Tko poznaje Helsinki?

[tatek]

Napokon i ja dočekah, nakon 13 godina rada u mojoj firmi šalju me napokon sredinom rujna na prvi tečaj izvan firme ... i to nikud drugdje nego u Helsinki, Finska.. Imat ću tamo 5 dana smještaja, hrane i 8-satnog tečaja svaki dan, ali i vremena za večernja i noćna istraživanja.
Već sam se raspitao o "mainstream" korisnim informacijama, no rado ću primiti svaki savjet od vas koji ste već bili tamo. U drugim skandinavskim zemljama sam već bio tako da neću doživjeti kulturni šok, no ono kaj me zanima je slijedeće:
- kakvo je radno vrijeme trgovina?
- imate neko mjesto za klopu koje mi možete preporučiti? (ne volim fancy mjesta, ali volim eksperimente - dakle, nešto alter )
- volim posjećivati razna alter mjesta (kulturna, klubove, dućane, muzeje itd) - ako znate koje, javite mi!
- ideja za neki zgodan izletić na području grada za zadnji dan (imam 8 sati slobodno do aviona), tipa šetnja uz more, neki park itd?

[kli_kli]

Eh, tatek, da ides mesec kasnije, preporucila bih ti vrhunsku finsku alternativu - www.altparty.org

Ovako cemo mi da citamo tvoj putopis

[Maxime]

Pokusat cu uloviti svoju sogicu (ne zivi u HR) ona je bila 6 mjeseci u Helsinkiju na doktoratu. Javim se cim ju lociram!

[štrigica]

opet putuješ :zavidnismajli:

[s_a_n_d_r_a]

ja reko vidjevsi naslov,nije valjda da vec planirate drugi put pa tek ste se vratili

kako god cekamo slike

[la_mama]

tatek, jaojao, pa tek sad te šalju :shock:

Ako te zanima pojesti i popiti nešto na traktoru, idi u Zetor. Pa Cantina West, zamoli konobaricu da servira votku Od noćnih klubova, ... ima ih, ali štajaznam, kad vidiš jednog, vidio si ih sve.

Sad ti je super vrijeme, iskoristi ga za šetnju po gradu. Ja sam bila tamo usred zime, tako da ti tu ne mogu baš pomoći. Guštaj

[tatek]

opet putuješ :zavidnismajli:

Eh da , ali ovaj put napokon na tuđi račun ... i bez djece !
(mislim, bio sam ja poslovno x puta u Švedskoj, 3 puta u Kini, u Španjolskoj, Njemačkoj ... ali sve dok sam radio u Austriji, otkako sam u HR ekspozituri moje mi mile i drage firme nisma bio ama baš nigdje sve ove godine ... a imam dojam da su svi ostali, od direktorice do čistačica, bili već pola svijeta obišli.

[Angie75]

I ja preporučujem Zetor, nama je bilo super. I barovi su im zabavni, čini mi se da ima dosta glazbe uživo po njima i atmosfera je super. Meni je Helsinki jako lijep i ugodan grad, baš ti zavidim što ideš! Jedino im je jezik nevjerojatno nerazumljiv.

[tatek]

Rode i Rodci, pozdravljam vas iz Helsinki!

Ovdje je sivo, oblačno i zzzima, no grad je zanimljiv, osobito arhitektonski, a ima i puuuuno, neviđeno puno dječjih igrališta!

Inače, osjećam se kao u Švedskoj, jer je sve drugo vrlo općenito skandinavsko, a švedski je ovdje uz finski jezik i drugi službeni jezik tako da je sve dvojezično ... a i tako svi govore dobar engleski.

Eto, čitamo se po povratku, opet sa putopisom! ;o)

P.S. I da, umočio sam i prst u Baltik, treće veliko more za ovu sezonu!

[tatek]

Naravno, "Helsniki" je trebalo napisati "Helsinkija", tipfeler ...

[s_a_n_d_r_a]

uzivaj

[tatek]

uzivaj

Trudim se, koliko mi to već obaveze dozvoljavaju!

(na tečaju sam između 9 i 17:30, trenutno radimo neke vježbe pa sam online ... )

ZA danas je plan muzej dizajna, najveća knjižara u Finskoj i posjet jednom zanimljivom kvartu uz more.

[tatek]

Bio u Helsinkiju, odradio tečaj, razgledao grad (detaljno), vratio se, sredio fotke - najbolje možete vidjeti OVDJE !

Dobit ćete i priču za koji dan, moram ju još malo dotjerati.

[Joe]

oooodlične fotke tatek!

[Bipsić]

ovo je fakat detaljno...

krasne su slike... i ja bi rado išla tam...

čekam priču...

[Muca]

prekrasne fotke.

istančano oko.

bravo!

[tatek]

Za malo odličnog finskog dizajna pogledajte na www.marimekko.fi
Firma je potpuno nepoznata kod nas, no kod njih je višegodišnja institucija, a roba je odlične kvalitete i super izgleda.

(naravno, imate priliku učiti i malo finskog ukoliko ne nađete link na engleske stranice )

[Felix]

super slike! lijepo se prisjetiti

[retha]

P.S. I da, umočio sam i prst u Baltik, treće veliko more za ovu sezonu!

Pih..more..ma bara..uopce nije slano..si probao

Tek sad vidim ovaj topic..inace bi te prije uputila gdje zanilljivo, fino i jeftino papati.

[s_a_n_d_r_a]

odlicne slike(kao i uvijek)

[tatek]

P.S. I da, umočio sam i prst u Baltik, treće veliko more za ovu sezonu!

Pih..more..ma bara..uopce nije slano..si probao

Tek sad vidim ovaj topic..inace bi te prije uputila gdje zanilljivo, fino i jeftino papati.

Stigneš ti još uvijek poslati koji savjet ... ne znači da je ovo moj posljednji posjet Helsinkiju (poslovni kontakti ostaju ... a i ideje o sveskandinavskoj turi sa obitelji, jednom ...)

[Joe]

ajde tatek stavi temu na kreativni kutak da se ne izbriše

[tatek]

ajde tatek stavi temu na kreativni kutak da se ne izbriše

mama san, frida, jel može?

[tatek]

Da opravdam korisnost ove teme, evo par dobrih i korisnih linkova:

- http://www.hel.fi/wps/portal/HKL_en/.../en/Timetables - javni prijevoz u helsinkiju: rute, vozni redovi, cijene

- http://www.marimekko.fi/eng – nacionalna institucija, odjeća, oprema za stan i sve ostalo superiornog dizajna

- http://www.aarikka.fi/en.php?k=6609 – nakit i ostalo, također odličnog dizajna

- www.habibi.fi – moj omiljeni fast food za ovog putovanja ;o)

- matkailutoimisto@hel.fi – mail adresa turističkih informacija, odgovaraju brzo i sa obiljem korisnih podataka!

