14 mj....ajme nama tek prošla 2...jutros nije plakao tj nije bilo suza...dok sam došla do izlaza nisam ga više čula....živim za dan kad će ući sa osmjehom u sobicu..
:D Lea, Tin i svi ostali koji idu bez suzica
 |
|||
|
|
|||
14 mj....ajme nama tek prošla 2...jutros nije plakao tj nije bilo suza...dok sam došla do izlaza nisam ga više čula....živim za dan kad će ući sa osmjehom u sobicu..
:D Lea, Tin i svi ostali koji idu bez suzica
moja cura odlazi u jaslice sa osmjehom na licu, mahne mi i pošalje pusu i nema uopće više suza...suze su bile prva 2-3 tjedna a sada poslje 2 mjeseca sve super :D
Ja sam očajna, totalno očajna, iako sam si prije nego je krenula u jaslice govorila da ću biti jaka. Išla je tjedan dana, super je prihvatila, nije bilo suza, onda je tjedan dana bila bolesna, i sad nakon toga plače svako jutro. Plače nešto i tijekom dana, kako kad. Jedino što je svijetla točka je da dobro jede i bez problema zaspe. Danas kad sam došla po nju, gledam je kako jede užinu, a tako tužna da je to strašno. Kad sam ušla po nju, počela je tako plakat da se nije gasila slijedećih 10ak minuta. A o noćima da ne pričam, trza se svako malo, na cici je non stop. A zapravo je jedno veselo jednostavno dijete. Bojim se da to više neće biti zbog jaslica. Najprije smo mislili nekog naći da je čuva, pa smo odustali. Sad me peče savjest što sam je dala u jaslice, a možda bi joj bolje bilo doma. Ne možemo plaćat te sulude cifre za čuvanje. Ma ne znam, sva sam zbunjena. Uglavnom u ponedjeljak počinjem raditi i ne znam kako će sve funkcionirati.
Svim mamama jedan ogroman, da izdržite.
Leonisa scena iz tvog posta gdje ti Lea vrišti za tobom me prati i to toliko jako da me boli želudac.
Točno vidim isti scenarij kod nas.
Kako ste od toga došli do bez suza?
Anci, mozda je tvoja malena tek sad shvatila da vrtić nije samo privremeno igranje. Meni je puno gore ovo tuzno gledanje kako si opisala stariju nego urlanje i protest kako reagira mlađa, to mi je nekako normalna, zdrava reakcija i ako vidiš da je za par minuta sve u redu, super.
T. je isto imao ovakvo vrištanje kako opisuje Leonisa, grčevito držanje meni za vrat, jednom sam mu morala prstic po prstic odvajati, užasno nešto. Mislim da su neka djeca jednostavno takva, intenzivnije sve izražavaju. Rekla mi je prijateljica koja je vrtićki psiholog da je normalno da će oni dati sve od sebe da nas uvjere da ih tamo ne ostavljamo... a opaki su igračiJa sam T. ponavljala da razumijem da to ne želi i da je u redu da se ljuti i da plače, ali to tako mora biti jer drugačije ne može. I objašnjavala da će mu brže proći vrijeme ako se igra s djecom nego ako plače. On sad stvarno veselo priča o vrtiću i ostaje baš nasmijan, no na početku je to izgledalo uistinu užasno. Ne znam ima li kakvog smisla teorija da su neki glasniji, ali se brže prilagode dok drugi protestiraju manje pa to potraje...
U našem mi je vrtiću grozno gledati djecu u jasličkoj skupini. Kad god sam tamo ušla tako su me tužno gledali sa svojim malim okicama vjerojatno očekujući svoju mamu. Ona baš mala djeca su stalno u kinderbetima (iskreno se nadam ne stalno), tete ih jedva stignu presvući, nahraniti (uglavnom je jedna s njima), ma ja sam jako razočarana. Stekla sam dojam da jednostavno ni ne stignu nešto raditi s njima jer su premali i puno ih je. Ja sam odustala, radije ću se još godinu dana natezati s bakama, kad već imamo tu mogućnost.
Ne znam jel to svugdje tako i jel je to normalno, no mene je najviše razočaralo što nisu koristili naše pelene, vlažne, kremu za guzu, iako svatko mora donijeti svoje, nego uzmu jedno pa to koriste za svu djecu. Kupila sam lijepe velike partiklice, na čičak, koje dobro pokrivaju jer znam kako mi beba voli papati i kako se može uprljati, nikad joj nisu stavili bilo kakvu partiklicu, a kamoli našu (a i to smo morali donijeti i ostaje u vrtiću). Dogodilo se još mnogo toga što me stvarno neugodno iznenadilo tako da ipak krećemo u vrtić sljedeću jesen, ništa od jaslica.
