Količina kazne?

[rosa]

Baš sam sva jadna jer s s mužem razilazim oko većine odgojnih metoda. Tako je danas bila slijedeća situacija:
u parkiću MM, mališa i ja. Mališa (2,5 godine) uporno želi tuđe igračke,a svoje ne da nikome. U trenutku dvadesetog objašnjavanja da ne može sve sebi uzeti,mališa se razbjesni i baci veliki kamion na jednog tatu koji je bio sjedio na klupi. Nato MM i ja ga za kaznu vodimo doma. Inače,vrlo često baca igračke kad je bijesan.
E sad... MM inzistira da mali ostane za kaznu sam u svojoj sobi do spavanja,dakle cca 2 sata na što ja poludim jer smatram da je to previše za 2,5-godišnjaka.
Naravno,sad je situacija još gora jer smo se i međusobno zakačili i to poprilično.Nažalost,nije prvi put. U principu,svađamo se ISKLJUČIVO oko odgoja djeteta.
Molim vas,recite mi koju pametnu.

[MalaSirena]

Mislim da ta kazna od 2 sata neće napraviti ama baš ništa (i iskreno me zanima kako izvesti da dijete od 2,5 godine ostane 2 sata u sobi pod kaznom :? ). Ja bih rekla da je klincu dovoljna kazna bila ta što je morao otići doma iz parkića, ali to sam ja.

Mislim da više efekta imaju kratkoročne kazne, barem dok su mali, jer inače zaborave i da su u kazni i zbog čega su u kazni (kod mene je bilo koliko godina, toliko minuta i to bi morao sjediti uz mene ili stajati uz mene - ovo za slučaj kad nije htio sjediti - s time da bih mu na početku i na kraju kazne rekla zbog čega je u kazni).

[kloklo]

To je previše za bilo koga :/

Skroz sam na tvojoj strani i čvrsto vjerujem da ti je muž u velikoj zabludi ako misli da će takvim vojničkim metodama napraviti išta dobroga.
Kad bi naša Leona napravila scenu na igralištu, "kazna" bi bila da se istog trena kupimo doma. Ali ja sam je u toj fazi svaki put prije odlaska na igralište podsjetila da takvo i takvo ponašanje ima takvu i takvu posljedicu.

Vaš sinko je još mali i jednostavno mora puno puta proći kroz istu uzročno-posljedičnu situaciju da bi naučio što je prihvatljivo ponašanje, a što nije. Da bi tu lekciju uspješno savladao s vaše strane mora postojati ogromna doza empatije prema činjenici da je on jednostavno malo dijete koje tek uči što se smije i što ne smije. I da sporo pamti, a brzo zaboravlja

Kad bi se djeca ponašala kao odrasli, ne bi bila djeca, a naš je roditeljski posao da ih strpljivo i spuno nježnosti učimo životu, a grubost će se svakome obiti o glavu i vratiti kao grubost. Vaše dijete nije zločesto, ali bi moglo takvo postati iz čistog jada i frustracije što ga se kažnjava preko njegove mogućnosti shvaćanja

Pitaj muža jel bi njemu bilo drago da ga šef na poslu zaključa na dva sata u spremište za metle ako neki poslovni zadatak ne bi napravio kako treba, a mora ga napraviti u programu s kojim uopće ne zna raditi. Sigurno bi tražio od šefa da mu da vremena da savlada program, pa da onda radi majstorije u njemu 8)

[cvijetak]

Nemam pametan savjet, ali mislim da si dobro postupila kad nisi dozvolila da maleni provede ta 2 sata u sobi. Pa, on je već za par minuta sve zaboravio i prešaltao se na sljedeći "posao".

[rosa]

Hvala vam cure. Istina je da su njegove metode vojničke.Tako je nažalost i sam odgajan. Problem je što je nama zbog toga odnos u stalnim svađama i trzavicama. Njegov odgovor je : ok.sama ga odgajaj pa će te dijete jednog dana u lice pljuvati! I onda ode van iz kuće jer ne može trpiti moju facu i tenziju.
Grozno,baš sam sva nikakva. Je li moguće da ljudi prestanu zajednički funkcionirati zbog razilaženja oko jedne jedine stvari-odgoja djeteta. A opet,ta stvar je jako bitna.. Tužna sam..

[Mima]

Ja ne kužim kako se uopće usudite ostaviti dijete samo u sobi?

Ja bih nekad možda i provela tu kaznu ali se bojim da će skakati na glavu sa ormara

[Marna]

Već je dovoljna mjera što ste ga odveli doma s igrališta.
I to je to, valjalo bi provoditi takvu sankciju dosljedno kako bi maleni shvatio vezu "akcija-reakcija".

Tzv. odgojna metoda TM-a da dvoipolgodišnje dijete 2 sata čumi samo u sobi je nešto apsurdno.
Ono samo ne zna što bi trebalo značiti to privremeno zatvoreništvo.
Može izazvati samo još više frustracija.

[ronin]

On je definitivno premali za takvu kaznu!!!!

Za kaznu ste ga odveli kući,igra je dakle bila gotova,vjerojatno ste mu objasnili ,u kratkim crtama taj uzrok-posljedicu.
Eventualno,mogli ste mu kod kuće uskratiti npr crtić ili nešto da ga podsjetite zbog čega je to tako.Jer on pamti kratkoročno.I to je dovoljno.

To ti govorim iz pozicije mame koja i te kako voli red,i kaznim djecu primjereno prekršaju,ali i dobi.Najčešće se radi o uskraćivanju.Vrlo rijetko odlazak u sobu.Josip je dva puta bio kažnjen tako,pola sata je bio u sobi,i vrlo je dobro zapamtio razlog.

[rosa]

Mima:

Ja ne kužim kako se uopće usudite ostaviti dijete samo u sobi?

Ja bih nekad možda i provela tu kaznu ali se bojim da će skakati na glavu sa ormara
_________________

Nema ormara u njegovoj sobi i totalno je sigurna.

Kazna je u tome da sam plače,a meni se srce cijepa na sto komada... Jer,kao,"mora jednom naučiti".

[Berlin]

Rosa, u svakom slučaju mislim da je to pretjerano.
Kažu da bi kazna izdvajanjem djeteta iz nekog događaja ili prostora trebala biti proporcionalna njegovim godinama.

[mama courage]

potpisujem ronin. ovo je itekako bila dovoljna "kazna". akcija-reakcija. kratko objašnjenje (jer i tu već se može pretjerati ako kreneš objašnjavati naveliko zašto je dobio kaznu, oni te nakon 20 sekundi ionako više ne slušaju). i ja ovo, kao ronin, govorim kao majka koja se ne libi davati kazne... al primjerene dobi djeteta.

[Mamasita]

nagovori muza da prije no sto pocne provoditi odgojne metode procita ponesto o tome.
kod mene je to upalilo. lijepo sam objasnila MM-u da ne moze odgajati dijete ako ne zna sto dijete odredjene dobi moze a sto ne moze razumjeti, i da odgoj djeteta nije jednostavan inace ne bi bile napisane tolike knjige o odgoju.
ako zeli najbolje svom djetetu neka se barem malo educira.
moj je nakon poduzeg nagovaranja procitao juula i stvarno je pomoglo.

[zhabica]

evo cure su sve vec lipo napisale.

takva kazna je stvarno pretjerana. posebno za tako malu dob, dobro da je skuzio i odlazak kao kaznu, a plac do iznemoglosti mi je za "metoda".

ja mislim da ti dobro razmisljas i nadam se da ce i tm uvidjeti pravi nacin.

[pikulica]

Kod nas je prije nekoliko godina uvedeno "hlađenje", u nekim situacijama, na pletenoj košari u hodniku koja je odmah do vrata od DB. To je za starijeg, dok mlađi, koji je sad dvogodišnjak, vjerovatno nikad neće imati takvu "kaznu" jer bi bio ucviljen do mjeseca. Ali pravilo nam je bilo koliko godina toliko minuta, za dva sata kazne bih i ja podivljala!

[Matilda]

Dovoljna kazna je bila što ste ga odveli s igrališta kući.
Ovo ostalo je previše i za odraslog čovjeka.
M je znala biti u time outu, koliko godina toliko minuta. Ne znam jel odgojno po stručnjacima, ali njoj je bilo dovoljno da se umiri.

[Mima]

Ma to bih ja, 4 minute (može i dve), da se umiri - ali u situaciji kad bih to napravila, ona divlja, pa me strah da si nešto ne napravi. Uopće ne shvaćam kako se izvodi taj time out :?

[Matilda]

Time out, metoda koja ponekad dobro dođe, ali ne valja pretjerivati.
Ja sam stavila stolac u hodnik. Tu nema zabave, tu nema što dirati, nema igračaka, nema se čime ozlijediti. Ali moraš djetetu dobro objasniti zašto mora malo sjesti i umiriti se.

[sorciere]

mislim da je tm zreo za razgovor s dječjim psihologom. ne zato što nešto s njim nije u redu , nego zato da nauči nešto novo.

i ja sam se često pitala - da li su neke moje metode u redu. kad nisam bila sigurna - zvala sam (našu dragu) tetu antoniju urli ...

ona mi je na primjerima objasnila zašto je nešto dobro, a nešto nije - i često sam razmišljala o njenim riječima. to mi je pomoglo u puno situacija kad nisam mogla do nje... jednostavno - zapitala sam se što bi ona napravila u toj situaciji...


što se tiče metode tajm aut - ja sam apsolutni protivnik. to je za mene horor tajm...

[Vishnja]

Devojke su ti vec sve rekle.
Ja cu samo dodati da te dobro razumem u vezi sa nepodudarnoscu vaspitnih metoda izmedju m-a i tebe.
I moj je sve to zamislio puuno strozije. I hiljadu puta smo se zakacili oko toga (u stvari, uglavnom je to i bio predmet svih nasih dosadasnjih svadja). Tupila sam i tupila, o postovanju decje volje, prava da pojedu koliko zele, kaznjavanju... Posle je dosao Juul i sad ga cesto citiram. I, vredelo je. MM je mnogo tolerantniji, a voli i da se zeza na racun JJ-a- po njegovoj interpretaciji, Juul sa djavolskim roscicima rekao bi"Ti ZELIS to da pojedes/uradis/poslusas" ...
Uglavnom, u mom slucaju je vredelo - sada smo uglavnom konzistentni u vaspitanju.

[stray_cat]

rosa, jedno je odgajanje a drugo je zlostavljanje

ako ti je muz takav stvarno nije cudo da se mali ponasa tako kako se ponasa

pa to je naucio od tate

[Anci]

stray cat, daj molim te...

[MGrubi]

kod mene kazna je kažnjiva 8)

tj. nema kazne, uopće
kontraproduktivno: odvlači pozornost od posljedice i preuzimanja odgovornosti za nju
dijete neće prestati raditi gluposti ali će početi učitit kako zaobići kaznu, kako da roditelj ne sazna ili kako da odgovornost tj. kaznu prebaci na drugog potencijalnog krivca

[cvijeta73]

rosa, znaš što ja mislim - da tm niti ne zna što znači ostaviti tako malo dijete dva sata samo u sobi - i mm ima nekad tako neke biserne ideje, ali kad ih treba provesti u djelo, odmah se predomisli. jer da čuje kako urla sam u sobi...hm, možda se varam, ali mislim da ne bi izdržao niti 5 minuta, a kamoli dva sata.

[elin]

rosa, mislim da si u pravu, previše je, ali najgore je kaj se vas dvoje oko toga svađate. Po meni, bolje da si popustila mužu u toj prilici, a onda nasamo sa njime raspravila koliko je kazne previše, nego kaj ste napravili scenu pred malim.

[ana0206]

Iz cistog iskustva odnosa djece u parku moje stajaliste je da se sve mora rijesiti u parku dok ste jos tamo! Tako primjerice princip razmjene (ja tebi jednu igracku, a ti meni drugu) funkcionira u 99% slucajeva (uvijek imamo igracku koju cemo kasnije razmjeniti za nesto drugo)! S tim da mama (tata) moraju i po 100 puta objasniti smisao tj. pravila igre! Ukoliko se to ipak ne dogodi i dijete pocinje bacati stvar tada ga odvojiti od skupine djece pa nek baca sastrane i pokazati mu kakvu je to imalo posljedicu (vise ne igra sa djecom), a u najgorem slucaju posjesti ga na klupu kraj sebe da se smiri na 1-2 minute (najvise)!
Kazna odlaska iz parka vrlo cesto ne bude shvacena kao kazna od strane djeteta, mozda je i dijete samo htjelo ici kuci, a nije to znalo pokazati pa je i stoga postalo nervoznije!
Da ne napominjem da se dijete uvijek treba ispricati osobi kojoj je "nudio" bilo to dijete ili odrastao covjek!
Isto tako treba imati na umu da 90% djece u parku (dok se ne naviknu) ne da svoje igracke, a tudje uzima bez pitanja! Stoga nije lose pokusati nauciti dijete da za posudbu igracke mora lijepo pitati....

[Maslačkica]

MGrubi - znam za tvoj stav da nema kazne i to da će dijete početi zaobilaziti i skrivati od roditelja. Razumijem to, jer sam i sama bila na tom mjestu, iako ja i nisam imala baš ne znam ni ja kakve kazne, ali je bilo objašnjavanje i prodika i osjećala bih se posramljenom, tako sam počela skrivati...

Hoćeš li mi reći na koji način bi ti postupila da je tvoja cura bacila kamion na tog tatu. Ja razumijem zašto je bacio, jer je isfrustriran bio traženjem i objašnjavanjem roditelja da ne smije uzimati tuđe, a ne dati svoje. Osjećaji se nagomilali i bum bijes... mislim, i ja još i danas znam tako reagirati kao to dijete - npr. zveknem vratima u bijesu.

Isto bi i Lutonjicu rado čula.... gdje je onaaaaaa???

[Maslačkica]

MGrubi - znam za tvoj stav da nema kazne i to da će dijete početi zaobilaziti i skrivati od roditelja. Razumijem to, jer sam i sama bila na tom mjestu, iako ja i nisam imala baš ne znam ni ja kakve kazne, ali je bilo objašnjavanje i prodika i osjećala bih se posramljenom, tako sam počela skrivati...

Hoćeš li mi reći na koji način bi ti postupila da je tvoja cura bacila kamion na tog tatu. Ja razumijem zašto je bacio, jer je isfrustriran bio traženjem i objašnjavanjem roditelja da ne smije uzimati tuđe, a ne dati svoje. Osjećaji se nagomilali i bum bijes... mislim, i ja još i danas znam tako reagirati kao to dijete - npr. zveknem vratima u bijesu.

Isto bi i Lutonjicu rado čula.... gdje je onaaaaaa???

[Deaedi]

kod mene kazna je kažnjiva 8)

tj. nema kazne, uopće
kontraproduktivno: odvlači pozornost od posljedice i preuzimanja odgovornosti za nju
dijete neće prestati raditi gluposti ali će početi učitit kako zaobići kaznu, kako da roditelj ne sazna ili kako da odgovornost tj. kaznu prebaci na drugog potencijalnog krivca

Moram se je sa svojom MGrubi nekad i složiti, dakle ovaj te put potpisujem.

Ineče, kazna od 2h samovanja u sobi primjenjena na dijete od 2.5g je prema mom shvaćanju zlostavljanje. Nemogu to drugačije kvalificirati, oprostite ako se nekome čini da pretjerujem.

[rosa]

Cure moje, ja sam jutros prije posla isprintala sve vaše postove i dala ih MM na čitanje. Odmah nakon toga sam otišla na posao tako da ne znam još kako će ih iskomentirati,ali mogu pretpostaviti što će reći- "OK. Evo ti ga.Ja s malim više nemam ništa kad moje metode nisu u redu."
Javim vam ishod!

Teško mi je vjerovati da neke od vas uspijevaju odgajati djecu bez ikakve kazne.I ja bih to željela,ali mi zvuči kao utopija. Pa kad ga kaznim, meni je gore nego njemu! Što napraviti kad dijete stvarno prevrši svaku mjeru i kad se na sva objašnjenja smije?

[babyboys]

Iz cistog iskustva odnosa djece u parku moje stajaliste je da se sve mora rijesiti u parku dok ste jos tamo! Tako primjerice princip razmjene (ja tebi jednu igracku, a ti meni drugu) funkcionira u 99% slucajeva (uvijek imamo igracku koju cemo kasnije razmjeniti za nesto drugo)! S tim da mama (tata) moraju i po 100 puta objasniti smisao tj. pravila igre! Ukoliko se to ipak ne dogodi i dijete pocinje bacati stvar tada ga odvojiti od skupine djece pa nek baca sastrane i pokazati mu kakvu je to imalo posljedicu (vise ne igra sa djecom), a u najgorem slucaju posjesti ga na klupu kraj sebe da se smiri na 1-2 minute (najvise)!
Kazna odlaska iz parka vrlo cesto ne bude shvacena kao kazna od strane djeteta, mozda je i dijete samo htjelo ici kuci, a nije to znalo pokazati pa je i stoga postalo nervoznije!
Da ne napominjem da se dijete uvijek treba ispricati osobi kojoj je "nudio" bilo to dijete ili odrastao covjek!
Isto tako treba imati na umu da 90% djece u parku (dok se ne naviknu) ne da svoje igracke, a tudje uzima bez pitanja! Stoga nije lose pokusati nauciti dijete da za posudbu igracke mora lijepo pitati....

ja definitivno ovo potpisujem.
ovaj dio s ispričavanjem je njima često kao kazna jer moraju priznati da su pogriješili... Moj t. je bio dijete kakvo rosa opisuje, i dosta smo se svadili oko metoda odgoja, ali smo s vremenom uveli pravila kojih se svi drže i to sad funkcionira.

[Anci]

rosa, mislim da si u pravu, previše je, ali najgore je kaj se vas dvoje oko toga svađate. Po meni, bolje da si popustila mužu u toj prilici, a onda nasamo sa njime raspravila koliko je kazne previše, nego kaj ste napravili scenu pred malim.

Vidiš, ja se ne bih složila.
Zašto bi dijete 2 sata urlalo samo u sobi samo iz razloga da roditelji ostanu kao neki čvrst zid pred djetetom. :/

Mojem djetetu bi i 2 minute bile too much.
Sad ja opet ko papiga , ali tješim se da nisam jedina - ni ja ne primjenjujem kazne- tipa uzimam ti to i to za kaznu i sl.
Ne volim ni time out.

Ja kad vidim da moja kći ne može vladati sobom, maknem je malo iz te situacije i pitam hoće li se malo ohladiti - hoće li radije sama sjesti u drugu sobu ili da ja malo sjednem s njom.
Gotovo uvijek traži da ja budem s njom. Malo se zagrlimo par minuta i ona je ko nova.
Nkad kad je ljuta ode sama u sobu i kaže da je pustimo

Ne forsiram i ne silim je na ispričavanje. Ona to napravi sama. Sama osjeti kad se treba ispričati. Ja ne vidim smisla tome da je forsiram, Jednom sam je pitala hoće li se ispričati i nje htjela. I čemu sad licemjerje :?

Ono što je meni važni je da JA u tome zadržim kontrolu. Nekad u tome uspijem, nekad ne. Pa se malo izvičem. A to ne volim.

[Maslačkica]

E da....ovo za dijeljenje igračaka...
Ne bi trebalo nositi omiljenu djetetovu igračku u park i tjerati ga da dijeli baš tu igračku sa drugima.
Ponijeti neke manje omiljene...

[Anci]

E da, i to dijeljenje...
Sad ja ispadam ko neka luđakinja , ali ja to nikad ne radim- mislim da forsiram dijeljenje. Ako hoće dati, da, ako neće, ne mora. Ni ne nagovaram previše. Pitam jednom ako vidim da neko dijete nešto želi i to je to. Ako neće, poštujem to.

I došli smo do toga da moja starija kći bez problema 99% igračaka daje drugima da se igraju. Samo hoće da je se pita
Mlađa je još škrta, ali vjerujem da je to zato što je mala. Nema još dvije i ona misli da će joj svatko tko nešto i pogleda odnijeti doma.

[Maslačkica]

Anci, meni se to čini ok...
Nije li to Juulovski?

[Anci]

[pomikaki]

rosa, mislim da si u pravu, previše je, ali najgore je kaj se vas dvoje oko toga svađate. Po meni, bolje da si popustila mužu u toj prilici, a onda nasamo sa njime raspravila koliko je kazne previše, nego kaj ste napravili scenu pred malim.

Vidiš, ja se ne bih složila.
Zašto bi dijete 2 sata urlalo samo u sobi samo iz razloga da roditelji ostanu kao neki čvrst zid pred djetetom. :/

Potpisala bih elin ali samo utoliko da pristaneš privremeno dok dijete ne ode u sobu, da bi raspravila s tm-om na miru. Ali ne ukoliko znaš da će ta rasprava trajati više od nekoliko minuta, te da će tm ustrajati na takvoj kazni i nakon što ga prođe žuta minuta.

Za 2h samice za tako malo dijete :shock: zbilja mislim da je na granici ozbiljnog zlostavaljnja, makar tm imao najbolje namjere. Sorci je isto u pravu, možda bi ga pedagog ili dječji psiholog mogao razuvjeriti, ako se ne postavi previše s visoka i nagazi tm-u na ego.

Pokušaj naći zajednički jezik s njim. To kažem zato što je moj tata (kako sam nakon puno godina shvatila, nakon izjave moje mame da se njegove odgojne metode mogu smatrati zlostavljanjem) također odustao od odgoja mene i sestre. Ali zbilja odustao. Nikad više nije pitao za ocjene, ni za bilo šta. I svaki put kad bi bilo nekih problema (a jaki problemi su to bili, zbilja smo bile pristojna djeca), izvalio bi svoju legendarnu rečenicu "to je tvoj odgoj". Katastrofa. I on je imao jako teško djetinjstvo, ali ne mogu zato preći preko toga - ne možeš roditi djecu i onda dići ruke od njih, bez obzira koliko bio povrijeđen, tim više što djeca tu nisu ništa kriva. Nabio mi je komplekse za cijeli život.

[rosa]

pomikaki,potpuno te razumijem. Nije ni MM sam od sebe tako krut.
Da paradoks bude veći-MM svojim roditeljima JAKO zamjera fizičko i psihičko maltretiranje u djetinjstvu! Nikad im nije preko toga prešao. Zato danas imaju vrlo hladan i služben odnos. Kad ga podsjetim na to poludi i svi naši razgovori oko odgojnih metoda uvijek završe gadnom svađom i razilaženjem koje se onda prenosi na cjelokupan partnerski odnos.
Ne vjeruje nikom čija titula počinje s "psiho"- misli da su to teoretičari-prodavači magle. Baš nikako na zelenu granu..

[Mima]

Ja nikad ne bih tjerala dijete da se ispričava, to mi je pak najgora katastrofa. To je MOJa trauma iz djetinjstva, kad smo bratić i ja izvjesnom gospodinu vikali da je šepav (što je stvarno odvratno) pa su nas natjerali da se idemo ispričati, to mi je najgore poniženje.
Ja Lei kažem da bi se trebala ispričati, i ja se ispričam, ali ju ne tjeram ako neće (a neće). Doduše, ja sam samo jednom bila u takvoj situaciji jer Lea nikad nikome ne naudi, samo je jednom bacila kamenje na jednu curicu.

[Njojza]

pitaj TM-a da li bi njemu bila odgovarajuca kazna kada napravi nesto bla bla da ide u sobu 2 sata ne raditi nista a ne smije spavati?

ili da se izgalamis na njega kada ne uradi nesto kako "treba"?

ili se lakse dogovorite kad jedno drugom nesto objasnite normalnim tonom....bez kazne

[malena beba]

A u koju sobu saljete dijete na ta 2 sata? Ako je to u njegovu sobu - on ce ionako nakon par minuta prestat se durit i njegovu paznju ce zaokupit nesto drugo. Zar dijete od 2 ipo godine moze biti samo 2 sata?
I ja mislim da mu je kazna ionako bila odlazak iz parka.
Ja svoje dijete u sobu saljem jedino ako ''podivlja'' - i to samo da se malo smiri. Kad je spreman ponovno se druziti sa ostatkom svijeta - moze izaci (pa bilo to i za pola minute, kako ona odluci).


Rosa sta je rekao TM na odgovore forumasica?

[Shiny]

Što napraviti kad dijete stvarno prevrši svaku mjeru i kad se na sva objašnjenja smije?

Hm...u kojem smislu prevrši mjeru? Šta to dijete radi?
Pitam zato što ja još uvijek mislim (možda sam u krivu) da dijete od 2,5 godine ne "prevršava mjeru" kako bi nas izbacilo iz takta nego zato što je, još uvijek, premalo da verbalizira svoje želje, da izrazi osjećaje..ili je, najjednostavnije, umorno ili ga je pak (kao uostalom i nas odrasle) uhvatila žuta minuta pa divlja...
A to što se smije...eh..ne znam na koji način i što mu objašnjavaš i dopiru li dugotrajna objašnjenja njemu do male glavice...

Osobno, stvarno rijetko kažnjavam Jana, odnosno samo sam ga zbog jedne stvari kažnjavala, tj. stavljala u "time.out" iliti "odmor" kakogod želite, a to je kad bi me udarao...namjerno...jer nije znao što bi od sebe i bio bi ljut.
Udaranje fakat ne dopuštam...i svaki put kad bi ja dobila čušku od svog sina, on bi lijepo sjedio u spavaćoj sobi na krevetu, s otvorenim vratima, ja metar od njega da me ima u vidokrugu.
I onda bi se smirio, rekao kako više neće tući mamu, izgrlili bi se, objasnila bi mu zašto je ružno da tuče mamu, tatu ili bilo koga i gotovo..
i okej, za tri sata možda opet dobijem čušku..ali nakon cca tri tjedna što sam provodila taj "time-out" zbog udaranja on je prestao..
E sad, možda bi on prestao i sam..jer je to bila famozna faza..ili je kaznica fakat učinila svoje, nemam pojma...samo navodim svoj primjer

[stray_cat]

Ja nikad ne bih tjerala dijete da se ispričava, to mi je pak najgora katastrofa. To je MOJa trauma iz djetinjstva, kad smo bratić i ja izvjesnom gospodinu vikali da je šepav (što je stvarno odvratno) pa su nas natjerali da se idemo ispričati, to mi je najgore poniženje.
Ja Lei kažem da bi se trebala ispričati, i ja se ispričam, ali ju ne tjeram ako neće (a neće). Doduše, ja sam samo jednom bila u takvoj situaciji jer Lea nikad nikome ne naudi, samo je jednom bacila kamenje na jednu curicu.

ne kuzim uopce problem u tome da se ispricas kad napravis nesto grozno

ja se ispricam i matsu i sebastianu i svima ako skuzim da sam napravila nesto lose ili ako mi vele da sam ih povrijedila

i malog ucim da se isprica jer je to osnova komunikacije medju ljudima, ispricati se kad nekog povrijedis

moj se mali isprica i psima i macki, i mislim da kuzi da postoji nacin da se poprave stvari

[Mima]

Pa super je da se ispriča, naravno, ako hoće. Ali tjeranje djece da se ispričaju iz odgojnih razloga - kao što su mene natjerali kad sam bila dijete, a umirala sam od srama i poniženja, ili kao što često doživim u parku, da roditelji natjeraju dijete (malo dijete!) da promrmlja nekakvu ispriku - to je meni odbojno. JA se ispričam, i mislim da tako pokažem Lei kako se treba ponašati, ali da natjeram dijete da se ispriča, kao nekakvu kaznu - to ne.

[rosa]

Malena beba:

Rosa sta je rekao TM na odgovore forumasica?

Što je rekao? Da tako mogu sve probleme rješavati "preko interneta" i da je poanta svega da mu pokažem da nije u pravu.
Umorna sam od pregovora i svađa.Nije mi se dalo dalje razjašnjavati. Imam osjećaj da sam sama u ovom braku.

[Anci]

Pa super je da se ispriča, naravno, ako hoće. Ali tjeranje djece da se ispričaju iz odgojnih razloga - kao što su mene natjerali kad sam bila dijete, a umirala sam od srama i poniženja, ili kao što često doživim u parku, da roditelji natjeraju dijete (malo dijete!) da promrmlja nekakvu ispriku - to je meni odbojno. JA se ispričam, i mislim da tako pokažem Lei kako se treba ponašati, ali da natjeram dijete da se ispriča, kao nekakvu kaznu - to ne.

Ovako i ja.
Ja se, naravno, ispričam i vjerujem da ona prema tom primjeru uči.
Ali da je silim, to ne.

[MGrubi]

ne kuzim uopce problem u tome da se ispricas kad napravis nesto grozno

kad se moraš ispričati, a vjeruješ da si u pravu

ne prisila, treba djetetu objasniti zašto i sa kojim smislom stoji isprika
nije bitno da će se taj put ispričati , bitno je da razumi svrhu isprike
jednom od sljedećih puta opomena više neće biti potrebna

a i učenje primjerom
meni moja mala govori i hvalal, izvoli, molim ... nisam je tjerala na to
samo sam joj to govorila ko papagaj u međusobnoj komunikaciji

[Maslačkica]

MGrubi... prozvala sam te gore

[pomikaki]

Što napraviti kad dijete stvarno prevrši svaku mjeru i kad se na sva objašnjenja smije?

postoje i neke teorije da se dijete smije instinktivno da bi ublažilo reakciju roditelja, kad zna da radi nešto što će roditeljima dignuti tlak ili kad vidi da je tlak već podignut. Zapravo to ne radi iz inata nego iz nervoze. Mislim da je to bar djelomično točno, to će i odrastao čovjek napraviti ako želi izbjeći sukob koji je na pomolu, i ja se često idiotski kesim u nekim kriznim situacijama ako nisam dovoljno samouvjerena da prijeđem u protunapad.

Ne znam hoće li ti biti puno lakše od ovog objašnjenja.

[cvijeta73]

slažem se s pomikaki - mislim da se upravo o tome radi. a sjećam se i sebe kad sam kao dijete znala pretjerati, i znam da sam pretjerala, ali ne odustajem iz nekog nepoznatog razloga. znam da nema više nazad jer sam svih razljutila pa idem do kraja. točno se sjećam tog osjećaja.

[pomikaki]

trebalo bi možda djetetu reći kratko što od njega očekuješ i na kratko odvratiti pažnju (ukoliko situacija nije po život opasna), dok se svi malo smirite, a zatim nastaviti razgovor.

Uzmi u obzir da ja teoretiziram jer nemam još takvih iskustava, samo iz literature