- http://en.wikipedia.org/wiki/Temppeliaukio_church - o crkvi u stijeni!
http://www.eilahiltunen.net/monument.html - zanimljiva priča o Sibeliusovu spomeniku u helsinkiju

- http://www.suomenlinna.fi –Suomenlinna web page

- http://remake.fi/galleria/ - eko dizajn krojački studio

- http://www.aurinkoa.fi - ethno dućan na finski način

[tatek]

Evo napokon i priče! ;o)

============
Na put sam krenuo u nedjelju, 14.09, u rano sivo i prohladno jutro, taman dan nakon one šokantne vremenske promjene kad smo u dva dana sa sunčanih i vrućih 30 stupnjeva pali na mrzzzlih 10. Dobro, rekoh ja, barem ću stići donekle aklimatiziran u Finsku ... i, zaista, svih 6 dana mog boravka tamo temperature i vrijeme u Zagrebu i Helsinkiju su bili vrlo slični – Helsinki je bio tek 3-4 stupnja hladniji (bilo je između 6 i 10 stupnjeva), uz nešto kiše, a malo sunca se pojavilo tek posljednji dan.



Zanimljivosti radi, ovo mi je bio prvi službeni put otkako radim u firmi (8 godina nakon povratka iz Austrije, a tu možemo i pridodati prvih 5 godina nakon faksa) ... dok sam se za vrijeme mog 6-godišnjeg austrijskog i švedskog “mandata” podosta naputovao. No, sve u svoje vrijeme, i ovih 6 dana odsustva od kuće i obitelji su mi se na trenutke činili vrlo duuuugiiiii ....



Krenimo sad napokon na put ...





Nedjelja, 14.09.



Let ZG-Muenchen-Helsinki ću preskočiti. Nije bio ništa posebno, možda tek nešto "drndaviji" nego što je to uobičajeno ... ili sam ja možda zaboravio kako je to letjeti nakon 8 godina neletenja?



U rano popodne sletih napokon na Vantaa, helsinški aerodrom. Pokupih stvari, natovarih ruksak i kompjuter na leđa, pronađoh autobus za grad, platih 5.90 EUR i začas bjeh na cesti, na putu za Helsinki.



Prvi dojam je - ista Švedska. Šumarci bora i breze uz cestu, povremeno pašnjaci ili polja, dosta skladišta i poslovnih prostora uz cestu, SVI natpisi (putokazi, imena ulica, reklame itd) su dvojezični, finski i švedski ... dakle, domaća atmosfera, a neće biti toliko ni problema sa razumijevanjem natpisa uokolo.



Došli smo i do grada, od aerodroma do helsinkija je 20-tak kilometara. Stiglo je i prvo ugodno iznenađenje: autoput se preljeva u široku 6-staznu cestu, no ona nije onako bezlično-asfaltnobetonska kako obično izgledaju te prigradske prometne arterije već izgleda kao kopija našeg Medveščaka - u sredini tramvajska pruga, oko nje drvored i travica. Baš lijepo, Medveščak je moja omiljena ZG-ulica.

Došli mi i do centra, uz smjene novogradnji, livadica, nekih "običnih" kvartova .. kao što rekoh, naizgled je sve kao u Švedskoj.



Na kolodvoru, zadnjoj stanici aerodromskog autobusa, vreva. Zgrada je jedan od dragulja suvremene finske arhitekture, osobito je zanimljiva noću kad se upale svjetla u rukama giganata na prednjoj fasadi (vidi fotku!). Uprtih stvari i krenuh prema turističkim informacijama koje su na parsto metara od tamo. Zbog tramvaja je atmosfera nekako zagrebačka, ima starijih i novijih tramvaja, sa displejima, ali i sa voznim redovima na papirićima koje svatko može besplatno uzeti, nema gužve jer je nedjelja ...



U turističkom uredu drugo ugodno iznenađenje - nigdje nikoga (od turista mislim ;o) ), a žene izuzetno susretljive, iz rukava sipaju odgovore na sva moja pitanja, kupih kartu za javni prijevoz (18 EUR košta 5-dnevna karta za javni prijevoz, 6 EUR isto to az 1 dan), opremih se sa još nekim brošuricama (botanički, muzeji itd) pa krenuh do hotela da se olakšam za stvari, tramvajem 6 do kraja, za Sandviken. Usput otkrivam mali dućan sa suvenirima, glavnu knjižaru u gradu (nedeljom zatvorena) ...



Hotel je Seaside Radisson SAS, solidan business hotel, nalazi se tik uz more, uz nekakav lučki dio, no i na rubu zanimljivog Bulevardi kvarta u kojem se nalaze manji dizajnerski dućani, lokalni kebab pajzlovi, mala tržnica ... simpatično. Soba je dobra, ima sve kaj treba imati, čak i viška (pegla npr.), no baš nije topla, jedva kojih 20 stupnjeva. Slijedećih dana sam se žalio na recepciji, no soba nije postala ništa toplija ... i taj osjećaj prohladnosti me je pratio svih tih dana, jedva da sam pronašao 2-3 mjesta na kojima sam se mogao onak lijepo ugrijati. Ne znam da li je i njih iznenadio taj val hladnoće ili je običaj da se ne troši previše energije, no većinu vremena sam hodao uokolo u dva debela pulovera, sa šalom i zimskom kapom na glavi i nigdje mi nije bilo prevruće, pa čak ni u shopping centrima.



Idem nazad u grad, pješice. Usput pronalazim Kamppi shopping centar (radi do 21h radnim danom, ima H&M i još neke zgodne dućane, vidi linkove na kraju teksta), pa Forum shopping centar (ima Indisku, moj omiljeni švedski dućan ... ma, svi su meni poznati švedski dućano tu, i Lindex i KappAhl i Dinsko ...), otkrivam kod stanice metroa veliku samoposlugu otvorenu nedjeljom do 22h pa kupujem sendvič ... nastavljam dalje prema kvartu koji je kakti ethno orijentiran. Lagano razočaranje, na webu pronađeni dućani su uglavnom dućani hranom, prodaju rižu na vreće, začine, kineske rezance i izgledaju kao skladišta. Nalazim još poneki zanimljiviji dućan, malo odjeće, malo rukotvorina, pa onda neke avangardnije butike ... no, u kvartu u lonely planetu označenom kao njihova "tkalčićeva" ne vidim nikakvu akciju. Thja, nedjelja je, dan odmora ... Idem nazad pa sjedam na tramvaj 3T i radim krug bliže obali gdje ipak nailazim na zanimljivije stvari: interesantne stare kuće, opet par alterdućana (naravno, zatvorenih), pa Kaivopuisto, lijepi park sa poznatim oblim granitnim stijenama s kojih se dobro vidi luka za jahte, a u daljini ogromni trajekti i divovski katamaran, valjda 5 puta veći od naših na Jadranu.



Vrijeme je za WC, ulazim u jednu zgodnu kavanu prepunu plakata i letaka, obavljam WC, a onda skidam neopaženo jedan zanimljiv plakat sa stripom i uzimam par letaka za uspomenu. Idem još malo tramvajem br. 4 preko mosta na manji otok, Katajanokka, ima zgodnu rusku crkvu, obnovljene drvene zgrade uz obalu, staru zgradu tržnice (ima ih dosta po gradu i sve su super obnovljene), a na zadnjoj stanici, kod trajektne luke, ulazi grupa nekih bučnih brkatih čečena, gruzijaca, tatara, što li su već ...



A meni je vrijeme za klopu, već me frče želudac, tražim neki nepretenciozni pajzl, kad sam išao u centar vidio sam ih tucet, a sad nigdje ništa ... i na kraju dolazim blizu hotela, tu je jedan koji sam zapamtio. Kebeb 7 EUR, cider od jabuke 3 EUR, unutra nekoliko klupa, ja, neki lokalac koji cucla pivu i klopa pomfri i 3 mlade šveđanke, izgleda turistice. I da, TV na kojem se vrti finska verzija "reality" idola. Prava domaća atmosfera, upopunjena impresionističkim plakatima, gomilom starih novina, kafe aparatom za samoposlugu na šanku ... no, bilo je toplo i kebab ok, a to je najvažnije. Vani se već smračilo i vrijeme je za povratak ...





Ponedjeljak, 15.09.



Ujutro je opet osvanulo sivo, naklopao sam se za doručak, bio je bogat stol u ”doručkavaonici”, luksuzna soba, a zanimljivo, sva klopa je u ”rinfuzi”, putar se vadi iz kutije na glavnom stolu, pekmez žličicom iz velike zdjele ... valjda se tako štedi. Ili je to zato da ljudi ne nose van iz hotela (ne možeš baš tako stavit žlicu putra u džep)? Čak si i kruh sami režemo, ima krpica za primit kruh i nož ...



Uslijedio je tečaj: prvo vožnja autobusom cca 25 kilometara zapadno do malenog mjestašca Jorvas gdje se održavao on održavao. Krajolik je i dalje tipičan skandinavski – izmjenjuju se poslovne zone sa šumarcima i jezerima, a autoput nas vodi skoro do samog Jorvasa. Uz autoput je vezana i jedna izmišljotina koju sam primjetio samo u Finskoj – najdesnija od tri trake autoputa je rezervirana za autobuse i taksije i s vremena na vrijeme se odvaja od ostatka autoputa (najčešće kod izlaza sa autoputa, ali i na nekim drugim mjestima) kako bi svratila do ugibališta za ulazak/silazak putnika. Na taj način se omogućuje ljudima iz okolnih mjesta da koriste i autobuse koji voze po autoputu.



Sama firma se nalazi usred livada i šumaraka, na vidiku nema niti jedne jedine druge zgrade ... izolacija radi više mira ili kako bi ljude na neki način primorala da se koncentriraju isključivo na posao? ;o).



Za ručak smo imali 1 sat, taman da pojedemo nešto u miru. Kantina je u zgradi, lijepo (i jednostavno) uređena. no oprema je pomalo “partizanska”, sami nakon obroka čistimo tanjure i bacamo ostatke u kantu, suđe stavljamo u posude za mašinu ... jeo sam neku piletinu sa rižom, puno salate (stavlja se u najpliće moguće tanjuriće, valjda da se ne pretovaruje i ne baca hrana) i neku kremu koja me je podsjetila na tubbi-kremu, isti izgled, a valjda i okus kao za male debele tabiće. ;o)



Uglavnom, dnevni meni koji se sastoji od glavnog jela sa prilogom, neograničene količine salate i deserta košta 7,20 EUR (5,20 EUR za lokalne zaposlenike koji očito imaju subvencionirani gablec).



Malo-pomalo i prošlo je predavanje, oko 18h autobus nas je ponovo vratio do hotela ... i nisam ni časa časio nego sam ostavio komp u sobi, toplije se obukao i krenuo u grad. Prvo mala runda po poznatim dućanima, H&M i to, ali primjetio sam da me to više ne veseli ako nekad pa sam za 20 minuta izašao van iz Forum shopping centra u centru grada (Mannerheimintije ulica) i usput pojeo fini kolač od jabuka zum mitnehmen.



Krenuo sam u šetnju i slučajno pronašao jednu postranu shopping ulicu sa zanimljivim nezavisnim dućanima. To je nešto čega baš nema u Zagrebu – dućani malih obrtnika sa zanimljivim sadržajima, uglavnom odjeća, stvari za stan itd koje izgleda oni sami rade ili barem vješto negdje pronalaze jer su originalni. Na kraju te ulice sam naišao na Puonavori, malo, ali strmo granitno brdo (visine cca 50 m) uređeno kao park, lijepo. Primjetno je da ima izuzetno mnogo dječjih igrališta, praktički svako veće dvorište između zgrada ima nekoliko spravica i prostor za dječju igru.



U nastavku nakon parka pronašao sam još nekoliko vrlo lijepih starih zgrada i vrlo veliki neobičan fair trade dućan koji pršti od boja i zanimljivih proizvoda, izgleda kao neko vrliko skladište konvertirano u trgovinu-kafić, a po plakatima na zidu vidim da se koristi i za održavanje raznih tečaja.



Nakon toga opet malo uzbrdo do njihovog “Pantovčaka”, kvarta pod imenom Eira, sa desetak uskih krivudavih ulica sa velikim kućama sa vrtovima, iznad mora, arhitektonski nešto između Plečnikovih zgrada u Ljubljani i našeg Pantovčaka. Lijepo uređeno i zanimljivo!



Tako sam hodao dok se nisam umorio pa sam onda otišao s mrakom na malo grijanja u drugi shopping centar gdje sam našao i vrlo zgodan ethno dućan sa lijepom odjećom i raznim sitnicama, taman po našem ukusu (link na kraju teksta!). Tamo sam malo prebirao, razgledavao, nešto sitno i kupio i onda otišao brzo da stignem prije zatvaranja na veliki fast food “trg” u susjednom Forum shopping centru (spojeni su podzemnim hodnicima) i poklopao chicken wok sa rezancima (srednje dobro, bilo je malo previše curryja za moj ukus), taman pred zatvaranje. Zanimljivo, klopu sam naručio tek koju minutu pred zatvaranje i nitko se zbog toga niej nervirao niti me prijeko gledao (a kamoli da bi mi odbio narudžbu, kako to nekad zna biti kod nas) nego sam ja sve lijepo pojeo u miru do kraja dok je osoblje čistilo i pospremalo oko mene. Da se odužim vlasniku dobre volje odnio sam prazni tanjur do pulta, a moja gesta dobre volje je rezultirala time što sam mogao svratiti do njihovog privatnog WC-a (javni je već bio zatvoren), a slijedećeg dana me je gazda častio i čajem ... no, o tome u sutrašnjem dijelu priče. ;o)



Nakon toga sam napravio još jedan krug tramvajem okolo-naokolo u 45 minuta, ništa posebno vidio, i to je to, jedva sam dočekao da se vratim u hotel jer je već bilo zzzzima





Utorak, 16.09.



Tečaj je došao i prošao, a ja nakon večernje šetnje dođoh ranije u hotel, bilo mi je povremeno hladno, nekako kao da sam na rubu prehlade, peckao me nos, hvatao me umor ... A vani je bilo +6, puše hladan vjetar ...