Ma što se tiče brige za njih kod nas je sve super, ima ih desetak, a čuvaju ih 3 tete. U sobi za presvlačenje svako dijete ima svoj pretinac u kojem su njegove pelene, maramice i krema. Ruke brišu papirnatim ručnicima, podbradnjake imaju njihove, lijepe i velike. Malo ogledalo sa kutijom papirnatih maramica ispred za brisanje nosa. Takva briga za djecu je i razlog što nisam malenu dala u gradski vrtić gdje je stanje puuuno drugačije.
Mala beba, blago vama! Zar i to što postoji? Stvarno super, u takve bi jaslice sigurno vodila bebu. A ne znam što reći, mi smo pokušali s državnim jaslicama, a i privatni vrtići nisu ništa posebno (čak su mi neki državni bolji od privatnih). Čini mi se da je situacija u Zg drukčija, čak je i velika razlika u državnim vrtićima u Zg i kod nas, a kamoli u privatnima.
Nas je ZG drzavni i ima samo 1 kinderbet.
Nikad vidila ikoga u tome.
Uredno je i cisto, mali puzavci bauljaju okolo
Tete su sjajne, posebno jedna koja svako dijete doceka sa zagrljajem.
Ugodno sam iznenadjena i jako zadovoljna.
Jedine primjedbe imam na dorucak... lino ovo ono, i linolada.
vidjet cu jos hocu li zanemariti ili se zaliti.
Beta, super sto imas mogucnost baka servisa.
I ja tako mislim.Balarosa prvotno napisa
Vidiš da nisam otvorila novu temu za ovu mlađu
A i L mi kaže da se malena smiri teti u krilu i igra poslije. I vesele su obje kad dođem po njih.
koji turnover kod nas....u petak je rekla da ustanem tako da mozemo u vrtic...utrcala je bez da me pozdravila.
danas je pak bila tuzna sto ne moze u vrtic :/
jos uvijek smo na 4h. i samo nek zadrzi taj entuzijazam
cure veeeliki
eonisa, super, baš mi je drago to čitati
meni šteka tipka L
Nekako sam morala da se pohvalim i svog D jer je napokon zavolijo, ali stvarno zavolio vrtić.
U jaslice smo krenuli sa 1godinom. Nije bilo prevelikih problema sa privikavanjem, ali je on naravno plakao kad bi se odvajao od mene ali samo tada i čim je tetu zagrlio i ona njega prestao bi.
Sljedeća godina isto tako i opet u jesen kad smo krenuli plakanje je trajalo i do mjesec dana i taj rastanak mu je teško padao.
E sada ova treća godina je super, malo ima problem ulaska u sobu ali vidim i sam kaže da voli vrtić.
Baš se neki dan posvađali i tulio je jedno 10 minuta kak bi on htio u vrtić. Pokušavala sam mu objasniti da vrtić ne radi ali ništa nije uspjelo.
I poslije ga pitam je bi bio rađe u vrtiću ili doma, a on na moje čuđenje Confused veli vrtić.
Eto i naša balada o vrtiću je super završila.
Kak je kod vas, jel vaši vole vrtić ili...?
Nekako sam morala da se pohvalim i svog D jer je napokon zavolijo, ali stvarno zavolio vrtić.
U jaslice smo krenuli sa 1godinom. Nije bilo prevelikih problema sa privikavanjem, ali je on naravno plakao kad bi se odvajao od mene ali samo tada i čim je tetu zagrlio i ona njega prestao bi.
Sljedeća godina isto tako i opet u jesen kad smo krenuli plakanje je trajalo i do mjesec dana i taj rastanak mu je teško padao.
E sada ova treća godina je super, malo ima problem ulaska u sobu ali vidim i sam kaže da voli vrtić.
Baš se neki dan posvađali i tulio je jedno 10 minuta kak bi on htio u vrtić. Pokušavala sam mu objasniti da vrtić ne radi ali ništa nije uspjelo.
I poslije ga pitam je bi bio rađe u vrtiću ili doma, a on na moje čuđenje Confused veli vrtić.
Eto i naša balada o vrtiću je super završila.
