Šta radite kad vam djete kaže "NEĆU".
Ali ne mislim kad mu nešto kažete onak što nije bitno pa to kaže, nego kad po vašem mišljenu bi trebalo tako biti a on vam odgovori neću ili ne želi poslušati?
 |
|||
|
|
|||
"NEĆU"!
Šta radite kad vam djete kaže "NEĆU".
Ali ne mislim kad mu nešto kažete onak što nije bitno pa to kaže, nego kad po vašem mišljenu bi trebalo tako biti a on vam odgovori neću ili ne želi poslušati?
Mi imamo razne taktike, ako je u pitnju npr. previjanje onda je prevarim tako da je pitam gdje želi leći da je previjem, kad je u pitanju spavanje je zovem da legne kraj mene da je mazim ili joj kažem da ću joj popiti mlijeko onda odmah dotrči, kad neće jesti se pravim da ću joj ja pojesti...
ne znam uglanvnom nekako kroz igru pokušavam...
ni meni neuspjeva uvijek, evo trenutno neće zube prati i nijedan savjet kako je navesti da zine nije uspio...
možda netko ima bolje savjete.. :?
A zavisi i o situaciji i o dobi djeteta.
Ja nikada nijednom djetetu nisam dozvolila da kaze NECU.
Ne mogu ili ne zelim je ok, ali moraju imati dobar razlog ZASTO.
Nikada nisam zapovjedala, uvijek kada nesto trazim zamolim i nikada ih ne prekidam u njima bitnim stvarima da bih nesto izvoljevala osim kada je vrijeme za jelo, kupanje i spavanje.
Tu nema kompromisa, kada ja najavim da za pola sata slijedi nesto od toga troje i neka se pripreme nema sanse da mi se iz toga izvuku.
Ali kao sto Anci kaze
A zavisi i o situaciji i o dobi djeteta.
Ne postavljam pitanja koja bi mogla završiti takvim odgovorom. A i ne živciram se previše rezmišljajući o tome da će jednom doći vrijeme kad će biti i "neću" odgovora. O svim problemima raspravljamo, dogovaramo se, a ja sam flexibilna mama koja baš ne zapinjem da se nešto mora odma i sad, ali isto ne popuštam ako se nešto do nekog vremena mora riješiti, tu nema izgovora.
Moji su odavno naučili da se zubi peru da bi bili lijepi i zdravi i da se svaki dan tuširamo da bi bili čisti i zdravi. Da se domaće zadaće moraju napisati da bi poslije mogli van....
S druge strane razbacanu djećju sobu toleriram, a dovoljno je da donesem crnu vreću za smećei usisavač do vrata, pa da se sve igračke do one najsitnije s njihove četri ruke u pet minuta pospreme u ladice.
I nikad ne vičem, ne prijetim sankcijama, ne živčanim, samo razumno objasnim zbog čega i zašto i ostavim ih da razmisle o tome.
Kod nas u kući nastane kaos jedino kad su preumorni, a za to nemogu kriviti njih, već nas jer nismo na vrijeme završili sa dnevnim aktivnostima.
Tada pomažem pri pranju zubi i kupanju, nerjetko pucajući po šavovima ali potiho u sebi.
I kod nas ovako.rinama prvotno napisa
Ni ja ne tupim da nešto mora biti sad i odmah. Zna se od kojih stvari ne odstupam i tu im ne dozvoljavam izmotavanje.
Ja im "dozvoljavam" da za nešto kažu neću.
Pa i ja nekad kažem neću.
Ali, stvarno, bez pretjerivanja, moja starija jako rijetko kaže neću. S njom se dogovorimo. Uvijek sluša kad joj nešto objašnjavaš, osim kad upadne u neki mod pa poludi, ali i to je rijetko.
Mi retko (praktično nikako) imamo NEĆU!. Kod nas se koristi NE MOGU. Shodno tome, kad čujem NEĆU presečem sa ''Nije neću nego...?'' a onda čekam objašnjenje zašto 'ne može' koje prihvatim ili ne prihvatim zavisno od njihove maštovitosti
svaka cast ako nemate 'necu'. L je sad, sa 16 mj to glavno! i prije nego sto zavrsim recenicu je 'necu'. u 95 % slucajeva to se ipak napravi, kroz dogovor, ili ju pustim minutu pa se predomisli ili ju dobim na foru. ali ima 1000 necu dnevno! najgore mi je kad sama ne zna sto to nece, a govori 'necu, necu, necu'.. nije li to fazakoja ce proci, ali naravno koju moramo pomoci da prodje sto prije?
Od M. sam uvijek tražila argument za "neću" i od kad razumije mene i govori davala mi ga je-u skladu s dobi, a ja sam ga prihvaćala ili nisam uz objašnjenje zašto ga ne prihvaćam. Moram priznati da već jako dugo nisam čula tu riječ. Sad imamo kolutanje očima i ljutito otpuhivanje
Podsjetim je da smo naučili zamjenu za neću (ne bih, ne mogu...hvala).
