znam da je smiješno, ali to je moj problem!

[ninolina32]

HMMMMM..... NEZNAM NI KAKO CU POCETI A DA SE VECINA VAS VJEROVATNO DOBRO NE NASMIJE ALI VJERUJTE MI, MENI STVARNO NIJE DO SMIJEHA. IMAM VELIKI PROBLEM KOJI POMALO PRERASTA U OPSESIJU I OGROMAN STRAH!!! OK, KRECEM.... IMAM STRASNO VELIKI STRAH OD POVRACANJA! CIM CUJEM DA NETKO IMA TU GROZNU VIROZU JA SE JEDNOSTAVNO SKAMENIM A DA NE SPOMINJEM DA SE ZALEDIM KAD MI MOJE TROGODISNJE DIJETE KAZE DA JU BOLI TRBUH!!! U TOM TRENUTKU NOGE MI SE ODSJEKU I MORAM SJESTI NA NAJBLIZU STOLICU. ONA JE DANAS KRENULA U VRTIC SRETNA KO NOVA GODINA A JA BI JU NAJRADE ODMAH ISPISALA JER SE BOJIM TJ ZNAM DA CE POKUPITI TU VIROZU. PO CIJELE DANE SAMO O TOME RAZMISLJAM I KAD GOD NEGDJE IDEMO (PARK,SETNJICE,MORE,IGRAONICE...) JA SAM U GRCU I NEMOGU SE OPUSTITI JER STALNO RAZMISLJAM O TOME. NEZNAM I NE VJERUJEM DA NETKO IMA OVAKAV PROBLEM, ALI BILO KAKAV SAVJET, SLICNO ISKUSTVO..... POMAGAJTE STO PRIJE!!!!!! PLEASE....

[maza36]

Svatko ili barem većina nas ima bar neki strah. Evo, ja se bojim visine.
No, nisam baš shvatila čega se u vezi s povraćanjem u stvari bojiš?

[Marsupilami]

Draga ninolina, nisi usamljena u svom problemu tj. nisi jedina koju to muci.
Taj poremecaj ima i svoje ime a zove se emetofobija.

S obzirom da tebe to ocigledno jako muci i ometa te da normalno funkcioniras u zivotu mozda ne bi bilo loze da posjetis strucnu osobu s kojom ces porazgovarati o tome (psiholog ili psihijatar).

Sto god odlucila, sretno

[bfamily]

Uh, strah je gadne stvar, vjeruj mi znam.

Slažem se sa Marsupilami.

Ne boj se rješiti problem i preporučujem da odeš liječniku, tj. psihijatru.
To nije tako bezazleni niti smješan problem čim te ometa da normalno funkcioniraš. Bolje ćeš se osjećati kad sa nekim popričaš, a sigurna sam da te neće ni gledati sa čuđenjem jer su vidili puno ljudi sa sličnim problemima.

Želim ti svu sreću i da prestane strah.

[maza36]

Slažem se da bi trebala potražiti stručnu pomoć, i želim ti da barem umanjiš svoju fobiju, ako je se i skroz ne rješiš.
Nego... ne bi li ovo trebali pisati u zdravlju odraslih?

[ninolina32]

CEGA SE BOJIM? PA ZAPRAVO I NEZNAM CEGA TOCNO. PUNO PUTA SAM POKUSALA U SVOJOJ GLAVI POSLOZITI KOCKICE I SAMA SEBI ODGOVORITI CEGA SE TOCNO BOJIM. ALI... NEZNAM!!!!! POVRACANJA!!!! I TO U TOLIKOJ MJERI DA ME JE STRAH UOPCE I PISATI O NJEMU. DVA PUTA MI SE DESILO DO SADA DA JE NINA POVRACALA I TO JE BILO NESTO PRESTRASNO MENI DA SE UOPCE NEMOGU OPORAVITI OD TOGA. A STO SE TICE POSJETA SRUCNOJ OSOBI- DVOJICA SU ME DOSLOVNO ISMIJALA A KOD JEDNE SAM BILA NA RAZGOVORIMA 3 MJESECA ALI MI NIJE NISTA POMOGLO JER JE SMATRALA DA JE TO ZAPRAVO NEKAV DRUGI PROBLEM KOJI SE SAMO MANIFESTIRA KROZ TU OPSESIJU OD POVRACANJA PA SMO PRICALE O SVEMU SAMO NE O TOME

[bfamily]

Vjerovala ili ne, to je drugi problem koji se samo manifestira tim strahom.
Sasvim je normalno da se samo želiš rješiti straha od povraćanja, i da bi ispočetka pričala samo o tome s dr. ali to ti neće pomoći drugoročno. A i 3 mj. su jednostavno premalo. Ja sam zbog svoje fobije išla na terapiju godinu dana, to ti je minimalno!