Kak je kod vas, jel vaši vole vrtić ili...?
moja isto nekako u zadnje vrijeme lijepo prihvaća vrtić.bez problema ostaje,čak i jede tamo...sa spavanjem nije imala problema.samo pita ujutro "Tko danas dolazi o mene?"
kod nas je sve super sa jaslicama, ostajanjem, bez suza ali jako često je bolesna i ostaje kod kuće, bude 3 dana u jaslicama i tjedan dana kod kuće sa prehladom, temperaturom, sad ću je ostaviti jedan period (2 tjedna) kod kuće da se odmori malo od bolesti, ima slab imunitet zbog manjka željeza, sada pijemo željezo i nešto za jačanje imuniteta, nadam se da će biti bolje jer tako mi je jadna sa svim tim bolestima...
kako se vi držite sa tim bolestima u jaslicama, meni je to užas..sada jako dobro svaćam roditelje koji ispišu djecu iz jaslica (ako imaju neku drugu mogućnost) zbog čestih bolesti, posebno ako su neke ozbiljnije bolesti, npr. upale pluća
mi opet imamo problem s jednom tetom, već sam pisala o njoj ak se itko sjeća.
jutros ja karla ostavim u jaslicama, a nije išao tjedan dana, i odmah s vrata nas "napadne" (bar sam ja to doživjela kao napad) kao da karlo malo ide pa malo ne ide u jaslice i da se tako nikad nećemo adaptirati, ja si mislim hallo ženo pa dijete mi je bilo bolesno!!!!
I ostane on, malo cendra, al dok sam ja sredila njegove stvari on se smirio, odem to konzuma u tratinskoj i vraćam se i povirim kroz staklo da vidim jel plače a vrata su bila malo otvorena, moje dijete sjedi a teta se dere na njega i govori mu "ne možeš to više skidati, sjedi dole više" i lupi s mikijem od stol (on ima nekog miki mausa s kojim se stalno igra). Krenila sam doma al sam cijelo vrijeme plakala
Ako bude potrebno ispisat ću ga iz vrtića, ak koga zanima koja je teta mogu na pp a vrtić je onaj u badalićevoj.
A ova druga teta nam je odlična
frida editirala vrijeđanje
Mali karlo, razumijem da si ogorčena ali vrijeđanje ne dozvoljavamo.
Mali Karlo, mi imamo istu takvu tetu
sorry, neće se ponoviti
MM je jučer išao do pedagogice, ja nisam imala snage jer bi se rasplakala odmah, sve joj rekao, ona je zgrožena, rekla je da će popričati s tom tetom. Dotična teta je sinoć zvala mm-a na mob al on je reka da ne želi ragovarati preko tel nego da će danas doći pričati s njom.
E da i pedagogica stalno govori da im je ta teta najbolja od svih koje imaju :/
Evo moram se i ja malo izjadati.....
Danas nam je 2tj. i u petak je ostao već i na ručku i na spavanju. Plaće kad ga ostavim i to mi tako lomi srce. jedina utjeha mi je ovakav topic, pa da znam da nisam jedina koja to prolazi. Znam da će kad tad biti bolje, ali imam osjećaj da svaki put kad ja doma zaplaćem da u to vrijeme i on plaće u jaslicama
Možda meni teže pada adaptacija nego njemu.
Inače sam sretna, idemo u privatni vrtić gdje je manja grupa djece, a trenutno je tamo prava obiteljska atmosfera.
Prošli tjedan: 2tete i 6klinaca (odnosno 4tete, po 2 u smjeni)
Prva 2dana je plakao jer nije htjeo ići doma, ljutio se na mene, protestirao što mora doma, a sad kad je skužio da će tamo morati dulje ostajati, više mu nije zabavno tako. Tete ga hvale jako i kažu da je velika maza. Klinci im sjede u krilu i maze se, on je to vidio od jednog dečka i kaže tete sad i on dođe do nje, potapša ju po koljenu ko i ovaj i ona ga uzme i mazi. Ma kako su preslatki ti klinci mali, a takve teške stvari već moraju prolaziti - to mi stvarno srce lomi.
Sad se već spremam nazvati, da provjerim kako je, jer neću izdržati cijeli dan.
Nadam se da ovi veliki razmaci radi blagdana neću jako utjecati na našu adaptaciju, jer ja moram od 7.1.raditi.
Prvi nam je dan prošao, a ja tužna i nekako prazna. Iz toplog slinga u zagrljaj nepoznatoj teti.
Tetu je prigrlio odmah i zakačio joj se na ogrlicu, pa mi je lijepo rekla nek se maknem.
Mašem mu pa-pa i mislim si kako je samo vrijeme proletilo.
