Da, i to je ljubav. To je prava stvar. No, treba imati puuuno živaca za tako nešto. Onih svakodnevnih živaca.
Ma, i ja sam rekla i sebi i njemu da neću tražiti ništa, ali kada si sam s malim djetetom i zaista ne stigneš napraviti sve što bi htio, onda poludiš kada on spava cijeli dan (kao danas), ili si bez grižnje savjesti priušti čitati/gledati film/sjediti za kompom do kasno u noć pa onda prespavati prijepodne umjesto da ti je nešto pomogao, odnosno, bio s djetetom.
Kao i Trini, i meni je bed to što njemu nije prirodno baviti se s djetetom. Hoće on biti s njom, posebno sada jer ima neku povratnu informaciju, ali on to tako brzo izgustira. Meni se jučer čudio kao ona kada je sa mnom bude zaokupljena s jednom stvari s kojom se igramo, a kad je s njim, onda samo leti po sobi. A ja ga gledam kad je s njom, on sjedi na podu, u svojim je mislima, a ona jadnica puza okolo naokolo, a on tek s vremena na vrijeme kaže, pazi Mašo, udarit ćeš se, nemoj ovo, nemoj ono. Ili ju nosa po stanu, a ona se objesi i kao da vegetira u njegovom naručju i misli si: Ok, izdržat ću dok mama završi s poslom.
Mislim da je općenito problem nas žena to što mi očekujemo od muškaraca kako će se promijeniti kada se vjenčaju. Meni je MM rekao, ja se nisam promijenio, ti si se promijenila. Ti si znala za koga se udaješ (i zaista, prije nego smo se vjenčali, bili smo zajedno 7 godina, a od toga smo živjeli 3 godine kod njegovih). No, ipak si misliš, pa bit će mu neugodno da ja radim sve, a on se zeza sa stvarima koje su mu fora. Pa nisam ni ja neka bezveznjača koja nema interese na koje bi potrošila vrijeme, ali ne stignem. Ali ne, ja sam mama i ja se trebam odreći svega. I nije mi bed što sam se odrekla, čak na to ni ne gledam tako, sve bih učinila za svoje dijete. Ali mi nije jasno zbog čega on nema tu obavezu prema ženi i djetetu koje voli. Posebno prema njoj jer se povjerenje gradi od ranih dana. Neki dan sam mu rekla da ako se tako nastavi ponašati da će se M. kod svakog problema obraćati meni jer sam sada ja ta koja mijenja pelene, a uskoro ću biti ja ta koja će rješavati druge njezine probleme.
MM je dobar, zanimljiv, duhovit i drag čovjek, i sve je to vrijedno truda, no nekada je fakat teško. Pomaže mi to što se stalno molim za strpljenje, ljubav i razumijevanje. Evo, u posljednjih par dana pomaže.
) ... ne znam kako bi to izgledalo da mi je netko od roditelja sve ovo ispričao - vjerojatno bih si mislio kako je sve to samo roditeljsko naklapanje ... no, kad bih se prvi puta zaista suočio sa problemima tad bih znao koga pitati, a ne bih blejao kao telac u šarena vrata (što mi se u životu dogodilo :/ )
Odgovori s citatom
Peterlin prvotno napisa
)
Ponekad znamo razgovarati o tome "kak je nekad bilo" kad ja nisam znala tražiti pomoć, a on nije znao išta napraviti bez da mu se kaže. Prerasli smo to prije nego su djeca dorasla vrtićku grupu.
to nas još više baca u očaj i uopšte ne podiže moral.
