Izazov za mame vrištalice

[Nataša,Sarajevo]

Evo novog tjedna koji nije "tjedan bez vrištanja"... Ja bih samo prijavila da mi prošlotjedni pokus nije uspio, zavikala sam par puta, a i neki su me ovdje diskvalificirali zbog upale grla... Ne znam sad izvući pouku iz svega... Trteba li se truditi i dalje, iz tjedna u tjedan proglašavati nove pokušaje, ili se pomiriti s tim da nitko nije savršen i koji put viknuti bez grižnje savjesti?
Kao što kaže pjesma Parnog valjka: "Ne može se reći da probali nismo..."

A zašto ne bi bilo "SVAKI tjedan bez vrištanja"???
Meni ova tema stalno visi negdje na kraju pameti i jako mi pomaže da savladam poriv koji se ponekad javi...
Od prvog napisanog posta mislim da ni jedan jedini put nisam viknula kao što sam znala i zbog toga sam silno sretna i zadovoljna...

Bravo za temu!!!! 5+ :D

[babyboys]

Bravo Nataša :D

ja se ne mogu pohvalit, u subou sam vikala, i to poprilično.
Njih dvojica kao da su poludila, sve ja kao pokušavam objašnjavat mirno i sa beskrajnom samokontrolom, a oni testiraju dokle ide...
E pa za večerom , kad su počeli nabacivanje čokolinom, meni je bilo dosta. prvo sam se izderala, onda su imali time-out svaki na svom mirnom mjestu, i onda smo se lijepo porazgovarali.
Ja sam se ispričala što vičem i objasnila zašto.
Po prvi put u životu.
Naime, prije sam smatrala da se razlozi podrazumjevaju.

Ja se slažem da bi svaki tjedan trebao biti tjedan bez vikanja, pa ću se potruditi... kaže se da put od 1000 milja počinje prvim korakom...

[Ifigenija]

Evo novog tjedna koji nije "tjedan bez vrištanja"... Ja bih samo prijavila da mi prošlotjedni pokus nije uspio, zavikala sam par puta, a i neki su me ovdje diskvalificirali zbog upale grla... Ne znam sad izvući pouku iz svega... Trteba li se truditi i dalje, iz tjedna u tjedan proglašavati nove pokušaje, ili se pomiriti s tim da nitko nije savršen i koji put viknuti bez grižnje savjesti?
Kao što kaže pjesma Parnog valjka: "Ne može se reći da probali nismo..."

Možda ćemo viknuti koji put, i to je dio naše nesavršenosti. Ali vikanje na drugog čovjeka svakako je znak poraza naše vlastite ljudskosti, a i uvreda drugom čovjeku - ma kako mali bio. Svaki put kad viknem deklariram svoju nemoć i nezrelost... pa nastojim nastupati iz perspektive zrele i zdrave osobe, dakle imati situaciju pod kontrolom. Stres management, anger management, time management - sve to pomaže da se ne viče.

vikala sam i ja, mislila sam da mi to pomaže, ali nema tu neke dugoročne koristi - učim dijete da i ono viče, i to je otprilike sve što se dugoročno postiže.

Jedina je kvaka što za ne vikanje trebam veliku dozu sabranosti, koncentracije, promišljanja, uvažavanja svoje djece, a povrh toga i usmjerenost na njih i njihove potrebe (što izražavaju lošim ponašanjem, što žele reć - a ne znaju bolje).. drugim riječima - ne vikanje mi pruža priliku da budem bolja osoba, da razmišljam, rastem, razvijam se i tako dalje.

U konačnici - puno manje toga stignem, ali smo sretnija i veselija obitelj. Bar mislim. To bi ipak trebao sudit netko sa strane 8)

[šnapi]

uh, trebalo je prokljuviti ovih 5 strana
pohvala temi. vec razmisljam da otvorim novu temu tu na izazovima, ali i ova ce posluziti.
gubim zivce povremeno, nekad vicem, nekad cijedim kroz zube. sta je gore ne znam. raznoraznim situacijama doskacem tako da uopce ne vicem, ali uglavnom pale.no jedna situacija trenutacno bas zahtjeva vikanje i to uzasno i zato sizim. u pitanju je popodnevno spavanje. u jaslicama je u 12 vec u svijetu snova, bez pogovora. umoran., treba mu (dvije godine su mu).
ali vikend, ajme muka mi je od same pomisli.
danas sam na bolovanju.doma smo. u 12 je bio u kinderbetu. do 14 sati me pozvao xy puta, da mu se piski, pa mama vidi (pobacao posteljinu na pod )3 puta, pa daj sjedi do kinderbeta (sjedim), pa me kroz resetke mice da idem van, kad pokazem zelju da odem, neee ici van, mama ostani, pa ostanem, a on opet idi van (ja sjedim), pa da kao sjedim na njegovoj fotelji i onda me toliko zelio potjerati da me kroz resetke zgrabio rukom za vrat i stiskao, na sto sam ekstremno poludila, demonstrativno se digla i zalupila vratima. pa se dere mama dodji da ga svi cuju, a meni u kuhinji para ide van na usi i najradije bi ga uzela i ispljuskala po guzici kad bi znala da ce to icemu pomoci.
i onda muk, pa opet mama ja bi piskio.
dolazim jer dijete mora piskiti (tomu se moram odazvati)stavljam ga na kahlicu , on iscjedi 3 kapi nekak(jer je piskio prije 10 minuta) , stavljam ga u kinderbet i zaurlam SAD SAM SE TAKO NALJUTILA DA BI POLUDILA!!!!SPAVAJ!
i odem, a on zaspi :shock:
pa sta reci na to! zar me on svaki dan mora dovesti u tu situaciju da totalno izgubim zivce da urlam da me cuju svi susjedi u zgradi ali i prekoputa nje? ja ne znam kako cemo ako cu ostat cijeli tjedan doma :/

[Jelka]

Ajme šnapi, ja sam baš htjela napisati kak je to vikendaško popodnevno spavanje više-manje jedini razlog zbog čega ja toliko gubim živce. Izluđuje me!!! Toliko da sam se u petak (bila doma s njom) natezala s njom 3 sata! Nakon sat i pol sam izgubila glas koliko sam urlala, onda sam izašla iz sobe, kao kuhati ručak. I dobro da sam izašla jer tko zna kako bi završilo.

Uglavnom, na koncu nije zaspala! :shock: Do navečer bila super volje, zaspala kao i svaki drugi dan. Navečer sam se osjećala tako posr...

Idući dan sam nam prištedjela muke, pokušala ju ostaviti da zaspi, ali nakon sat vremena sam vidjela da joj spavanje nije ni u peti ni u pameti i otišli smo van. I predivan dan proveli.

Jučer isti scenarij, ali ja sam bila toliko iscrpljena, jajnik me počeo štrecati da sam vidjela da moram odmoriti. Pa je bilo suza dok nije zaspala (a ni cicu joj ne mogu dati jer me počelo jako smetati). Ali nisam vikala!

E da, i jedan biser vezan za to spavanje. Ležimo tako, ona izvodi bijesne gliste, i odjednom se nečeg sjeti i kaže meni: Knjigu donijeti, onda idemo spavati! Ja ajde puštam, no ona se ne vraća! Još je par puta to probala, ali sam onda bila pametnija.

[Dijana]

Znam da je dvije godine malo da se ukine dnevno spavanje, ali neka djeca su jednostavno takva, takva je s dvije godine bila i moja kći. U vrtiću sve pet, zaspe, doma nikako, natezanje satima, baš kao i vi (isto sa svim pripadajućim tantrumima). S dvije i pol sam jednostavno odustala, a danas s četiri i pol neće više ni u vrtiću spavati.
Mislim, ako vidite da nisu nervozni bez tog spavanja, možda ne bi trebali ni inzistirati.

[tajchi73]

uh, trebalo je prokljuviti ovih 5 strana
pohvala temi. vec razmisljam da otvorim novu temu tu na izazovima, ali i ova ce posluziti.
gubim zivce povremeno, nekad vicem, nekad cijedim kroz zube. sta je gore ne znam. raznoraznim situacijama doskacem tako da uopce ne vicem, ali uglavnom pale.no jedna situacija trenutacno bas zahtjeva vikanje i to uzasno i zato sizim. u pitanju je popodnevno spavanje. u jaslicama je u 12 vec u svijetu snova, bez pogovora. umoran., treba mu (dvije godine su mu).
ali vikend, ajme muka mi je od same pomisli.
danas sam na bolovanju.doma smo. u 12 je bio u kinderbetu. do 14 sati me pozvao xy puta, da mu se piski, pa mama vidi (pobacao posteljinu na pod )3 puta, pa daj sjedi do kinderbeta (sjedim), pa me kroz resetke mice da idem van, kad pokazem zelju da odem, neee ici van, mama ostani, pa ostanem, a on opet idi van (ja sjedim), pa da kao sjedim na njegovoj fotelji i onda me toliko zelio potjerati da me kroz resetke zgrabio rukom za vrat i stiskao, na sto sam ekstremno poludila, demonstrativno se digla i zalupila vratima. pa se dere mama dodji da ga svi cuju, a meni u kuhinji para ide van na usi i najradije bi ga uzela i ispljuskala po guzici kad bi znala da ce to icemu pomoci.
i onda muk, pa opet mama ja bi piskio.
dolazim jer dijete mora piskiti (tomu se moram odazvati)stavljam ga na kahlicu , on iscjedi 3 kapi nekak(jer je piskio prije 10 minuta) , stavljam ga u kinderbet i zaurlam SAD SAM SE TAKO NALJUTILA DA BI POLUDILA!!!!SPAVAJ!
i odem, a on zaspi :shock: pa sta reci na to! zar me on svaki dan mora dovesti u tu situaciju da totalno izgubim zivce da urlam da me cuju svi susjedi u zgradi ali i prekoputa nje? ja ne znam kako cemo ako cu ostat cijeli tjedan doma :/

, ja se smijem kao da je kod nas bolje, ista stvar i s mlađom i sa starijim ( jedino što s njim moram i ja ležat, inaće ode on ). I ja sam jučer poludila na M. i izderala se ( više onak kroz zube, da ne probudim malu ) i onda je zaspao :? - ma da si žile zrežem od muke. S druge strane ak ne spavaju na večer ne znaju di bi sa sobom, sve ih smeta, posebno M., stalno se mlate il plaču tak da ne znam jel gore uspavat ih il izdržat ostatak dana kad ne spavaju.

[Jelka]

Mislim, ako vidite da nisu nervozni bez tog spavanja, možda ne bi trebali ni inzistirati.

Podočnjaci su joj se protezali do nosa. Budila se te dane sat vremena ranije nego inače. Do tog dana je doma spavala. Doduše, kasnije zaspala, ali zaspala. Po svemu tome mislim da ipak nije spremna za tako nagli prekid.

[mikka]

moj vec vise od 6 mjeseci ne zeli nikako spavati po danu :/

uspava se jedino ako idemo negdje s autom, ili ponekad, ako smo doma (popodneva obicno provedemo kod mojih).

onda se pobrinem da ide spavati 12 sati nakon sto je ustao--znaci, ako se probudi u 7, ide spavati najkasnije do 8.

iako ima dana kad zaspe oko 5 popodne i spava do 7 ujutro , to valjda nadoknaduje.

uvijek sam zavidila majkama cija djeca spavaju popodne, ili spavaju uopce (imam i 4-mjesecnu bebu koja isto nije bas luda za spavanjem ).

back to topic.. bome nisam zavrisnula otkad sam s md-om, ni jednom!! ma nista! jedino me ponekad iznervira mala, kad urlice u sred noci nakon sto se probudila po 850-i put. cak me ni nervira sto je f. u "ne" fazi, sve mu je ne. ne, ne, ne. to mi cak bude i zabavno :?

pa dobro, sta se to dogodilo s mojim zivcima? mozda su ojacali od tone slanih ribica koje tamanim svakodnevno vec 2-3mjeseca..

[babyboys]

samo da prokomentiram OT.
Moj T. od 2 godine ne spava po danu, budi se oko pol 7 i ide spavati oko 9-pol 10. kad je bio manji, po noći bi odspavao 10 sati i to mu je bilo dosta. A ja sam dosta živaca izgubila da skužim da dijete stvarno nije umorno i da može izdržat.
Nemojte se živcirat, nego probajte pustit dva-tri dana- ako je dijete umorno, zaspat će kad tad

[Nataša,Sarajevo]

Da iskreno prijavim danas jedan ARLAUK od jučer: "SJEDI NA STOLICU I PRUŽI NOGE!!!"
:/
A tako mi je dobro išlo....

Šta se naime desilo? Za vrijeme ručka G. nikako da se smiri na stolici, ustane, pa klekne, pa se vrti, pa ustane pa se nagne preko stola, a stol pun suđa, supa u tanjurima, a ja "sjedi fino i pruži noge (ispod stola, jel), pa "sjedi fino", pa "sjedi fino" i na kraju mu se klizne ruka i aterira pravo u moj tanjur a sva supa iz tanjura padne mi u krilo, natopila sam se do gaća.
I ja vrisnem. Eto.

[tetamaja6]

moram se i ja prijaviti ovdje ja sada imam dvoje na koje kad-kad izgubim živce i onda urlam da me ,sigurna sam,susjedi čuju!

a ovo me sada dotuklo

Možda ćemo viknuti koji put, i to je dio naše nesavršenosti. Ali vikanje na drugog čovjeka svakako je znak poraza naše vlastite ljudskosti, a i uvreda drugom čovjeku - ma kako mali bio. Svaki put kad viknem deklariram svoju nemoć i nezrelost... pa nastojim nastupati iz perspektive zrele i zdrave osobe, dakle imati situaciju pod kontrolom. Stres management, anger management, time management - sve to pomaže da se ne viče.

ja se neću prijaviti za cijeli tjedan,ja ću dan po dan!

obečavam sada vama da ću probati!

[Marpesia]

Možda ćemo viknuti koji put, i to je dio naše nesavršenosti. Ali vikanje na drugog čovjeka svakako je znak poraza naše vlastite ljudskosti, a i uvreda drugom čovjeku - ma kako mali bio. Svaki put kad viknem deklariram svoju nemoć i nezrelost... pa nastojim nastupati iz perspektive zrele i zdrave osobe, dakle imati situaciju pod kontrolom. Stres management, anger management, time management - sve to pomaže da se ne viče.

Znači, temperamentni ljudi (koji češće viču i teško to prestaju samo radi spoznaje da tome nema smisla) su "niže" ljudskosti od onih "velikana" što mogu šutiti i trpit?!!

Nemoć i nezrelost će nas pratiti tijekom cijelog života, što je u tome strašno?!! I mi rastemo do kraja života, baš kao i naša djeca. Ja ne moram biti savršena.
I naravno da ne treba vikati, ali ovakvim lijepim postovima o čovjeku robotu bez fitilja (ne kratkog, nego BEZ) mogu samo steći dojam da manje vrijedim kad griješim, a to je stvarno super zdrav i zreo feeling koji nas jaaaako motivira da se mijenjamo na bolje.

Jedino što pomaže da se na djecu ne viče su 3 stvari:
1) prevencija situacija u kojima se može pucati
2) prevencija prejakog umora radi kojeg se teško kontroliramo
3) kontracepcija

[Anci]

Gle, ja to ovako gledam:
ne volim vikati jer:
1. ja se poslije osjećam loše i
2. moje dijete se osjeća loše

Kad viknem, ispričam se, kažem da je mama pogriješila, da nije ona kriva...

Nekad malo brojim po stanu pa kažem : pustite malo mamu da izbroji...

Ali, vikanje na nekoga jest izraz nemoći, gubitak kontrole, šta ne?

[leonisa]

jos jedno kmeeeecavo prijepodne.
a ja lose spavala
(prvi put je spavala u svojoj sobi pa sam pola noci osluskvala.... )
izderala sam se "preeestani" i zatvorila u sobu da me prodje......

inace, neki dan, usli MM i ja u konflikt oko L. i njene "odgojenosti", pa se malo povisio moj ton, a L. me primi, povuce, uzme za lice, napravi eye kontakt i veli "mama, pestani"
a ja :shock:
smirim se.
pa nesvjesno u zaru rasprave opet povisim ton, a ona "mama, pestani"
ja
pa na tatu "tata, pestani"
suze mi na oci a mi ko kuca kad ju gledam.

