evo, da se izjadam onako iskreno bez celofana svima, jer me glava boli već tjedan dana, imam grč u želucu i osjećaj da ću eksplodirati

u ponedjeljak smo krenuli sa adaptacijom, igrale smo se zajedno 45 min u vrtiću i onda zajedno otišle doma. U utorak smo se malo igrale nakon čega sam se ja "neprimjetno" izgubila na 20 min. U tih 20 min 10 min je bila ok 10 minuta je urlala ko sivonja bez ijedne suze.
Jučer je bila sama pola sata s time da sam ja ko bogec sjedila u hodniku i slušala kako se dere, nije se derala baš cijelih pola sata ali je urlala. Danas je bila sama od 20 do 9 do 15 do 11. Ostavila sam broj moba da me teta nazove ako prije treba doći po nju tako da sam cijelo vrijeme njezinog vrtića bila ispred vrtića i čekala poziv (uz to popušila valjda pola kutije cigareta ). Teta je rekla da je bila SUPER, da nije puno plakala, a ona je bila sva crvena u licu suznih očiju i rasplakala se jadna čim me vidjela. Sutra će valjda ostati duže a u ponedjeljak sam ja trebala vratit se nazad na posao međutim uzela sam si još dva dana (veliko hvala šefici) jer mi nije jasno kak da je nakon samo npr 4 sata provedena u vrtiću u ponedjeljak ostavim na cijeli dan.

Uz to nemoram ni napominjati da nakon vrtića visi na meni non stop, objesi mi se na nogu, izvađa gluposti samo da bude u centru pažnje. Cendrava je, noćas je imala proljev i temperaturu (valjda joj uz sve i neki zubi izbijaju jer mi uopće neda da joj stavim prst u usta), ujutro je bila skroz normalna pa sam ju ipak odvela u vrtić....

evo izjadala sam se, grozno mi je, mužu nesmijem ni pol toga ispričati jer bu poludio na mene i vrtić i sve (a mogla ju je čuvati još njegova mama sa ćime ja nisam bila nimalo zadovoljna) i sad sam sama u tom sr.....