Prije par dana bila kod ginekologice. Osim njegovog lošeg spermiograma i moja plodnost je vrlo niska tako da je umjetna oplodnja jedina opcija trenutno. I dalje ustrajemo u selidbi u Švedsku i nadamo se što bržem zapošljavanju kako bi ušli u njihov sistem zdravstvenog i počeli što prije raditi na bebici. Bojim se da vrijeme ne radi za nas u ovom slučaju ali što je tu je. Ja sam poprilično depresivna, dok sam s mužem dobro se držim, al kad sam sama, e onda me pukne, dođe mi da samo plačem i lupam po nečem. On ne priča puno o tom, valjda iz nekog straha, a ja nemam s kime pričati onda.
Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk