 |
|||
pa imam. mislim u garderobi. iako ju danas nisam cula vec sam ju vdjela.
mislim da ona mene nemre vidjeti kroz staklo jer sam ja u mraku. a i to je kroz 2 stakla tj. prostorije.
ja s njom deal mogu obaviti ispred, bas kao u igraonici, a i danas sam joj najavila da necu moci uci unutra, ali onda fakat zelim biti tu kad joj se pokvari raspolozenje.
mislim, kuzi ona sve.
rekla mi je da je plakala jer je mama isla radti, tako da....
Mi smo tek bili na razgovoru za upisat se u jaslice,a ja sam se dva puta nekontrolirano rasplakala...prvi kad je teta uzela samo da je provede po vrtiču,a drugi kad sam vidila kako djeca leže-spavaju( kako ko )nepomično i kad je rekla da moram donit ogradicu ili putni krevetič...več čujem svoju kako vrišti tamo
Ne mogu ti odgovoriti na pitanjeleonisa prvotno napisa
, no evo kako sam ja s J.
Dva dana sam ja bila unutra s njom po 45 minuta. Treći dan sam otišla na pola sata, onda sljedeći na 45 minuta, pa na dva sata. Palakal je u početku. Ne cijelo vrijeme, ali svejedno je...
Više nisam mogla ostati doma pa je 6. dan bila ful time.
Možda da probaš ovako ko što kaže a zakaj: da je ipak ostaviš, ali na 20-30 minuta. Ja sam čini mi se, prvi put isto došla malo ranije i rekla teti da više nisam mogla izdržati
I ja bih se slozila s kracim ostajanjem bez ulaska u sobu.
Svaka teta ima svoj nacin rada, nas su isto 3 dan izbacili.
Na to sam pristala, al duzinu sam sama odredjivala - naravno, bez da im ometam raspored obroka. Dakle, ili prije uzine (nama je uzina mjesto rucka, rucak je poslije spavanja) ili poslije.
To da te nece zvat ako place mi je malo
Mislim da trebate precizan dogovor - reci joj da hoces da te svakako zove ako mala place vise od (sama odredi) 5, 10, 15 minuta, da imas tu mogucnost i da ju zelis iskoristiti. Ako ona veli da nece - zasto nece?
Sto se tice vlaznih maramica, i kod nas je tako.
Mozes donijeti svoje i onda ce je brisati samo s tim.
A mozes traziti da je brisu s vodom i donijeti dovoljno ubrusa.
Sama procijeni.
Gud lak
Što se tiče rastanka i plakanja, kod nas je prošle godine upalilo, a i dan danas je bolje, kada Lena ima za napraviti neku obavezu pri ulasku u grupu, tipa dati teti pelene, ili dati teti vrećicu sa pidžamom, ili unjeti bočicu sa čajem i staviti je na stol. Tako se valjda osjeća važna što nešto obavlja i pomaže, tako da sa poletom krene ka vratima i uđe sama bez problema.
Još dok je bila sasvim mala mrvica, tata bi joj tutnuo tri pelene ispod ruke, a čašicu iz koje pije u drugu rukicu, i ona bi tom čašom lupala teti na vrata.
Naravno da se tata toga dosjetio, dok sam ja ridala ispred vrtića .....
lepnisa, kao prvo sretno na adaptaciji.
Kod nas je prvi tjedan bila katastrofa, plakala je svo vrijeme dok je bila sama (cca 30 min.). Ja nisam stajala ispred jer nekako mislim da ona osjeća moju nervozu kad sam tako blizu. Drugi tjedan je počela ostajati do ručka i do četvrtka joj je raspoloženje bilo u intervalima. Malo bi se zaigrala, pa malo tugovala. U četvrtak je počela i doručkovati. Treći tjedan je prestalo plakanje ujutro doma i u autu. Sada sama ulazi u vrtić, obuva papuče i maše mi.
