da je i ja pozalim i mi smo krenuli u jaslice.......
1. dan je bilo sve ok bila sam sa njim tamo pola sata, slijedeci dan isto je bilo sve ok jer sam bila tamo sa njim sat i po. 3. dan sam ga ostavila na pola sata, dosla nazad on urla teti na rukama (on inace nezna plakati on urla).4. dan (vikend izmedju) ista prica. s tim da sam ja ostala sa njim nakon toga jos sat vremena tamo misleci da ce mu tako bili lakse da upozna i prihvati tete. e sad to bi mozda i bilo tako kad bi se one malo sa njim pozabavile ali one njemu cijelo vrijeme nisu uopce prilazile. ko da ne postoji ni ja ni on. 5. dan ista prica, ja dosla nakon pola sata on urla, nakon toga ostajem sa njim one njega doslovno ignoriraju, svoj djeci peru ruke i posjedaju ih za stol, on ko da ne postoji. plesu i pjevaju sa drugom djecom, on se igra negdje sa strane uopce ga ni ne pogledaju. bio je na pola metra on tete kad se sam popeo na tobogan nije ni vidjela. nakon toga im je dva puta zbrisao van jer su ostavile otvorena vrata dobrih pet minuta da nisu uopce skuzile. zgrada je na samoj cesti a vrata od zgrade nisu uvijek zatvorena, taj dan su bila otvorena. slijedeci dan dolazim sa njim i cekam sigurnih sat vremena da bi mi se jedna od teta dovoljno priblizila da bi joj mogla reci da cu ga ostaviti. vratila sam se nakon 10 min i nasla njega kako trci po sobi i urla a one uopce ne obracaju paznju na njega, nakon toga sam opet jos ostala sa njim di su one njega ponovo ignorirale da sam ja cak njega doslovno uzela i odnijela ga kod tete u krilo i rekla: budi tu kod tete. taj dan im je ponovo zbrisao van
da nisu ni vidjele. i sta ja sad radim? kako da ga opet ostavim????
 |
|||
Odgovori s citatom