Jana ima 2 godine.

Ali priča počinje s njezinih 3 mj. kad smo krenuli na vježbe zbog hipotonije. Samostalno se posjela s 11 mj., puzala je dugo vojnički, prvih 10 samostalnih koraka napravila sa 17 mjeseci.

I sada, 7-8 mj. kasnije, ona je još uvijek klimava, kad ju spustim s ruku na pod, moram paziti da to bude polako i da ju dobro osovim, jer će se ziher zaljuljati. Na moru ju je jedna mala podigla, spustila i otrčala svojim poslom, a Jana naravno završila na podu.

Inače normalno hoda, trči, skače, ali kad dođe do "kritične" situacije, kućnog praga, prepreke koju treba zaobići/prekoračiti, naglo zaustavljanje, ona pada na ispitu. :/

Ja sam povremeno baš jadna što je tako, nije ona kriva, ali pitam se što radimo krivo? U zadnjih par mjeseci krenula sam prilično "oštro", u smislu da više ne strepim da njom, kad i gdjegod pala, sama se diže, ali svejedno ona baš ne napreduje.

Ima li još takve djece, iako sumnjam? :/