Percepcija neke osobe ovisi o puno faktora, između ostalog i o raspoloženju. Tako bih možda i ja, da sam bila zadovoljna svojim porodom, dr. Podobnika doživjela kao osobu sa smislom za humor. Ovako mi neke stvari koje su izašle iz njegovih usta baš i nisu sjele. Jedan primjer - sa sestrom sam išla u dječju sobu okupati svoju bebu. Mi izlazimo iz lifta, a ispred lifta dr. Podobnik. Nasmiješi nam se i objasni: ''Išao sam vidjeti Placentu Previju.'' Inače, ''Placenta Previa'' je gospođa XY, koja je upravo zbog dijagnosticirane placente previje rodila carskim rezom isti dan kad i ja. Ne znam kako vama, ali meni ovo uopće nije djelovalo ni simpatično, ni smiješno, zvati svoju pacijeticu ne imenom, nego dijagnozom. Inače, u tom trenutku u rodilištu smo bile samo gđa XY i ja, dakle dvije, a ne 20 pacjentica, pa da se ne bi mogla zapamtiti njihova imena.
Ne znam, kako rekoh, možda su moja očekivanja bila kriva, pa otuda i kriva percepcija smisla za humor dr. Podobnika.