[MGrubi]

pa pričaj nama
bar te možemo slušati

misliš li da je uzrok toj fobiji negdje u djetinstvu? možda si imala neku virozu i ostala bez daha uslijed povračanja?

kažu da je najbolji način pobjede straha suočavanje sa njim
tako kažu

mene je bila panika (nije tako jako kao neka fobija) potapljanja, jer me jedan mali tako gurnuo pod vodu , da mi nije dao van
tog straha sam se riješila kad sam shvatila kako da se izborim do površine kad me netko tako potopi

[bfamily]

Jeli ti ta doktorica dala neke lijekove? I oni ti uvelike mogu pomoći.
Ajme, sad ću ispasti kao neki junkie.

[ninolina32]

ja znam da imam puno problema u životu, ali bože dragi, tko ih nema?! "zahvaljujući" njima znamo da smo živi... ali svi ti moji problemi nisu uzrok tom strahu. Ovo je strah sam za sebe, znači nevezan za nijedan drugi problem. I da, vjerovatno sam o tome trebala pisati u nekoj drugoj rubrici npr zdravlje odraslih, ali eto... tražila sam pod trogodišnjacima da vidim dali ima nešto o toj virozi pa sam t i ostala. A taj strah mi se zapravo i javio tek kad sam rodila. Nikad prije mi to nije palo na pamet! Evo, moja Nina spava a ja vec znam da cu cijelu noć biti na "iglama" i neću moći spavati kako treba jer je danas bila u vrtiću sa 50 djece......

[MGrubi]

tek nakon poroda?
da nije nuspojava disbalansa hormona poslije poroda?

ja sam plakala ko kišna godina jer je za ručak bila teletina .. a šta ako je to tele bilo ludo i onda ja zarazima malu...
nema veze što sam o kravljem ludilu znala poprilično, bilo aktualno onda, i što sam znala da je potrebno 5godina uzgoja da se bolest pojavi
zalud pamet, mene derali hormoni

[lelita]

nisam od neke pomoci al ja se panicno bojim povracanja..moj strah je zasad usmjeren prema meni, beba mi je jos malo..zasad samo bljucka..
ja kad osjetim i najmanju mucninu u stomaku pomislim, joj boze, samo da ne povracam!! ozbiljno je tako!!
i mama mi kaze da sam ko mal isto bila grozna po tom pitanju!!
eto, mrzim, ne znam i ne zelim povracati..pa nek misli tko sta hoce!!
probaj se nekako opustiti..

[mama courage]

jedino što ti opet mogu predložiti je stručna osoba. nema ti druge. tamo možeš privatno sve reći o sebi, ne bih ti predložila da to činiš na forumu. ipak je to po meni previše ozbiljan i intiman problem. a mi previše veliki laici.

meni je jednom psihijatar rekao da je normalno imati strah, i da razmišljati o tome ne možeš isključiti. al ako taj strah upravlja tvojim životom, tj. ako ne bi nešto učinila ili učiniš nešto da bi nekako taj strah "eliminirala" ili ono od čega strahuješ - onda je to bolest i onda moraš ići na lječenje.

a pored toga, baš u tvom konkretnom slučaju bi trebale postojati mogućnost "opuštanja"... možda neke vježbe disanja ?! i sl.

inače, moja ide u jaslice tj. vrtić od svojih 13 mj. i ako je i imala neke viroze, a i nije ih nešto imala, nikad nije povratila. tako da to s virozama baš i ne mora značiti da će povraćati.

sretno!

[japanka]

kako misliš - ismijali su te
ma kakvi su to stručnjaci
uope nije smiješno, pa vidiš da smo te mi shvatile vrlo ozbiljno, a nismo stručnjaci
nađi pravog, dobrog dr, raspitaj se malo, možeš i tu, ne znam iz kojeg si grada..
ja imam puno strahova i svjesna sam da su iracionalni i nikad me nitko nije ismijao zbog toga
i točno je to da je u pozadini sigurno nešto drugo, ali treba to iskopat
u svakom slučaju, želim ti sreću, javljaj se

[bfamily]

i točno je to da je u pozadini sigurno nešto drugo, ali treba to iskopat

Točno to, ali to je jako teško napraviti sam.

[ninolina32]

Imate pravo, to je jako teško sama! Ali baš su me izbedirali pa mi se uopće više neda ići ni tražiti pomoć od nikoga. A da vam budem iskrena, od ta tri psihologa kod kojih sam bila i koji mi ništa nisu pomogli, puno mi je lakše od vaših odgovora i oni mi puno više znače nego bilo koji njihov odgovor!!!!!!!!!!!! I zato vam svima puno hvala Nadam se da ću uz vašu pomoč i podršku preživjeti takvu virozu kad dođe. ALI SE ISKRENO NADAM DA NEČE!!!!!!!! HE HE HE........

[Maslačkica]

Potpisujem sve gore što su rekle cure već (a mene zanima gdje se ovaj topik sakrio, pa ga nisam vidjela, nego tek onaj drugi?)

Ja da sam na tvom mjestu ja bih potražila stručnjaka u kojeg imam povjernja, tj. da je s nekim poznatim, a može i preko foruma, imao iskustva sa tim dr.
Dalje, može vrlo lako biti da je tvoj problem i u disbalansu hormona, pa to je jako često nakon poroda...

Ali, ja stvarno nisam shvatila problem vezano za virozu i povraćanje? Tebe je strah da će ti dijete dobiti virozu i onda povraćati?

[Maslačkica]

Pročitala sam na drugom topiku, pa bi bilo dobro da samo na jednom, npr.ovom nastavimo....

Dobro, a kada je dobila virozu i povraćala da li je bilo nekih drugih tu elemenata, pa si se prestrašila? Da li nije mogla do zraka doći, da li ??? Nešto?? MOžda miris ili nešto?

Šta misliš realno da bi ti se moglo desiti da povraćaš?

Npr. meni kada je muka ja volim povratiti. NIje mi ugodno ako se silim, ali ako mi je tako mučno u želucu jedva čekam povratiti i onda sam kao nova.

[ninolina32]

Ajme blago tebi!!!!!! meni kad je muka bi se najrađe bacila preko balkona jer se bojim da ne povratim!!!!!!!! Neznam čega i neznam zašto-ma zapravo svega me je strah

[Maslačkica]

ma zapravo svega me je strah

Možda je ovdje je odgovor?
Mene je isto strah...i zna me biti strah neke komunikacije između ljudi, tj. ako moram nešto u poslu napraviti itd. ali šta ću? Moram prevazići to....

Nesigurnost??

[pomikaki]

bit će da se radi o nekom iracionalnom strahu za dijete, za koji tražiš realno uporište. Pa premda znaš da joj od povraćanja zapravo neće biti ništa, tu izlazi tvoj strah za malenu kojeg ne možeš drugačije definirati...

Mene su nakon poroda izluđivali mm i njegov stari s pitanjima "je li dobro???" i "da li diše???" "idi pogledaj dali diše, zašto tako dugo spava???" Ludila sam od toga, ali na kraju sam i ja počela gledati da li diše, premda sam ja inače jako daleko od takvih ideja.

[Maslačkica]

Pomikaki, mislim da si upravu...
Nadam se da pomažemo ninolina32

[pomikaki]

pokušaj s jedne strane definirati čega te je zapravo strah i smiriti se, a s druge strane, kako maslačkica kaže, povraćanje je često olakšanje. Ja isto ne volim taj trenutak kad povraćam, ali nakon toga zbilja mučnina popušta i volim kad je to iza mene. Možda će ti biti lakše ako na taj način razmišljaš.

[ninolina32]

Pa vjerovatno ste u pravu obadvije, i vjerovatno je to samo nekakav strah za ninu (to opet možda ima veze sa mojim sjebanim djetinjstvom i da joj se ne dese neke stvari koje su se meni desile). Nina je za sada svega dva puta povračala i stvarno joj se nije desilo ništa strašno (nije se gušila, nije tu bilo ničeg sličnog...), i stvarno nije ni meni jasno zašto baš TO????? Ma joj znam da sam več dosadna i sebi i svima vama sa tim ali NEMREM SI POMOĆI!!!!! Jedan psiholog mi je dao tablete za smirenje pa kad mi je baš frka popijem tabletu pa se skuliram ali ni to nije rješenje. Ne želim se dovesti u situaciju da postanem ovisna o tabletama, nemogu si to dozvoliti radi nine, ne želim da me ima u sječanju kao neku izdrogiranu neurotičnu ženu koja nije mogla biti kraj nje u nekim teškim trenucima bez tablete za smirenje

[MGrubi]

za smirenje uzmi čaj od matičnjaka
ljekovita biljka

možda si opći strah vezan uz želju da maksimalno zaštitiš svoje dijete fokusirala na povračanje?

