Pozdrav svima! Evo da se konačno i ja javim nakon što sam došla k sebi i uhvatila malo vremena. Dakle, rodila ja 19.09. jednog malog dečkića u Varaždinu. Kako je bilo? Pa... dobro iako nam se želje nisu ispunile. Htjeli smo prirodan porod na stolčiću, ali je došlo do komplikacija.

Meni je puko vodenjak, a od trudova ništa i bila sam otvorena tek za prst. Suprug me tjedan dana ranije obrijao, ali to očito nije bilo dovoljno jer me sestra svejedno još par puta potegnula i to ne baš s puno osjećaja. Klizmu nisam odbila i nije mi bila prestrašna. Nakon tuširanja smjestili su nas u boks i onda smo čuli da je dežurna dr. Dombaj-Cvijović. :shock: Bilo me strah zbog svega što sam o njoj pročitala, ali nije da sam mogla birati. Uglavnom, trebala sam dobiti drip što se i nije baš uklapalo u naš plan poroda. :/ Posjetili su nas tad sestra Erika i dr. Jukić sa riječima ohrabrenja. Sestra Erika nam je donijela svakakve spravice za masažu, a dr. Jukić je i sam savjetovao da prihvatimo drip (s obzirom na puknuti vodenjak, otvorenost tek za prst i činjenicu da još uvijek nemam trudova). Na kraju smo se složili da nećemo biti tvrdoglavi i prihvatili drip. Sedam sati sam bila na dripu i jako sporo se otvarala. Negdje pred kraj sam pristala i na nešto protiv bolova što ujedno pomaže omekšati cerviks tj. pomoći će da se brže otvorim.

Onda su naglo pali otkucaji bebina srca i sve se odigralo vrlo brzo. Sjatila se cijela ekipa u naš boks. Mene je uhvatila panika jer nisam znala što je s bebom. Vrtili su me sad na jednu sad na drugu stranu, a otkucaja nigdje. Doktorica je rekla da mu treba izvaditi krv iz glavice. :shock: Od stolčića ništa i brzo u rađaonu na glavni stol. Odjednom sam bila otvorena 8cm pa 10cm i naša primalja Alenka je rekla da mogu tiskat kad dođu trudovi! Ovo je bio najbolniji dio, ali bebač je bio vani za 20-ak minuta (2980g, 47cm). Suprug je htio prerezati pupčanu vrpcu, ali zbog uzimanja matičnih stanica za zakladu Ana Rukavina nije uspio. Apgar je bio 8/10 i odnijeli ga odmah na intenzivnu gdje je i proveo cijelu noć. Meni je međica ostala čitava, ali sam zato strašno popucala iznutra. U toj brzini rodnica se nije imala vremena dovoljno rastegnuti. Koliko je bilo šavova nisu mi rekli jer ih je bilo teško brojati.

Eto, htjela sam opisati ukratko, a vidi sad kako se odužilo. Neće mi valjda nitko zamjeriti. Uglavnom, zaključak je da je dr. Dombaj-Cvijović prema meni bila jako korektna i znala što treba napraviti u ključnim trenucima. Ustvari cijela ekipa je bila ok (primalje Alenka i Ksenija i specijalizant K.? zaboravila sam). Dakle, nismo dobili porod koji smo željeli, ali smo zahvalni na tome što se sve dobro završilo i što smo dobili krasnog i zdravog dečkića.