Izlazim sa praznim slingičem na sebi, a mm zbrisao s posla i doneo mi ružicu pred vrtić.
Meni adaptacija pada katastrofalno. Sjedila dam u autu neko vrijeme i vozila se sa slingom na sebi.
45min mi je proletilo, a teta kaže da nije ni suzu pustio. Samo zvao ma-ma ma-ma ma-ma.
Kad sam došla on je pozao, a teta sjedila na podu 10cm od njega. Izgledao je sretno.
Putem kući mi je nekako odsutno gledao iz sjedalice i proveo neko vrijeme doma u tihoj odsutnosti.
Kad se naspavao sve je bilo po starom.
Neznam do kada ću biti ovako neopisivo tužna?
Mislim da će ga mm voditi idući tj.
da je i ja pozalim i mi smo krenuli u jaslice.......
1. dan je bilo sve ok bila sam sa njim tamo pola sata, slijedeci dan isto je bilo sve ok jer sam bila tamo sa njim sat i po. 3. dan sam ga ostavila na pola sata, dosla nazad on urla teti na rukama (on inace nezna plakati on urla).4. dan (vikend izmedju) ista prica. s tim da sam ja ostala sa njim nakon toga jos sat vremena tamo misleci da ce mu tako bili lakse da upozna i prihvati tete. e sad to bi mozda i bilo tako kad bi se one malo sa njim pozabavile ali one njemu cijelo vrijeme nisu uopce prilazile. ko da ne postoji ni ja ni on. 5. dan ista prica, ja dosla nakon pola sata on urla, nakon toga ostajem sa njim one njega doslovno ignoriraju, svoj djeci peru ruke i posjedaju ih za stol, on ko da ne postoji. plesu i pjevaju sa drugom djecom, on se igra negdje sa strane uopce ga ni ne pogledaju. bio je na pola metra on tete kad se sam popeo na tobogan nije ni vidjela. nakon toga im je dva puta zbrisao van jer su ostavile otvorena vrata dobrih pet minuta da nisu uopce skuzile. zgrada je na samoj cesti a vrata od zgrade nisu uvijek zatvorena, taj dan su bila otvorena. slijedeci dan dolazim sa njim i cekam sigurnih sat vremena da bi mi se jedna od teta dovoljno priblizila da bi joj mogla reci da cu ga ostaviti. vratila sam se nakon 10 min i nasla njega kako trci po sobi i urla a one uopce ne obracaju paznju na njega, nakon toga sam opet jos ostala sa njim di su one njega ponovo ignorirale da sam ja cak njega doslovno uzela i odnijela ga kod tete u krilo i rekla: budi tu kod tete. taj dan im je ponovo zbrisao van
Meri ima li jos mama unutra ili samo ti? Tete vjerojatno misle da se ne trebaju brinuti o tvom kikacu dok god si ti unutra, ne znam, uopće mi se to ne sviđa.
Da li se tete igraju s ostalom djecom? A da ti tvog malenog potaknes da im se pridruzi?
U svakom slucaju drzim ti palceve da se sve to promijeni!
samo ja tamo sjedim i osjecam se poprilicno glupo. sa nekom djecom se igraju sa nekima ne. uglavnom se vise zabavljaju sa onima starijima koji bi se mogli vec malo i sami poigrati dok su ovi maleni na prilagodjavanju. oni valjda vide da je on malo tezi za prilagodbu pa im se neda sa njim zabavljati. sve sta su rekle je bilo: a bit ce tesko sa njim. ja njega non stop "guram" prema drugoj djeci, ali on svako toliko dodje do mene da provjeri da li sam tu. one su te koje bi trebale njega uzeti i zabavljati se sa njim te prve dane da ga malo zaokupe da on stalno ne razmislja o meni. a to sto je on njima izasao kroz vrata to nikako nemogu progutati, pogotovo sto je to na samoj cesti. isto tako je moglo bilo koje djete izaci i nastradati ili se izgubiti. ja se pitam sta bi bilo da nisam bila tamo ili kad ne budem tamo.
Moja V. je u jaslicama već cijeli tjedan. Prošli tjedan je bila prva prilagodba i prošlo e ok. No što više idemo to je sve teže i teže. Svako jutro čim stanem sa autom počne plakati i ljepiti se na mene. Srce mi puca. Sve radim sa osmjehom i trudim se da ne vidi koliko me boli što ju ostavljam. Znam da će još neko vrijeme plakati i sretna sam jer hoće i pojesti i spavati tamo, ali kad ju vidim ujutro ... neznam. Samo sam htjela reči da sam jadna
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom