cure, stvarno ne osuđujem nikoga, samo kažem da ne mogu razumjeti to.
Prvo: nema šanse da bi ja ostavila svoje dijete nikomu (ipak mislim da je mama mama, a da je i tata izrazito važan, ali mamu ne može nadomjestiti);
Drugo: kad bi mi se to i dogodilo (što nema šanse, ali recimo da mi se dogodi) nema šanse da bi cmoljila kako mi je previše dati 2000 kuna + prijevoz + kupiti svom djetetu nešto, rađe bi našla nekakav honorarni posao samo da moje dijete ima.
Nisam pristalica ostanka u lošem braku, samo kažem da mi je moje dijete na prvom mjestu, onda dugo, dugo nitko, onda moje dijete, onda dugo, dugo nitko, onda moje dijete, onda ja. Ne mislim da sam savršena mama, nego mislim da bi to tako trebalo biti, pa i životinje to rade: gladuju mjesecima da bi osigurale opstanak vrste, kada njihovo mladunče netko napadne daju život za njega. To je, po meni, prirodan poredak stvari.