A sad malo o Fincima.

Muški su uglavnom plavi ili svijetlo kosi (ali ne tako svijetli kao u ostatku Skandinavije), ne baš tako visoki kao norvežani ili šveđani, uglavnom sportski obučeni ili pak nekako neupadljivo.



Finkinje – ili plave ili tamne, obično nisu tako visoke kao šveđanke. Zanimljivo je da često nose kečke ili kratke pletenice, baš im to fora stoji, pogotovo kad tako vidim recimo 40-godišnjakinju kako ide s posla ili pak neku curu od 20 godina u dugoj suknji ili recimo trenirki. Kao da je Pipi duga čarapa sišla na zemlju!



Mladi – nema tako puno cugera koliko sam mislio, tek sam vidio nekoliko tipova sa bocama. No ima puno alternativaca, pretežno heavy ili punk tipa, u crnim odorama, pirsani (toga ima strašno puno, i među starijima, valjda svaka četvrta-peta osoba na ulici ima nekakav piercing na sebi), tetovirani ili pak u onim neobičnim krpicama tipa mladi japanci.



Neke ljude ću dugo pamtiti:

- rasta roditelji sa dugim “pletenicama”, u šarenoj odjeći, čisti, sigurno nisu neki beskućnici, ali opet nekako “boemskog” izgleda, sa klincem od cca 4 godine. Htio sam ih fotkati, ali mi je bilo neugodnjak ...

- cura sa kečkama od jedno 25 godina u dugoj zelenoj suknji sa crnim plaštem, oko 22h čeka tramvaj i pije jogurt iz bočice ... kao da je vila iz šume došla na tramvajsku stanicu

- - već spomenuta poslovna žena u kostimu i sa kečkama

- punkerica koja radi u knjižari koju sam pohodio

- Habibi, libanonac koji drži fast food restoran (jedan od 5 u nizu) u podrumu shopping centra, kao kod nas u Importanneu, samo sa dosta stolova. Jučer sam jeo kod njega (curry piletina u woku, 8 EUR) i samoinicijativno sam donio pladanj za šank, a on me pustio poslije u svoj privatni WC od lokala. Danas sam opet došao (naručio ražnjić sa rižom i jogurtom), pojeo, a on me počastio čajem na račun kuće, pravim orijentalnim, pričali smo malo i rukovali se na odlasku ...

- simpatična mlada ekipa na turističkim informacijama, tako su brzi, poletni i smiješe se potpuno prirodno (za razliku od recepcionera u hotelu), kao da im je to najveće veselje u živpotu, tamo raditi.

- ekipa sa Suomenlinne, neki mladi umjetnici, štogod, isto svi šareni



A sad još par zanimljivosti (ili ”red finske kulture”):

- tokom svih šest dana boravka u helsinkiju, dakle najinternacionalnijem mjestu u zemlji, i potucanja po svim dijelovima grada, vidjeh samo jednu jedinu nefinsku registarsku tablicu na autu (bio je to estonski kamion koji je tek sišao sa trajekta) . Toga valjda u Evropi jedino još ima na Islandu ... zaista je ovo izolirani kraj!

(od stranaca ima nešto rusa, cijelo čudo španjolaca – vidio ih svaki dan valjda po 10! – nešto nijemaca, dosta japanaca i korejaca ...)

- korejski dućani, to još nigdje nisam vidio (prodaju artikle pop-kulture – figurice, odjeću sa natpisima itd), a u hotelu mogu gledati i korejsku TV

- svaki oluk za odvod kišnice ima u asfaltu mali ”kanalic” za odvod kišnice do najbližeg šahta uz rinzol – to još nisam nigdje vidio! A zaista svaki svaki svaki to ima!

- Neki tramvaji (novi) imaju male stoliće! Na važnijim stanicama imaju displeje, a imaju i automate za poništavanje chip kartica.

- Svi bankomati imaju oznaku “Otto” i izgleda da ne pripadaju niti jednoj banci već valjda nekoj udruzi banaka (kao recimo u Austriji) pa je svejedno gdje se podiže lova

- Arhitektura – baš je zanimljiva!

- Tipično:

o Kombinacija na fasadi: sivi veliki kamenovi i žbuka, obično sa lukovima u prizemlju za vrata i prozore, kombinacija sivo+žuto ili narančasto

o Puno zgrada sa ciglom na fasadi, obično sa nekim uzorkom

o Puno tornjića



Sve je puno natkrivenih prolaza, ispod zemlje, kroz zgrade, u centru se može bez izlaska van hodati između metroa, aut. kolodvora, želj. kolodvora i dva shopping centra, sve skupa u kvadratu od cca 400-500 m po svim stranicama i dijagonalama.



To popodne sam bio i u muzeju dizajna, nisam vidio ništa posebno osim muzejskog dućana koji ima par otkačenih stvari, ali vrlo skupih.

Nakon toga sam bio u knjižari, najvećoj u gradu i državi. I zaista je prva liga. Tri OGROMNE etaže. Brdo knjiga na puno jezika – engleski, njemački, francuski imaju JAKO puno knjiga, španjolskog i ruskog isto ima. Ima i na talijanskom ...

Hobby literatura – strašno puno knjiga o obradi drveta, papira, štrikanju. Ostaloga puno manje.

Stripovi – nisam vidio niti jedan strip koji znam, a da ga nemaju. Asterix na francuskom – imaju sve? Švedski, engleski, njemački – naravno, svašta.

Rin tin tin – 3 m2 samo njega. Talični tom – sve uvezano.

Knjižara je u staroj zgradi tipa naša nama na Trgu, no svaka etaža je veličine bar 50% od etaža našeg Varteksa, ima 3 etaže knjiga i jednu papirnice.



Eto, knjigoljupci, nek vam sline cure!!! ;o)





Srijeda, 17.09.





Na žalost, taj dan je bio obilježen mojim probavnim problemima ... ujutro me napalo, nekakva trbušna viroza, ispričao sam se kod voditelja tečaja i bez doručka odjurio u sobu, nakon WC-a sam se strovalio na krevet i spavao sve do iza podneva.



Probudio sam se gladan, ali i nešto bolje raspoložen. Trebalo je naći nešto dijetno za pojesti ... u hotelu nema ni čaja od šipka ni jogurta ni banana, dakle vrijeme je bilo za otić do špeceraja. Jedva sam dočekao prvu bananu, a nakon dvije sam već osjećao poduzetni duh pa sam krenuo u naobaveznu vožnju tramvajem. Taman je nailazio tramvaj prema kvartu koji se zove Arabia (po nekadašnjoj tvornici tog imena na čijem je mjestu niklo stambeno naselje), rekla je žena s informacija da bi tamo moglo biti starih kućica. No, već na trećoj stanici sam sišao, pored zgrade stare tržnice Haemeentje. Ajd da pogledam, rekoh sam sebi, možda je nešto zanimljivo. I zaista je bilo.



Prizemlje je klasična tržnica, puna dućana sa začinima, mesnica, ribarnica (sa ribama podosta drugačijima od naših) i sličnim stvarima. A na katu je nekoliko tradicionalnih dućana sa suvenirima, nekoliko manje tradicionalnih sa običnom odjećom, te dućan firme Merimakki, koja je nekakav njihov nacionalni brand. Pričao sam malo s prodavačicom, kaže da je firma osnovana 50-tih, ime znači “Marina odjeća” (Mari je žensko ime), a odonda je proširila asortiman i na opremu za stan, ukrasne predmete itd. (ima link na njih na kraju teksta!)



Nakon 20-tak minuta lutanja po tržnici izađoh opet van i ulovih tramvaj br. 6 koji me je odveo do Arabie. Ispostavilo se da je to promašaj ... odnosno, ne sasvim, naime ovako sam makar vidio kako izgleda kvart novogradnji na finski način. U blizini nije bilo nikakvih kućica, same novogradnje i poneki ostatak starije zgrade (valjda te firme Arabia). Novogradnje su bile zanimljive – većina sa ciglastim fasadama, dosta ih je imalo velike balkone (svi zatvoreni staklom), uglavnom su bile grupirane oko “dvorišta” sa dječjim igralištima i parkićima. A sa druge strane zgrada je bilo more. Na karti je bilo napisano “plaža”, no to je u stvari bio pojas nabacanog kamenja sa friško postavljenim šetalištem i mladim drvoredom. A more nije gledalo ni na kakvu pučinu već na niz otoka obraslih trskom ... dakle, kao da sam na jezeru, a ne na moru.



Nakon malo šetkanja sam se vratio do tramvaja i odvezao se nazad nekoliko stanica do druge zanimljivosti, koju sam uočio iz tramvaja – predjel sa vrtovima i malim kućicama u njima. Nije to kao kod nas, kućice od lima i starih dasaka, već je to više nalikovalo austrijskoj varijanti: maleni uredni vrtovi sa isto tako urednim patuljastim kućicama. No, ne baš tako sređenima kao u Austriji, kao da je svaka travka na mjestu, već više onako negeometrijski, sa puno zelenja koje se razraslo, šarenim drvenim kućicama za dječju igru... uglavnom, kao dekoracija za svijet Pipi Duge Čarape! Taman je počela i sitna kiša, tih dana je bilo hladno i cijelo naselje kao da je izumrlo tako da sam se osjećao kao u gradu duhova ... vidio sam samo jednu jedinu ženu tamo ... i jednog zeca!



I, nakon Arabie bilo je vrijeme za povratak u hotel i oporavak ...



Kasnije popodne, nakon odmora, sam si priuštio još jednu šetnju (u stvari, više vožnju nego šetnju). Odvezao sam se autobusom br. 24 pored Sibeliusova spomenika i crkve u kamenu (njih sam ostavio za slijedeći dan) do posljednje stanice i zatim krenuo u polusatnu šetnju prema okretištu tramvaja br. 8, kvart Munkkiniemi, koja me je vodila opet uz djelić mora (koje ovdje nikad nije daleko, kaže to i turistički slogan). Vidio sam napokon i nešto kućica, poneku zgodnu vilu, no od zanimljive obale još uvijek ništa.





Četvrtak, 18.09.





Ujutro sam se probudio dosta dobro raspoložen, sposoban za zadnji dan tečaja.



Tečaj je došao i prošao i negdje oko 18h sam bio ponovo u hotelu, pojeo ponešto iz svoje zalihe dijetalne hrane i krenuo u akciju.

Odvezao sam se do spomenika Janu Sibeliusu koji je jedna od dvije najkontroverznije točke Helsinkija (druga, crkva u stijeni, slijedi odmah nakon njega). Naime, spomenik nije figurativan (kao što su mnogi željeli u 60-tima kad se on podizao) već se sastoji od mnogo (stotinjak ili još više) šupljih cijevi od nehrđajućeg čelika, još dodatno “obrađenih” sa rupama i sličnim dodacima. Sve zajedno liči na ogromne orgulje, desetak metara visoke, a da bi ostatak pučanstva bio zadovoljen dodana je sa strane, desetak metara dalje, glava kompozitora kako gleda te cijevi. Sve zajedno je dosta zanimljivo, u dosta je dobrom skladu sa parkom u kojem se nalazi, a nudi i obilje “štofa” za uslikavanje. Pretpostavljam da je spomenik zanimljivo osvijetljen po noći, no nije mi se dalo čekati još sat vremena da se potpuno smrači.



Od spomenika sam nastavio pješice uz obalu, slijedeći puteve koji su mi se činili najzanimljiviji ... i imao sam dobar nos. Prvo sam naletio na pješčanu plažu. Nakon puno traženja nekog zgodnog mjesta uz more pronašao sam ga sasvim slučajno (odnosno, ne slučajno, nego intuitivno ;o) ). Pretpostavljam da je plaža ljeti sasvim zgodno mjesto, dosta je velika, ima pored sebe razna igrališta, dosta onih tipičnih oblih skandinavskih stijena dušu dalih za sunčanje, ima i šumicu sa hladom (trebaju li oni ikad hlad ovdje?) ... no, u tmurno jesensko predvečerje plaža je više odisala duhom onog poznatog filma “Čuvar plaže u zimskom periodu”. Bilo je tamo nekoliko joggera, 2-3 vlasnika pasa sa svojim ljubimcima, ja i nitko više.

(da ne zaboravim spomenuti, sa druge strane plaže, na okolnim otocima, su ne tako romantični pejzaži – stupovi dalekovoda, nekakva toplana, što li, most autoputa ...)



Produžio sam dalje, opet za nosom, širokim pješačkim putem uz more pored ovećeg zida, no ubrzo sam primjetio da me put vodi previše u stranu, južno, a ne na sjever, kamo sam naumio u želji da vidim čuvenu “crkvu u stijeni”. Razmišljao sam da li da se vratim ili ne, no tad sam ugledao vrata u tom zidu pored staze, ušao kroz njih i našao se u groblju. Atmosfera je bila pomalo sablasna, bio je već polumrak, a finci pale svjetla tek kad se dobrano smrači, no odlučio sam krenuti kroz groblje u uvjerenju da postoji i neki izlaz sa druge strane. Samo groblje je djelovalo isprva pomalo zapušteno, puno grobova nasumice okruženo drvećem, no uskoro sam izbio na jednu od glavnih staza, široku i duuuugačku aleju, uz koju su se nalazili veći spomenici u savršenom redu. Usput sam susreo tek nekoliko ljudi, no primjetio sam i natpis da se groblje zatvara u 20h, a dotad ću sigurno naći izlaz. I našao sam ga, za nepunih 5 minuta, uz veliku crkvu sa zanimljivim jednostavnim šetalištem ispred nje pored kojeg se nalazi isto tako jednostavan grob bivšeg finskog predsjednika Urha Kekkonena. Izašao sam na ulicu, također samotnu, i nastavio dalje, pored krematorija i kroz parkove prema traženoj crkvi.



Kad sam došao do nje bilo je već 19:20, taman još 25 minuta do zatvaranja. Izvana crkva izgleda kao svemirski brod, nekovrsni leteći tanjur, koji se zaglavio među stijenama. Naime, prema revolucionarnoj zamisli arhitekata prostor crkve je urezan u stijenu i zatim prekriven stakleno-bakrenom kupolom. Sama unutrašnjost je ostavljena onakva kakva je i zatečena nakon klesanja – gruba stijena – na koju su dodane orgulje, vrlo jednostavan oltar, stolice ... Kad sam ušao unutra osim žene na ulazu nije bilo nikoga, a mene je istog trenutka prožela neobična atmosfera tog mjesta – bilo je toplo, dosta škrto osvijetljeno, a sa razglasa svirala je komorna muzika (orgulje i truba) ... Svega minutu ili dvije nakon što sam ušao u crkvu steglo mi se grlo i bez nekog posebnog razloga sam proplakao. Iz nekoga razloga me je mjesto osobito dirnulo i suze su same krenule ... i tekle su gotovo svih 15-tak minuta mog boravka u crkvi. Ne mogu ništa drugo reći osim da je atmosfera bila zaista posebna i u to tmurno i prohladno predvečerje imala je poseban utjecaj na mene.



No, približilo se vrijeme zatvaranja i ja sam se teškom mukom rastao od crkve, vani je već bio mrak, a ja sam se osjećao kao pred Božić, jedino je još snijeg nedostajao ... Od crkve bilo je svega desetak minuta hoda do najstrožeg centra, Kamppi shopping centra/autobusnog kolodvora/svega ostaloga, tamo sam u samoposluzi kupio posljednje poklone (dimljenu ribu i slične delikatese) i krenuo prema hotelu. Nije bilo tako kasno, no već sam bio umoran, iscrpili su me tečaj i šetnja, a i probavna viroza prethodnog dana je sigurno ostavila traga ...







Petak, 19.09.



Hura, doša je dan čistog turizma ... ali i povratka kući! Ah, nisu više ta putovanja za nas familijarne ljude, tek je prošlo 5 dana kako me nema kod kuće i ja bih već ženici i dječici ... ;o)



Odlučio sam ujutro spavati bez ograničenja i dobro se odmoriti ... i, naravno, probudio sam se u 06:15, ranije nego kad sam išao na tečaj (tada smo morali biti gotovi sa doručkom u 08:05 kako bi stigli na iznajmljeni autobus). Imao sam puuuuno vremena za ležerno pakiranje, polagani doručak i sve ostalo i na kraju sam oko pola 9 izašao van sa računom (prtljagu sam ostavio u hotelu) i pun entuzijazma za posljednja razgledavanja.



Za početak, plan je bio još jednom cik-cak obići južni dio grada po kojem su razasute zanimljive starije zgrade, nekoliko parkova, poneki zanimljivi dućan (taj dio grada se naziva “designer district” zato što se u njemu nalazi puno malih “nezavisnih” obrtnika i dućanića koji sami dizajniraju i šiju svoju robu koju prodaju – kad se zaviri u lokal često se vidi kako se u stražnjoj sobi zaista radi, mjeri, reže, šije ...) ... Imao sam poriv za fotkanjem i tokom slijedećih cca sat i pol ispucao sam dvjestotinjak fotki, uglavnom na zgrade i zanimljive njihove detalje, no uspio sam uslikati i pokoji zgodan trenutak iz života zgrada. Recimo, bilo je taman vrijeme za okupljanje djece za školu i vrtiće. Dosta roditelja je vozilo malu djecu u starinskim kolicima sa velikim kotačima sa žbicama, a još više na biciklu (bicikli su tamo često u upotrebi, usprkos vremenskim prilikama – većina biciklista nosi kacige, koristi se biciklističkim stazama kojih iam dosta, a pri vožnji ne mare za odjeću tako da sam vidio i dosta njih u minicama, u gumenim čizmama, odijelima, haljinama, stare i mlade ...). Isto tako, uočio sam da svi vrtićki klinci kad izlaze izvan vrtića (sreo sam nekoliko grupa) imaju fluorescentne prsluke na sebi, vjerojatno da ih bolje uoče vozači, ali i njihove tete.



Kružeći uokolo stigao sam i do glavne tržnice koja je poznata znamenitost grada. Nije osobito stara, iz 1890-te, ali je zgodna, izrađena od raznobojne cigle, a unutrašnjost je uređena u duhu tog vremena. Naravno, pomalo je “turistizirana”, no dobar dio štandova je još uvijek zauzet sa stvarnom tržnicom, a meni osobno su najzanimljiviji bili štandovi sa ribama, i svježima i ostalima (dimljena, marinirana, na salatu, kavijar itd). Od ostalih egzotičnih artikala bilo je mesa od losa i ponešto lokalnih suvenira.



Malo dalje od same zgrade je pak tržnica na otvorenome. Nije to ništa posebno, 15-tak kombija sa stolovima ispred njih na kojima se prodaje voće i povrće, no nešto zgodniji su bili štandovi sa klopom. Potrošio sam još koji euro na sitne suvenire i došlo je vrijeme za polazak na Suomenlinnu, to je znamenitost br. 1 u svim gradskim vodičima.



Suomenlinnna (odnosno Sveaborg, na švedskome) je tvrđava na nekoliko otočića međusobno spojenih mostovima koji se nalaze oko 1 km od centra grada prema pučini (ispred grada se nalazi mnoštvo otočića i hridi tako da se iz samog grada pučina ni ne vidi). Tvrđava datira iz 16. st. kad su je počeli graditi švedi (u to doba je Finska bila dio Švedske), nastavili su Rusi u 19. st. kad su Finsku preuzeli od Šveda, a kad su napokon Finci dobili nezavisnost 1917 tvrđava je još neko vrijeme služila u obrambene svrhe da bi prije 30-tak godina predana turistima “u ruke”, a prije desetak godina je i registrirana pri UNESCU kao spomenik kulturne baštine.



Vožnja brodićem je bila ugodna, pamtit ću je po prvim zrakama sunca u tih 6 dana mog boravka, ali i po prolazu uz ogromne trajekte i katamarane prema kojima su oni naši prave igračke, teško da bi im onaj naš najveći sa linije Rijeka-Dubrovnik bio i do prve palube ...



Do otočića smo stigli za 15 minuta vožnje, na brodu je bio miks turista (uglavnom japanaca) i lokalaca (na otocima živi oko 300 ljudi u renoviranim starim vojničkim zgradama, prema literaturi, ali i viđenome, radi se uglavnom o umjetnicima i općenito pomalo alternativnim stanarima), sve zajedno nas 50-tak. Vjerojatno je u sezoni sve puno, no sada sam tek tu i tamo sreo ponekog šetača ... A otoci su zaista zanimljivi, posebno onaj najistureniji prema pučini, koji je sav isprepleten rovovima, topovskim položajima (topovi su još tamo, ne oni prastari, već negdje od 1. svjetskog rata), zemunicama, putevima za opskrbu, podzidima ... a kad se svemu tome doda i napokon sunčano vrijeme, lijep pogled i zelena trava i drveće koje uokviruje sve te ratne “artefakte”, prizor je bio zaista zgodan. Zgrade su uglavnom vjerno sačuvane, od nekih većih (vjerojatno zapovjedničkih) do starih baraka-skladišta, a u njima se nalaze, među ostalima, informativni centar, nekoliko muzeja, nekoliko kavana i restorana, samoposluga, dvije prodavaonice suvenira ...



