"Zato što sam ti ja mama!"

[Sramežljiva]

Ne mislim da me moje dijete mora poštovati samo zato što sam starija i što sam mu mama. Mislim da se dječje poštovanje mora zaslužiti. Ipak, postoje stvari u kojima zaigram na tu kartu: "To je tako zato što sam ti ja mama!" I zato što sam ja svome djetetu ni više ni manje nego mama, ono, na primjer, ne smije vikati na mene (iako ja viknem na njega) ili mi se obraćati drskim tonom. Ne smije mi reći riječi tipa"budalo" ili "glupa si". (Mislim, ne smije nikome, naravno, a pogotovo ne mami! ) I slično...

Shvatila sam da nisam zapravo nikad (do sad) dovela u pitanje takve stvari, čine mi se same po sebi razumljive. S druge strane, tisuću sam puta čula djecu kako drsko odgovaraju roditeljima, kako im govore ružne riječi i sl., a roditelji uopće ne reagiraju, to im je normalan dio odnosa s djecom. Kod mene to ne dolazi u obzir. Nekako zapravo očekujem od djeteta da poštuje tu "instituciju" mame (i tate - i moj muž je kao ja). Nekako mi je bitno dobiti taj neki vanjski pokazatelj poštovanja (ili "poštovanja", kako hoćete). Znam da to nije ono pravo, znam da to ne mora ništa značiti, ali očekujem takav način ophođenja i teško bih mogla odstupiti od toga. Možda zato što sam sama tako odgojena.

Kako vi stojite s tim stvarima?

[litala]

u gotovo devet godina roditeljstva i skoro cetiri djeteta koja mogu verbalizirati (ova najmanja je jos na arghtteshhhhhhhhhhhh i ma-ma, ta-ta, ba-ba ) - nije mi se dogodilo da meni ili mm-u ili ikome starijem moja djeca kazu rijeci poput: glupane, tupsone, budalo, mrzim te, ne volim te, nisi mi mama/tata, ne zelim te vidjeti/cuti i tako dalje...


ponekad u zaru njihove medjusobne borbe zna poletiti poneki tupson ili glupson (za to krivim crtice :/)


ne znam, ne sjecam se da sam ikad nesto posebno argumentirala da se to ne govori - mozda je stvar u tome sto to nikad od nas nisu culi (mene i mm-a) u glavnom - nisam koristila argument da sam mama

koristim ga ponekad - ali u sali i igranju i zezanciji - nikad za ozbiljnu argumentaciju

[MGrubi]

pa učiš ga općem pristojnom ponašanju

a i posljedicama kad se prema nekome ružno odnosiš, ne mislim na kazne, nego na prave posljedice: povrijediš tu osobu, više se sa tobom neće igrati, pričati ...

ja znam da me ona voli
a pokazivanje poštivanja prema osobi koju voliš joj dajem primjerom (i bome, imitira način na koji se ja odnosim prema njoj)

djeca koja psuju svoje roditelje?
a slušaj, i negativna pažnja je pažnja

[MalaSirena]

Malac je jednom rekao meni ili mm, nisam sigurna, da sam/je glup iz razloga što mu nismo nešto dozvolili pa se razljutio. Imali smo razgovor i otada se to ne ponavlja, ali mi argument nije bio da smo mi roditelji pa nam se to ne smije govoriti (ne samo nama, nego i svojim prijateljima), nego da se to općenito ne govori jer je ružno. Više to od njega (zasad, a nadam se niti da nećemo) nismo čuli; sad kaže da je ljut i to je ok.

Htjedoh reći da ne vidim razlog za korištenje sentencije 'zato što sam ti ja mama' u situacijama koje je navela sramežljiva... u biti, uvijek postoji neki viši razlog zbog čega se ne treba nekako ponašati prema roditeljima, a ne isključivo taj da smo im mi roditelji.

[MGrubi]

u biti, uvijek postoji neki viši razlog zbog čega se ne treba nekako ponašati prema roditeljima, a ne isključivo taj da smo im mi roditelji.

ljubav
ja ju volim više od ičeg
ona voli mene

postoji način na koji nije uredu se odnositi prema osobi koju voliš
ali ima situacija , sukoba, koji se dešavaju u životu iz različitih razloga (jugo) pa namjerno povrijediš osobu koju voliš.. pa se posvadiš .. no treba se znati i pomiriti

i kad odraste da me na lijep način upozori kad griješim

[magriz]

ne znam koje argumente su meni mooji roditelji dali, ali nikad, niti ja niti moja sestra im se nismo obratili nikakvim drugim riječima osim mama i tata, te ponekad osobnim imenom (sad kad smo malo veći, pa uz malo zafrkancija). i nije mi palo na pamet tako nešto reći roditeljima.
niti sam vikala/urlala na njih...
ne sjećam se da su nas uvjetovali onim "zato jer sam ja mama/tata", to se podrazumijevalo, jednostavno su nas učili pristojnosti prema svima...

mališa je još mali, ali želim isti taj obrazac prenijeti na njega, i so far so good


-------------

sramežljiva - opet dobar topic

[ninaXY]

"zato što je tako kažem" (jer ja sam Tata), omiljena je rečenica mog tate zbog koje mi se i sad grči u želucu, a zbog koje, između ostalog, mi danas nemamo nikakav odnos.
Roditelje treba voljeti i poštivati, ali neprimjerenom primjenom ovakvih rečenica kad ti ponestane boljih argumenata dovest će do odnosa kakav ja danas imam sa svojim roditeljima, a pogotovo tatom.

[s3ja]

Mislim da je normalno od djeteta tražiti da se ponaša pristojno i da to ponajviše uči promatrajući odnose i ponašanja ljudi s kojima živi.....Ponašati se pristojno prema SVIM ljudima, a ne samo prema roditeljima ili posebno prema roditeljima, ja tu ne bi radila nikakvu razliku...
Mislim da u odnosu s roditeljima argument "ne smiješ mi to govoriti zato jer sam ti mama" nije okej i nije dovoljan...

Mislim da je ponekad potrebno dopustiti djetetu da povisi glas na roditelja da izrazi svoju ljutnju, nezadovoljstvo i da se posvađa (naravno bez ružnih riječi), i nije mu dobro to uskrćivati jer na taj način dijete najbolje uči komunikacijskim vještinama i kako se izboriti za sebe u vanjskom svijetu...

[s3ja]

I moja mama je često koristila taj argument kad mi je nešto zabranila ili naredila ( a nije se radilo o stvarima od životne važnosti), "Zato jer sam ti ja tako rekla" ili "Zato jer sam ti mama".
Efekt koji je postizala takvim odgovorima bila je poslušnost, ali i svakimdanom sve veća distanciranost od svoje kćerke, i dandanas minimalna bliskost s njom...

[štrigica]

ja tu rečenicu koristim u slučajevima u kojima nakon iscrpne rasprave ne znam više šta ću odgovorit pa s njoim zaključim raspravu. nije pedagoški ali ni oni se ponekad ne ponašaju kao djeca nego kao zanovijetala...

[MGrubi]

I moja mama je često koristila taj argument kad mi je nešto zabranila ili naredila ( a nije se radilo o stvarima od životne važnosti), "Zato jer sam ti ja tako rekla" ili "Zato jer sam ti mama".
Efekt koji je postizala takvim odgovorima bila je poslušnost, ali i svakimdanom sve veća distanciranost od svoje kćerke, i dandanas minimalna bliskost s njom...

i kod mene je bilo tako

pogotovo što joj je to bio najjači (i takoreći jedini) protuargument mojoj paljbi argumentima iskopanim iz srednjoškoske knjige psihologije, logike i filozofije
a u pitanju je bilo da li mogu izaći van, u subotu
ne do kad, nego mogu li uopće izaći van

[Vishnja]

Kod mene bas obrnuto - iako sam vazila za izuzetno dobro i pristojno (sta god to znacilo) dete, mami sam u ljutnji mogla da kazem svasta, pa i da podignem ton. I danas mislim da takvo ponasanje nije odsustvo postovanja, vec sloboda u izrazavanju i odnosima koja daje dobru podlogu za kasnije poveravanje mami, otvoren odnos koji nije "u rukavicama"...

[summer]

ne znam koje argumente su meni mooji roditelji dali, ali nikad, niti ja niti moja sestra im se nismo obratili nikakvim drugim riječima osim mama i tata, te ponekad osobnim imenom (sad kad smo malo veći, pa uz malo zafrkancija). i nije mi palo na pamet tako nešto reći roditeljima.
niti sam vikala/urlala na njih...
ne sjećam se da su nas uvjetovali onim "zato jer sam ja mama/tata", to se podrazumijevalo, jednostavno su nas učili pristojnosti prema svima...

mališa je još mali, ali želim isti taj obrazac prenijeti na njega, i so far so good

Potpisujem od rijeci do rijeci.

[Felix]

Ne mislim da me moje dijete mora poštovati samo zato što sam starija i što sam mu mama. Mislim da se dječje poštovanje mora zaslužiti.

meni ovaj osnovni postulat ne stima :/

dijete me mora postivati, kao sto mora postivati i kao sto i ja postujem svaku osobu (i sebe) jednako, neovisno koja je i kakva je i da li to 'zasluzuje'.

ovo zasluzivanje mi smrdi na stalno dokazivanje pred sobom i drugima, i posljedicno nestabilno samopostovanje, jer jedino ako nesto postignes - zasluzujes da te postuju. sto ako ne uspijes u tome? sto ako se promijene kriteriji po kojima ce te netko postivati? koji su to kriteriji? tko ih odredjuje?... :/

ne ocekujem da se netko slaze s mojim rijecima, ponasanjem i osobnoscu, ali ocekujem da me postuje. isto tako uvijek postujem vlastito dijete, neovisno da li je to 'zasluzio' ili ne (pospremio igracke? pojeo cijeli rucak? napisao zadacu? dobio 5?...)

nikom necu reci da je glupan, neovisno tko to bio; isto tako ne zelim da moje dijete to ikome govori. nema to veze jesam li mu mama ili ne, to se naprosto ne govori.

a ovo s ocevima koji su uvijek u pravu... slusala sam to bar jednom dnevno prvih 20 godina svog zivota

[MGrubi]

dijete me mora postivati, kao sto mora postivati i kao sto i ja postujem svaku osobu (i sebe) jednako, neovisno koja je i kakva je i da li to 'zasluzuje'.

ja poštujem one koji to zaslužuju (može biti dostignuće, ali prvenstveno prema tome kakve su osobe, bez obzira na titulu )

a prema ostalima (koje ne poznajem, ili poznajem a nisu dobri ljudi) se ponašam pristojno

pristojno ponašanje definira mene kao osobu
tj. da li sam pristojna ili nepristojna , nebitan sugovornik

ne želim da mi dijete poštuje "uniformu" a ne vidi sa kakvom osobom priča

[MGrubi]

pristojno ponašanje definira mene tj. kakva sam osoba
nema veze sa sugovornikom

poštovanje govori više
govori o mom mišljenju o toj osobi, a govori i o toj osobi kakva je

kad nekoga nekome preporučim, svi oni koji me znaju , znaju da mogu vjerovati toj osobi, jer je zaslužila moje povjerenje i poštivanje

[cvijeta73]

ja stvarno ne znam kako bi to ja trebala zaslužiti da me djeca ne zovu glupačom :/
takve riječi ne dolaze u obzir u našoj kući i gotovo.
ljutnja da, pa čak i povišen ton ponekad, ali glupača
e sad, problem je s mojom sestrom, u stvari više s njenim dečkom (ma ne baš problem, recimo više "slučaj") - koji se fura na neki frendovski odnos s jurajem - kao oni su si kompa. i onda si krenu svašta dijeliti jedan drugome. što se meni u stvari pretjerano ne sviđa, ali ne znam da li da se miješam u taj njihov odnos ili da pustim kako je - juraj ga obožava, naravno - kako ga ne bi obožavao. nemaju nikakvih granica tako da me ponekad oboje iznerviraju, kad krene totalna divljaona, mlationa i sl

[Felix]

MGrubi, ja smatram da treba postivati osobu, a ne uniformu. postujes nekoga zato sto je ljudsko bice, neovisno da li ga poznajes ili ne.

[MGrubi]

MGrubi, ja smatram da treba postivati osobu, a ne uniformu. postujes nekoga zato sto je ljudsko bice, neovisno da li ga poznajes ili ne.

ako ga ne poznaješ kako ga poštivati

[Felix]

zato sto postujem nekoga samim tim sto je ljudsko bice.
ne postujem ga zbog njegovih osobina, to ide u neki visi rang postovanja.
ovo je neko temeljno postivanje druge osobe, samo zbog toga sto je covjek.

[MGrubi]

zato sto postujem nekoga samim tim sto je ljudsko bice.
ne postujem ga zbog njegovih osobina, to ide u neki visi rang postovanja.
ovo je neko temeljno postivanje druge osobe, samo zbog toga sto je covjek.

pa ti znaš šta je Čovjek u sposobnosti napraviti drugom ljudskom biću

[Bipsić]

ja tu rečenicu koristim u slučajevima u kojima nakon iscrpne rasprave ne znam više šta ću odgovorit pa s njoim zaključim raspravu. nije pedagoški ali ni oni se ponekad ne ponašaju kao djeca nego kao zanovijetala...

potpisujem... priznajem da se u posljednje vrijeme i meni ta rečenica "dogodila" par puta... valjda zato jer je roko sad već veći pa me nekad fakat zna udaviti s nekim nemogućim zahtjevom...

[Bipsić]

ja stvarno ne znam kako bi to ja trebala zaslužiti da me djeca ne zovu glupačom :/
takve riječi ne dolaze u obzir u našoj kući i gotovo.

prije par mjeseci bila bih stavila ruku u vatru da se meni to neće dogoditi... ali, kaj da velim, dogodilo mi se pred neki dan
uporno me u pola deset navečer žica da se hoće ići igrati kod bratića i ja mu uporno objašnjavam i dajem stotinu razloga zakaj sad u to doba nebre ići nikam na igru... na kraju se dečko iznervira, okrene u drugu stranu od mene i promrmlja onak više sebi u bradu - ali sam ga čula naravno: glupa mama! :shock:

[magriz]

ja ću samo jaaakooo potpisati Felix

pa ti znaš šta je Čovjek u sposobnosti napraviti drugom ljudskom biću

što ako je netko zalužio tvoje poštovanje jer surađujete i misliš da ga poznaš, a ne znaš neke negativne detalje?

a istovremeno, netko drugi nije zaslužio tvoje poštovanje jer znaš neki detalj koji se kosi s tvojim načelima, ali u svemu ostalom je osoba vrijedna poštovanja?

nije li to malo :/

[štrigica]

o poštovanju...
svaki čovjek ga zaslužuje dok ne dokaže suprotno nepoštivanjem drugog Čovjeka...

[cvijeta73]

ja stvarno ne znam kako bi to ja trebala zaslužiti da me djeca ne zovu glupačom :/
takve riječi ne dolaze u obzir u našoj kući i gotovo.

prije par mjeseci bila bih stavila ruku u vatru da se meni to neće dogoditi... ali, kaj da velim, dogodilo mi se pred neki dan
uporno me u pola deset navečer žica da se hoće ići igrati kod bratića i ja mu uporno objašnjavam i dajem stotinu razloga zakaj sad u to doba nebre ići nikam na igru... na kraju se dečko iznervira, okrene u drugu stranu od mene i promrmlja onak više sebi u bradu - ali sam ga čula naravno: glupa mama! :shock:

a bar je promrljao, znači već i on zna da to nije lijepo.

o poštovanju...
svaki čovjek ga zaslužuje dok ne dokaže suprotno nepoštivanjem drugog Čovjeka...

s ovim se slažem.

[yaya]

U muževom i mom riječniku ne postoje riječi glupača, idiot i slično, no Sonja je od nekih 2,5 pa do 3 godine ne baš rijetko mene zvala glupačo a tatu glupač (nije ni znala pravilni izraz ) Stvari su nakon svih objašnjavanja kako je to ružno, nepristojno i bla..blaa..išle tako daleko da nas je ne samo častila nego i pljuvala. No ne sjećam se da sam upotrijebila izraz "zato što sam ti ja mama"...Nisam sigurna jesam li pisala kako smo riješili stvar s pljuvanjem i glupača-glupač čašćenjem jer mi je bilo malo neugodno pričati o tome ali eto sad ću napisati pa kud puklo da puklo. Dakle jedan dan...nakon što se u 5 u jutro probudila vrištući baaanaankooo...hooooooooćuuuuuu baaaanaaaanko....i cijele strke sa susjedima do...nakon podosta uvjeravanja kako nemam bananko i kako da ga i imam nebi dobila....nekako se smirila. Kasnije smo izašle u park da bi se cijela priča nastavila uz poznate riiječi glupačo, nisi mi više mama neću ti biti prijateljica ...i počela me pljuvati. Ja nju za ruku i vodim ju doma, a na stubištu vrištaba da uši probija...pljuvanje ...ma koma... Uglavnom nakon što me po x-ti put pljunula ja sam se refleksno okrenula i pljunula ju po sred čela.. i rekla da ću ju svaki put kad me pljune ja nju pljunuti dvaput. Sve što je rekla je bilo ...mama hoćeš me okupati??? I nikad me više nije pljunula niti govorila glupačo. Bilo je smiješnih situacija "sad bi ti rekla da si glupača ali ne smijem jer je to ružno" no to ne smatram čašćenjem nego velikim uspjehom...Eto rekla sam i to...Uf sad mi je lakše

[Felix]

o poštovanju...
svaki čovjek ga zaslužuje dok ne dokaže suprotno nepoštivanjem drugog Čovjeka...

mgrubi, recimo iz tog razloga?

cini mi se da ovo zasluzuje novu temu?

[summer]

Ja se totalno vidim u toj situaciji. Sigurno nije juulovski, ali je ljudski.

[Maslačkica]

Mislim da ovdje naginjem stavu MGrubi, tj. ponašam se pristojno prema nepoznatim, a poštovanje stiču....

Iako je meni to sve hmmm....nategnuto.... sa poštovanjem, sad kad bolje razmislim. Ljude koje znam volim zbog tih i tih osobina, ali ne volim te i te osobine kod te osobe.
Poštovanje? Stvarno ne znam gdje bi to smjestila.

Kada sam bila mala uvijek je bilo da se prema starijem moram odnositi s poštovanjem, ali ja to nekako nisam smatrala. Tj. ako mene neko od starijih gleda poprijeko - a ima i toga - osvrnite se samo u tramvaju - ja bi njih trebala gledati s poštovanjem? Nekako mi to nikad nije sjedalo.
Govorenje VI mi nije išlo s poštovanjem...tj. što mi se više svidjela osoba manje bi joj, i nije mi bilo prirodno, da joj govorim VI, iako se dosta često to očekivalo.

Ustvari, za mene bi možda dosta ljudi reklo da sam čak i nekulturna/nepristojna, jer u komunikaciji s ljudima se trudim da pokažem što više sebe, pa to izgleda naopako, jer moje šale su - jer moje su šale samo za one koji ih razumiju.
Pretjerana pristojnost me jako koči i sputava i postajem neka druga Maslačkica...

Kada sam bila mala ako sam nešto htjela ne bi se smjela kreveljiti, plakati ili nešto, nego fino reći. Ukoliko mi ne bi bilo nešto pravo onda bi se morala fino izraziti zašto, kako itd. iako dosta često nisam ni znala objasniti. Vikanje nije bilo dozvoljeno, ali nije bilo ni kažnjavano. Ali, kako sam trebala biti "FINA CURICA", naziv koji se jako često koristio, u toj cijeloj komunikaciji i odnošenju nisam baš bila slobodna... nešto je falilo, tj. kao što sam rekla, jako često nisam znala prstom uprijeti u to nešto ZAŠTO mi to smeta ili zašto to neću, a bila bi ljuta, nesretna .... što mislim da sam se lijepim ponašanjem malo gušila.
Ne znam da li je neko razumio?

[maria71]

MGrubi, ja smatram da treba postivati osobu, a ne uniformu. postujes nekoga zato sto je ljudsko bice, neovisno da li ga poznajes ili ne.

Upravo tako, kao da sam ja napisala....

[Maslačkica]

Yaya - meni lično nije strašno to što si napravila.... osjetila je na svojoj koži kako je to i šta to znači. Ali isto tako nisi je pljunula nakon 1X ili 2X što je to napravila, nego nakon pola godine...


Poštovanje roditelja je možda u malim godinama recimo podrazumijevajuće, ali već u starijim godinama djeteta mislim da se mora steći interakcijom, komunikacijom i dr. -acijama s djetetom.
Koliko vas sada ne poštuje roditelje ili jednog roditelja zbog ovoga ili onoga, a najviše zbog njihovog ponašanja prema vama. A i ja sam jedna u nizu, jer smatram da je mama ispunjavala moje želje, a moje potrebe skroz zanemarila. Otkrila sam da to sve može biti drugačije tek sredinom dvadesetih.

[krumpiric]

ne koristim to, i ja mislim da ja sam ti mama nije argument.

[mama courage]

I moja mama je često koristila taj argument kad mi je nešto zabranila ili naredila ( a nije se radilo o stvarima od životne važnosti), "Zato jer sam ti ja tako rekla" ili "Zato jer sam ti mama".
Efekt koji je postizala takvim odgovorima bila je poslušnost, ali i svakimdanom sve veća distanciranost od svoje kćerke, i dandanas minimalna bliskost s njom...

i kod mene je bilo tako

pogotovo što joj je to bio najjači (i takoreći jedini) protuargument mojoj paljbi argumentima iskopanim iz srednjoškoske knjige psihologije, logike i filozofije
a u pitanju je bilo da li mogu izaći van, u subotu
ne do kad, nego mogu li uopće izaći van

i koja je sad razlika između:"ne možeš, jer JA to ne želim" i "ne možeš, jer JA, tvoja mama tako velim" - isto, samo drugo pakovanje.


maslačkica, razumjela sam. odgajam tako zxuju. ne da bude fina curica, nego da artikulirano veli što hoće/neće, a ne da mi se bez potrebe krevelji i frcaju suze na sve strane. zbog lapalije. sad naravno to dijete ne mora dozivljavati tako, al kad mi se dere i grca onda je ionako nista ne razumijem. a da mi iskaljuje svoj bijes na meni ili stvarima jer joj neka stvar ne paše - to ne dolazi u obzir. može biti ljuta, što i bude.

[Maslačkica]

MC ok, ali neka joj se dozvoli ljutnja, meni nije. To sam htjela reći. Negativni osjećaji su bili prikrivani s: "budi fina curica, niko ne voli vidjeti curicu da plače ili da se ljuti bez razloga" (a meni je bio itekakav razlog)

[Maslačkica]

MC ok, ali neka joj se dozvoli ljutnja, meni nije. To sam htjela reći. Negativni osjećaji su bili prikrivani s: "budi fina curica, niko ne voli vidjeti curicu da plače ili da se ljuti bez razloga" (a meni je bio itekakav razlog)

[štrigica]

meni osobno su pristojna sam i poštujem te dvije različite stvari koje ne uključuju / isključuju nužno jedna drugu...

ja prema nekome mogu biti jako pristojna (jer me posao npr. tjera na to) a istovremeno ne misliti baš lijepo o njemu... kada mi tu dođe jedan tajkunčić kojeg doslovno prezirem ja moram biti pristojna prema njemu jer sam plaćena za to...

[Loryblue]

ne znam koje argumente su meni mooji roditelji dali, ali nikad, niti ja niti moja sestra im se nismo obratili nikakvim drugim riječima osim mama i tata, te ponekad osobnim imenom (sad kad smo malo veći, pa uz malo zafrkancija). i nije mi palo na pamet tako nešto reći roditeljima.
niti sam vikala/urlala na njih...
ne sjećam se da su nas uvjetovali onim "zato jer sam ja mama/tata", to se podrazumijevalo, jednostavno su nas učili pristojnosti prema svima...

mališa je još mali, ali želim isti taj obrazac prenijeti na njega, i so far so good

ma identično kao i kod mene pa mogu samo potpisat.


moja L. mi je jednom rekla "ti šuti" na što sam ja skoro opala na guzicu od muke i šoka. i onda sam skužila kako ta naredba dolazi ni manje ni više nego od njene vrtičke tete. uz ozbiljan razgovor, poprilično objašnjavanja i uvjeravanja, polako smo to iskorijenili iz njenog rječnika. i u tom objašnjavanju sam upotrijebila tu famoznu rečenicu "ne možem mi to govorit, i ne smiješ, jer sam ja tebe rodila i ja sam tvoja mama".

[MGrubi]

pa ti znaš šta je Čovjek u sposobnosti napraviti drugom ljudskom biću

što ako je netko zalužio tvoje poštovanje jer surađujete i misliš da ga poznaš, a ne znaš neke negativne detalje?

a istovremeno, netko drugi nije zaslužio tvoje poštovanje jer znaš neki detalj koji se kosi s tvojim načelima, ali u svemu ostalom je osoba vrijedna poštovanja?

za ono što ne znam , ne odgovaram
moje poštivanje ovisi o mom poznavanju te osobe

poštivati sve, samo zato što su ljudi ... iliti 100% populacije.. samo jer su ljudi?
dakle: sve kriminalce, kažnjavanje sex. prijestupnike, ratne zločince ...
samo zato jer su pripadnici ljudske vrste?

to mi .... ne sjeda nikako

da bih nekog mogla poštivati moram tu osobu poznavati
a to znači znati i neke mane

ja mogu cijeniti (blaži oblik poštivanja - po meni) nečije znanje, vještinu ... uz znane ili neznane teže mane

za sve ostale imam:
-pristojno ponašanje bez stava o osobi
-pristojno ponašanje uz negativan stav prema osobi (dokazano loša osoba)

skala:
- pristojno ponašanje
- cijeniti neke osobine
- poštivanje jer je prvenstveno dobra osoba (nevezano za pamet ili sposobnosti)

[MGrubi]

Kada sam bila mala ako sam nešto htjela ne bi se smjela kreveljiti, plakati ili nešto, nego fino reći. Ukoliko mi ne bi bilo nešto pravo onda bi se morala fino izraziti zašto, kako itd. iako dosta često nisam ni znala objasniti. Vikanje nije bilo dozvoljeno, ali nije bilo ni kažnjavano. Ali, kako sam trebala biti "FINA CURICA", naziv koji se jako često koristio, u toj cijeloj komunikaciji i odnošenju nisam baš bila slobodna... nešto je falilo, tj. kao što sam rekla, jako često nisam znala prstom uprijeti u to nešto ZAŠTO mi to smeta ili zašto to neću, a bila bi ljuta, nesretna .... što mislim da sam se lijepim ponašanjem malo gušila.
Ne znam da li je neko razumio?

ja jesam razumila

samo je izraz bio: "je si li ti žensko ili nisi?" nije se odnosio na moje iskazivanje negativnih osječaja (toga se ne sječam) nego na moj način igre (sa bratovom ekipom.. na košarku), mojom ravnodušnosti prema kućanskim poslovima , nebrigom šta obućem ...
dugo, dugo vremena mi je bilo krivo što se nisam rodila ka muško
osječala sam se sputano, ka u zatvoru ...

[MGrubi]

meni osobno su pristojna sam i poštujem te dvije različite stvari koje ne uključuju / isključuju nužno jedna drugu...

x

ja sam objasnila šta ja mislim da poštivanje jest
šta vi mislite da poštivanje jest? kakav je to osječaj? kako bi to definirali?

[yaya]

meni osobno su pristojna sam i poštujem te dvije različite stvari koje ne uključuju / isključuju nužno jedna drugu...

x

ja sam objasnila šta ja mislim da poštivanje jest
šta vi mislite da poštivanje jest? kakav je to osječaj? kako bi to definirali?

Iskreno nemam pojma kako definirati taj osjećaj jer kod mene postoji nekoliko tipova i razloga zbog kojih poštujem druge s tim da kod mene svaka osoba zaslužuje poštivanje dok ne dokaže suprotno.

[MGrubi]

kod mene svaka osoba zaslužuje poštivanje dok ne dokaže suprotno

klasa: optimist ?

[Anci]

Ja sma dobila i "glupačo" i "mrzim te". Suvišno je napominjati da mi u našoj obitelji takve epitete ne dajemo jedni drugima, no...

Čula je vani. A mrzim te u Finding Nemo.

Moja rekcija: pitala sam je jel zna što to znači. I objasnila sam joj. Gedaa me razrogačenih očiju i nije više to ponavljala.

[štrigica]

poštivanje je jako kompliciran pojam i trebala bih objasniti barem sto kriterija po kojim procjenjujem... za nekoga potpuno poštovati (na najvišoj razini) trebao bi ga i potpuno poznavati...

ja sve ljude poštujem u startu jer poštujem Život ... onaj tko je rođen automatski predstavlja Život i to ja poštujem... Život kao takav...

Ljude koje cijenim i poštujem poznajem dobro... sa mnom su duže vrijeme i zaslužili su da ih cijenim, cijenim njihovo mišljenje, stavove, savjete...

Ljudi koje ne poštujem su drugome oduzeli pravo na Život, življenje, sreću, mir, ljubav, seksualnost, tjelesnost ili drugo...

Ali opet znamo da puno ljudi sazna za neku neugodnu činjenicu o nekome koga znaju.. npr. Netko je ubio, silovao, zapalio nešto a ja to nisam znala... on je ispred mene bio savršeno dobar prijatelj (ovo je čista hipotetika) i cijenila sam ga i poštovala... ja saznanjem o njegovom činu gubim poštovanje prema toj osobi... prije mi je bio savršeno dobar/a...

i još milijun postavki - jer koliko ljudi toliko ćudi i toliko osnova za poštovanje/cijenjenje/pristojnost.... za svakog bi mogao navest po jednu postavku...

ovo nije nešto što se da objasniti u 3 crte... poštovanje bi tražilo kompletnu filozofsku raspravu o smislu Života, postojanja, međuljudskim odnosima i toliko kompliciranim osjećajima...

[yaya]

kod mene svaka osoba zaslužuje poštivanje dok ne dokaže suprotno

klasa: optimist ?

+ naivac teška kategorija

[sorciere]

postujes nekoga zato sto je ljudsko bice, neovisno da li ga poznajes ili ne.

:?

hm...

staljin, hitler, čaušesku, sadam husein... ????

[summer]

Pa govori se u postivanju u startu, naravno da se to postovanje moze izgubiti, ali radije cu prilaziti ljudima s mislju da postovanje 'zasluzuju', nego ne. I tako bih voljela da se i mene tretira.

[zhabica]

Pa govori se u postivanju u startu, naravno da se to postovanje moze izgubiti, ali radije cu prilaziti ljudima s mislju da postovanje 'zasluzuju', nego ne. I tako bih voljela da se i mene tretira.

X

ne treba odma sa ekstremima, ja da sam upoznala staljina/nekog silovatelja/pedofila pristupila bi mu s postivanjem ka ljudskom bicu dok e bi znala tko je i sta je, al kad bi skuzila ko je i sta je radija ne bi ga naravno postivala.

i moj je pristup klasa optimist

[sorciere]

ja sam klasa oprez... u startu važi samo pristojnost, nikako poštovanje.

jel vam banka prvo da kredit, pa onda pita da li ga možete vraćati? jok, čisto sumnjam... ali bit će ljubazni prema vama dok to ne ispitaju