Sir

Osim gore navedenih varijanti sir se često jeo za marendu uz pršut ili slane srdele i pogaču...

na ovom području nije bilo krava... možda tek koji vol za rad, no teren je prekršovit pa je uzgoj ovaca i koza bio najčešći... svaka familija je držala barem 10-ak ovaca i po 2-3 koze... janjci su se najčešće kotili u kasnu zimu i proljeće a njihovo meso je najbolje u svibnju... nakon postepenog odvajanja janjaca od sisanja počinjala je mužnja... ovce se može musti 1-2 x dnevno ovisno o količini mlijeka... kvaliteta i okus mlijeka ovisi o ispaši tako da je npr. otočki sir puno cjenjeniji od ostalih sireva zbog prirodne slanosti trave (morska voda nošena vjetrom!) i većeg broja vrsta trave...

po mužnji mlijeko se stavljalo u posebne lonce namjenjene isključivo za sirenje te bi se u njega stavljalo sirilo i ostavljalo preko noći... ja nikad nisam mogla dočekat baku da krene kupit sir jer sam obožavala taj škripavac (kupljenac)... nakon toga sir je išao u lub, okrugli drveni (kasnije aluminijski) kalup koji se pritiskao odgovarajućim utegom i kamenom... kalupljenje je trajalo par dana tijekom kojih se sir okretao na obje strane... višak mladog sira se davao djeci :D nakon oblikovanja sir se sušio neko vrijeme na mračnom i hladnom mjestu (konoba) prekriven tankom gazom... kada bi domaćica procijenila da je dovoljno suh stavljao se u kamene četvrtaste posude (kamenca) u maslinovo ulje... na siru bi se skupila nekakva plijesan koja ga je hermetički zatvarala a prije konzumacije bi se ostrugala i bacila... sir dugo močen u ulju imao je jak i osebujan okus...

kozji sir se pripravljao na isti način kao i sir od miješanog mlijeka... no kako je koza bilo malo a kozje mlijeko se držalo da je bolje za djecu od ovčjeg, taj sir se radio puno rjeđe i sirevi su bili manji i tanji...