Ta mora biti neki dobar razlog...znamo one tipa udala se da ode iz malog mjesta (kod vas je obrnuto), udala se zbog novaca( i ovaj otpada), udala se zbog trudnoće (i ovaj pretpostavljam otpada), udala se u prkos roditeljima (imate navodno super odnos pa ni ovaj ne bi bio), udala se jer ima teški fizički dfekt pa ju okolina natjerala (ma ni ovaj nije)..itd...
Kaj god da je...izgleda kao da je puna problematika nezadovoljstva i tebi je sve gore i gore. jedno nezadovoljstvo dovodi do još većeg....ajoj...
Iskreno nadam se da ćeš naći neko pametno rješenje...Ja iskreno nemam pametan savjet. Govorim iz sasvim drugačije pozicije i iskreno ne mogu se staviti u tvoj položaj koliko god pokušavala....

mogu samo reći sretno!

[ana.m]

Ako nekog voliš, nakon što zajednički riješite nastale probleme, iz toga izlazite još jači i povezaniji i kao da se na neki način još i više volite jer ste zajedno uspjeli riješiti nešto.
Puno ljudi se nakon rošenja djeteta rastaju. Jer je to jako velika promjena u životu, jer se svašta mijenja i uopće se ne znaju nositi s time.
Partneri bi trebali biti tolerantni, pomagati si i biti potpora.
Naravno da svi imamo neke svoje žute minute, nekad nas naživcira nešto kod ovog drugog i obratno. I to je ljudski. Nekad se ljudi ne slažu oko svega i to je normalno. Ali ako se ljudi vole, stvarno vole i poštuju jedno drugo ne bi trebali imati problema u vezi. A kamoli razmišljati o razvodu.

A da li si ti Angelina znala gdje ideš kad se udaš?