Obaveze, moranja...kako vi to odrađujete?

[clumsy mom]

Na jednom drugom forumu već nekoliko dana učestvujem u žestokoj raspravi na ovu temu i moram vam priznati da sam jedna protiv svih.

Naime, tema je vezana za decu uzrasta 3-6 ali učestvuju i mame starije dece. Radi se konkretno o uvođenju obaveza tipa skupljanja igračaka, samostalnog oblačenja i hranjenja, postavljanja stola, raspremanja svog jelovnog pribora, polaska iz parka kad mama zapovedi...ukratko o 'sluhu i neposluhu' naših lepotana i lepotica

Da iznesem svoj primer i svoje viđenje stvari. Elem, moja deca nemaju pune 4 godine, razumna su i susretljiva, često iskaču iz koloseka i postaju nestašna ali sve im ja to pripisujem uzrastu i činjenici da su deca. Znaju gde im stoje igračke i nekad ih pokupe sami, nekad ja pomognem a nekad ih ostavimo i razbacane. Umeju da se obuku sami ali ne moraju uvek, tj tu sam ja da pomognem ili čak odradim celu stvar ako im se ne da. Ista priča i sa hranjenjem. Postavljanje stola nam je nekad zanimljivo a nekad nas mrzi, nekad 'radi' samo jedan a nekad obojica mada su neretki dani kad to mama odradi full sama. Sa stola sklanja tata, mama pere tanjire, oni kasnije pomažu ili ne pomažu oko večere. Iz parka polaze uglavnom uz nagovaranje i produžavanje ali svejedno pođu bez revolta.

Ja sam prilično opuštena oko svih ovih stvari. Neće se svet srušiti ako životinje i autići prenoće na tepihu, neće se mama raspasti od posla ako sama postavi sto niti će se zvezde pomeriti ako iz parka krenemo 5 minuta kasnije. Što ne bih mogla da kažem za gospođe mame sa drugog foruma.

Kod tih mama se kroz svaki post provlači ''jer sam ja rekla'', ''briga me je li umoran - on je razvukao igračke i on će ih pokupiti kao bela lala'', tomovi i tomovi o obavezama i moranju ...Ostavlja mi nekakav bljakavi ukus u ustima sav taj ''moraš'-odnos prema detetu, nepoštovanje njegove sopstvene ličnosti i njegovih osećanja, nametanje obaveza jer 'mora i on nešto da radi, ne mogu ja sve sama''. Mene je moja mama odgajila uz obaveze i moranja (sa 4 sam već usisavala svoju sobu i nameštala krevet a sa 10 smo stigli i do brisanja manjih prozora uz moju ličnu obavezu d acela kuća bude usisana i prašina pobrisana) i valjda je jasno zašto svoju decu pokušavam da što više mogu poštedim svega toga.

Rekoh već, daleko od toga da moja deca ne skupljaju igračke ili se ne oblače sami već jednostavno nama sve ide pod geslom ''bilo bi lepo kad biste se sami obukli/nahranili/umili...''. Sve se radi pod dogovorom pa su česte večeri kad završimo igru i ja odem da ribam kupatilo ili perem suđe a oni ostanu da skupljaju igračke jer smo se tako dogovorili. A bogami česte su i večeri kad ostavimo popriličan haos u kući jer nam se spava ili moramo da čitamo neku novu bajku. Haos nam nigde neće pobeći do jutra

Kakav je vaš stav o ovoj temi? Imaju li vaša deca obaveze i koliko ste fleksibilni i tolerantni kada su one u pitanju? Kaznite li dete kad neće da pođe iz parka kad vi kažete ili kad ne pomogne bratu da skupi igračke? Idem li ja protiv sebe ovakvim pristupom i da li će me snaći zla sudbina u budućnosti ?

[anchie76]

Neke stvari mora napraviti a neke ne mora. Nisam kruta, spremna sam pregovarati i dogovarati. Neke stvari su mi bitnije, npr. pokupljene igracke s poda u dnevnoj jer ne mogu izvesti da uopce hodam po sobi, odlazak iz parka, najavim pa jos produzujemo po 5 minuta; najcesce on dodje i kaze "evo sad jos samo 5 i necu vise, obecajem", i fakat nakon tih 5 min mase ekipi i odlazi doma bez suza.

Nema tu nekog instant rjesenja... plivamo kako znamo i umijemo (i ovisno o tome u kakvom smo raspolozenju taj dan )

[štrigica]

trudim se pokazat im da bi trebali obaviti svoje stvari ali većinom sam priklonjena tvom načinu razmišljanja...
imat će oni akobogda dug život i puuuuuno toga što će morati napraviti...
za sada imaju baku koja će sve umjesto njih a što njima često digne tlak pa imamo - hoću sam i -ostavi me na miru situacije...

ne sekiram se puno oko nepospremljenog jer
vidi se šta je kreativni dječji nered a šta prava šporkica od nečišćenja kuće

oni razvijaju svoje vještine, većinu dana odrade to što bi trebali ali ne ludim ako to ne naprave.... bit će prilika i vremena za to...

