evo naše iskustvo, a isto smo brljavili na početku, pa možda pomogne.
pod "brljavili" mislim da nije bilo reda kad cica, kad dohrana, kad se jede, kad se spava itd.
+tolerancija čekanja na obrok
minimalna, sirena bi krenula jača nego od kola hitne pomoći!
ujutro doručak
cca 2-3 sata nakon zadnjeg noćno/jutarnjeg dojenja (to ispadne oko 8,9). ja cca pola sata/sat prije ogulim jabuku, ili krušku, šta već jede, palentu, ma svejedno. poanta je da nije ono super friško, već sa odmakom, nije se nikad pokvarilo.
spavanje je bilo
oko 10, i tad bi cicao.
oko 11 mu stavim kuhati ručak.
ruča oko 13. znači ili bude mlak, nekad čak i hladniji. poanta je da bi mi bili vani, i često vani jeli,pa mi je bilo bitno da imam kuhani ručak, a ne da bude topao.
oko 14 spavanje,i cicanje.
oko 17-18 večera- jako često ono što bih kuhala za ručak bi bilo i večera. samo malo podgrijem-neko je gore pitao da li se smije kuhati za cijeli dan, naše iskustvo da smije.
u 20 dojenje i spavanje.
mislim, ovo je sad idealna situacija,odstupamo poprilično i često, ali je fora da skuham unaprijed, i nosim hranu svugdje okolo, pa vatam trenutak. sad se dosta i navikao pa smo se i ustalili.
ono što ja ne radim - ne dajem cicu umjesto obroka.nećeš jest dohranu, ne moraš. probam za pola sata ponovo.
ako mu se spava, a vrijeme ručka, pojede bar 3-4 žlice i onda cica za spavanje.
i trudim se ne čekati zadnji čas za dat jelo, jer ako plače onda je to koma.
sad je počeo spavati jednom dnevno, pa korigiramo raspored hranjenja i dojenja. sad nam zna uletiti koje dojenje više ali bez spavanja,nego samo za desert očito