Doduše, ponekad to ispadne tako da dogovorimo odlazak na spavanje, a ona mi odgovori: ne bih, hvala!
Pali i podsjećanje da NEĆU ne spada u čarobne riječi.
Ovo je jedina rijec koju je moj Noah ovo ljeto naucio u Hr. Tj on kaze NECE.I trenutno mu je sve NECE. Bolje bi bili da nije niti jednu rijec na Hr naucio jer me isfurava ali ga ignoriram.
oni :" NEĆU!!!"
ja:" zašto?"
e onda se zamisle jer nemaju uvijek odgovor, a dok misle, ja objašnjavam...
i tako svakih cca 10 dana...
T. je velik, pa mislim da mu je sjelo napokon da neću i nije neka opcija ako nema valjan razlog ( a uglavnom nema)
Eeee...ovo mi je super.Podsjetim je da smo naučili zamjenu za neću (ne bih, ne mogu...hvala).
Doduše, ponekad to ispadne tako da dogovorimo odlazak na spavanje, a ona mi odgovori: ne bih, hvala!
Pali i podsjećanje da NEĆU ne spada u čarobne riječi.
Zapamtit ću, pa ću jednog dana i ja tako.... baš po mom ukusu
larić se lako odučila od neću..zamolim je a pospremi sobu ona neću,onda ona meni kaže odvedi me na sladoš,a ja njoj neću.kad je pitala zašto lijepo sam joj objasnila kako je ona to meni rekla,da to nije u redu i bla,ba,bla..uglavnom,sada pita može li poslje ili tak nešto.
Re: "NEĆU"!
Ja kažem "nema 'neću', to se mora" ... npr. kad prelazi ulicu ili tako radi neke zaista opasne stvari.
Inače, nemam ništa protiv "neću/nemoj/ne želim/ to mi se ne sviđa", ja sam ga tome učila. Naravno da pokušavam da ga naučim da je ljepše reći nešto kao "ne bih hvala" ali svakako mora znati da ima pravo reći "ne" i da mora reći "ne" kad nešto ne želi ili mu se ne sviđa...
Baš ga zakomplikovah :/
jošku je neću već dugo glavna fora. i obzirom da je tvrdoglav ko dalmatinsko magare, obično ostaje pri tom.
Jutros je na sve, od oblačenja do ostajanja u vrtiću odgovor bio neću.
I onda primjenjujem obrnutu psihologiju. znači, dobro, nemoj, ali onda ostaješ sam doma, mi idemo...
ili nemoj, ali onda će ti se smijat kad te vide u piđami...
E, to pali, barem za sad, dok mali ne skuži taktiku... 8)
kod nas je vrlo često u upotrebi riječ neću, ali je uvijek mogu prevesti kao ne trebam i ne mogu što ponekad i veli
on jednostavno to mora govoriti, djeluje mi kao da se zabavlja, kao nešto što njega trenutno okupira
ne ljuti nas to, jer svejedno napravi što ga se traži
ponekad mu kažem da nije lijepo reći neću nego hvala, ne mogu
paliti će uvijek, jerbo i odrasli padaju na obrnutu psihologiju
nemamo problema sa Neću
dajem joj dovoljno izbora oko nebitnih stvari : hoće-neće
oko bitnih stvari joj ne postavljam hoću-neću pitanje
nego kako ili koje
ona ima pravo odgovoriti neću na što god hoće, samo ja sam pametnija pa znam "servrati" moj zahtijev da bude poslušan
a kadkad ne bude poslušan ... sve je to život
ima stvari oko kojih nema rasprave (AS)
smatram da ako ja mama poštujem njeno NE ili NEĆU , i naviknem je da te riječi i taj stav zaslužuju poštivanje , da će jednog dana (nedaj bože) se moći odlućno postaviti sa NE osobi sa autoritetom koja će htjeti zlouporabiti svoj položaj
reci NE! drogi počinje u kući
ako je djetetu oduzeto pravo da kaže NE svom prvom i najvećem autoritetu (mami ili tati), ono će naučiti da autoritet mora poštivati i da nema pravo odbijati zahtijev autoriteta
prvo je taj autoritet roditelj a kasnije to postaju sve osobe koje se znaju autoritativno postaviti (profesor, glavna faca u ekipi, zapovjednik voda...)
a to otvara put da dijete ne odbije autoritativan zahtijev koji ide na njegovu štetu, jer je učeno da NE ne dolazi u obzir kad autoritet zahtijeva
a to znači da ga glavna faca u ekipi može nagovoriti na bilokakvu glupost na vlastitu štetu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom