l odradi "hranu", to joj nije u fokusu
njen frend iz vrtića samo to "zna", šta je jeo u školi i šta će sutra biti
privikla se lijepo, hoće učiti, vježbati (nekada tvrdoglavo odbija ono što joj slabije ide, onda joj pokazujem u bilježnici koliko je napredovala od početka)
kada nešto radimo, onda ju pitam i da sama ocijeni svoj rad - da pokaže sa čime je zadovoljna, a gdje je pogriješila, što bi trebalo drugačije
uvijek joj prvo pohvalim ono što je dobro, a onda lagano na ono što nije (ne idemo za perfekcionizmom)
usmjeravam ju na dobre osjećaje i zadovoljstvo postignutim
osvrnem se i na svoje školske dane, što sam volila, što ne
jedan dan nije htjela pjevati, bilo joj je glupo (bar je iskrena) - učiteljica je mm-u rekla da ju niš ne sluša (a dva dana ranije kako je pristojna....) - l se naljutila, a i nama su bed takve izjave (u krajnost)
dodatne obveze? lomimo se oko toga, savjeti su oprečni
voljela bih da nastavi sa engl. i da ide na karate - sve je i sama htjela, a onda promijenila mišljenje
obzirom da u školi sada već u prvom imaju engl., mislim da nije veliki bad ako neće ići ovu godinu i dodatno
mislim da je važnije da savlada sve u školi

da, moj čaj ne valja. onaj u vrtiću je bio zakon. doma bi ga jeeeedva popila (3x godišnje)
ali, naučila sam napraviti dobar griz