[yaya]

A šta da ti kažem..i ja sam jedna od opuštenijih mama...a živim u nadi da mi se neće obiti o glavu.

[suncokret]

Moji imaju 4 i pol i definitivno se mogu ubrojiti u opuštenije mame, igračke nam ostanu često razbacane po cijelom stanu, ali sve češće su situacije i kad sudjeluju u njihovom pospremanju, rado pomognu raspremiti perilicu suđa, počeli su se sami oblačiti, nositi svoj prljavi veš u košaru... i ništa od toga ne moraju pod svaku cijenu nego bi radije da im nekakve radne navike uvodim malo po malo bez prisile.
Ni meni se neda uvijek sve što bi morala, a kamo li da bi od njih očekivala neki pretjerani red i disciplinu-mislim da su još mali i da ima vremena.

[suncokret]

A velikim pomakom smatram to što su mi prestali tek oprani veš i veš iz ormara razvlačiti po stanu

[Deaedi]

Ma nista ne mora ako nece...Tako sam i ja odgajana..i nisam propalitet

[Moover]

Na jednom drugom forumu već nekoliko dana učestvujem u žestokoj raspravi na ovu temu i moram vam priznati da sam jedna protiv svih.

A šta ti to treba? Kažeš svoj stav i tko hoće - nek ga prizna, tko neće - ne mora... ti radi onak kak misliš da je tebi ok, a i ne treba te brinuti kak drugi rade...

[Moover]

Moj već sad radi po kući bez da ga itko tjera... a kad navrši dvije godine očekujem od njega da već zna sam namjestit krevet, usisat, oprat suđe, prozore... pa neću valjda ja to radit???

[tanja_b]

Mislim da je tu jako važna dob djeteta.
Ne možemo imati ista očekivanja od trogodišnjaka i desetogodišnjaka.
Kod nas zasad još nema fiksnih obaveza, jer sam - po nekim drugim pokazateljima - naslutila da bi uvođenje bilo kakve obaveze pod tim imenom rezultiralo žestokim otporom
Igračke zasad sprema, uglavnom sam (ponekad mu treba poticaj) - to je dobrim dijelom naučio u vrtiću, a i prirodno je skloniji urednosti nego neredu (horoskop )
A pokušavam ga pomalo učiti i postavljanju stola, ali ne želim forsirati - kad je raspoložen, i sam se gura da to napravi. I potičem ga da odnese svoj tanjur sa stola kad je gotov, ali to ima i jednu drugu ulogu (vezanu uz ne-jedenje za stolom, ali to je druga tema).
I to je sve zasad - ne mogu zasad reći da je dijete zatrpano kućnim obavezama...

[Bipsić]

Moj već sad radi po kući bez da ga itko tjera... a kad navrši dvije godine očekujem od njega da već zna sam namjestit krevet, usisat, oprat suđe, prozore... pa neću valjda ja to radit???

slažem se - željezo se kuje dok je vruće


šalu na stranu, moj sinek će uskoro 5 i ne mogu reći da ga baš previše forsiram oko nekih stvari... zna se i obući i svući sam, ali neda mu se svaki put pa mu ja malo pomognem... trenutno mu je jako interesantno postavljati stol i božesačuvaj da to napravi neko umjesto njega... igračke uglavnom pospremi za sobom, istina, oko toga ga treba malo duže nagovarati, ali imam jedan trik: samo spomenem da za pol sata idem usisavati i da bum usisala sve kaj nađem na podu... za 3 minute nema ničega! kad jede puding npr zna da se kutijica baca u smeće a žlica u sudoper... jedino ga stalno moram podsjećati da poslije pišanja MORA pustiti vodu... to mu je sad neka fora...

a oko odlazaka iz parka, igraonice ili slično, uvijek se nekak dogovorimo: ja najprije najavim da za 10 min krećemo doma, on obavezno produži i žica za još 5 minuta ali onda je to to i bez svađe idemo...

ne znam, ja sam stalajišta da se samo umrijeti mora, a sve ostalo po dogovoru... i sama se tak ponašam: ak mi se nekaj neda sad, budem malo poslije (ili ona famozna: što možeš danas - ostavi za sutra) i nadam se isto ko i yaya da mi se to neće obiti o glavu...

[ronin]

Moja su očekivanja u skladu s njihovim godinama

Josip će 6 i tu imamo samostalno skidanje/oblačenje,slaganje odjeće koju je skinuo,pospremanje igračaka,u zadnje vrijeme traži da se sam otušira i našamponira u tuš kabini,baci smeće,silno želi prati suđe pa tu i tamo i to učini(iako cijela kuhinja pliva poslije )

Roko će u 11. mjesecu 4-sam se razodjene bez problema,obuče se kako -kada,kako ga je volja,samostalno jede,pere ruke i umiva se,također kupi i posprema igračke i baca stvari u smeće...i to je to.

Kako budu rasli,tako će dobivati i svoje male zadatke.Familija nam se povećava ,ja ne želim biti mama-rob koja sinekima nosi tanjure na stol i kupi čarape s poda-od ranih nogu olakšavam njihovim ženma,ha ha
Planiram ,u budućnosti,kako budu rasli,tjedno svakom djetetu dati neki zadatak koji pripada isključivo njima,i to mijenjati...mislim da je to odličan način za funkcioniranje većih obitelji.

A vjerojatno i imam sreće jer su i dečki i MM dosta pedantni po prirodi,a sad ću roditi i malu Djevicu,di ćeš bolje

Da skratim ovu litaniju,nisam baš toliko opuštena jer mislim da je važno djecu učiti radu i njihovi mali zadaci ih u tome potiču.Pa neću valjda za deset godina doći i reći:sinko,idemo malo poraditi na tvojim radnim navikama...odnesi prljav tanjur u sudoper dušo..

[clumsy mom]

Moja su očekivanja u skladu s njihovim godinama

Josip će 6 i tu imamo samostalno skidanje/oblačenje,slaganje odjeće koju je skinuo,pospremanje igračaka,u zadnje vrijeme traži da se sam otušira i našamponira u tuš kabini,baci smeće,silno želi prati suđe pa tu i tamo i to učini(iako cijela kuhinja pliva poslije )

Roko će u 11. mjesecu 4-sam se razodjene bez problema,obuče se kako -kada,kako ga je volja,samostalno jede,pere ruke i umiva se,također kupi i posprema igračke i baca stvari u smeće...i to je to.

Kako budu rasli,tako će dobivati i svoje male zadatke.Familija nam se povećava ,ja ne želim biti mama-rob koja sinekima nosi tanjure na stol i kupi čarape s poda-od ranih nogu olakšavam njihovim ženma,ha ha
Planiram ,u budućnosti,kako budu rasli,tjedno svakom djetetu dati neki zadatak koji pripada isključivo njima,i to mijenjati...mislim da je to odličan način za funkcioniranje većih obitelji.

A vjerojatno i imam sreće jer su i dečki i MM dosta pedantni po prirodi,a sad ću roditi i malu Djevicu,di ćeš bolje

Da skratim ovu litaniju,nisam baš toliko opuštena jer mislim da je važno djecu učiti radu i njihovi mali zadaci ih u tome potiču.Pa neću valjda za deset godina doći i reći:sinko,idemo malo poraditi na tvojim radnim navikama...odnesi prljav tanjur u sudoper dušo..

Dobro, za sada si jedina 'manje opuštena'. Slažemo se u globalu oko toga da nećemo biti robovi kuće i ukućana ali još uvek nisam čula odgovor na npr. pitanje ''Šta ako odbije obući se sam?''. Mislim, zaista smatram da je potrebna određena količina zaduženja i da je treba postepeno uvoditi ali kako si TI to uvela npr. kod Josipa? Da li si jednog dana skontala da je dovoljno veliki da ume sam pospremiti igračke i da je od tog trenutka tvog prosvetljenja to bio samo njegov zadatak ili je to išlo nekako postepeno, sa povremenim ''joooj, mama, umoran sam'' i tvojim popuštanjem?

[ronin]

Josip se sad mora obući sam,a Roko još ima pravo odbit 8)

Naravno da se ne uvodi u jedan dan,već postepeno.Sjećam se,kod Josipa je počelo s jednim odjevnim predmetom,npr hlače i kad sam skoro napravila kolut napred od oduševljenja,pohvala ga je potakla.Mic po mic,došli smo do potpunog oblačenja,jedino žnirance još nismo svladali.

[ronin]

vidim da su tvoji blizanci otprilike kao moj Roko...njemu jedino navlačenje majice dugih rukava predstvalja još problem.Majice općenito idu malo teže.

[clumsy mom]

Odlično! Dakle nisam u krivu jer se ovamo (na tom forumu) indirektno serviraju stavovi tipa ''to je njegovo zaduženje od kako je napunio X godina''. Mislim, to što moja deca skupljaju igračke u vrtiću a koliko do juče nisu skupljali kući ne znači da ja sad trebam insistirati na tome. Igračke npr. jesu njihova obaveza (pa neka si je raspodele kako žele) ali odjednom sad zahtevati od deteta da pošto-poto krene nešto da radi jer mu je od danas pa dok je sveta i veka to obaveza mi je glupo :/ .

[Nataša,Sarajevo]

clumsy mom ja mislim otprilike tako kao ti, ako želiš podršku na tom drugom forumu, daj mi reci koji je pa da se i ja priključim...zajedno smo jači, jel! 8)

A što se tiče ispunjavanja "obaveza" to je i kod nas kako koji dan.
Nekad G. moli "hajd mi ti", "ja tako volim kad mi to ti", i u tom smislu,
od oblačenja, presvlačenja, pomaganja u wc-u, pospremanja igračaka isl.
Još nije raspoložen za samostalno oblačenje i presvlačenje, nekad ni za obuvanje cipela, ali sve će to proći tako brzo...
Sjećam se kad smo aplaudirali svaki put kad je podizao kašiku i centrirao je ispravno ( na usta, NE na čelo ) a sad niko više na to ne obraća pažnju.
Mislim da će tako biti i sa svim ostalim.

A kako je naučio ???
Radeći isto što i ja - Pranje zuba prije spavanja, spremanje igračaka prije izlaska iz kuće - još iz perioda kad je puzao, isprva je samo gledao, poslije počeo da sudjeluje...
Danas isto imamo taktiku sa usisivačem ( usisavam SVE što zateknem na podu ) ili da se prvo pospreme jedne igračke ( npr. domine ), pa ćemo tek onda gledati crtane na tv, ako napravimo veliki nered ja ponudim da ću spremati jedan dio a on drugi, ili uopšte, pitam ga da li bi volio da mu pomognem....

Oduvijek je sve htio sam i nisam ga naročito u tome sprječavala, voli da postavlja stol, ali daleko od toga da to radi svaki dan! Možda jednom sedmično.
Ali ako ga pitam da li bi mi volio pomoći, u 98% slučajeva odmah leti, od dodavanja štipalica, pospremanja suđa, usisavanje, pranja bilo čega, čak i kad nešto na ruke perem, odmah i on od nekud nešto svoje izvuče i onda se slomi objašnjavajući kako je to nešto prljavo i mora malo da se opere

[ronin]

ma naravno,korak po korak,svaki je napredak

ni Rim nije sagrađen u jedan dan

[Anci]

Ima 4 godine.
Oblači se, obuva sama, jede sama.
Ima trenutaka "kad joj se to neda" i kad je "umooorna" i ja onda ne šiljim već je obučem, nekad je i hranim ako ona to hoće.

Dosta toga stvarno radi sama, igra se sama, nekad traži naše sudjelovanje i onda to radimo skupa.

Jednino pospremanje... tu ju je teže nagovoriti.
Nekad sama, nekad skupa, češće joj se neda nego da joj se da.
Ali, sinoć ja sama došla na ideju da sprema sobu. Nije to nešto sjajno spremljeno, ali sama ideja je već pozdravljena.

Ne mislim da mi trebamo raditi sve umjesti nje, mislim da to nije uopće dobro, ali budući da polazim od sebe i kako se meni neda baš SAD peglati ili slagati robu, tako ne šiljim uvijek i kad se njoj nešto neda.

[maria71]

Jedino se još ne ispire tušem sam.

Pospremanje, a čuj, razvuče on, ali kad mi oči pozelene , onda i pospremi....nakon što se nabijem na koji artefakt

njega iskreno vesele poslovi tipa pranje plastičnog suđa, pohanje, pranje pločica i poda, prostiranje veša , slaganje njegove robe itd

pa mu to i dam da radi, a ako neće ništa opet dobro, no u 99 posto slučajeva radi više nego što bih to očekivala od 4,5 godišnjaka

[Anci]

Jedino se još ne ispire tušem sam.

Vidiš, sad si me sjetila, moja to radi sama.
I sestru okupa cijelu, našamponira kosu, ispere.

Malo zasvinje kupaonu doduše

Ali zato u miru čitam na wc školjci.
Nakon što oribam lavabo i wc

[leonisa]

moja je jos mala, 2,5g i do sad sam isla za tim da sto pokaze da zna sama, da to podrzavam. ne forsram.
npr. iznenadila me je da zna sama sknuti gace i sjest na tutu.
hlace su malo teze
zna se saprat tusem, no saperem ju i ja nakon toga.
to joj je kao igra.
sto znaci da se nece svaki put sama skinut i svaki put sama saprat. kao sto nece svaki put sama jesti ili sama piti.

evo, iznenadilo me kako zna napraviti palacinke. zna sve sastojke. ona mijesa i uz moju pomoc uljeva.
ali zato su igracke bolna tocka.

i ne forsram. skupljamo ih zajedno. vise ja nego ona, ali zivm u nadi da ce ih sama kad bude spremna, kao sto je i sve do sada ucinila sama kad je bila spremna.

ono sto mene izbezumljuje kad prestane radt nesto sto je fino sama radila. kao pranje zubi. ili pranje ruku.

i imam osjecaj da sto ja vise forsiram moranje da ona radi veci otpor.

no kao sto rekoh, imamo tek 2,5g

[kli_kli]

Uh, ja bas ne volim kad deca imaju obaveze...
Npr. za igracke mi je bitnije da zna koje ima, gde stoje, tj. gde moze da ih nadje, da se ne trpa 100 razlicitih igracaka u jednu kutiju.
Ja to dozivljavam kao razvoj svesti o redu.

Sto se odlaska negde tice, uvek nekako mozemo da se dogovorima, sa manje ili vise diplomatije.

[mim]

Sve imate manju djecu. Moja M. nema "radne zadatke", ali kad nešto treba napraviti lijepo kažem (više puta ) i napravi se. Ako ona spava, a ja rano odlazim od kuće napišem što taj dan treba napraviti. Svi poslovi koje ima vezani su isključivo za njenu sobu i kućne ljubimce. Nema spremanja suđa, usisavanja i sl. Uostalom, ima previše obaveza da bi se bavila glancanjem namještaja (kao i mama joj ). Tako je bilo i kad sam ja bila njene dobi pa sam sve naučila na vrijeme.

Kad je bila manja puno toga smo radile zajedno: između ostalog i spremanje igračaka. To se također može pretvoriti u igru.
Sad graknem samo onda ako je pisaći stol pretrpan koječim jer znam da tako ne može raditi zadaću kako treba ili ako ostavi dosta svojih stvari u dnevnom boravku pa više nemamo kuda staviti išta od onog što koristimo. Definitivno spadam u one opuštenije.

[kloklo]

Potpisujem te skroz Clumsy, jednako mislimo i radimo

[mamasch]

Clumsy, moji klinci isto kao i tvoji imaju svoje zadatke prema dobi i mogućnosti, i ja ih odgajam isto kao i ti svoje.

Go girl :D

[Marna]

Sve je stvar trenutnog dogovora.
Ako su umorni i cendravi, narafski je da neću inzistirati da npr. pokupe igračke.
Nastojim da to obavimo koji sat vremena prije, ali tako da oni pomognu mami u spremanju.

Jako se osjećaju važni i veeeliki kad pomažu mami. 8)
Dobijem ih na taj štos.
Ne tražim od njih savršenstvo i npr. da hodaju s krpama na cipelama po kući radi kojeg zrnca prašine, da ne padne koja mrvica dok jedu u kuhinji, da ne diraju stakla, ogledala itd.

Imaju svoj kutak s igračkama, ali nama se trenutno cijeli dnev. boravak pretvorio u igraonicu.

[Vishnja]

Na ljubaznu molbu najcesce poslusaju - donesu, odu u prodavnicu, spreme sobu, nameste krevete...a cesto se sete i same. Ipak, one imaju 9 i 5,5...
Ali, imaju pravo da odbiju, da se sa uvazavanjem prihvati izjava kako su umorne, da zamole za pomoc i da im se pomogne...
Sve je stvar dogovora, i tu smo nas cetvoro tim. Nekad sam ja umorna, pa ostali rade umesto mene, nekad se m-u ne da, nekad nered ostane jer nam se bas radi nesto drugo...sve se manje opterecujemo time.

[Mima]

Lea NIŠTA ne radi sama, i ništa ne želi raditi. Užasno je tvrdoglava, i najviše odbija upravo one stvari do kojih je meni baš stalo i za koje ju oduvijek pokušavam naučiti da treba raditi - npr. pospremanje igračaka.
Ja oduvijek inzistiram da se igračke spreme prije nego što se kreće sa novom igrom, kao i to da se igračke sortiraju, a Lea to uporno odbija.
Dolazi npr. i do toga da se hoće nečega igrati, ali onda kaže - a joj, ne, morat ću onda spremiti igračke. Neću se toga igrati

[NatasaM...]

ocekujem da ciste nered iza sebe i da se brinu o svojoj higijeni

Leda (skoro 7) kaze: prolila sam
ja kazem: znas gdje su krpe

ili kaze: ne da mi se pospremiti igracke
ja joj ponudim: hoces li da ja pospremim? (BTW, ja pospremam igracke ravno u smece)

od Lane (skoro 2.5) ocekujem da se ponovo pocne sama obuvati (radila je to, pa je prestala zbog bakinog utjecaja), a radim i na pospremanju igracaka

od Lede ocekujem puno vise nego od Lane, pa se Leda buni, pa imamo rasprave

tako stvari fukcioniraju kod nas i to je stvar naseg dogovora, jer se ja ne zelim osjecati kao sluskinja u vlastitoj kuci (to je ono sto objasnjavam Ledi tijekom rasprave)

ako nekoga veseli da neke stvari radi, neka to radi
npr. moja sveki hrani moju djecu kad ih cuva, iako kod mene obje jedu same od 1. godine zivota, i ja se u to ne mijesam (osim sto ih poticem da se bore protiv bake ako ne mogu pojesti koliko im je ona namijenila )

[summer]

Moja su očekivanja u skladu s njihovim godinama

Josip će 6 i tu imamo samostalno skidanje/oblačenje,slaganje odjeće koju je skinuo,pospremanje igračaka,u zadnje vrijeme traži da se sam otušira i našamponira u tuš kabini,baci smeće,silno želi prati suđe pa tu i tamo i to učini(iako cijela kuhinja pliva poslije )

Roko će u 11. mjesecu 4-sam se razodjene bez problema,obuče se kako -kada,kako ga je volja,samostalno jede,pere ruke i umiva se,također kupi i posprema igračke i baca stvari u smeće...i to je to.

Kako budu rasli,tako će dobivati i svoje male zadatke.Familija nam se povećava ,ja ne želim biti mama-rob koja sinekima nosi tanjure na stol i kupi čarape s poda-od ranih nogu olakšavam njihovim ženma,ha ha
Planiram ,u budućnosti,kako budu rasli,tjedno svakom djetetu dati neki zadatak koji pripada isključivo njima,i to mijenjati...mislim da je to odličan način za funkcioniranje većih obitelji.

A vjerojatno i imam sreće jer su i dečki i MM dosta pedantni po prirodi,a sad ću roditi i malu Djevicu,di ćeš bolje

Da skratim ovu litaniju,nisam baš toliko opuštena jer mislim da je važno djecu učiti radu i njihovi mali zadaci ih u tome potiču.Pa neću valjda za deset godina doći i reći:sinko,idemo malo poraditi na tvojim radnim navikama...odnesi prljav tanjur u sudoper dušo..

Ja (cu) ovako. Polako, korak po korak, s malim stvarima primjerenim dobi, uz nase pomaganje i pokoju iznimku (umoran, bas mu se ne da - ali da to ne postane pravilo). Zasad pocinjemo sa zajednickim sakupljanjem igracaka prije zapocinjanja druge igre, skidanjem cipelica po dolasku kuci i bacanju stvari u smece.

[cvijeta73]

juraj nema nekakvih fiksnih obaveza, ali kad ga nešto zamolim da napravi, onda očekujem da to i napravi. dakle, nije njegova obaveza za sada iznositi smeće, ali kad ga zamolim da iznese smeće - onda očekujem da mi pomogne. koji put posluša uz "dobro mamice", što obično ja ovako :shock: popratim, naravno da me ne vidi, koji put se ljuti uz "zašto SVE ja moram raditi" (naglasak na ovom SVE ), koji put mu popustim - ali, uglavnom se uspijemo dogovoriti.
pospremanje sobe nam je veći problem, to mu se nikad ne da - uz vječno - sutra ću. kad pogled bacim na svoje peglalište, shvaćam što misli pod onim "sutra ću"
inače, skroz je samostalan - sam se, naravno oblači, sam se tušira, sam si zna napraviti i doručak/večeru. i mislim da smo na dobrom putu i da neće biti jedan od onih muževa naviknut na sve servirano s četiri noge u zraku. kod nas se sve obaveze dijele - jedino smo svi zajedno fleksibilni kad se nekon nešto baš taj čas neda napraviti i sutra će. a nije o glavu.

[Sanja]

Mi polako uvodimo stvari koje bi njih dvije trebale napraviti (naravno, nemam iste kriterije za dijete od dvije i za dijete od četiri godine), s tim da sam dosta fleksibilna i ne inzistiram na tome da same obavljaju neke stvari. Dovoljno je da pokažu dobru volju i sudjeluju.

Recimo, odlazak iz parka, s plaže, iz igraonice i sl. je najavljen desetak minuta prije nego što bismo zaista trebali krenuti. Onda curke kažu "još maaaalo" , pa ja kažem "ok, još pet minuta" i to je manje-više to.

Pospremanje igračaka - možda će se činiti čudnim, ali mi to radimo oduvijek. Još dok su bile male bebe koje su ležale na podu nakon svakog prestanka igranja, ja bih rekla "sad ćemo pospremiti igračke" i, naravno, pospremila bih ih sama, no i jednoj i drugoj je otkad znaju za sebe u svijesti da se igračke moraju pospremiti. Negdje oko prvog rođendana pospremamo zajedno, a sad već očekujem od njih da pospreme i same, no ako me zatraže pomoć, dobit će je. S druge strane, ne dolazi u obzir da ja sama, bez njihovog sudjelovanja, pospremam njihove stvari. Nikad ne idemo spavati u neurednoj sobi i općenito nikad nakon igranja ne ostavljamo nered. I da, igračke se sortiraju, zna se što gdje stoji.

Oblačenje - Fiona se zna sama obući i svući, jedino joj majice dugih rukava predstavljaju problem. Ponekad me moli za pomoć i to je uglavnom kad joj je potrebno malo pažnje, pa je nikad ne odbijam. Flora je pak u fazi "Puti me, mama, ja ću sama".

S vremenom će se povećavati obujam njihovih dužnosti, no ništa pod prisilom.

[Sanja]

Negdje oko prvog rođendana...

"od", a ne "oko".

[malena beba]

nisan sve procitala jer neman sad vrimena ali ja nekako kao sto je opisano u uvodnom postu... skoro pa isto tako ...

[vera]

...moj sin ima skoro 3 i pol godine. U vrtiću se sam skida (osim majice), jede i ide na WC, a doma za sve to uporno zove mene "jer je doma još mali".
Mjesecima ga bezuspješno nagovaram da zajedno složimo igraćke-pravi se da me ne čuje. Kako se pomaknuti sa te točke ? :?

[Monchou]

ja nisam nikad nis morala i zahvalna sam svojima na tome sto sve u zivotu radim s motivacijom, zeljom i ambicijom, a nista ne odradjujem preko volje.
doma imam pesa kojem dajem naredbe, a prema djetetu se mislim ponasati kao prema ljudskom bicu koje zasluzuje postovanje i uvazavanje.
detalji o podjeli posla u kucanstvu i zadacima svakog clana su stvar dogovora, mogucnosti, interne kulture i dinamike obitelji i potpuno su nebitni ako je u dubini odnos medju clanovima iskren, ravnopravan i pun ljubavi i razumijevanja

[sorciere]

kikica radi i previše - u odnosu na njene vršnjake. i oduvijek je bilo tako. jer ja ne stižem i ne mogu sve sama.

ne vidim razlog da ju kažnjavam ako nešto nije napravila baš tad kad sam ja smatrala da treba. ima dana kad ni ja ne napravim to što bih trebala. zemlja se nije otvorila, nit mi je nebo palo na glavu...

[anin]

ocekujem da ciste nered iza sebe i da se brinu o svojoj higijeni

Leda (skoro 7) kaze: prolila sam
ja kazem: znas gdje su krpe

ili kaze: ne da mi se pospremiti igracke
ja joj ponudim: hoces li da ja pospremim? (BTW, ja pospremam igracke ravno u smece)

od Lane (skoro 2.5) ocekujem da se ponovo pocne sama obuvati (radila je to, pa je prestala zbog bakinog utjecaja), a radim i na pospremanju igracaka

od Lede ocekujem puno vise nego od Lane, pa se Leda buni, pa imamo rasprave

tako stvari fukcioniraju kod nas i to je stvar naseg dogovora, jer se ja ne zelim osjecati kao sluskinja u vlastitoj kuci (to je ono sto objasnjavam Ledi tijekom rasprave)

ako nekoga veseli da neke stvari radi, neka to radi
npr. moja sveki hrani moju djecu kad ih cuva, iako kod mene obje jedu same od 1. godine zivota, i ja se u to ne mijesam (osim sto ih poticem da se bore protiv bake ako ne mogu pojesti koliko im je ona namijenila )

Potpis
Ovo mi se jaaaaako sviđa..Možda zato što i sama vrlo slično postupam..
Da me se ne shvati krivo, naravno da nije "slušanje" uvijek "po špagi", naravno da su mi cure (7 i 5 god) nekad i umorne, ili im se jednostavno ne da - i na to imaju pravo..i neću uvijek inzistirati..ali općenito gledano, neke osnovne (mo mom mišljenju zaista najosnovnije) stvari čine..npr.pospreme igračke s poda (kad je pospremanje), papirić od čokolade bacaju u smeće, jaknu kače na vješalicu, same sebi natoče vodu u čašu...možda se ovih par primjera što sam nabrojala nekom čine smiješni, ali ja znam puno roditelja sa stavom "imaće u životu puno stvari što će morat pa ne mora sad i sl", a njihova djeca kad dođu kod mene igračke prospu i ostave na podu, čokoladu pojedu i bace papir na pod, a jaknu izgužvanu i prevrnutu "frknu" bilo gdje..
I baš zato što će u životu biti puno stvari koje će morati, i sad imaju neke obaveze (u skladu s dobi), da im obaveze budu sastavni dio života, nešto što se podrazumijeva pa i nije teško..nešto što sačinjava sam život..Bojim se da našom silnom željom da ih "štitimo" od svega samo dobijamo "kontra-efekt", a to je silno nezadovoljstvo kasnije..osjećaj tuge i nesreće kad jednom (a to će se zasigurno dogoditi) shvate da nešto moraju..Eto, izfilozofirah..al to je samo moje mišljenje
Lijepi pozdrav svima

[gita75]

Od svih očekivanja glede dječjih obaveza me izlječilo moje starije dijete. Sad ima 13 g. i on bi najrađe da ga ja još uvije kupam, hranim i oblačim. Što ja, naravno odbijam tamo negdje od polaska u školu.
Maša mi vraća nadu da postoje djeca koja se znaju i HOĆE sama obući, nahraniti, oprati,...
Njihova zainteresiranost za takve stvari je obrnuto proporcionalna...
A ja - ne razmišljam previše o tome. Velikog dvorim koliko mi to savjest dopušta, a maloj se mičem s puta dokle god nije opasno.

[zhang]

neću čitati sve odgovore (jer je kasno, a danas smo slavili Yodin rođendan), nego ću samo odgovoriti na uvodni post.

yoda je još uvijek premali za bilo kakva moranja. ali ne vjerujem niti da će kasnije nešto morati samo zato što sam ja tako rekla. imam osjećaj da će viš biti stvar dogovora. naravno, ako ja imam neki opravdani razlog za nešto, onda je to drugi par rukava. ali to već spada u onu temu da li znamo djeci reći ne.
npr. već danas, kada počne plakati kada idemo iz parka, a ne moramo nigdje ići, onda produžimo igru. ako moramo ići, onda idemo bez obzira na plač.

ali, čini mi se da neću inzistirati na moranju. meni se više čini da oni uče primjerom: ja doma nisam imala puno obaveza (gotovo da ništa nisa<m morala raditi, sve što bih napravila, bilo je samo moja dobra volja ), i nisam zato ispala lijena. čak štoviše, na maminom sam primjeru vidjela kako se to radi.
evo opet primjer: danas je yoda slavio rođendan, naravno brdo dijece, sve od 1-3 godine, svega po podu, suđa, uglavnom znate scenarij. kuća je pospremljena i usisana, suđe je oprano, šporet izglancan, a ja surfam.

kako bude vrijeme prolazilo, i yoda će dobivati neke zadatke. ali mislim da mi niti tada neća svijet propasti ako ponekad nešto ne odradi. i ja ponekad budem umorna i ostavim hirošimu i srušim se u krevet.

i da, clumsy, ponovi ovu temu za kojih 4 godine da vidimo kako ću onda razmišlajti.

[Mukica]

moji imaju u sebi ugradjenu neku jako preciznu vagu kojom stalno vazu koliko puta sam kojem rekla da sto napravi
izludjuje me to
uglavnom u zadnje vrijeme utosimo vise vremena na utvrdjivanje na ciju je stranu prevagnula vaga nego na posao koji je trebalo obaviti (npr. odnjet salice iz dnevne sobe u kuhinju)

[Trina]

moji imaju u sebi ugradjenu neku jako preciznu vagu kojom stalno vazu koliko puta sam kojem rekla da sto napravi
izludjuje me to
uglavnom u zadnje vrijeme utosimo vise vremena na utvrdjivanje na ciju je stranu prevagnula vaga nego na posao koji je trebalo obaviti (npr. odnjet salice iz dnevne sobe u kuhinju)

Isto ovako

[Peterlin]

Ma nema tu pravila...

Moji imaju od rođenja čvrstu strukturu (raspored) koji nismo mi hotimično smislili, nego je uvjetovan našim radnim vremenom (7-15h) pa moramo rano ustati - htjeli, nehtjeli...

Moji su klipani već veliki, jako dobro znaju što su im dužnosti, aliiii ima dana kad i mi popustimo (neću reći JA, jer i muž i ja se trudimo puhati u isti rog).

Nered u dnevnoj sobi se NE tolerira. Nered u njihovoj sobi se ponekad tolerira (rijetko, ali ima takvih trenutaka). Uskočimo i pomognemo im pospremiti njihove stvari, ali ne bez njih - djeca moraju pospremati s nama. Daklem - primjerom se pokazuje što i kako...

Kako to djeluje? Kao fizika - akcija uvijek ima reakciju! Nedajbog da moj muž ostavi traperice na fotelji za čitanje - netko od djece će mu reći "tata, opet si napravio ormar od ovog stolca..." jer takve stvari čuju od nas za svoje stvari!

Daklem - moja djeca odrastaju u okruženju u kojem se redovno čisti, posprema (koliko se stigne) i stvari imaju svoje mjesto, ali i gdje se zna kolika je tolerancija tj. koliko se može gledati kroz prste.

Kad su dobili pisaće stolove, ja sam ih pospremala. Pa sam onda prestala, da vidim kak bu zgledalo.... Krš i kaos! Kod starijeg sina (koji je uredan i pedantan tehničar) još je donekle dobro, a mlađi (umjetnik i sanjar) ima pravu džunglu! Eeee, kad pokušaju pisati zadaću u kuhinji jer nemaju mjesta na svojim stolovima, to NE DAM! Pa su onda prisiljeni napravit si reda... Nisam freak urednosti, imam i ja svoje granice, ali ne volim baš živjeti u prljavoj i neurednoj jazbini, pa se trudim tome naučiti i djecu. Kako će na kraju ispasti - nemam pojma. Svatko od njih morat će naći svoj način jednom u životu, ali dok smo svi skupa pod istim krovom - zajedno ćemo se i truditi da nam bude uredno i udobno!

[Mihovil]

A šta da ti kažem..i ja sam jedna od opuštenijih mama...a živim u nadi da mi se neće obiti o glavu.

Ovako i ja, a stalno mi se prigovara da sam prepopustljiva mama i da trebam uvesti malo reda u njegov odgoj. Oko većine stvari se uspijemo dogovoriti i postignemo kompromis. Nered u njegovoj sobi mi ne smeta, kao i puno toga. Ono u čemu je samostalan potičemo.

Ponekad, kada se ne uspijemo dogovoriti i kada iscrpim sve metode pregovora, prestajem biti popustljiva. Kao npr. sinoćnje kupanje i pranje kose koje on mrzi, a ja smatram da barem jednom tjedno mora oprati kosu. Tek kada smo mu počeli pospremati autiće, pristao je otići u kupaonu i cijelo vrijeme je plakao. Znam da je to klasična ucjena i osjećala sam se užasno zbog toga, ali to je ponekad jedini način da postignemo što želimo.

U većini slučajeva mu se popušta i ne mora napraviti ono što ne želi, jer ni ja ne radim uvijek ono što moram, ali smatram da minimum nekog reda mora biti.