bliži se 31.07.... Ivanov prvi rođendan...ufff....
ne znam uopće kako bi se ponašala na taj dan, šta da radim...da plačem, da tugujem, da ne mislim znam da ne mogu.Ne znam kako da se nosim s time na taj dan....termin mi je bio 23.07, taj dan ću nekako, nadam se, preživjeti, ali 31...boli me kad pomislim uopće...taman sam dobro napredovala, vidim po sebi a i drugi mi vele da sam konačno krenula na bolje, bojim se da sad opet ne krenem korak unatrag...nadala sam se konačno ga pustiti, ali od same pomisli već mi suze cure niz obraz....mislila sam možda na taj dan smognem snage i napokon da pustim da počiva u miru tamo gore, ali ne znam kako, možda podsvjesno i ne želim...mama mi veli da on neće imati mira dok ga ja ne pustim, i znam da neće, ali to je jače od mene....koliko sam noći znala biti budna razmišljajući što se mora preokrenuti u mojoj glavi da ga konačno pustim i pomirim se s time što se dogodilo...
unaprijed se ispričavam ako ova tema ne spada ovdje, ali nisam znala kud drugdje da ju stavim...