Jan je beskonačno društven. Već poznaje valda sve niže razrede plus tko je kome brat ili sestra i u koji razred idu.
Najveće probleme imamo s njegovim OKPom (ops. komp.por.) - npr. gumicu nakon svakog brisanja ponovo zatakne u pernicu i onda je ljut svaki put kad mora nešto brisati jer se ne može prisiliti da je ostavi na stolu dok ne završi zadatak. Knjige u torbi moraju biti složene po točnom redoslijedu, a radne bilježnice ispred udžbenika (što mene izluđuje jer moji mali poremećaji vrište suprotno).
Inače je sve manje više ok, matematika mu jako dobro ide, crteži su sve stripovskiji i luđi, pisanje bude lijepo kad mu se da našiljit olovku.

Ono što vidim kao problem i nadam se da će ga prevladati lakše nego mi se sad čini je da on školu ne vidi kao mjesto gdje će nešto naučiti već mjesto di je došao pokazat što zna. I onda kad treba naučiti nešto kao umanjenik, umanitelj, to, onda padne u frustraciju i tek nakon plakanja ide to naučiti. Brine me to..