[MGrubi]

http://www.plivazdravlje.hr/?section...pp=1&offset=10

pod 13.

da li ti kao beba jako puno povračala?

[MGrubi]

http://mojpsihijatar.com/content/view/19/34/

[ninolina32]

stvarno nije uopće puno povračala. Svega dva puta a i ta dva puta nije trajalo 2-3 dana nego par puta i to je to!

[MGrubi]

stvarno nije uopće puno povračala. Svega dva puta a i ta dva puta nije trajalo 2-3 dana nego par puta i to je to!

ne ona, nego ti kad si bila mala
pitaj mamu

[ninolina32]

Nisam ni ja. Možda par puta, ali sječam se jednom da sam pojela nekakve nezrele lješnjake i povračala sam cijelu noč, a moja draga mamica mi je samo donijela lavor da joj ne uprljam plahte i otišla spavati tako da sam ja bila sama u svemu tome. A imala sam nekakvih 7-8 godina

[MGrubi]

to je traumatično iskustvo

ali ti znaš da ti to svom djetetu ne3 bi nikad napravila, ostavila samu u bolesti

[ninolina32]

Normalno da nebi, ali to je jedino čega se sada mogu sjetiti nečega ružnog u vezi toga. Iako se toga nikad prije nebi sjetila. Evo danas je nina došla iz vrtića i bila je baš strašno naporna i njurgava cijelo popodne, digla se ujutro u 7 a vrtiću je spavala samo pola sata pa je normalno da je bila takva jer joj se spavalo ali meni je odmah u glavi paranoja da joj možda nije dobro i da ju boli trbuh i da je to to!!!! Tako da sam baš napeta i svakih 15 minuta ju ispitujem dali ju nešto boli a ona uporno ponavlja da ju ništa ne boli nego joj se spava. Ali u mojoj glavi je već izrežiran cijeli film o tome kako je ziher pokupila virozu i kako če me nočas probuditi sa povračanjem

[tanjads]

Mislila sam ne komentirati jer su ti cure vec sve rekle, ali moram reagirati na ovaj zadnji post. Ninolina, potrazi pomoc. Ti ocito zelis biti dobra mama, ali svojoj kceri ne cinis dobro stalnim ispitivanjem boli li je nesto... Mogla bi shvatiti da je bol (osobito u trbuhu) nesto grozno i opsano (a najčešće nije) ili poceti to koristiti kad joj zatreba paznje (a tako se odgajaju hipohondri).

Moj sin se zbuljuje svakih par mjeseci iz čista mira jer se prejede (tako se "često" prejede) i... jest odvratno, i meni se bljuje dok čistim, ali se nikome ništa ne dogodi.

Ako ne žeiš ići u dublje razloge (a uvijek postoje dublji razlozi ili barem neka trauma u podlozi, ja bih počela od ove priče s mamom i plahtama, ovako na prvu) možeš ići nekome tko radi kognitivno-bihavior terapiju (KBT).
Nadam se da ćeš nešto poduzeti jer je šteta da si otežavaš život+loše utječeš na kćer.

[japanka]

ne čekaj, kreni
strah stvara još veći strah, pa dođe novi i tako u krug
nažalost, dobro znam o čemu pričam
ovo što kažeš, kad si povraćala kao mala, a mama ti je samo dala lavor i otišla, ti si ostala sama
najveća dva ljudska straha su strah od samoće i strah od nekompetentnosti
da se sad ne igram psihijatra, moj ti je savjet da nađeš nekog dobrog, po mogućnosti privatnog ( inače ćeš puuuno čekati, a primit će te na deset minuta)
nemoj imati otpor prema tome, nego napravi korak, a poslije će svaki novi dan biti nagrada
možeš i ovdje pitati koji su psihijatri dobri, ovisno iz kojeg si grada

[pikula]

Nadam se da te neću zbuniti svojim primjerom, ali moja Di je imala konvulzije i dehidraciju samo jednom i jadam dobrih dvije godine imala proljev svaki put kad je njoj krneula temperatura. Nikad ih više nije imala, ali tek sad nakon skoro tri godine mogu odrijemati dok ona ima temp. (naravno dok je snižena anitpireticima). Ptvo vrijeme sam bdijela non stop. Ista stvar se desila kad su dominiku oticale uši - nisam uopće spavala dok su bile otečene i dok nismo nakon 5 mjeseci natezanja po srebrnjaku dobili dobar nalaz i sad znamo što izbjegavami i sve je ok. Često su mi govorili da ma luda i paničarka, ali kad sam shvatila da stvarni vieš ne mogu tako, molila sam i došao mi je odgovor od Majke Božje, da trebaš se brinuti, da trebaš bdjeti nad njima, da gdje ti je srce, tu budi i ne zamaraj se mislim ao umoru, srce se ne može potrošiti, sve ostalo u Božje ruke. Onda sam shvatila da je osim iscrpljenosti, jedini problem bio to što sam se osjećala beskrajno bespomoćna i usamljena u toj svojoj brizi, kao luđakinja jer gnjavim ljude tim "glupostima" , a MM se volio zajedno s doktorima ismijavati mojim potpitanjima i sl. Molitva mi je dala neviđenu snagu, a rode uvijek društvo i uho za slušanje bez kojeg ne mogu. Otpustila sam dio brige koji nije na meni, prihvatila da danas nije moderno biti mama koja ne prihvaća da je strah od odvajanja bezveze i da se to mora samo istrpiti. Otkantala sam sjećaj da moram biti čvršća, organiziranija i manje s djecom, a srce me vuklo da im probam čelo, poljubim uheko... Uživam sa svojim klincima dok su mali i dosađujem kome god treba kad je njihovo zdravlju pitanju. Napadi panike su nestali kad sam to shvatila i u srcu i u želucu, a ne samo u glavi. Ovo je samo moj osobni primjer. Možda ti malo ili nimalo pomogne, ali je od i s puno

[pikula]

Ne znam zašto ja te tipfelere ne vidim dok pišem i čitam tamo, a kad ono.... Oprostiteeee

[ninolina32]

Mislila sam ne komentirati jer su ti cure vec sve rekle, ali moram reagirati na ovaj zadnji post. Ninolina, potrazi pomoc. Ti ocito zelis biti dobra mama, ali svojoj kceri ne cinis dobro stalnim ispitivanjem boli li je nesto... Mogla bi shvatiti da je bol (osobito u trbuhu) nesto grozno i opsano (a najčešće nije) ili poceti to koristiti kad joj zatreba paznje (a tako se odgajaju hipohondri).

Moj sin se zbuljuje svakih par mjeseci iz čista mira jer se prejede (tako se "često" prejede) i... jest odvratno, i meni se bljuje dok čistim, ali se nikome ništa ne dogodi.

Ako ne žeiš ići u dublje razloge (a uvijek postoje dublji razlozi ili barem neka trauma u podlozi, ja bih počela od ove priče s mamom i plahtama, ovako na prvu) možeš ići nekome tko radi kognitivno-bihavior terapiju (KBT).
Nadam se da ćeš nešto poduzeti jer je šteta da si otežavaš život+loše utječeš na kćer.

Malo si me krivo shvatila. Ne ispitujem ju stalno a ni često dali ju šta boli a pogotovo ju nikad ne pitam - dali te boli trbuh, ruka, noga.... Baš kad vidim na njoj da se umiri i da nije onako "živa" kao obično, tek onda ju pitam dali je nešto boli. A jučer sam ju pitala zato što mi je bila neobično mirna, a djetetu se samo spavalo! Navikla je spavati do 9 i pol, i sad kad se dižemo u 7 zbog vrtića je umorna. I nikad, ali stvarno nikad ju ne pitam dali ju boli baš npr trbuh nego ju pustim da mi sama kaže šta je boli, ako ju nešto boli.

[tanjads]

Probaj je pitati Kako si, umjesto Boli li te nesto. Djeca su sklona pokusati zadovoljiti roditelje pa odgovaraju ono sto misle da bi mi htjeli cuti ili ono sto ce im osigurati dodatnu paznju, ako im fali paznje. Ako razgovara s tobom o svemu i svacemu, sto je radila, gdje je bila, tko je ljutio, rastuzio i sl.- reci ce ti i kad je nesto boli. A nije ni svaka bol drama, i to je do zivota s kojim ce se uz tvoju pomoc nauciti nositi.