Cubana, vidim da se kužimo . Ti si sažela ono što sam ja pokušala očito preopširno opisati.

U ovakvim raspravama teško je naći zajednički jezik jer svi pretpostavljam govorimo iz vlastitih iskustava koja su šarolika i lako je nekoga povrijediti riječima ili ispasti naivan/glup/umišljen/patronizirajući itd.



treba sto prije pokusati raditi na komunikaciji jer ako se naprave prevelike rupe, nema te ljubavi koja ce pokrpatu unisteno
Znači, treba biti vidovit i u startu skužit jedno drugo i preduhitriti sve eventualne poteškoće koje se mogu dogoditi kroz život, unaprijed dogovoriti obrasce ponašanja i načine rješavanja poteškoća i prepreka, a ukoliko se dogodi nešto nepredviđeno - ajmo popričat pa ako ne možemo u razgovoru ili dva riješiti problem - neka se osjećaji ugase i raziđimo se dok je vrijeme za bježanje.

Komunikacija nije samo razgovor nego i ponašanje, suradnja, geste, slika koju dajemo prema drugima o sebi, svom partneru, o tome kako doživljavamo svoju bračnu/obiteljsku zajednicu itd.


Ni u jednom trenutku nitko ovdje nije napisao ništa slično ovome
zena treba biti krotka strpljiva titralica, diplomatski plahutati oko svojeg muskarca, usput treba raditi, odrzavati kucu, kuhati i brinuti o djeci

naravno, treba izgledati dobro, drzati do sebe, oblaciti se kako treba jer ako je muz ne vidi u atraktivnom izdanju ima puno pravo rekreirati se sa mladjim atraktivnijim modelom u svojm slobodnom vremenu?
Ponosna mama, evo ja nakon 12 godina pokušavam shodno novim okolnostima u životu moje obitelji (radim nakon 4 godine) promijeniti svoj pristup kućanskim poslovima, odgoju djece, intimi sa MM-om, druženju s prijateljima...
Isto očekujem od MM-a, to sam mu izrekla naglas, zamolila ga, otvoreno tražila od njega, ali jedino što mogu očekivati je da on, kao i ja, pokuša prilagoditi se. Najvjerojatnije to neće biti onako kako sam ja u svojoj glavi zamislila ali to sigurno neće biti razlogom da prigovaram, bunim se, uvrijeđeno hodam po kući ili da vičem i zahtijevam. Bit ću strpljiva koliko mogu biti, mudra koliko sam sposobna biti i naći ću neki način da svima bude OK, uz suradnju MM-a prema njegovim mogućnostima. Kad ovako razmišljam uvijek se sjetim izreke iz nekog filma "and I will bend like a bamboo tree in the wind..." (ili tako nekako) - bambus je iznimno savitljiv no isto tako je iznimno čvrst i izdržljiv - mogu reći da sam ponosna što sam nakon svih emotivnih, obiteljskih i financijskih nedaća ostala normalna u glavi i da imam nade u bolje sutra i to je ono što me drži u pozitivi i kad je najgore.

Drago mi je čuti da u sebi osjećaš da možete dalje, d aimate snage i načina ostati zaejdno, i taj cilj vas treba voditi.

Pokušaj sa TM-om otvoreno porazgovarati (ako već niste) o tome da li se nešto drugo krije iza tih njegovih ljubomornih ispada, te ljutnje i agresije. Npr. meni je trebalo puno vremena (čitaj: godina) da dobijem MM-a da mi prizna da masu njegovih ispada ima korijene u ratu kojeg je preživio i borio se 3 godine, te u nekim obiteljskim situacijama koje su ga, kao što bi svakog drugog čovjeka, obilježile zauvijek. Otkako je to naglas izrekao, puno se lakše oboje nosimo sa našim svađama jer i ja sad znam što se krije iza pokoje grublje riječi ili povišenog tona pa znam kako se postaviti i ne bojim se zauzeti se za sebe jer imam argumente.

Nije bit u kontroli ispada nego u barem približnom detektiranju triggera kako biste se zajedno mogli ispravno postaviti prema situaciji.