Ja sam se uputio s kraja na kraj otoka, prateći stazu koja obilazi glavne zanimljivosti, a usput otkriva i one “sporedne” – stare stupove za struju otprije par desetaka godina, lokalnu rastafarijanku koja mete ulice, malu plažicu na kojoj sam fotkao zanimljive alge i uzeo kamenčić za uspomenu ... Najjužni otok je bio možda i najzanimljiviji jer se sastoji gotovo isključivo od zemunica prekrivenih travnatim pokrivačem i sve sliči na nekakav čudan grad nekih naprednih insekata. Između zemunica se nalaze topovski položaji (naravno, još uvijek opremljeni topovima), ispod njih podzemni prolazi ispod utvrđenih prolaza, tu i tamo je i poneko manje pristanište, dok je najveće kraljevsko, koje vodi u zaklonjeniju uvalu. Šetnja po tim utvrđenim zidinama prekrivenim zelenom travom je bila vrlo ugodna, pogotovo kad slici dodam sunce, pogled prema otvorenijem moru i povremeni zvuk labuda u letu (njegov lepet krila u letu mi je magičan zvuk ...).



Na povratku sam svratio u suvenirnicu gdje sam našao zgodnu maketu brodića i zanimljiv stakleni nakit, taman nešto za ponijeti kući svojima (kad sam već ignorirao nebrojene Moomin-shopove koji prodaju njihov najpoznatiji dječji lik u tisućama varijanti).



Na brod sam stigao taman u 12:20, na otok su stizale veće grupe turista, dok su se sa otoka na kopno vraćali pretežno stanovnici otoka – ovoga puta je to bila grupa mlađih alternativaca u raznobojnoj odjeći, a prosjek piercinga po glavi člana grupe je bio vrtoglavo visok. I inače je kod mlađih (a i onih ne tako mladih) finaca za naše prilike pomalo bizaran izgled dosta uobičajen. Piercing i tetovaže su široko prisutni, dugokosi muškarci se vide često na ulici, bilo sa kosom svezanom u rep ili rastafarijanskim “dreadlocksima” (frizura koja je kod žena vrlo vrlo ćesta, od alternativki pa do “pristojnih” građanki), a vidio sam i mladiće sa dužom bradom svezanom u repić. Žene pak vrlo često nose kečke ili pletenice, a dosta česta odjeća mlađih cura je otkačena minica preko debelih štrampli.



I, stigoh ja na obalu, već pomalo gladan, pa sam se vratio do tržnice da napokon kušam nešto riblje. Odlučio sam se za riblji sendvič - komad neke dimljene ribe sa lukom i peršinom na crnom kruhu. Okus je bio pomalo egzotičan, riblje-sladunjav, no sasvim ok i podnošljiv čak i za moj još ne sasvim uravnoteženi želudac. Poslije sendviča sam još malo uslikavao asortiman ribljih proizvoda (a dojmio me se i natpis “Ne odgovaramo za kupljene sendviče koje otimaju galebovi”) i zatim krenuo prema katedrali koja se nalazi u blizini, iznad nekoliko desetaka strmih stepenica.



Tokom uspona pogled mi je privukla grupa mladih u kostimima-imitacijama supermena koji su bili očito u nekom svojem filmu – prema mojim iskustvima i uspomenama iz Švedske, moglo bi se raditi o momačkoj/djevojačkoj večeri ... no, ovi su onda zbilja uranili obzirom da je bilo tek cca 13:30h. No, malo ih pogledah, uslikah i zatim uđoh u crkvu. U suprotnosti sa vanjskom dominantnom kupolom unutrašnjost je klasična skandinavska – tlocrt u obliku križa, pastelne boje, sjedala za vjernike ograđena vratašcima ... pogledao sam, uslikao i izašao van.



Nakon katedrale put me doveo do Botaničkog vrta – koncept je sličan našem ZG-botaničkom (dakle, “klasični” parkovski tlocrt kao kod nas, za razliku od recimo botaničkih vrtova u Stockholmu ili Goeteborgu koji vrlo sliče “pravoj” prirodi uz minimalne ljudske intervencije), čak se i nalazi u blizini želj. kolodvora kao i naš. Nije loš, ali obzirom da sam takvih vrtova već vidio dovoljno dosta brzo sam izašao van (ulaz u vrt je besplatan, no za staklenike se naplaćuje po 5 EUR i to mi se nije dalo platiti).



Uslijedila je šetnja po pomalo “etnički” obojanom kvartu Haakaniemi, punom indisjkih dućana prehranom, azijskih i kebab restorana, alternativnih butika i klubova ... Zanimljivo za pogledati, no ne vidjeh nešto baš tako strašno posebno – možda su ipak bili najzanimljivija dva neobična dućana, jedan je bio nekakav indijsko-arapski sa svom mogućom opremom za trbušni ples (x 10 od onoga što se nudi u ZG-dućanima), a drugi butik sa odjećom koju vlasnice same šiju od komada tkanine dobivene od second hand robe (vidjeh na svoje oči, usred lokala je krojački stol, žene su taman reckale neke materijale dok sam ušao unutra i popričao sa njima), vidi link na kraju teksta.



Nakon tih dućana mi je već bilo dosta šetkanja – em su me boljele noge em sam bio gladan pa sam ušao u prvi lokal na koji sam naletio (pizza-kebab) i naručio piletinu sa rižem i curryjem. Klopa nije bila niš posebno, no ipak me nasitila (još da nema tog sveprisutnog slatkastog podokusa koji mi je počeo ići na živce ...), a usput me podsjetila na još dvije pomalo egzotične finske stvari.

Prva – svaki lokal gdje sam bio imao je negdje pored kase, bara, bešteka i ostaloga i pipu za običnu vodu te čaše. Potpuno je normalno (bar u tim jeftinijim lokalima) da se uz neko jelo ne naruči piće već se samo uzme čaša obične vode.

Drugo – gdje god sam bio, od firme, hotelskog lobbyja, restorana, shopping centara, primjetio sam da su im sanitarni standardi što se opreme WC-a tiče ispod naših. Naime, ne sjećam se da sam igdje vidio više od jedne kabine u muškom WC-u (pa i na vrlo frekventnim mjestima), dok im WC papir (uvijek isti, bez iznimke, ogromne bijele role tankog papira) pomalo podsjeća na šmirgl papir ... istina, dosta fine gradacije. ;o)

Da, i pisoari su im pomalo egzotična izgleda – pogledajte fotku!



Nakon ručka došlo je vrijeme za povlačenje i baj-baj Finska. Najkraćim putem sam otišao do hotela, podigao svoj ruksak (sa impozantnih 18 kg odjeće, materijala s tečaja, knjiga, poklončića ...), tramvajem br. 6 se odvezao do željezničkog kolodvora (taksi iz principa ne uzimam dokle imam na raspolaganju nekakav pristojan javni prijevoz) i tamo uhvatio autobus za aerodrom. Bio je petak popodne i gužva posvuda tako da je vožnja do aerodroma potrajala, potrajao je i check in za let, i boarding je trajao podosta dugo ... Odužio se i let za Muenchen, punih 2 sata i 10 minuta, zatim i jurcanje s kraja na kraj minhenskog aerodroma na priključni let za Zagreb ... no, uslijedilo je kašnjenje leta tako da smo i tu čekali dugo dugo ... i, napokon se vratih Zagrebu, kući svojoj i najdražoj mi familiji koju sam sad prvi puta napustio na tako dugo, mrtav umoran, ali ipak sretan – i zato što sam 6 dana lunjao Helsinkijem i zaista ga dobro upoznao, ali i još više što sam se lijepo vratio domu svome! )





Za kraj nekoliko tipičnih cijena i nekoliko linkova:



- dnevna karta za javni prijevoz: 6 EUR

- karta za javni prijevoz, 5 dana: 18 EUR (obje uključuju i brod za Suomenlinnu!)

- pizza/kebab i svi slični fast food-ovi: 6-9 EUR

- pivo/sok u fast food restoranu: 3 EUR

- prosječna večera s pićem u boljem restoranu: cca 30 EUR

- voće i povrće u samoposluzi: oko 3 EUR, bez obzira koje vrste



Linkovi:

http://www.hel.fi/wps/portal/HKL_en/.../en/Timetables - javni prijevoz u helsinkiju: rute, vozni redovi, cijene

http://www.marimekko.fi/eng – nacionalna institucija, odjeća, oprema za stan i sve ostalo superiornog dizajna

http://www.aarikka.fi/en.php?k=6609 – nakit i ostalo, također odličnog dizajna

www.habibi.fi – moj omiljeni fast food za ovog putovanja ;o)

matkailutoimisto@hel.fi – mail adresa turističkih informacija, odgovaraju brzo i sa obiljem korisnih podataka!

http://en.wikipedia.org/wiki/Temppeliaukio_church - o crkvi u stijeni!

http://www.eilahiltunen.net/monument.html - zanimljiva priča o Sibeliusovu spomeniku u Helsinkiju

http://www.suomenlinna.fi –Suomenlinna web page

http://remake.fi/galleria/ - eko dizajn krojački studio

[tatek]

ali i još više što sam se lijepo vratio domu svome! )

Naravno, ovdje treba biti :D smajlić, a ne taj koji koluta očima (forum je krivo interpretirao :namig

[buby]

tatek, divno je putovati sa tobom
hvala

[tatek]

Eh, ovaj link sam isoustio: http://www.aarikka.fi/en.php?k=6609

Zanimljiv nakit, stvari za stan ... ponovo, super dizajn i visoke cijene.

[s_a_n_d_r_a]

ovo cu veceras citati kad dodjem sa posla

[s_a_n_d_r_a]

odlicno
uvijek se uhvatim kako utonem u neki svijet snova citajuci tvoje putopise

[tatek]

odlicno
uvijek se uhvatim kako utonem u neki svijet snova citajuci tvoje putopise

Jel to znači da čitajući zaspeš ili samo da počneš sanjariti o putovanjima?

usput, danas sam se sjetio još jednog zanimljivog detalja - kod njih se Maestro karticom plaća ne kao kod nas utipkavanjem PIN-a već se dobije slip na potpis kao kod recimo Mastercarda.
(ne sjećam se da sam igdje vidio onaj POS sa tipkovnicom za utipkavanje PIN-a ... istina, uglavnom sam plaćao MC-om)

[s_a_n_d_r_a]

Jel to znači da čitajući zaspeš ili samo da počneš sanjariti o putovanjima?

naravno sanjarenja 8)

[retha]

Pocela sam citati al tog ima toliko da cu ja zaboravit sve kaj hocem iskomentirat..

To s kanalicima za kisnicu.. (i u'mene na Baltiku toga ima),a kaj ti mislis ak sva ta vodurina od kise il otopljenog snijega ostane na betonu..pa kad se to zaledi..milina.. Zato su pametni pa bolje to sprijeciti.

Lindex volis? Meni je ok za klince al za veliku raju mi nije nis posebno. :/

Bilo je hladno u hotelu.. Kao da sebe cujem prije 4 godine..
Ma to se oni nadaju da je taj hladni val (koji stalno traje ) dosao slucajno i da ce brzo otici i da ce prije prave zimurine jos malo zatopliti..i tak.. A di bi dosli da hajcaju kad je 10 stup..a kaj ce kad im padne na -15 -20?!

Joj..idem sad do kraja procitat pa ak bum imala jos inspiracije..
Nadam se da ne kvarim topic?!

[tatek]

Ne, ne kvariš topik, samo udri sa komentarima!

Ne, ne volim ni Lindex, ni Dinsko, samo ih spominjem kao poznate marke iz Švedske.
(ali zato volim Indisku )

[maria71]

lijepo je čitati tvoje putopise....

ajde opet negdje

[tatek]

lijepo je čitati tvoje putopise....

ajde opet negdje

Za mjesec dana - 2 tjedna Aachena (Njemačka), a stići ću valjda i do Maastrichta (NL) i Liegea (B).

[Frida]

ajde tatek stavi temu na kreativni kutak da se ne izbriše

mama san, frida, jel može?

Kako sam samo previdjela ovaj post , može, pa što nisi odmah došao k meni na Kreativni kutak!

[mamma san]

ajde tatek stavi temu na kreativni kutak da se ne izbriše

mama san, frida, jel može?

Kako sam samo previdjela ovaj post , može, pa što nisi odmah došao k meni na Kreativni kutak!

ma kako da ne. Inače ih premještam. Evo idem odmaaaah!!!

Tatek, predivno te čitati.

[tatek]

Hvala vam, cure!

[la_mama]

Za mjesec dana - 2 tjedna Aachena (Njemačka), a stići ću valjda i do Maastrichta (NL) i Liegea (B).

E tatek, krenilo te
Sad sam tek pročitala putopis (selili smo) i vratio me kojih 8 godina unatrag. S tom razlikom što nisam toliko điravala okolo, bila je zimuša - bolje reći, led ledeni (doslovce).
Baš sam se sjetila jedne crkve od leda na nekom od trgova u centru, s guštom sam ju obišla. Prema priči, izdrži negdje do početka 03. mjeseca, i onda se otopi. Ali to je bilo prije 8 godina, ko zna kako je sada.

[retha]

Koliko ja znam to postoji ( mogu probat provjerit ak nekog bas ludo zanima). Al ja uvijek idem tamo ljeti pa jelte..