Čuj, to sa pokretima bebe u terminu je vrlo relativno i individualno... beba se ipak umiri i sama priprema za porod, tako da i neće biti baš nekih pokreta kao ranije, a i već je jako velika i ne preostaje joj puno prostora za mrduljenje .
Zato nas i vole priheftati na ctg kako bi pratili otkucaje...

Važno je da se prisjetimo kako je stvarni porod daleko od onoga kako ga prikazuju na tv/filmu - ne događa se tako brzo, beba ne izlijeće nakon pucanja vodenjaka, ne juriš divljački u bolnicu i većinom (iako individualno), ne rađaš uz vriskove...

Meni je puuuuno pomogla koncentracija na svaki trud, vizualizacija mog otvaranja i pomaganja bebici da sama krene, slušanje uputa prisutnih, disanje... uopće mi nije trebao mm dok porod zaista nije krenuo, ali mi je nakon toga bilo jako važno da je kraj mene. Bilo mi je dovoljno sa znam da je tu negdje, ali nisam htjela da me dodiruje, govori, masira - ništa... vjerojatno je to ona koncentracija na sebe i bebu...

I btw, grozan mi je onaj ogromni sat na zidu!!! Pogotovo kada ti kažu da ćeš čekati još 3-4 sata...