Becky prvotno napisa
Najmlađa je u grupi (djeca od 1- 3 godine) i nije još usvojila jedno dnevno spavanje, nego spava prijepodne i popodne po cca 1 sat.... i već par dana to tako i radim, pokorno, a one me uvijek dočekaju s istim pogledom prijekora a na moje pitanje da kak ćemo od slijedećeg tjedna kad više ne budem mogla dolaziti po nju u to vrijeme, samo slegnu ramenima i otpuhnu i važno vele :Ne znam!". Aa se ponizno pokupim, šutim i budem tužna ostatak dana jer ne znam kaj napraviti a i osjećam se "pobijeđeno".
Mislim, kak da sad ja tu postupim? Mala ima pravo biti tamo kao i sva druga djeca, pa Bože moj adaptirat će se s vremenom na novi ritam. Neki plaču cijeli dan, neki neće jesti, neki sjede u kutu, a neki neće spavati. I svima im treba vremena.
Ili sam ja u krivu?