Mi smo kao što znaš krenuli sa adaptacijom 15.09. Tako sad ide u jaslice nešto više od mjesec dana. Tete su po mom izrazito korektne i uvijekkažu je li plakala. Kod nas je to prestalo taj treći tjedan, ali je g uporno doma govorila da je plakala. Ovaj tjedan je i to prestala.
Stalno vuče neke igračke od doma i jako je važna kad to pokazuje djeci.
ovako....juce prije spavanja nas dvije prcamo o vrticu.
kazem joj kako ce sutra opet ici i da ja necu s njom ulaziti jer imam za obaviti neke stvari i da cu doci po nju, kao sto sam dosla i danas.
a ona meni ne.
ja sta ne.
ona- ne, mama ide leom nutla, nece ostati vani.
i ujuro idemo, onako veselo ko i prethodna 2 dana, ona vuce sva vazna svoju torbu....konacno ponesemo tikvu koju cuvamo mj. dana da ju odnesemo u vrtic....i eto ga- kad smo dosli, sve kao oce nece i kad je teta izasla i kad sam joj dala tikvu, samo je ujurila unutra bez mene. jos sam ja vikala za njom "a pusaa??"
teta je odma htjela da ostane do 11, a ja sam rekla da je 2h previse.
odcjenkali smo se na 45min.
iz vana se nista ne vidi pa sam otisla.
isla sam joj kupit zivotnjsko carstvo jaje, disneyevu od petka bajku, nabila na usi slusalice i pustila catch 22 da me malo digne.
nakon pola sata sam dosla, nisam ju nikako mogla vidjeti. ali ju nisam ni cula, sto je super!
nakon 45 sam otvorila vrata i vidjela ju da se igra.
izasla sam, nije me skuzila. nakon nekog vremena skuzila me teta pa smo nas 2 pricale u kupaoni doj je premotavala klinca, tako da je L. bila skoro sat vremena dok me nije skuzila.
svih sat se igrala i meni je jaaaako drago zbog toga.
kad bi ovako po njhovom pomicala ona bi do petka bila do spavanjca vec u nekom ritmu.
sad citam gore post i skuzim da nas je tikva spasila. moram smisliti i sutra nesto sto ce unjeti.
razgovarali smo i o spavanju i teta je rekla kako nije bed spavanje, da bez beda moze dolaziti do 12, da nema tu dvostruke adaptacije, da su skuzili da djeci to nije problem.
bas zbog ovako lijepog dana ne zelim kvarit sa sutrasnjim "nema zvanja ako place" a sutra je ta tete.
jer ja znam da ona moze proci adaptaciju bez suze. poznam ju.
pri tome ne mislim da se ne rasplace jer joj nesto nije po volji vec ono plakanje i deranje jer je tamo a ne zeli biti. ne znam dal me kuzite.
Super!!! :D
A moram se i ja pohvaliti! OSim klasične ljutnje ujutro kad ne želi ostati, Li je super cijeli dan u vrtiću i dočeka me sretan i zaigran poslije 15h. Plače malo prije ručka i prije spavanja, u ostalo vrijeme ništa.
Još malo i biti će super, bez ijedne suze! I tome se strašno veselim! Nekako mislim da će još koji tjedan to trajati. On je tvrdoglavo dijete koje se dugo opire promjeni navike (govorim poučena iskustvom izbacivanja noćnog dojenja)...
leonisa, baš lijepo
Leonisa :yay: pa to je super...
i nama danas super dan, možda najbolji od kad smo krenuli....ujutro malo negodovao kad smo ga ostavljali, a kad smo došli on dodaje curici dudu, hoće ju nosit...baca se po krevetima, smije se...a ponedjeljak i utorak bili koma (nakon 9 dana doma i 2 noći od 7 sati sna)....još da ostane bez suza...
e i kad smo došli nije plakao nego se smijao i glupirao nešto i pokazivao na kravu....
zvanje ako plače...ja bi da me zovu al opet koja mi korist od toga...MIha se jako sporo adaptira a inače je društveno dijete i nisam uopće očekivala toliko dugu adaptaciju...on je morao to prebrodit, isplakat se (ta prva 2 tj su mi najgori period života)....
