Pa pokušavam Lini otvoriti oči grube realnosti, a ne basnama kako očita ucjena, nije u stvari baš ucjena i sl... roditelj koji ima djecu kod sebe ima svu moć kontrole njihovog viđanja, ma šta god vi pričali o tome! dok to ne osjetite na vlastitoj koži ne možete to ni takvim doživjeti... i nažalost samo o njegovoj savjesnosti i samosvjesnosti ovisi hoće li odnos s drugim roditeljem, vis-a-vis dobrobiti djece, biti solidaran i korektan u svim domenama! U takvim situacijama dar otvorene i pomirene komunikacije je prekrasna stvar, ali nažalost rijetkima u tim pozicijama ostvarljiva.tweety prvotno napisa
Ako su mi u Centru jasno izjavili da oni apsolutno ne mogu ništa protiv toga, ukoliko se roditelji sami ne mogu ili ne žele dogovoriti ili jedan od njih - tko onda može? Na koji će se to po vama onda praktičan način izborit za to svoje pravo, ako joj onaj drugi roditelj to savjesno i samosvjesno ne priznaje?
Hoće li možda dati odvjetniku za parničenje i sudske troškove, pa si time u startu uskratit 10 godišnjih pokaza, s još k tome potpuno neizvjesnim ishodom parničenja?
 |
|||
Odgovori s citatom