cure škužajte ali vas moram prekinuti jer previše toga ulazi u vode urbane legende a ne činjenice.

Ni jedna rodilja da je puštena na miru da bira sama koju će poziciju odabrati neće u trudovima leći! Ok, Možda jedna na sto, ali 99 njih neće, iz čistog razloga što to nema smisla i iznimno je bolno. Ležanje na ovaj ili onaj bok je napravljeno da se olakša očitanje CTG-a i da je lakše raditi vaginalne preglede (pregledavati otvorenost itd) u trudovima odnosno lakše je liječnicima i drugim osobljem pratiti što se dešava ako je žena u ležećem položaju (ne moraju kretati se za trudnicom, čučati itd). Ako žena leži na leđima pritišće vena cavu, glavnu venu koja ide prema nogama i na taj način smanjuje krvotok bebi i vjerojatno onda zbog toga je pouzdanije očitanje CTGa ako je žena na boku. Dec it. Nema čarobnog okretanja zbog ovog ili onog boka.

(a to da su sve moguće studije pokazale da rutinsko korištenje CTG-a ne poboljšava ishode poroda za mamu ni za bebu nego samo utječe na to da se postotak CR-a povećava, to je priča za drugi dan).

Epiziotomija se ne radi zbog smanjenje krvarenja, odakle ta logica uopće? Kad se radi epiziotomija reže se mišić, a kad žena popuca popuca mekano tkivo, ne mišić i zato toliko više boli i duže treba da se žena oporavi. Vidite ovaj link, koji spominje % epiziotomije po zemljama: 8% Nizozemska, 14% Britanija, 99% istočna Europa. Ovdje je statistika da u Latinskoj Americi je % epiziotomije 90%. Mislim da statistike govore sami za sebe. Ima situacija gdje se korištenje epiziotomije smatra opravdano, poput poroda koristeći forceps ili u nekim slučajevima kod poroda nedonošćad, ali bi trebala malo bolje pročačkati literaturu.

Kad žena prima drip (dakle, to je umjetni hormon okcitocin koji se koristi za ubrzavanje poroda ili pojačanje trudova; ne govorimo o gelovima koji se koriste za istu stvar, ima info o tome na linku) to prima u venu preko IV (ne znam točnu riječ na hrvatskom, vrečica visi gore, tekućina ide kroz cijevčicu i dolazi u krvotok kroz igle koja se nalazi u veni u maminoj ruci). To se ne odmah makne ča nakon poroda em jer je to procedura i se ne želi tu buku/frku raditi, em jer se nakon poroda svim majkama rutinski daje vrsta dripa (syntocin) koji potpomaže porod posteljice i smanjuje krvarenje (ima druge načine da se to radi prirodno, npr da se majka utopli i da se dijete odmah stavi na dojku, ali rutinska praksa u rodilištima je syntocin); to je također umjetni hormon oksitocin. Kad majka već ima IV unutra najlakše je lijek syntocin dati kroz istu tubicu umjesto da joj se daje injekcija. Majke koje nemaju tubicu već u veni primaju injekciju.

Kad je već to u veni obično se pusti bar nekoliko sati u slučaju da majci treba još neke lijekove ili infuzije dati u narednih par sati jer je lakše kroz tu već iskorištenu i otvorenu venu nego da joj se eventualno mora naći i otvoriti druga ili pak davati nešto preko šprice.

I sad samo da spomenem razliku između umjetnog okcitocina (drip/gel) i okcitocina koji proizvodi organizam. Dakle, prirodni okcitocin potiće maternicu da se grči odozgo prema dolje (kao kad vršite pritisak na tubu od paste za zube, od iza vršite pritisak prema naprijed) i izlučuje se u 'ciklusima' (dakle, ne konstantno nego pusirajuće na neki način, malo se izluči pa stane, pa opet se izluči pa stane). Umjetni okcitocin se izlučuje ravnomjerno (kroz drip, toliko kapi na sekundu / minutu i prisutno je uvijek u krvotoku kad počne odnosno ne zaustavlja se ili smanjuje ciklično nego šiba ista količina kroz neko vrijeme koja se eventualno kroz neko vrijeme smanji ili povećava ali nema taj ritam nego ide konstantno). Umjetni okcitocin stimulira maternicu da se grči i mišić se onda grči posvuda, ne toliko odozgo prema dolje više, kao da stišćete tubicu za pastu za zube po cijeloj dužini istovremeno da bi izašla pasta.

Mislim da ne trebam objasniti što je efikasnije.

Nego, ono što je važno za prirodni okcitocin jest da je taj hormon u riječima Michel Odenta 'sramežjiv'; on neće se izlučiti ako se rodilja ne osjeća sigurno i smireno i ima kontraindikatore kao što su jaka svijetlost i adrenalin. Zbog toga što u rodilištima je često prisutan i adrenalin (stres majke), nemir majke i jaka svijetlost onda je umjetni okcitocin 'potreban'.

Ako ste me kužili dobro u oba primjera dakle liječimo problem kojeg smo proizvodili sami i koji ne bi bio prisutan da se neke osnovne zakone poroda poštuju.

Možete pročitati ovaj vrlo zanimljiv članak (na engl) o tome kako se poštuju potrebe skupocijene kolibe kad se ždrijebi. Da bi bar nama ljudima bilo tako...