sad nekako mislim da smo trebali ići malo brže, mi smo tek nakon 4 tj došli na ostajanje 6 sati...al ide na bolje...voli tete i djecu, stalno priča o njima, kad je bolestan zove ih telefonom (svojim
Leo, baš mi je drago zbog vas! Ljubi malu čupavicu
yes, yes, to je dobitna stvar - dati joj neki cilj zašto bi ona ušla unutrasad citam gore post i skuzim da nas je tikva spasila. moram smisliti i sutra nesto sto ce unjeti.
mi smo nosili svašta. evo i još uvijek nosimo, ali zato jer mu je to postala navika valjda. sad sam i bira što bi mogao
u zadnjih tjedan dana: pletenice mukičine, jarkocrveno i žuto suho lišće iz parka, divlje kestene, ježa od stiropora i suhih grančica...
sutra bi baš mogli tikvicu
za sutra mam ljesnjake (neoljustene) :D
super ideja, mogu ih svi pomalo ljuštiti :D
sretno
Ak ste slucajno zaboravili ista ponijet, kod nas pali i "ajde udji i ispricaj teti sto si vidio jucer/jutros" - smetlarski kamion, macu, tetu iz pekarne koja mu je mahala... bilo koji dogadjaj je dobar
Dam mu da si izabere majicu ujutro (nudim izbor od 2) i onda mu je najvaznija stvar kad udje rec teti koje boje mu je majica
I da, sad sam kuca na vrata i ulazi s osmijehom.
Cak je jucer htio ostat jos malo se igrati kad je teta dosla po njega
danas- katastrofa.
guranje unutra.
cupanje iz ruku.
moj presjek.
sve zeznem s tiime.
odlazim.
zatvaram.
bjezim.
ona lupa o prozor i vice mama toli lata.
mama ne idi.
bjezim da ju ne slusam.
a najradje bi rekla ok, danas nis od vrtica.
placem vani pola sata.
vracam se nakon 45min cujem ju kako vristi mamammamamamamam.
odlazimo iz vretica.
Ah, meni se čini da to pali kod manje djece...
Ili jednostavno kod moje L ne pali
Ja uvijek partibrejker
leonisa, čekamo daljnji izvještaj
A joj, sad vidim...
Miš mali
Proći će, samo treba snage...
Ne kužim ovo.
ocu reci, sve super dok nije trebala unutra i dok nije rekla da i ja idem sa njom i kad sam joj rekla "pa znas da ne mogu unutra. moram ici raditi i doci cu po tebe malo kasnije, kao i juce." i onda raspad. i teta koja je uletila u krivoj sekundi i uzela ju za ruku taman kad je ona rekla neeeee i pocela joj se opirati. i onda razgovor i kazem joj da da teti ruku i da da ljesnjake i pokaze tikvu od juce. e sad se opet teta i ja nismo skuzile jer je to bio trenutak kad je trebala dati ruku a nije vec je stajala sa strane. i ona se vrati nakon sto nije dobila reakciju od tete i nece vise uci. i vraca se meni. na kraju je bilo "l. moram ici pusa, bok" i odem. i njen raspad sistema. pa moj.
ja sam rekla, nemojte ju vuci, ne ide kod nas tako.Ne kužim ovo.
i sad L. se uzruja jos viae jer sam ja reagirala, a teta kad je nakon toga trebala doci i uzeti L. za ruku, nije.
to je druga teta? ne ona od jučer ujutro?
i mi imamo jednu dobru i jednu ne baš takvu
Aha, ti si htjela da ona sama odluči i uđe.
Ja ovako: dok smo same u garderobi, onda se i grlimo i pozdravljamo.
Kad dođe teta, ja je pozovem kad otvorim vrata, onda ja idem. Makar je teta čupala.
