Dragi roditelji i ostali, pomozite nam!
Imamo doma 2 kćeri: Kiku od 4 i Martu od 1. Mala spava ko top. Ima svoj red, ponekad se probudi, ali sposobna je sama zaspati u krevetiću uz malo mrmljanja, ali to je sve od nje. Uglavnom, super je.
No, K nam pravi probleme. Dakle njih dvije spavaju u svojoj sobi. K je do 2,5 godine spavala s nama u sobi, takvi su bili uvjeti. I puno se budila. Čak i kad smo je preselili. A onda onako umorni po noći, nije nam se dalo provoditi neki režim, nego bi je pustili da dođe k nama kad bi se probudila.
A to se nastavilo i sada. S time da, ako se probudi, uglavnom digne galamu, i onda je uzmem iz sobe van da ne probudi ovu manju. Rijetko je uspijem smiriti, pa se vrati u svoj krevet, tako je bilo noćas, no nakon nekog vremena, eto nje k nama s izgovorim da je ružno sanjala. I tako stalno. Nas oboje to iritira, jer nemamo svoga mira (ajd, hvala Bogu, bar večer imamo za sebe). Jer se ona gura, rita, ... a činjenica je da se u svome krevetu uvijek bolje naspava nego kod nas!
Više joj ni ljubomora ne bi trebala biti razlog, jer sada M više ne spava kod nas.
Moj je plan da se dignem (kad ona zavapi) i da sjedim s njom na trosjedu u dnevnoj, dok joj ne dosadi (tako je bilo 1. put noćas, al 2. put nije) pa će valjda izgubiti tu lošu naviku. Da je sama u sobi pustila bih je da malo plače, uz nadzor, naravno, ali ovako ne mogu, zbog bebonje.
Kakva su vaša iskustva? Imate li kakav savjet, prijedlog, bilo što?
lijepi pozdrav!