sad sam u dobroj fazi što se tiče bolesti i odmah je sve bolje:
više seksa, razgovora, zajedničkog vremena, strpljenja... i više međusobnih nježnosti i pipkanja
.
dopustila sam si da budem žrtva i povremeno se probudim iz te uloge, ali je lakše pustiti se :/ . mislim na žrtvu da izgubiš sebe kao ženu, jer mi nismo samo supruge i majke, nego i žene.
djeca jesu važna, ali ako se mama i tata svađaju, nije ni njima lijepo.
a ako mama od sebe radi žrtvu, velika je šansa da će i djeca to oponašati kao odrasli ljudi, ukoliko to ne osvijeste .
ponosna sam na sebe što radim na sebi i razvijam se, jer ću tako pokazati djeci kako da se ponašaju prema sebi, svom partneru, pokazujem im i da je u redu i griješiti-otišla malo off topic,
ali poanta svega ovog je je da ne mogu mijenjati muža, nego sebe i svoj odnos prema sebi.
više poštovanja prema sebi i više razgovora s mužem, eto, na tome moram raditi. jer vidim da to daje rezultate, više nego prigovori mužu da se on mora promijeniti.
koliko će me držati ova faza , ne znam, ali ću se truditi što češće...