Da pojasnim: teta kod nas ne dolazi sama. Čeka u sobi, osim ako je ja zovem. To mi je bolje nego ovo kod tebe.
da druga.
njoj je oba puta plakala.
prvi dan je bila jedna. sve super.
drugi dan druga. sve super, kad sam se vratila nasla sam ju uplakanu.
juce ona prva, utrcala joj je unutra, nije htjela doma.
danas druga. odbijala je odmah uci. plakala dok nisam dosla.
ok, mi imamo garedorbu i predsoblje, da ga tako nazovem.
di da se oprostimo?
Kod nas je garderoba u predsoblju
Mi se tamo oprostimo, ono, odi sad u grupu, mama će doći popodne, pa ćemo ići tu i tu i tako...
Onda otvaram vrata sobe, pozovem tetu jer ona ne želi ući sama i onda se još jednom pusnemo i teta je uzima. Jučer je bilo ok, plakala je, ali je ušla. Danas ju je teta odvukla
juce opet kolaps na vratima. nece unutra.
urlikala je 2h. sa pauzama.
nakon toga je mala proljev temperaturu 39
srecom, po noci se nije dizala preko 37,5 i nadam se da nece.
uspijela sam pricati sa tetama, sto mi je drago i isto tako im dati uvid u njenu povijest (bivsa vjezbacica koja je to jako jako jako tesko prihvacala i prolazila) pa da im mozda bude jasnije njeno ponasanje.
ono sto me najvise muci, pocela je i doma vikati da ona ne ide vise u vrtic
Leonisa, žalosno je sve to, ali i normalno.
Mi smo ovaj tjedan napravili značajan napredak! Jučer ujutro skoro da nije plakao kad je došao i zaspao je sam prvi put bez suza. Plakao je "samo" prije ručka.
Izlazili smo van iz vrtića, a on meni priča:"Bio sam danas super u vrtiću. Nisam plakao, samo malo sam plakao. Tete su bile dobre. Spavao sam s vukom i Bobom graditeljom i prijateljima (djeca). Igrao sam se. Bilo je suuper." Danas ujutro je tražio da idemo u vrtić?!!! :shock: Ne očekujem da će u ponedjeljak sve ići sjajno, ali ono što je najbitnije dijete prihvaća sve ovo, napreduje i sve maanje plače, a ja sve dublje dišem i vraćam se sebi i poslovnim izazovima (koji su još veći izazov radi ovolike pauze :/).
Bilo mi je preslatko kad mi je ispričao da ga teta A. poljubi kad dođe na posao (1.teta je tamo od 7.30, druga teta dođe u 9.). A ja ga pitam:"Ona poljubi svu djecu kad dođe?"A on kaze:"Samo mene". I rekla je da ga ljubi kad spava. Uglavnom, ja sam presretna radi tih teta! Samo radi njih nisam odustala prvog tjedna (a bila sam na rubu).
Sve u svemu, ja kad znam da je on tamo, ne osjećam nesigurnost ili bilo koju vrstu straha! Mislila sam da je to moguće samo s bakom, a ovo je još bolje! Jer ne moram brinuti i zvati da li je zaspao na vrijeme (jer o tome ovisi ostatak dana), što je jeo i koliko, da li je uspjela skuhati nešto, da li joj je prenaporno, pa da uletim čim završim posao itd itd...
Razina opuštenosti je viša! I zaaahvalna sam prestrašno na tome.
Leonisa, izdrži ako misliš da je objektivno sve ostalo ok (tete, prostor i Leino prihvaćanje/sviđanje istog)....
Iskreno? Ja ne znam kada mi je bilo teže u životu, nego kad sam ga dala prvi put u ruke teti i vidjela frcajuće suze i moljenje i vikanje "mama, mama", na što sam se okrenula i otišla. Evo i sad mi naviru suze kad se sjetim kako sam se tada osjećala. Jurila sam na biciklu doma zamagljenih očiju od suza, dobro da me nije netko pokupio putem. Došla sam doma i plakala i zvala muža da mu kažem da ništa nije vrijedno slamanja djetetove psihe i da ću radije ostati doma do njegove 5. godine..... Zapravo ni ne znam kako to da nisam odustala, ali mi je drago da nisam! :D
I da!! Leonisa, pa tetama je sve to normalno!! Ne trebaš im objašnjavati teže/lakše prihvaćanje! Meni je bilo predivno što nisam morala osjećati trunku ničega nalik "sramu" što se moje dijete ponaša ovako ili onako, jer su mi one odmah dale do znanja da su spremne na sve i da je SVE TO NORMALNO!
