:D :D
Baš mi je drago zbog Leice, a i zbog tete koja je ipak brzo reagirala.
Po postovima mi se čini da je već drugi dan bilo bolje.
Treba imati razumjevanja i za nas u ovim traumatičnim trenucima. To se posebno odnosi na tete u jaslicama. I nama je potrebna adaptacija. U jednom danu se zahtjeva od nas da upoznamo desetak jednogodišnjaka, sve njiihove navike i potrebe, sve roditelje i njihove zatjeve, a teško je u jednom danu uopće zapamtiti sva imena.
NIkad mi nije bilo jasno zašto intervju kod upisa ne vode odgajatelji kod kojih dijete dolazi kako bi se unaprijed upoznali. Po nekim programima čak se preporuća i posjet odgajatelja obiteljskoj kući ,a sve u cilju boljeg upoznavanja.
Kod nas na žalost intervju obavlja stručni tim, a odgajateljima preostaje da se snalaze kako znaju i umiju i u hodu rješavaju. To su jako stresne situacije, pogotovo ako želiš što bolje raditi svoj posao.
Puse svima da izdržimo ovaj period