[Vishnja]

Gle, ja to ovako gledam:
ne volim vikati jer:
1. ja se poslije osjećam loše i
2. moje dijete se osjeća loše

Kad viknem, ispričam se, kažem da je mama pogriješila, da nije ona kriva...

Nekad malo brojim po stanu pa kažem : pustite malo mamu da izbroji...

Ali, vikanje na nekoga jest izraz nemoći, gubitak kontrole, šta ne?

X

Inace, da se pohvalim, ovih dana mi ide k'o po loju. Zivaca na tone, sve strpljivo objasnjavam. Upravo sam sva ponosna ispratila stariju kcerku u skolu izasavsi kao pobednik nad svojom nervozom u situaciji kada 1. ja skuvam supicu sa junetinom i sosic, znajuci da to vole; 2. I. odbije to, pozeli testeninu sa blitvom koju sam spremila sebi i ribu od juce; 3. taman joj to dam (a vreme za polazak u skolu vec curi), ona konstatuje da nije rekla to, vec da, ribu, ali sa krompir salatom, kako i juce. Ja je pogledam i prasnem u smeh, jer shvatim da uopste nisam dobro razumela. Dete mi to sve vreme govori, a ja ne slusam nista, vec trpam u tanjire po de faultu... u nekoj drugoj prilici bih zaurlala, besna sto izvoljeva, u ovoj sam je samo pazljivo osmotrila i videla da mi govori istinu. I svi sretni - N. sa sosicem, ja sa testom, a I. sa svojim izborom...

A propos dnevnog nespavanja, ako je kome za utehu, moje su obe prestale sa 1,5 godinom. Posle moje pocetne nervoze i Ivaninih suza, shvatila sam da ih je jednostavno nemoguce naterati. Pa sam ih pustila. I ranije stavljala u krevet uvece. I potvrdjujem ,mnogo su manje bile nervozne zbog to manjka sna, nego zbog vike i dreke na istu temu...

[leonisa]

Gle, ja to ovako gledam:
ne volim vikati jer:
1. ja se poslije osjećam loše i
2. moje dijete se osjeća loše

Kad viknem, ispričam se, kažem da je mama pogriješila, da nije ona kriva...

Nekad malo brojim po stanu pa kažem : pustite malo mamu da izbroji...

Ali, vikanje na nekoga jest izraz nemoći, gubitak kontrole, šta ne?

[Marpesia]

Gle, ja to ovako gledam:
ne volim vikati jer:
1. ja se poslije osjećam loše i
2. moje dijete se osjeća loše

Kad viknem, ispričam se, kažem da je mama pogriješila, da nije ona kriva...

Nekad malo brojim po stanu pa kažem : pustite malo mamu da izbroji...

Ali, vikanje na nekoga jest izraz nemoći, gubitak kontrole, šta ne?

Pa da. Ja mislim i radim isto.

A na zadnju rečenicu... I?

[Anci]

Pa ništa, nije smak svijeta.
Napisala sam, bude mi žao, nije da sam ponosna... nismo savršeni.
Trudim se da ne vičem iz gore navedenih razloga.

[leonisa]

A na zadnju rečenicu... I?

vjezbat kako zadrzati kontrolu.
kako ne puknuti, ostat sabrana i razumna.
ljutnja je normalna emocija.
a zapravo dolazi kao posljedica necega sto se ne odvija onako kako smo si mi zamslili.
smanjt ocekivanja i kriterije.
meditirati.
razgovarati.
i odmarati. lako puknemo kad smo umorni.
i puniti baterije. da nas zeko bubnja sto duze

lako je teoretizirati, jel tako
no kao i sve ostalo, tako ni ovo ne dolazi preko noci.
vjezba.

[Marna]

Anci, leonisa, lijepo ste to napisale.
Ponekad je fitilj prekratak.
Bude mi žao na kraju balade.

Neka mi djeca oproste zbog moje ljudske nesavršenosti.
Tako ih jako

[tetamaja6]

evo mene! moj prvi dan prošao uspješno :D :D :D
sutra probam ponovo,sustavila sam se par puta(priznam ),ispalo je da sam samo glasnije izgovorila njegovo ime,i nastavila objašnjavati u mirnom tonu!

netko je napisao,vježba,vježba,vježba!
javim se sutra!ako izdržim!

[Ifigenija]

Možda ćemo viknuti koji put, i to je dio naše nesavršenosti. Ali vikanje na drugog čovjeka svakako je znak poraza naše vlastite ljudskosti, a i uvreda drugom čovjeku - ma kako mali bio. Svaki put kad viknem deklariram svoju nemoć i nezrelost... pa nastojim nastupati iz perspektive zrele i zdrave osobe, dakle imati situaciju pod kontrolom. Stres management, anger management, time management - sve to pomaže da se ne viče.

Znači, temperamentni ljudi (koji češće viču i teško to prestaju samo radi spoznaje da tome nema smisla) su "niže" ljudskosti od onih "velikana" što mogu šutiti i trpit?!!

Nemoć i nezrelost će nas pratiti tijekom cijelog života, što je u tome strašno?!! I mi rastemo do kraja života, baš kao i naša djeca. Ja ne moram biti savršena.
I naravno da ne treba vikati, ali ovakvim lijepim postovima o čovjeku robotu bez fitilja (ne kratkog, nego BEZ) mogu samo steći dojam da manje vrijedim kad griješim, a to je stvarno super zdrav i zreo feeling koji nas jaaaako motivira da se mijenjamo na bolje.

Jedino što pomaže da se na djecu ne viče su 3 stvari:
1) prevencija situacija u kojima se može pucati
2) prevencija prejakog umora radi kojeg se teško kontroliramo
3) kontracepcija

Ma daaaaaaaaaaaaaaj, što se odmah postavljaš na stražnje noge?!
A i ubij me, ne vjerujem u te - ja sam ti takva - spike. Svi mi biramo što ćemo radit i kako. Samo što nam nešto više paše pa teže odustajemo... ili bolje ne znamo.
Al može se kad se hoće vrlo puno toga.

[maria71]

Svuda sam se smucala po forumskim bespućima i upoznala dosta forumaša/ica

Jako puno njih je pisalo da su savršeni, da nikad ne krešte na djecu ,da su im djeca anđeli i nabijalo mi komplekse

( stvar je u tome što sam i ja kreštala ,ali moje dijete odbija komunikaciju sa mnom kad sam u toj fazi, pa sam naučila da spustim ton )

A kad smo se vidjeli na par kava, djeca vrište, mame kriče, ni traga idili s foruma, stoga ja u mame-nevrištalice vjerujem kao i u Jetija ,Nessi itd

Da postoje, ali ih još nisam srela ,vidjela itd

[babyboys]

Svuda sam se smucala po forumskim bespućima i upoznala dosta forumaša/ica

Jako puno njih je pisalo da su savršeni, da nikad ne krešte na djecu ,da su im djeca anđeli i nabijalo mi komplekse

( stvar je u tome što sam i ja kreštala ,ali moje dijete odbija komunikaciju sa mnom kad sam u toj fazi, pa sam naučila da spustim ton )

A kad smo se vidjeli na par kava, djeca vrište, mame kriče, ni traga idili s foruma, stoga ja u mame-nevrištalice vjerujem kao i u Jetija ,Nessi itd

Da postoje, ali ih još nisam srela ,vidjela itd

Moram se složit.
Inače, jučer sam opet bila dobra, a sama s njima čitav dan...
Možda se stvarno naučim kontrolirat, pa prestanem vikat i na sve ostale koji su iskusili čari mog urlanja

[flower]

danas ste me mozda culi...
znam ja sto meni digne ton - njeno uho gluho, ono kad ignorira, pravi se da me ne vidi/ne cuje...
tad ja vicem...

[leonisa]

a meni kad kmeci. i kad na sve moje "cool i rational" spike reagira jos jacim....

ja radim fatalnu pogresku- kad trebam ostat pribrana i glas razuma povedem se za njom nakon sto mi odu zvci.

razmislam o nekom sportu

[babyboys]

danas ste me mozda culi...
znam ja sto meni digne ton - njeno uho gluho, ono kad ignorira, pravi se da me ne vidi/ne cuje...
tad ja vicem...

e pa to je ono najgore, on odluta u neki svoj svijet i onda ja mogu govorit koliko hoću, a tek kad dreknem on trzne.

[Matilda]

danas ste me mozda culi...
znam ja sto meni digne ton - njeno uho gluho, ono kad ignorira, pravi se da me ne vidi/ne cuje...
tad ja vicem...

e pa to je ono najgore, on odluta u neki svoj svijet i onda ja mogu govorit koliko hoću, a tek kad dreknem on trzne.

Ma kakvo lutanje. Gleda u mene, čovječe, smije mi se.
MM broji, pa kad se ne pomakne, on je digne i npr. odnese u kupaonicu i opere joj zube. A ona kriči ko da je mlatimo ko vola u kupusu.

A ja počnem s hoćeš li molim te, pa sve lijepo, pa ne vidim pomaka, pa glas raste, pa upozorenja, pa rika.

Jučer na igralištu priča frendica s njom o tome kakve mame imaju face kad se ljute i viču na njih. Veli da sam strašna zbog naočala. Hm, vrijeme je za leće. 8)

[babyboys]

danas ste me mozda culi...
znam ja sto meni digne ton - njeno uho gluho, ono kad ignorira, pravi se da me ne vidi/ne cuje...
tad ja vicem...

e pa to je ono najgore, on odluta u neki svoj svijet i onda ja mogu govorit koliko hoću, a tek kad dreknem on trzne.

Ma kakvo lutanje. Gleda u mene, čovječe, smije mi se.
MM broji, pa kad se ne pomakne, on je digne i npr. odnese u kupaonicu i opere joj zube. A ona kriči ko da je mlatimo ko vola u kupusu.

A ja počnem s hoćeš li molim te, pa sve lijepo, pa ne vidim pomaka, pa glas raste, pa upozorenja, pa rika.

Jučer na igralištu priča frendica s njom o tome kakve mame imaju face kad se ljute i viču na njih. Veli da sam strašna zbog naočala. Hm, vrijeme je za leće. 8)

i ja imam naočale, pa ka se ljutim j. mi se smije, a t. mi je jedno vrijeme govorio da "maknem cvike kad vičem jer će se razbit stakla od dreke"

[tajchi73]

ja mislim da ću odustat , uostalom tješeći samu sebe zaključila sam da se ja derem samo u nužnim situacijama ( MM prakticira nepotrebno deranje i on se mora odučit od toga ), a otkad i to pokušavam izbjeć jedino što sam postigla je da bi mi živce mogli strugat s plafona.
Kod nas je jednostavno situacija da se M. sa svoje 3 g. srozava na 1,5g., a T. sa svojih 1,5 g. radi gluposti na nivou 3 g.- tak da je kod nas uvijek ludo. Danas ujutro molim M. da ne ide u hodnik,što rezultira time da on stvarno ne ide, ali otvara vrata kako bi T. mogla ić. Onda važno zaključuje da kad može seka može i on, pa se oboje valjaju u pidžami po podu ( naravno T. je u međuvremenu skinula čarape pa što ne bi i M ). Onda ga molim da ne otvara ni vrata, ali ne mogu vjerojatno u kratkom razmaku tražit dvije stvari :? ili on ne može poslušat dvije stvari :? - ne znam.Tako jedno xy puta ( naravno ja sve lijepo molim ), onda je na redu kupaona i sapun , pa nošenje zmazanih tenisica po stanu, pa lizanje ruku i svega do čeg se može itd.itd. i to naravno sve u roku 30 min. Prošla sam sve faze: MOLIM NEMOJ, JA NEDAM, JA NE ŽELIM, JA NEĆU, IGNORIRALA SAM SVE I SVAŠTA i sva ostala čuda kojih sam se uspjela sjetiti i rezultat: 0 bodova. I onda mi se smračilo i dreknula sam : DOSTA, JOŠ JEDAN DA NAPRAVI TO I TO I BIT ĆE TO I TO i moji klinci se smirili. Iskreno, ne osjećam se loše jer sam dreknula na njih, nego što sam to sve dopustila. I u potpunosti se slažem s onim što je napisala maria71- i ja sam čula da mame nevrištalice postoje, ali ih nisam uspjela upoznat .

[cvijeta73]

A kad smo se vidjeli na par kava, djeca vrište, mame kriče, ni traga idili s foruma, stoga ja u mame-nevrištalice vjerujem kao i u Jetija ,Nessi itd

Da postoje, ali ih još nisam srela ,vidjela itd

a vidiš, ja i zbog tog razloga nekako volim ovaj forum - dođe mi kao neka oaza mira, kao neka vrsta meditacije. nikad nisi sam u svojemu problemu, svi problemi su na ovaj ili onaj način rješivi i svi (ajd dobro, većina ) smo nekako jako pametni i razumni.

[tajchi73]

A kad smo se vidjeli na par kava, djeca vrište, mame kriče, ni traga idili s foruma, stoga ja u mame-nevrištalice vjerujem kao i u Jetija ,Nessi itd

Da postoje, ali ih još nisam srela ,vidjela itd

a vidiš, ja i zbog tog razloga nekako volim ovaj forum - dođe mi kao neka oaza mira, kao neka vrsta meditacije. nikad nisi sam u svojemu problemu, svi problemi su na ovaj ili onaj način rješivi i svi (ajd dobro, većina ) smo nekako jako pametni i razumni.

ja moram priznat da mene nekad baš frustrira, jer imam osjećaj da su sve mame pametne, brižne, strpljive.... :/ ,naravno ovo je rijetka tema gdje se vidi da smo večina od krvi i mesa .

[Marna]

tajchi73, itekako smo od krvi i mesa.

Uopće me ne frustriraju priče brižnih i strpljivih mama s ovoga foruma.
Umijem razlikovati fikciju od stvarnosti.

Mogu i ja npr. ovdje reći da sam gracija.

Bit čarolije virtualnog svijeta jest da se možeš predstaviti kako god želiš i pisati što želiš. Stvarnost je negdje drugdje.

To što sam povisila ton u trenutku kad sam opominjala svoju djecu (koju sam prethodno n-puta mirnim tonom nešto zamolila!!) ne znači da sam ih trajno i doživotno istraumatizirala.

Ok, možda ovdje ima dosta osjetljivih biljčica, pa se zbog svoje tvrdnje ubrajam među zmajeve.

Ipak, prihvaćam svrstavanje u grupu umjerenih mama vrištalica. 8)

[Mihovil]

Ja se stvarno trudim ne vikati na Mihovila i ima dana kada smo nas dvoje u potpunom skladu. A ponekad sve dok ne povisim glas uopće me ne registrira i znam da to radi namjerno i ispituje moje granice.

Kao npr. situacija od jučer. Brat mi je slagao kompjuter i instalira mi neke programe, a M mu sjedi u krilu i gnjavi ga da bi se on igrao na kompjuteru i stalno mrda po tipkovinici i mišu. Čak i nakon niza upozorenja, tipa molim te pusti uju da završi pa ćeš se onda igrati, totalno me je ignorirao. Tu sam pukla, uzela ga i rekla da ako uju ne pusti na miru neće se uopće moći igrati. Naravno sve je to izrečeno povišenim tonom. Tu je popustio jer točno zna kada se ne šalim.

Ponekad jednostavno ne mogu postići da me doživi ako ne povisim glas. I naravno da se neosjećam dobro zbog toga, ali jednostavno u toj situaciji ne znam i ne mogu drugačije. Kada osjetim da sam pretjerala ispričam mu se i razgovaramo o tome. Ne znam da li to na njega ostavlja neke posljedice, ali znam da je na mene više utjecalo što meni moji nisu iskazivali dovoljno ljubavi, nego to što su ponekad viknuli na mene.

Za sebe u stvari mogu reći da nisam vrištalica, nego mama s umjereno povišenim glasom.

[tajchi73]

evo, ja sam jučer bila mama koja nije ispustila nikakav ton, ni tih ni glasan. Zašto? Zato što je moja mezimica od 1,5 g. uzela voštanu boju koju stariji brat nije spremio i lijepo netom ofarban zid ( nije prošlo ni mjesec dana ) ukrasila svojim crtežima i to u sobi i kuhinji i još je to i pokazivala . Naravno, ja sam od šoka ostala :shock: ( najbolje je kaj je i moj muž ostao toliko šokiran da uopće nije znao što bi rekao ) i takva sam bila i dok sam to pokušavala oprat pa je nastala još veća fleka sa ponegdje skinutom farbom, a u glavi mi je cijelo vrijeme odzvanjala cifra koju smo dali za to farbanje. Najgore je što zid sad izgleda gore nego prije farbanja . Ja iskreno ni danas ne znam kak sam trebala reagirat, bilo mi je da ju nalupam sa cijelim setom voštanih boja po dupetu, al opet ne bi boja sama sišla sa zida, tak da :?. A reć joj da to nije smjela, pa to je i sama znala , to stalno govorimo.

[Marna]

Malo OT, ali tajchi73, upravo radi zanimljivosti zidova kao golemih slikarskih platna, odlučili smo pričekati s investiranjem u bojanje zidova jedan duži vremenski period.

Uz sva upozorenja, molbe i sl. zidovi nam ponegdje imaju tragove likovnih uradaka. Nije strašno, jer smo podosta toga obrisali.

Npr. situacija je sljedeća:
K. kaže: "Mama, molim te ja bih te molila malo soka. Hoćeš li mi donijeti?"
Kako odbiti tako ljubazan zahtjev.

U tih nekoliko sekundica K. je svojim slikarskim umijećem na zidu nacrtala scenu iz vrtića kako njen prijatelj pita da mu teta donese čašu soka (napisala dijalog u oblačićima, kao u stripovima!).
I što da čovjek kaže?

Pitala sam ju što smo se dogovorile, je li zid list papira i sl.
Nisam mogla vikati, jer mi je crtež zapravo bio simpatičan i smiješan.
Oprostila sam joj, ali je K. zatražila krpicu da pobriše i donekle smo uspjeli barem djelomično izblijedjeti vodootporni flomaster kojim je crtala.

K. upravo crtajući voli izražavati svoje doživljaje.
I P. je vjerno slijedi u stopu i po tom pitanju.
Ima on i svoje grafite.

[čokolada]

Nemam vremena sad pročitati detaljno sve, ali samo da se prijavim 8). Ne znam kako mi je topic do sada promakao?
Viknem kad moram po 5-6-13 puta reći da me čuje. Onda mi ona odgovori vikom. A ja se ljutim i viknem joj da nije lijepo vikati. Hm.
Dok se nije rodila M. imala sam puno, puno deblje živce .

[Val]

ne znam bih li se prijavila ili ne jer sam već sad sigurna da, vjerojatno, neću izdržat.
ali da me zadnjih dana baš muči to što vičem-muči me podosta. i jako me rastužuje.
no, kad vidim da su ana0206 i šnapi u fazi vikanja, mrvicu mi je lakše.
te cure su uvijek djelovale super-skulirano.

ne bih davala primjere situacija u kojima vičem jer ste, vjerojatno, već sve navele. dovoljno je reći da ih je troje unutar 2 godine pa da ćete me, možda, shvatit.

[tajchi73]

[quote]

Malo OT, ali tajchi73, upravo radi zanimljivosti zidova kao golemih slikarskih platna, odlučili smo pričekati s investiranjem u bojanje zidova jedan duži vremenski period.

ma ne bi ni mi sad farbali, ali smo morali mjenjat struju, pa smo morali uzet majstora da zakrpa rupe, a onda stvarno nije bilo smisla da to tako ostavimo. Srećom pa imamo veliku šansu dobit inf. s kojom se nijansom farbalo i to donekle popravit :D . Samo, mala sad hoda oko tih zidova gdje sam uspjela oprat njenih ruku djelo, čudi se i govori: njema, onda odcupka u kuhinju ( tam nisam uspjela ) nabaci i pokaže svoje dijelo - tak da se iskreno bojim da bum imala još takvih radova :/ .

[šnapi]

val ludo jedna pa mame ne vristalice su zbilja mit. ili mozda nisu?
priznajem za razne ludosti imam zivce debele ko ruka. kao npr scena. dijete u stanu šuti, alarm u glavi. dodjem, on u kupaoni uzeo moju torbicu sa sminkom i fino se razmazao po cijelome licu plus ruke s nekom tamno smedjom koju sam jedva skinula s njega. nisam ni rijeci rekla, bilo mi smijesno. scena 2. dijete u stanu šuti, ja na telefonu, alarm u glavi prekidam vezu, on uzeo becutan kremu, najvece pakiranje, i s obje ruke pocupao kremu van i razmazao po tepihu, nogama, licu, na rukama ogromna kolicina kreme koja vodom ne ide dolje. opet mi smijesno.
scena 3. tisina u stanu, uzivam surfajuci bespucima interneta i razmisljajuci kak imam dobro dijete koje se pocelo samo igrati u svojoj sobi. mos mislit. evo njega. mama vidi! razmazao po sebi boju za crtanje prsticima kud god je stigao, no nije stao na sebi nego je obiljezio i svoj novi tepih star cca 2 tjedna. opet mi smijesno.
vicem kad me u svom bijesu uzme i rukom mi stisce kozu di god stigne (nanosi mi bol), ne da mi spavat a ja umorna ko pas ili zlostavlja macka koji mu budala iz nekog razloga ne zeli vratiti.
i cesce vicem kad sam s njim cijeli dan doma. ne moze 24 sata vladati idila. a i hormoni imaju tu svoje prste.
dakle val otvori dusu.

[Val]

o ni ja ne vičem na scene koji si opisala. baš sam jutros imala jednu takvu.

ja ludim na čupanje i štipanje iz čista mira-najčešće sven brunu. ali i laru.
ludim na to što bruna grize svena-ima dve modrice na leđima.

ludima kad po 143 puta u jednom danu ponovim i obrazložim isto, a on/a uporno pili po svome.

i, da primjetih da ludim, obično ujutro-dakle, dok sam još pospana ili predveče kada istrošim svo svoje strpljenje.

ali, evo, danas sam ludila manje nego prošlih dana.
npr, bruna je po odlasku iz vrtića (samo konzultacije) počela inzistirat na toboganu-ja objasnila da pada kiša i da je lara gladna i da idemo doma. a ona urla, urla i urla. a, ja si rekoh (ajde, tjedan nevikanja je) i neću ju tangirat i opičila neku radijsku stanicu i odlučila uživat u vožnji
nakon 5 minuta je prestala.

[tajchi73]

:shock: dreknem na starijeg ( nakon miljontog upozorenja ) on se uozbilji izdere nek se ja ne derem :shock: i uz komentar da ga ne volim ode u drugu sobu. :shock: :shock: ja njega ne volim :? jer nedam da udavi mlađu sestru :? i još mu se kasnije ispričavam što sam se derala i što je on uopće pomislio da ga ja ne volim. Pa iskreno, tko je tu lud :? . Sad stvarno razmišljam jel normalno da mi djeci govorimo kako nije lijepo da se mi odrasli deremo na njih? Dok ja to svom sinu nisam rekla dotle on nije imao ovakve izjave. A sad se svako malo ja njemu moram ispričat i opravdavat dok on kategorički odbija ispričat se npr. sestri jer ju je zdimio s nečim u glavu i slično,dok naravno jako dobro zna kad ona njega mlatne zahtjevat da mu se ispriča. Inače da ih pohvalim ima trenutaka kad su stvarno najbolja djeca na svijetu i kad oboje žele surađivat i kad se obožavaju, al mene izluđuje kad imaju neopisivu potrebu jedan drugom nekaj slomit. Eto, 10 min nakon gore opisane scene oni se grle i ljube.

[kahna]

Da malo podignem ovo....
Upravo slušam šogicu (na katu iznad mene) kak urla na svoje curke i pomislih na ovaj topic.
Šta se događa?
Sve ste prestale vrištati :/ ili ste odustale od pokušaja?

Ja sam se već deklarirala kao nevrištalica, ali dogodilo mi se par puta da sam dreknula na malca (nekak u vrijeme dok sam pratila ovaj topic :/).
Uglavnom - evo me, nisam vikala, niti "bila živčana" pa sigurno već 2 tjedna.

[babyboys]

ja nisa prestala vrištati, ali sam smanjila na najmanju moguću mjeru, tj. dreknem kad me izlude, a ostatak vremena brojim u sebi. meni je već i to veliki napredak jer sam svoj temperament počela vježbat i s drugim ljudima a ne samo s klincima, pa sam sad sva draga mila i smirena

[Anci]

Ja imam povremene ispade.

[Arwen]

nisam se javljala jer još uvijek vrištim
ali kako ste već rekle dok ne dreknem on me ne čuje a kad dreknem
"mama zašto vičeš,ja sam ti dobar i slušam te ti mene ne slušaš"
aaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[Cubana]

Ja se svaki dan prijavim u glavi, al sad ću i tu. I stalno si govorim da to ne bi trebalo biti teško jer imam samo jedno dijete, k tome još i dosta suradljivo, al njezini me ispadi jednostavno izbace iz takta. I onda mi bude grozno.
Neki dan scena oko pranja zubića, cijela piđama mokra, MM viče na nju, a ona mu sjede u krilo i pita ga: "Tata, jel ti mogu dat pusu?" Pa sad nek ti ne bude bed

[marinna]

Već sam si mislila da moram promijenit taktiku. Možda da počnem šaptati?

Ovo sa šaptanjem nama jako dobro funkcionira vani. U trgovini npr. šapnem "Molim te nemoj ništa dirati da se teta ne naljuti, dogovor pao?" Onda je to njemu velika fora i meni šapne "Dogovoj pao." I zbilja ne dira. Djeca ne vole da ih se kudi i viče pred drugima, za svakoga bi to bilo poniženje. Kada ja vičem kod kuće, nije često ali se dogodi, uvijek su u pitanju neke moje neriješene sitnice koje nemaju veze sa djetetom. U tim je trenucima muž prisebniji pa spasi stvar.

[ana0206]

Ma totalna sam propast....ima dobrih i losijih dana....ovisno na koju se nogu ona ustane ( a i ja)....Al vr"elo cesto se sjetim ovog topica pa se zaustavim....a i zamolila sam ju da mi kaze kad vicem pa sada kad viknem ona meni "mama, nemoj vikati" i onda sam odmah par oktava dolje....