I takav bi stav trebale imati sve tete, zar ne? Pa one bar imaju iskustva sa adaptacijom!
No, moraš im dati povjerenje. Ako ne možeš vidi da li je problem u tebi ili zaista u tetama/teti.
Moja adaptacija (iliti "nepuštanje") trajala je 2 tjedna.
Liamova ukupno 3 i još malo će vjerojatno.
koliko god sam ti to željela, bilo je malo prenaivno očekivati da će proći bez suza i plakanja. nema koje dijete prvi dan dva radosno ne odlazi u vrtić, a onda kad skuži da je to sad to - udri dreku.
već sam puno puta o tome pisala, ta jedna sekunda zna sve pokvariti. i da, bitan je taj rad s tetom. moja je imala recimo potrebu da ju ja točno predam teti u ruke, da je teta uzme za ručicu i uvede u sobu. teta je bila spremna to učiniti, jer bi time dobivala mirno dijete, spremno za igru.
i treba slušati tete. koliko god nam se činilo da su one bešćutne, hladne i da naše dijete zavrijeđuje posebnu pažnju. znaju one o čemu pričaju, a nije im sigurno u interesu imati hordu djece koja plače. jer kad jedno krene cviliti, svi krenu za njim.
sad treba ostati ustrajan, koliko god ti se teško činilo.
EVo, potpisujem sve sto je mama hrabrost rekla.
go Liam go! :D :D
bas mi je drago zbog vas
a kad mi je teta predavala L. vidjelo se na njoj da joj je ono, uf...dosta.
rekla je kako je danas plakala bez suza, da je to inat, da je stalno htjela biti na njoj a da ima i drugu djecu i da zbog njene dernjave cijela atmosfera u grupi nije bila lijepa....pa se osjecam...bed, da.
a ovo sto si opisala za prvo predavanje.....da to je i meni najtuzniji trenutak u ove 2,5godine- treba uci unutra i vristi mama ne idi, mama vrati se, a ja odlazim, bjezim...ne znam kad sam tako plakala i tresla se....cak se ni u rodilistu nisam tako osjecala kad su mi ju prvi put donjeli na 2 minute nakon 6 sati i odmah oduzeli jer "jos ne mogu dojiti pa nema ona sta raditi tamo samnom" a ja sam molila, plakala, pruzala ruke....
ma jos se tresem....i onda to sve zajedno baci sjecanje na strunace na goljaku kad je gledala u mene sa suzama u ocima i pogledom "spasi me, zagrli me" a ja ju ignoriram....
znam, sve je to normalno, ali normalne su i ove emocije trebamo ih odraditi i pustiti ih dalje, a ne zatvorit u sebe da nas ko avet kopkaju godinama....
Anita
hvala anita.
p.s.
i nije loše ni da očevi vode djecu u vrtić. kod njih djeca ne prave takve šizove kao kod iznerviranih majki.
i da, nikako, nikako ne tražiti poljubac ili bilo što, ako je već prešla prag sobe.to je ta jedna sekunda previše.
MC vdim tvoj post sada, da slazem se sa svime sto si rekla
Slazem se sa svime sto si rekla!! Ovo sto si rekla za tetu fakat nije fora. :/ Teta zvuči malo.. hm.. frustrirano? To se ni meni ne bi svidjelo bas.
Sjecam se tog srama i bada, jer sam ga ja imala s Omi kad je krenula u vrtić. Oni kao da su očekivali da dijete jednostavno mora to prihatiti odmah ili se osjećaš kao da ti nešto s djetetom ne štima. (ona je imala 5. pa mozda zato). Ne znam, bilo mi je tesko i neugodno i bezveze.
I da, samo ti ispolji emocije! Kazem ti, moja adaptacija je trajala 2 tjedna. U njoj je bilo hrpa dilema, preispitivanja, odustajanja praktički, grižnje savjesti i kojekakvih takvih emocija. I onda hop - odustadoh od odustajanja i i njemu je bilo lakše odmah. I da ponovno idemo, što bih mogla promjeniti?Ništa! Što osjećam, osjećam, kvragu.
Biti će to dobro! Vidjet ćeš! Šaljem bezbroj pusaaa!!
__________________________
Da, da!!! Neka tate vode djecu u vrtić malo!!! Meni je to jaaako pomoglo da se opustim!! Dio tereta tog teškog odvajanja nek malo i oni nose!!
citam vas, pamtim i saljem
jos uvijek nismo krenuli s adaptacijom, dida ne radi pa ga cuva, svaki dan nam je dragocjen, nadam se da ce to jos malo potrajati...
stvarno je dragocjen svaki savjet i iskustvo koje procitam.
jos
Gle, ovisi, naravno.
i nije loše ni da očevi vode djecu u vrtić. kod njih djeca ne prave takve šizove kao kod iznerviranih majki.
i da, nikako, nikako ne tražiti poljubac ili bilo što, ako je već prešla prag sobe.
Kad se njoj ne ide, onda joj se ne ide. Znala sam je tati uvaliti koji put
Mada, ona se i danas, nakon 14 mjeseci vrtića nećka pri ulasku u sobu. Rekla sam joj da se pozdravimo pred vratima, izljubimo, mama dolazi poslije spavanja i to... i onda kad otvorim vrata i pozovem tetu da je primi, da ja idem.
Mislim, ne volim se sto godina opraštati pred otvorenim vratima i pred tetom, a i djeca su unutra, mogu izaći van dok mi luftamo sobu...
Ja još uvijek zovem tetu da je primi za ruku jer ne želi ući sama, ja je onako lagano uvodim, ona se vraća.
Sad joj se više ni ne plače, već samo odbija ući.
I onda rasplače seku koja ne bi inače ni plakala
Idem sad pregledati post, MC je ovdje
Potpisujem sve sto je Anita napisala, posebno ovo
Sto se tice teta - one nisu ti. Nikad nece biti. I to je ok.
Tamo je desetero-dvadesetero djece i svako hoce svoj komad paznje.
Mi majke jedinaca smo ponekad sklone pretjerat i skakat na svaki kmek
Zamisli da ih ti imas "samo" cetvero
I da - znam da bi voljela da ona otprve zavoli vrtic, a tebi da osjecaj kako radis pravu stvar i postedi te prisiljavanja. Eh da. U snovima, ne u stvarnom zivotu.
I Leonisa, drzi se
nama će skoro 2 mj vrtića i još ujutro plače...brzo prestane (većinom dok ja izađem van) al mene taj plač dotuče.....i imamo boljih i lošijih dana u grupi...
Moja cura za tri tjedna kreće u jaslice (1), a ja čitam sve ovo i nastojim prikupiti što više informacija i iskustava, i pozitivnih i negativnih. već me sad guši jer se brinem kako će to proći, jer mala je "jako vezana uz mene" i dojimo, a vidim da to sve baš i nije dobrodošlo u jaslicama. mene brine i prehrana u vrtiću jer mi mala ima alergiju na kravlje mlijeko. ima li netko iskustva s time?
Mi smo ponovno krenuli u jaslice nakon 10 dana izbivanja zbog bolesti...Po neznam koji put. Uzas! Opet ga moram cupat sa sebe da bi ga predala teti, on place ko kisna godina, nece spavati ali je barem miran ako ne spava, samo lezi, doma je puno nervozniji, ustvari, rekla bi da je ljut. A ja radim za bijednu placu s kojom cu pokrit benzin, gablec i vrtic i stalno si razmisljam jel toga vrijedno... Muz je ovaj tjedan doma ali nekako sam smatrala da nije pametno da malca ostavim doma s njim jer ce mu biti jos teze ako ce duze izbivati, pa eto, muz ide po njega malo ranije, bar nesto...
Ali ipak, bas mi je tesko...
kod nas maleni maleni pomak...jučer došla po njegaa on mi nije dotrčao u zagrljaj i počeo govorit idemo bibi, nego me poveo u grupu i pokazivao igračku što je pala i velikog pesu..
mala mišica ja sam mislila da nećemo imat ovliko problema sa adaptacijom jer je on društveno dijete, ne boji se nepoznatog, a on još plače ujutro...preko dana je sad super..ide na bolje..
što se mljeka tiče donesi im zdravtsvenu potvrdu da je alergična pa će pazit da ona ne dobije mljeko...
Ja sam se jadala na više topica o tome kako nam je teško, tužno i plačljivo. Čula sam i rečenice da to neće ići, od teta da one to ne mogu, da ja to moram riješiti, imali smo problem sa spavanjem koji je izgledao pregolem. A ipak, danas je T. otišao u vrtić baš veselo, rekao je da je tamo lijepo i da ima svasta i da on ide kod tete. Prijašnja jutra je plakao i govorio da neće, ali već desetak dana je, kad bih dolazila po njega, bio tamo sav nasmiješen... gledala bih ga malo kroz prozor, uvijek se igrao s nekim i smijao i baš sam osjećala da mu je dobro. Tete sa čuđenjem kažu da je jako dobro, da rijetko plače, da puno sudjeluje u svemu. Znam da će opet biti jutara kad neće htjeti i kad će vikati da hoće biti doma, ali svejedno, tako sam zadovoljna danas jer mi se čini da smo napravili ogroman pomak. Orijentacije radi, mi smo krenuli 15.09. Onda smo se nakon tri tjedna (tri loša tjedna, naročito taj zadnji) jaslica premjestili jer se oslobodilo mjesto tamo gdje smo željeli i ponovo bili jedan tjedan na adaptaciji, od 06.10.
Ne pišem ovo kao savjet nego samo kao iskustvo - u vezi prvih jaslica ja sam se jako loše osjećala, nisam nikako uspjevala vjerovati tetama. Kad smo dobili ponudu za premještaj, bili smo na sto čuda, je li ispravno maltretirati dijete koje je već naučilo i tete i djecu. Na kraju smo ipak odlučili preseliti se i mislim da je to najbolja stvar koju smo napravili. Bilo je tu i objektivnih razloga - neusporedivo veće dvorište, grupa s više vršnjaka, ali glavni je bio moje nezadovoljstvo. Na stranu sad to je li ono bilo opravdano ili ne jer nisam imala neki konkretan razlog, ali sigurna sam da je sama činjenica što sam ja sretnija s drugim jaslicama puno pomogla adaptaciji.
:D :D :D Tin
i meni je bitno da vidim da se tamo igra, glupira, da se ponaša kao doma ...i ja bi nekad protestirala ujutro jer mi se neda na posao..tako da taj dio razumijem....
samo da napsem...danas prvi dan bez suza :D
:D
Super za Leu :D
Da ne kopam sad po onom svom topiku, baš sam mislila ići napisati: moja više ne plače :shock:
Ova velika
Tj. tri dana. Uđe veselo u sobu. Danas priča tati kako je prije plakala, a sad je vidjela kako tao ima prijatelje i da je lijepo u vrtiću pa je vesela.... eto, došla je do tog zaključka nakon 14 mjeseci vrtića
Ali, mali mišić je sad počeo plakati.
Ja nikako na zelenu granu
Cure, :D
Bas mi je drago za Tina i Leu i Ancinu stariju... Znam koliko je to olaksanje.
A bude i mladja prestala, sigurno ce joj trebati manje nego seki
A valjda.
Ova velika je onako tužno plakala, ova mala baš urla, ali bez suza...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom