rooming in se podrazumijeva
apartman mozes dobiti ako je slobodan, ja sam zatrazila apartman kad sam dosla u radjaonu, nakon kraceg vremena su mi javili da je slobodan. Mislim da je bilo 400kn dan.
 |
|||
|
|
|||
rooming in se podrazumijeva
apartman mozes dobiti ako je slobodan, ja sam zatrazila apartman kad sam dosla u radjaonu, nakon kraceg vremena su mi javili da je slobodan. Mislim da je bilo 400kn dan.
Super!Hvala ,Bubice!
evo mojih relativno svjezih iskusava.....
u ri rodilistu imate sansu za prirodni porod ako:
1. porod tece skolski tj. savrseno
2. jako znate sto zelite i spremni ste na borbu s osobljem
3. imate srecu i u smjeni je ekipa koja podrzava prirodni porod
4. niste iz rijeke (ovo povecava sansu, ali nije iskljucivo)
moja negativna iskustva:
1. donijela sam plan poroda na sto me doktorica u cudu pogledala i pitala "sta vam je ovo?" i ""odakle ste to isprintali?"
2. plan poroda nitko nije procitao sto je ocito iz toga sto me nisu pitali niti za jednu intervenciju. kad su mi prokidali vodenjak nisu cak ni rekli sto rade...isli su iz intervencije u intervenciju....o tome da na 5. kat plan nikad nije dosao - da i ne govorim!
3. u jednom momentu su poslali sterijeg dr da razgovara sa mnom jer su valjda ocijenili da bih mogla radit probleme, iako ja ni rijec nisam rekla da nesto ne zelim. rekao mi je da sam sebicna i da ne mislim na sigurnost svoje bebe. ja ostala u cudu.
4. u predradjaonu nisam smjela uzeti nista osim vode, cak ni - carape!!!
5. nakon sto su me uvjerili da mi je potreban hitni carski rez, dosli su mi reci da imaju jedan slucaj hitniji od mene, a moja beba je dobro pa cemo ipak malo pricekati
6. bebu su mi donijeli nakon 6 sati u sok sobu. babica je uzela moju bradavicu, pogledala i rekla: nema ovdje niceg, i otisla!
7. drugi dan su mi bebu donijeli 3 puta po par minuta vise zbog kontakta nego zbog dojenja. nitko nije ni pokusavao staviti je na cicu...
8. otkad sam dosla na 5. kat beba je odbijala dojku; sestre su se izmijenjivale ko na pokretnoj traci svaka sa svojom idejom, filozofijom i savjetima... totalna konfuzija.
9. bebu su od pocetka hranili na casicu i zlicicu, ali mi nitko nije rekao da je gubitak mlijeka i do 40 posto pa mi je trebalo dugo dok sam sama doma skuzila zasto beba ne napreduje
10. lijecnik koji je radio carski rez nije dosao kasnije pitati me kako sam
11. cijelu moju medicinsku dokumentaciju su zaborvili u operacijskoj sali
12. dva i pol sata je proslo otkad sam molila da nazovu MM-a i puste ga u radjanonu, a on je cekao 40 minuta ispred radjaone da ga puste unutra
13. MM nije bio na porodu jer je bio carski ali se nitko nije sjetio da mu vrati 300 kuna
14. wc na 5. katu je upitne cistoce; desilo se da cijeli jedan dan nitko nije pocistio niti stavio papir
15. u sok sobi mi je jedna sestra rekla da se okrenem na drugu stranu dok mjeri tlak jer da imam temperaturu i ne zeli od mene pokupit neku bolestinu
16. za vrijeme posjeta pustaju previse ljudi u sobu; nepodnosljivo!
moja pozitivna iskustva:
1. predradjaona i radjaona su zbilja super uredjene
2. dali su mi loptu u predradjaoni i pustili da se krecem, gledam tv i slusam glazbu
3. babica u predradjaoni je bila jako draga
4. carski rez je bio jako brzo gotov
5. doktorica anesteziolog me doslovno "prenijela" kroz to iskustvo; nikad je necu zaboravit! kasnije me obisla dva puta.
6. njezina medicinska sestra je bila super; zeni je vjerojatno ruka plava od mog stiskanja jos uvijek
7. fizioterapeutkinja u sok sobi je na prvi pogled izgledala luda sa svojom idejom da se ustanem, ali to ustajanje mi je spasilo zivot
8. svakodnevno vjezbanje je bilo spasonosno
9. u sobi me docekala spavacica, ulosci, gacice
10. hrana je vise-manje bila ok
11. voltaren sam mogla dobit kad sam htjela, skoro.
12. babice su mi donosile bebu i dolazile uvijek kad sam ih trazila
13. imala sam srecu da sam imala dva-tri poznata lica koja su me obilazila pa je sve izgledako lakse; imala sam dojam da se netko ipak brine za mene iako nisam imala nikakvih povlastica
14. sestre na 5. katu su bile ok, osim nekih pojedinki ali s njima sam lako izasla na kraj
15. jedna babica se doista trudila pomoci mi oko dojenja, ohrabriti me i podrzati
16. bebu su presvlacili i kupali u sobi - vecinom (ponekad bi ih i odnosili u djecju sobu)
sveukupni dojam:
rijecko rodiliste je kaos. nemaju jedinstvenog stava. unutar rodilista postoji nekoliko struja i stvar je samo na koga ces naletjeti. ona oznaka "prijatelj djece" je farsa! to je dobra reklama, omot iza kojeg nema niceg. rijecko rodiliste je tvornica tj. masinerija koja "proizvodi" bebe. sto vise to bolje. postoji dio osoblja koji je fantastican, ali silom prilika utopljen u ostatku. tim ljudima svaka cast. ovo je mjesto da im se da pordrska za ono sto rade i kaze - hvala! jer sumnjam da je u rodilistu to itko prepoznaje. btw, cijelu bih kliniku poslala na tecaj iz komunkacije i rada na sebi bilo koje vrste...
sto bih napravila iduci put?
ne znam, vjerojatno bih se ipak uputila u neko manje, mirnije okruzenje po cijenu toga da budem daleko od doma i ne razumijem jezik kojim govore. jos uvijek vjerujem da moje tijelo moze roditi prirodno, ali vise nisam sigurna da je to u rjieckom rodilistu moguce!
zakljucak:
sretna sam i zahvalna sto imam prekrasnu bebu i sto sam prezivjela. ovo je jedinstveno iskutvo iz kojeg sam puno naucila o sebi i drugima. pitam se samo je li moglo biti manje bolno?
Ja sam rodila u Rijeci prije otprilike 18 mj, željela sam prirodan porod, u vodi,imala sam plan poroda u glavi, jedino nisam imala muža pored sebe.
Ustvari se javljam zato jer je mene babica na samom početku pitala da li imam plan poroda. Sva sam se naježila i super sam se osjećala nakon tog njezinog pitanja i znala sam da sam došla na pravo mjesto roditi svoje dijete, zato mi je jako žao kad čujem da drugim ženama nisu uvažili plan poroda. To znači da svi ne postupaju isto, ali ne znam kome se treba obratiti u tom slućaju.
Porod mi je ostao u prekrasnom sjećanju, a moj plan poroda, koji je uvažen i ispoštivan mi je dao jednu dodatnu sigurnost i snagu.
Meni sad ništa nije jasno :? .Tek što me ohrabri nečije iskustvo,javi se neko s iskustvom "Bože sačuvaj"!Zar je stvarno stvar sreće kome ćeš "dopasti"?Nekome će prihvatiti plan poroda kao nešto normalno,a drugom se nasmijati u facu?To bi značilo da je vrlo lako moguće da me plan poroda okarakteriše kao tešku osobu nespremnu za saradnju?Ooooo,majko moja mila!Joj,joj!
I da.Mislila sam da se rooming in podrazumjeva.Nije mi jasno kako su Sandi bebu donosili nekoliko puta dnevno?Pa zar beba nije stalno s mamom?Sad sam ljuta!
ne znam kako, jer beba je stalno s mamom, cak se i kupa u sobi sto u vecini rodilista nije slucaj.
Sto se plana poroda tice, nije ga dovoljno imati samo na papiru, vazno je i verbalizirati ono sto se zeli, nekoliko puta i ustrajno. S druge strane, dobro je biti i realan, vjerojatno svi nasi porodi nisu isti, moguce da se u nekim situacijama i nisu mogle sve zelje ispostovati.
Samo hrabro i sa stavom!, mislim da je time pola problema rijeseno
Rooming in se podrazumjeva i jedino sam vidjela da su sestre htjele odnesti bebu po noći (pogotovo prvu noć) samo ako mama traži.
Ja sam zaključila da bi bilo upravo nemoguće da svi koji smo bili u Rijeci kažemo da je sve bilo savršeno jer niti jedan porod nije isti,a tako ni mi nismo iste u svojim navikama, željama i očekivanjima.
Moj savjet je da budeš realna i jednostavno pitaš sve što te zanima prije eventualne intervencije.
Ja sam rodila 26.02. Zadovoljna sam tretmanom u rađaoni ali mislim da je nedopustivo da se rodilju pusti samu u predrađaoni sat vremena (hopsala na lopti, mogla sam i u nesvijest pasti a nitko ne bi skužio), potom skoro sat i pol poslije poroda samu u rađaoni sa bebom ( i to od trenutka kad je mm otišao). Bila je noć i bila sam jedina tamo a nigdje nikoga, ništa se ne čuje......
Za odjel babinjača ovaj put pohvale, stvari su se očito promijenile od prije 4 godine kad sam rodila prvi put. Ipak, one sestre koje su i tada bileostale su takve ali uglavnom, od odnosa premA rodiljama do hrane, puno bolje nego onda.
beba je stalno sa mamom u sobi.
ja sam rodila carskim rezom. na odjel sam dosla nakon dan i pol. beba nije zeljela prihvaititi dojku i odnosili su je na hranjenje.
nekoliko puta su nam uzeli bebe i odnijeli na kupanje u djecju sobu, bez objasnjenja. inace se bebe u pravilu kupaju i presvlace u sobi. ne znam zbog cega se ovo dogodilo.
Da, meni se upravo ovo dogodilo. Ne smatram se iskljucivnom niti krajnostima sklonom osobom. Vrlo sam razumna i svjesna da je plan poroda moj izbor, ali ne nuzno i ono na cemu cu nerazumno inzistirati na ustrb mojeg i bebinog zdravlja. Mislim, kakva bih osoba trebala biti u tom slucaju?? Neubrojiva?? Iskreno, bila sam sokirana komentarima na racun mojeg plana poroda!!! To me potpuno obeshrabrilo odmah na pocetku.silkica prvotno napisa
Btw, prenijela sam svoje iskustvo takvo kakvo je, ali isto tako se veselim citati da ima i dobrih iskustava u Rijeci.
Imala sam plan poroda kojeg sam donijela kad sam u 37. tj. došla na pregled (jer sam željela porod u vodi pa sam morala donijeti već tada neke nalaze). Dr. me super primio, porazgovarao sa mnom i s MM o planu poroda, pitao me pitanja tipa "Što ako...?" i zaista želio čuti zašto želim/ne želim navedeno. No taj dr je "prirodnjak"
Kad je krenuo porod, imala sam sa sobom plan poroda međutim toliko se sve brzo odvijalo da ga nisam niti izvadila iz torbe! Imala sam ga kao podsjetnik za MM ako slučajno krenu s nekom intervencijom...
Srećom pa je primalja bila isto "prirodna" (nažalost, više nije u rađaoni kao ni druga "prirodna" riječka primalja
Meni se čini da zaista dosta ovisi u kojoj smjeni se dođe...
Već dugo vremena razmišljam da li da napišem moje iskustvo sa poroda, a i boravka u Riječkom rodilištu. Na nekoliko tema sam dala natuknuti da sam totalno razočarana sa svime što se tamo događalo tih dana. Jedino lijepo u tome svemu je naravno moje dijete. Odlučila sam ispričati moju priču, čistog obraza i sa rukom na srcu da ću pisati istinu i samo istinu ma kakva god ona bila. Žao mi je što se ne smiju pisati imena, jer ako sam odlučila pisati priču spremna sam napisati svoje puno ime i prezime, a bome i prezimena osoblja kojem sam dopala pod ruku. Pa eto, neka se zna....
Igrom slučaja našla sam se u Rijeci, pa sam odlučila tamo i roditi. Eh koja greška, životna!
Da sam na krivoj adresi mogla sam vidjeti na pregledima u poliklinici. Eto nisam... Uvjerila sam se na porodu, a kasnije i na petom odjelu koji je netko ovdje nazvao kažnjenička bojna. Hm...
Poliklinika
U poliklinici sam bila dva puta na pregledu i na ctg-u. Nakon prvog pregleda plakala sam nekoliko dana, nisam se mogla ustati iz kreveta, pila sam na svoju ruku tablete protiv bolova, jer to je bilo prestrašno. Doktor me je pokušao otvoriti svojim prokletim prstom, a ja zatvorena, imam još nekoliko dana do termina, sve teče po planu i nema potrebe za forsiranjem otvaranja!
Drugi puta sam radila ctg, ustvari radila mi ga je sestra sa poliklinike. Odnesem ga doktoru koji je taj dan imao ambulantu, a tamo- drvlje i kamenje na mene. Kakav je to papir?! Nema imena ni prezimena, nema vremena kada se je započelo sa ctg-om ni kada je dovršen. Tko mi je to radio??? Pa nisam valjda ja sama! Kakva mi je to trudnička knjižica? Neispunjena. Ja kao pravnica bi morala znati koliko su važni podaci iz trudnčke knjižice, zamisli! Aha, ja to znam, ali nisam ovlaštena upisivati podatke u nju, već moja ginekologica. I tako bla bla bla.... doslovce me doktor potjera onom koji me je naručio na ctg, nek taj papir nosim njemu. I šta, ja u plač, lutam odjelima i tražim onog koji me je poslao na vražji ctg. Moj tlak raste i raste!
Treći susret sa osobljem poliklinike. Na šalteru za prijem pacijenata zamolim sestru da me uputi gdje je laboratorij, jer moram izvaditi krv, poslala me je moja ginekologica. Sestra meni odgovori ovako: "Zašto vi mislite da bi ja morala znati gdje je laboratorij?" :shock: Padne mi na pamet da joj kažem- pa zato što radite u komunalncu, to vam je struka. No, trebat ću ih, u njihovoj sam milosti i nemilosti, pa eto šutim. Šutim i plačem plačem....
Pada mi na pamet uzeti novce i otići u roditi privatnu kliniku. No imam još desetak dana do termina i bojim se da mi je kasno. Pitam forumašice što misle o mojoj ideji, neke me savjetuju da idem. Ja odlučim ostati tu gdje jesam i učinim grešku mog života
Nekoliko dana prije termina bila sam hospitalizirana na patologiji trudnoće. Nešto nije bilo ok sa pupčanom vrpcom, pa da im budem na oku. U tom svemu skočio mi je tlak, pali su mi trombociti. Čudno, jelda?!!
Razgovaram sa doktorom koji kao vodi brigu o meni. Izrazila sam želju roditi sa epiduralnom. Pitam ga je li to moguće s obzirom na moje dijagnoze. Odgovara mi da je. Ja ga molim za razgovor sa anestziologom, no odbija me, nije potrebno, to se sve dogovara na porodu. I naravno- ja nasjednem na priču. Zbog pada trombocita pregledavao me je hematolog. Zašto su mi pali trombociti??? Nitko nema blagog pojma. Moj ginekolog mi govori da bi bilo dobro da me pregleda internista, no istodobno me ne šalje k njemu. Javljam MM da mi treba internista. On naziva našeg kuma koji je srećom internista u drugoj bolnici i objašnjava mu što mi se događa. On pretpostavlja je da smo beba i ja različiti rezus faktori, neće biti posljedica, samo da porod prođe ok. No to je samo pretpostavka! Ja ležim u bolnici na patologiji trudnoće, a nitko nema pojma što je samnom. Katastrofa!!!!
I tako ležim u neznanju dva dana...
Treće jutro osjetim da mi je pukao vodenjak. Tri dana prije termina, hm... kako i ne bi od silnih vaginalnih pregleda i od nasilnog pokušaja ručnog otvaranja. Pregledao me je dežurni ginekolog i kaže- porod je počeo, ajmo u predrađaonu.
Predrađaona i rađaona
Dolazim u predrađaonu, nitko mi ne nudi da potpišem bilo kakvu izjavu, pristanak, suglasnost... ma ništa. Brijanje, klistir i ajmo..... na robiju
Dobila sam i prostin i dolantin i spasmeks i epiziotomiju i nalijeganje na trbuh i zabranu kretanja i ctg non stop i nekoliko pregleda u trudovima....... i treba li još nešto???
Babica mi je ostala u vrlo ružnom sjećanju. Mlada, još nije rađala, hladna, bez ikakve geste na licu, samo led led led i nezainteresiranost za posao koji obavlja. Pojavila se je nekoliko puta, da bi mi pojačala drip, da mi rekla kako ne dišem dobro, da bi me upozorila da imam još vrlo malo vremena za roditi ili ću na carski, da ne tiskam, a i ako hoću da mogu, i tako....
Molila sam je da mi pomogne disati, a dobila sam odgovor- niste ovdje jedina koja rađa, nemam vremena.
Imala sam strašan nagon za tiskanjem i pitala sam je da li da tiskam, a ona meni- ne, ne tiskajte, ali ako baš morate, malo potisnite. Halooooo, dal da tiskam ili ne????
Pokušala me je poroditi bez doktora, no nisam znala pravilno disati kod izgona i čim bi izdahnula, hop... ja padnem u nesvijest. A ona- završit ćete na carskom! A ne ne ne, ne bi pomogla sa disanjem, nema šanse. Da mi nije bilo muža pored mene, ja bi stvarno završila na carskom. Nakon 12 sati dripa ja ne bi imala snage disati, a kamoli tiskati. On je slušao upute babice rodilji iz susjednog boksa i meni govorio kako da dišem i stvarno me je spasio koliko god se je to dalo. Nadalje, studenti su se šetali, međusobno šuškali i pričali i gledali kao se porađam. Čistačica je čistila rađaonu, micala stolce, rondala- a ja rađam. Ma tko im je to dopustio, tko??? Ljudi moji, nisam imala svoj mir, a takooo mi je trebao. Čekala sam epiduralnu kao ozeblo sunce, da bi saznala da je ne mogu dobiti, ne daju je rodiljama koje imaju problem sa trombocitima. Katastrofa! Pa jesam li za epiduralnu i razgovor sa anesteziologom lijepo pitala još dok sam ležala na patologiji??? No nitko mi ga nije omogućio. Ništa, rađaj Reno kako god znaš, prošlo je već 12 sati od pucanja vodenjaka. Žurba je... Napokon, dolazi doktor i najavljuje mi da krećemo sa izgonom. Opet ona ista babica ne zna mi namjestiti držače za noge. Između trudova uspjela sam joj reći da se makne, jer bila sam je u stanju udaviti, udaviti doslovce koliko mi je išla na živce. Sama sam rekla doktoru kako da mi namjesti držače i ajmo tiskanje... iz one nemoći pretvorila sam se u aždaju. Vidjela sam da mi neće nitko pomoći ako si ne pomognem sama. I bila sam u pravu! Nemam pojma odakle sam nakon skoro 13 sati mučenja izvukla zadnje atome snage da istiskam moje zlato. A tada suze, plav on, plava ja. Meni izbuljene i krvave oči, njemu isto. Glavica izdužena, nije odmah prodisao, apgar 9/10. Dobro je, živi smo!
Odjel babinjača
Nemam pojma zbog čega taj odjel uopće postoji. Nakon torture u rađaoni, ispiranje mozga mi zaista nije bilo potrebno. Odmorila se nisam, ništa pametno o njezi dojenčeta, o dojenju ili bilo čemu vezano za bebu, a i mene kao rodilju samu saznala nisam.
U bolnici nismo uspostavili dojenje. Imala sam mlijeka, ali i ravne bradavice. Sestra mi je jednostavno rekla, od dojenja ništa i to je to. Nisam htjela odustati, zvala sam ih da mi pomognu, ali pomoć nisam dobila. Cijeli jedan dan sam se doslovce sa njima svađala oko dojenja. Pitam sestru da mi pomogne, a ona kaže da će poslati drugu, onu sa odjela na kojem su bebe. No ta sestra nikada nije došla. I tako jedan dan, pa drugi, a moje dijete plače i plače. Plakalo je sve dok nisam napravila šou da me je čula cijela bolnica. Sestra mi je prijetila pedijatrom, glavnom sestrom, šefom odjela... ma šta ja znam sa kim, jer kaže- ja bojkotiram dojenje. E tada sam izgubila kompas, stvarno. Htjela sam na svoju odgovornost napustit bolnicu. Urazumio me je mm i jedna vrlo vrlo draga sestra koja mi je pomogla da moje dijete ipak povuče malo mlijeka i da se nahrani, a da meni bude srce na mjestu. Od slabosti sam pala i pored šava od epiziotomije pukla. Digla sam se sama, sestre se ne obaziru na svako zvono, a puknuće mi je i tako kod kuće liječio mm. Vizita je dolazila i odlazila, onako usput. Nemaš pojma tko je ginekolog, a tko pedijatar i koga što pitati. Ako pitaš nešto, upute te na onog drugog koji eto taj dan nije bio u viziti. Doći će u obilazak malo kasnije, a to kasnije se nikada nije dogodilo. I tako dalje i tako dalje.....
Ima tu i dobrih stvari, no one loše prevladavaju i zato sam ih napisala. Moja je greška što nisam bila bezobrazna, dosadna, što se nisam svađala za svoja prava. Moja je greška što sam šutila. Trebala sam urlati dok ne dozovem cijeli tim, jer tek tada bi imala sa kim razgovarati, ovako me nitko nije bendao ni za 2%.
Rađala sam sama, za svoje dijete sam se brinula sama, pa se pitam šta sam uopće došla u bolnicu??? I kud baš riječku, tako navikanu kao dobru bolnicu? Dala sam im svoje povjerenje, a totalno su me izigrali. Čeznem za tim da rodim drugi puta, da popravim dojam o rađanju i o rodilištu, jer sigurna sam da sam imala peh naletivši na posve krivo mjesto....
Drugi puta ću pametnije!
rena7 žao mi je zbog takvog iskustva...Mnogi su u Ri išli upravo da ne dobiju sve to što si ti dobila...
kailash,taj dr "prirodnjak" je Finderle?A ima li još koji u nekoj drugoj smjeni,ako ne budem sretne ruke?
da to je taj dr
Iskreno, zaboravila sam imena, nije jedini tamo to je sigurno
Ne vidim zašto bi bio problem iznjeti ime doktora koji je ili nije "prirodnjački" nastrojen.Isto tako i babica i sestara.Meni bi te informacije puno značile.Mislim da to nije protiv pravila foruma.(nije to ni vrijeđanje ,ni pljuvanje...)
nije problem takvo što. pogotovo pohvale su dobrodošle
ako se tvoj post odnosio na mene, riječke prirodne primalje su Barbara i Ksenija. Barbara je premještena na odjel babinjača, a Ksenija na ginekologiju.
Hvala,Kailash.
U stvari se odnosilo na Renu7.Voljela bih znati i koga da pokušam izbjeći.
Milanka, Silvana i Bruna su imena primalja s kojima sam se ja susrela na porodu (barem tako kaže moja priča). Sve ljubazne i dobre, a valjda sklone i prirodnom. S liječnicima nisam imala puno veze.
Babica Sabina- katastrofa, o njoj doista više nebi, , a dr. Žentil, Marić i Vlašić. Žentil je neljubazan, da ne kažem bezobrazan pstttt, koliko je profesionalan to ne znam, a ostali dvojica, ljubazni su, hm... razgovarali smo čitavih 15-ak minuta, ali NISU pobornici prirodnih poroda. Ne komuniciraju sa rodiljom, već naređuju babici što će raditi, a oni se tek pojave na izgonu ili kod pregleda.... a do tada- ja ispustila dušu
Ne znam kako ćeš ih izbjeći, stvarno. Ja do samog poroda nisam znala koji dr. će me poroditi. Eto pogodila me je nesreća živa....
Žentila sam upoznala na poliklinici. Lik mi je pregenijalan.
Rena7,tako mi je žao zbog svega što ti se dogodilo. Moje iskustvo s riječkim rodilištem, od poliklinike do rađaone, potpuno je suprotno. Žalosno je da toliko ovisimo o sreći, o tome na koga i u kojem trenutku ćemo naletjeti. Ja sam na svaki pregled i na kraju na porod išla malo u grču zbog straha tko će me tamo dočekati. Prošlo je na kraju sve super, svi su bili zaista dobri prema meni, osim jednog malo bezobraznog doktora, ali on me samo jednom pregledao i otišao. Na babinjačama tako-tako, ali uglavnom pozitivno iskustvo, najviše zbog toga jer sam naišla na nekoliko ljudi koji su mi puno pomogli oko problema koje smo imali.
Sve u svemu, drugi put planiram ponovo roditi u ri, iako više ne živim tamo, i opet se nadam najboljem.
Osim ako do tada ne bude moguć porod doma.
Radujem se što ste imale pozitivna iskustva sa Riječkim rodilištem :D . Prihvaćam da sam prošla tako kako jesam, jer eto, tako je moralo biti. Jednostavno bio je takav dan, za mene loš. No ako mi je taj dan Bog zatvorio vrata, otvorio mi je prozorčić i kroz njega mi dao moje predivno i zdravo dijete. Imam razloga biti zadovoljna, eto.
ni meni riječko rodilište nije najbolja uspomena, ali nakon podužeg razmišljanja shvatila sam da sam jednostavno previše očekivala.
imam osjećaj da sam "poslovala" s nekim na stranom jeziku, ja kažem jedno, oni razumiju drugo i obrnuto...
nitko nije bio loš, niti nedajbože bezobrazan, ali sve njihovo me smetalo... od zelene boje, uvelog fikusa na 4. katu, klompi, mirisa i tog neprestanog utrkivanja s vremenom... odbrojavanje, štopanje, to me izluđivalo. umirala sam na samu pomisao da ću roditi nakon termina (srećom nije se odužilo)... u zraku je titralo: "bolje sad, nego poslije, bolje sad, nego poslije, bolje sad, nego poslije, bolje sad, nego posli****lje sad, nego poslije, bolje sad, nego poslije, bolje sad, nego poslije".
imala sam temperaturu (doba gripe) koja mi je onemogućila porod u vodi. nisu dali ni stolčić, pa ni loptu (tražila sam je u rađaoni, možda zato hmm)... jer ne može. nisu rekli zašto.
dobila drip (navodno samo malo!) i epizotomiju (sjedila sam već nakon nekoliko sati, nekim čudom nije me ništa bolilo :?, zanemarivo zatezanje).
svaka pohvala babici Silvani Tomić, jedina za koju sam imala dojam da sluša i doista ČUJE. kod mene je bila samo u prolazu. porodila me Marijana. bila je draga... zapravo, nisam obraćala pažnju na nju. mislim da sam ju neugodno iznenadila kad sam sekundu nakon izgona rekla "valjda će sljedeći put biti bolje". jer, "pa, bilo je odlično!"
odlično je što imam super dečka, što sam se brzo oporavila, što me ništa nije previše bolilo...
sve drugo trebalo je biti drugačije, prisnije i toplije.
sljedeći put definitivno mijenjam firmu.
I ja, ajmo se dogovoriti gdje ćemo
X sve potpisujemne znam kako, jer beba je stalno s mamom, cak se i kupa u sobi sto u vecini rodilista nije slucaj.
Sto se plana poroda tice, nije ga dovoljno imati samo na papiru, vazno je i verbalizirati ono sto se zeli, nekoliko puta i ustrajno. S druge strane, dobro je biti i realan, vjerojatno svi nasi porodi nisu isti, moguce da se u nekim situacijama i nisu mogle sve zelje ispostovati.
Samo hrabro i sa stavom!, mislim da je time pola problema rijeseno
Meni je na porodu (stolčić) bila primalja Andrea (mlađa, kratka crna kosa), a za doktora stvarno ne znam. Primila me prije 7 jedna mala, mlada doktorica ful simpatična koja je prošla plan poroda sa mnom i sve to izreferirala primalji koja je došla u slijedeću smjenu. Kasnije me oko 10 samo jednom pregledao neki stariji doktor u minuti-ostalo je sve obavila primalja i sestra. Istina da je se pri izgonu skupila cijela ekipa: doktor, sestra sa babinjača, primalja, njena sestra... ali ja sam samo slušala i gledala u primalju i doktor je samo stajao sa strane prekriženih ruku.
meni smeta sto rjecanke i zene koje dolaze iz drugih gradova imaju drugaciji tretman.
mi rjecanke smo usmjerene na polikliniku gdje vlada totalni kaos. dva tjedna prije termina su me narucivali svaka dva dana, dva puta radili amnioskopiju iako je trudnoca bila uredna. kad sam rekla da zelim razgovarati o porodu samo bi mi rekli, drugi put ili , to cete u radjaoni. deset dana sam cekala da mi kazu zasto moram dolaziti svaka dva dana? konacno, jedna mlada dokica je pogledala papire i mene i ispricala mi se na nepotrebnom maltretiranju!!!
kad sam vidjela da nema nikog za razgovor na poliklinici trazila sam u bolnici razgovor, gledali su me u cudu ko da trazim banane na marsu i opet me upucivali na polikliniku. doslovno sam molila da netko razgovara sa mnom. deset minuta bi bilo dovoljno.
cure koje dolaze izvana imaju skroz drugi tretman koliko sam cula....mozda se varam?
dugo sm zivjela u zagrebu i vratila se nedavno u rijeku gdje sam rodjena i odrasla i gdje mi zivi obitelj. pitam se da li bih bolje prosla da sam lagala???
iako sam iz ZG, ja sam zadnjih mjesec dana vodila trudnocu na poliklinici u RI.
I ja sam rodjena u RI, zivim u ZG, ne znam o cemu ovisi ali ja sam se u toj poliklinici osjecala 100 puta ugodnije nego iti u jednoj bolnici u ZG
sandi5 ne znam, ja sam rođena Riječanka iako sam prvi dio trudnoće vodila u Dubrovniku ali imam stvarno dobra iskustva na poliklinici. Moguće je da se možda više trude oko žena koje nisu iz Ri, ali nadam se da se varam
ja sam rodila u Ri rodilistu prije 16 dana,dakle 1.03.2009g.mogu samo podijeliti s vama svoja pozitivna iskustva.ono sto sam primjetila je da zaista ne preferiraju prirodni porod i drip je rutina koja dopadne svaku rodilju ako nije dovoljno glasna i uporna da se izbori za sebe.u mom slucaju primila me babica koja me uz ostale podatke sama pitala dali imam nekakve posebne zelje u vezi poroda da bi to mogla prenjeti smjeni koja je upravo dolazila.na porodu mi je bila ista babica kao rene 7-dakle Sabina,također i dr. Maric.Sabina je meni bila predivna,obilazila me stalno bilo da bi me pitala kako sam ili da mi ponudi vode,odlazak u wc ili mast za usta.dr.Maric me pregledao na prijemu i mogu reci da je bio ljubazan,objasnio mi sve sto sam pitala i obisao me nekoliko puta dok sam bila u rađaoni.nisam dobila klizmu-nisam ja trazila da mi je nedaju,nego su oni tako odlucili,nisu me ni brijali jer sam to obavila sama doma!prilikom izgona spomenuta babica mi je itekako bila od pomoci i vodila me u disanju sto mi je neopisivo pomoglo.sama mi je predlozila da mi nebi radila epiziotomiju vec da bi pokusala bez epi sto je i ucinila tako da sam imala samo 3 unutrasnja sava.stavili su me na drip jer ja nisam to odbila ali sam na prijemu naglasila da zelim drip sto kasnije moguce i da zelim da ga pustaju jako polako.postovali su moju zelju.odjel babinjaca ne nosim bas u tako pozitivnom sjecanju kao rađaonu,al mogu reci da su bile korektne i pomogle su uvijek kad mi je trebalo.srecom bila sam odmah pokretna i dobro sam se osjecala tako da nisam trebala njihovu pomoc!tako da vam mogu prenjeti samo pozitivna iskustva!iskreno,neznam kako bi se prema meni odnosili da sam u potpunosti odbila drip ali moju zelju da mi ga daju sto kasnije i da mi ga daju polako su u potpunosti ispostovali.
Pa kad su ih premjestili? I zbog čega?
Ja sam rodila drugi put u Ri prije skoro godinu dana i mogu samo pohvaliti osoblje.
Skroz su poštivali moje želje iako me dr.Vlašić poslao u rađaonu samo jer sam bila otvorena 4 cm, a bez ikakvog truda. Ja sam mu jasno i glasno rekla da ja taj dan neću roditi ali sam ipak morala u rađaonu. Otišla sam, rekla im da ja neću roditi, bila tamo 2 sata i poslali me na 4.kat. Tamo sam bila 7 dana i mogu samo pohvaliti odjel. Nitko me nije niti u jednom trenutku kritizirao, nagovarao ili bilo što. Znali su da želim prirodan porod i to su poštivali. Dugo sam razgovarala sa dr. Prodanom koji me došao par puta vidjeti kad su trudovi krenuli, poslao me u rađaonu kad je bilo vrijeme, probušio mi vodenjak (to sam ja tražila) i došao mi čestitati kad sam rodila. Na porodu je bila babica Nataša i mogu je samo pohvaliti. Ona i mm su samnom prodisali svaki trud, uopće me nitko nije pregledavao. Čak je i mm pitao da zar nitko neće provjeriti jel sam dosta otvorena, na što je ona rekla da priroda zna što i kako treba
5. kat je malo drugačiji. Ja sam srećom naletila na super sestru Đinu koja mi je u 5 ujutro donijel njenu marendu jer sam imala jedan kolaps. Njene tople riječi, smjeh i zagrljaj bili su mi nešto neopisivo
Nitko mi nije baš pomogao oko dojenja ali nije mi ni trebalo jer je to 2. djete i imam iskustva. Šta god da sam pitala, dobila sam odgovor. Mali je stalno bio u sobi iako su se ponudile da ga uzmu kad mi je bilo loše (uzele su ga na samo 2 sata jer sam pala u nesvijest) i drugu noć kad je malac urlao, ali ja ga nisam dala.
Treće dijete opet rađam u Ri (ako ga bude)
Barbara je već bila premještena kad sam ja rađala, dakle 3./2007.Pa kad su ih premjestili? I zbog čega?
Ksenija je prije par mjeseci nakon što se vratila s porodiljnog premještena na ginekologiju.
Zašto? Eeeeeee....
ok, mislim da znam zašto su premještene, ali ako je tako kako pretpostavljam, onda to dosta govori o stavu RI rodilišta prema prirodnom pristupu porodu, zar ne?
ne znam što je konkretno navedeno kao razlog njihovog premještanja. Ali...indikativno je upravo za ovo što kažeš - stav prema slobodi izbora rodilje i prirodnom porodu.
Barbara je lani kad sam ja rađala bila u rađaoni. Znam jer je taman došla u smjenu kad sam ja odlazila na 5.kat.
Barbara je u dječjoj sobi na odjelu babinjača.
Ksenija je na ginekologiji.
MM se uopće ne sviđa ideja o RI i misli da kompliciram,ali naravno zbog mene će ići...već mi se tu njegov stav ne sviđa,a ne bi se ni Odentu :/
Nemojte da dođem tamo i da bude u pravu.Ili da je gore nego Pula (tamo mi je bilo ok,al ja bi da bude "super").
Rezervni plan mi je Pulski stolčić i fight za njega,ili još bolje da rodim po tiho da nikog ne probudim po noći u wc
bimba iaia stvarno je teško reći ti što je veći rizik, Ri ili Pu...morat ćeš sama procjeniti.
Gdje mogu vidjeti kako izgleda taj stolčić za rađanje?Mislim,čitam ja vaša iskustva i zamišljam kako izgleda,ali mi je glupo zahtjevati nešto što ne znam kako izgleda tačno.
Adria,vidiš,i ja sam počela razmišljati da ne nosim plan poroda sa sobom,jer je nekim donjeo više nevolje nego koristi.Htjela bih da im kažem na prjemu šta želim(a moje želje nisu velike
silkica, evo stolčića:
http://www.kbc-rijeka.hr/images/stolcic.jpg
Meni je isto bila ona i bila je super. Isto sam rodila u vodi.
Da li je za porod u vodi kontraindikacija težina bebe?
silkica,iskreno u vezi plana poroda-neznam sto ti savjetovati!vjerovatno puno toga ovisi i o smjeni na koju naletis.samo da jos spomenem da sam u 32 tj. trudnoce zbog prijevremenih kontrakcija zavrsila u rađaoni i da sam i onda stekla isti dojam o Ri rodilistu...hvala Bogu tad nisam rodila,uspjeli su zaustaviti kontrakcije...tu noc koju sam provela u predrađaoni rodilo je oko 7-8 zena..koliko sam imala prilike primjetiti drip se daje svakoj osim ako se ne izbori za sebe drugacije,klizmu je recimo u mojoj sobi dobila 1 cimerica,a nas dvije nismo.pitaju te na pocetku dali si imala vise stolica taj dan pa prema tome odluce rekla bi.isto tako za epi-dvije u sobi nismo imale,jedna je imala al samo zato jer je rekla babici nek je reze pa ju je ova i poslusala...daleko je sve to jos od idealnog ali moj dojam je vrlo pozitivan i porod mi je bio jedno lijepo iskustvo!
i ovdje ću ti odgovoriti
nije. meni je na isto to pitanje odgovorio dr iz KBC Rijeka
U kojem tjednu trudnoće se treba javiti u RI za porod i vodi i koje nalaze treba napraviti?
najbolje da ih nazoveš da ti izdiktiraju koje sve nalaze trebaš donijeti. Pregled treba dogovoriti tako da bude oko 37. tj. i na taj pregled trebaš ponijeti sve potrebne nalaze. Za napraviti sve nalaze si uzmi barem tjedan dana.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom