Kako komeKanga prvotno napisa
, moj pokojni djed je izgradio karijeru na rukopisu. Tako je lijepo pisao da su ga sa 14 godina uzeli da bude pisar u općini. (Otišao je u mirovinu kao ravnatelj Zavoda za socijalno osiguranje).
Mislim, ako ćemo banalizirati, za x stvari možemo reći da nisu bitne ni vrijedne živciranja. Nije taj krasopis tolika stavka, no ono na čemu treba inzistirati je ČITKOST.
Ja se u potpunosti slažem da maltretiranje sedmogodišnjaka radi rukopisa nema smisla, pogotovo ako dijete to stvarno ne može i to mu predstavlja traumu.
Ali, kao i u svemu, ništa nije crno-bijelo pa imate one koji se jednostavno iz čiste lijenosti ne žele truditi. Osobina koja mi je na top-listi najomraženijih kod drugih ljudi je upravo aljkavost i mrzim je! Smisao pisanja (kada pišeš nekome) je čitkost, a uputiti nekome nečitku pisanu poruku mi čak ulazi u nepoštivanje onoga kome je upućena. Uz to, kao što znate, uvedeno je vanjsko vrednovanje za učenike četvrtih i osmih razreda. Znate li da se nečitki sastavci odmah eliminiraju?
Da skratim, u onim klincima koji sve, pa i ta pisana slova doživljavaju u stilu "ma dobro je to", bez da se malo potrude vidim tipa koji mi je pravio kauč, a on se raspao nakon par godina, tipa koji nam je lijepio pločice u kupaonici i 6 pločica zalijepio tako da šare idu u suprotnom smjeru, tipa koji je jednom prijatelju uvodio centralno hgrijanje i provukao cijevi kroz ormar... barem danas u Hrvatskoj imamo nebrojeno takvih slučajeva, a to je ono što mi kod nas generalno smeta.