evo i mene s mojom pričom i željom za druženjem. imam 33 g., dečko isto, zajedno smo 6 godina, od toga 5 živimo skupa. Prije 3 godine počeli razmišljati o bebici, ali je trebalo naći posao, kupiti stan, završit magisterij... znate kako ide. na oralnim kontraceptivima 10 godina, 4 mj. nakon ukidanja se "čuvali". obavila ginekologa, počela piti folacin... prvu ovulaciju koju smo gađali (znam kad ovuliram prema sluzi i boli) smo i pogodili. presretni, plakali nad +. dva dana sam bila trudna i sretna, otišla potvrdit trudnoću kod ginekologinje, smrzla se na njenu facu. vanmaternična trudnoća, laparoskopija, najteži dani u mom životu. no, preživjela, oplakala, ustala se i idemo dalje. dragi mi je bio divna podrška, ja se osjećam jačom i "odraslijom" nakon svega. sad treba 3 mj. čekati prije nego krenemo opet. od neki dan mjerim bazalnu temperaturu da imam osjećaj da nešto radim dok čekam da prođu ta 3 mj. nadam se da će nam opet brzo uspjeti, ali sumnjam da će grom u koprive dvaput.
eto, hvala vam svima što ste tu! pusa svima!