Mi smo na faksu imali profesora koji je pedijatar i jos tamo 97. nam je nastojao utuviti u glavu kako je majcino mlijeko nezamjenjivo i kako je bitno da dijete dobije kolostrum, znaci da sto prije dodje na cicu. Ne znam kako je to sjelo curama iz moje grupe ali meni je ostalo u glavi do dan danas. Mene je mama malo dojila a nakon toga sam bila na adaptiranom jer ona je "presusila". Nedavno me pitala do kada cu ja dojiti maloga, kao steta cica i sl pa se pitam kako je to ona ostala bez mlijeka
Sto se kolostruma tice, imala ga jesam nekih mjesec dana prije poroda ali mi se cini da ga nije bilo nista vise ni nakon poroda. Sto se podrske za dojenje tice, mislim da je to bilo vise forsiranje iskljucivo na dojenje (mozda sam se krivo izrazila) milom i silom. Imala sam dojam da nas se tretira kao da mi nesto fantaziramo da nemamo mlijeka. Jednoj curi od nas su rekli da nema bradavice za dojenje i nakon toga ona se i nije nesto trudila nego je samo dijete davala na hranjenje. Ja sam stvarno zeljela dojiti i davala sam mu cice stalno (a oni kazu dajte na 10 min svakih x sati, zaboravila sam vec kolika pauza kao treba biti) ali je i stalno plakao. Dam ga na dohranu i dijete napokon zaspi i mirno spava cetiri sata. Mislim da to ipak znaci da je bilo gladno. Tek drugi dan popodne mu je moja cica bila dosta, visio je i dalje stalno na njoj ali to nije bilo popraceno plakanjem, guranjem rucica u usta i cicanjem svega sto takne ustima.
U biti, ono sto zelim reci je da se u rodilistu treba poticati zene da doje ali mislim da je, bar smo se mi iz sobe slozile, pristup bio jako grub od strane osoblja, vise kao neko komandiranje, bez rijeci utjehe za nas neiskusne mame. Znam da nas je bilo puno ali ipak mislim da osoblje treba biti smireno i strpljivo jer s tako agresivnim pristupom prije ce zenu koja je nesigurna navesti na bocicu nego da ustraje.

Moja greska u svemu tome je sto se nisam na vrijeme informirala jer bi tada znala da mlijeko nadodje tek 3.dan.