Približava mi se termin i kako mi je ovo drugi porod, sve se više i više bojim, ne rađaone nego prijemne sobe... Javljam se da bi provjerila jednu stvar koju sam pročitala na ovoj temi - a to je, da ako si puno popucala prvi put, da drugi put neće dati stolčić? A popucala sam toliko da su me uspavali za šivanje (i zato jer sam se trzala dok me šivao, nisam se "htjela" opustiti)...

Moram biti iskrena i reći da zavidim svima koje su s lijepim sjećanjem na svoj porod, zaista bi htjela biti jedna od njih i ne znam što je to bilo u mojoj pojavi tog jutra, da je sestra koje se s tečaja sjećam kao drage osobe, tada bila tako osorna prema meni... Inače i prvi put sam tražila stolčić, rekla da je gužva, imala sam nalaze za kadu uredne, rekla da je zauzeta, a onda sam rekla, ma glavno da je muž sa mnom i dobila odgovor "da li ja znam kolika je gužva, pa ona mora još tri njih upisati, ne može ona ići njega zvati"... Sva sreća, netko se smilovao i zvali su ga - naime, moj porod je bio "prebrz" - a kad smo došli, rekli su mu da ide prošetati jer da neće prvorotkinja brzo roditi... Poslije u rađaoni se baš ne sjećam detalja, samo da na mom stolu je padao jedan držač i da se nisam mogla oduprijeti - naime, sve je bilo vrlo "intenzivno" - oko 15 minuta.

I dan danas se pitam što sam napravila da uzrokujem da se sestra koja me zaprimila tako ponašala na meni - kao da sam trebala sve to što pitam sama znati, ali zunzam sa svojim pitanjima, komentara "ova povraća" nekome na telefon (što mi bi da jedem prije rodilišta??), stavljanja prioriteta administraciji podataka o zaposlenju a ne pacijentu, pa do stanja blage panike kada je skužila da zaista govorim istinu i da zaista rađam... Vjerujem da ima nas svakakvih i da poneke pretjeruju, ali od cijelog poroda mi je ta sestra sve zgadila - i zato se sada pitam, da li da se uopće nadam stolčiću, ili da ga otpišem?