Citiraj apricot prvotno napisa
ni ja, kao roditelj, ne bih nikoga zvala doma.
kao što ne zovem ni liječnika.
ni tetu u vrtiću.
i oni imaju svoje radno vrijeme i to treba poštovati.

inače badava one priče na Izazovima roditeljstva gdje govorimo kako nam je cilj posao i sve ostalo podrediti obitelji.
ok, nama su naša djeca važna, ali i tim nastavnicima su njihova.
pa čak i ako su razrednici.
ovo potpisujem u cijelosti.

nakon punih devet godina nisam razrednica i najiskrenije priznajem da sam presretna zbog toga. u vrijeme dok sam bila razrednica, broj mojeg (privatnog, jer sluzbenog nemamo) mobitela imali su svi "moji" roditelji...e, al' onda su do njega dosla i "moja" djeca i djeca drugih razreda, pa su ga vrlo brzo imali svi. i onda su uslijedili pozivi usred noci, u rano jutro...eto, pozeljela sa djecica zabaviti. zavrsilo je ukorom ravnatelja jednoj ucenici.
broj vise NIKADA ne dajem NIKOME! i ne, nisam nikakva ostrokondza, luda baba i davez. bas iz te potrebe da budem dostupna roditeljima kad god zatreba, ucinila sam tu glupost.

i zato ovo "moja" u navodnicima. ja imam samo jedno dijete. svoje.

opekla sam se na jako ruzan nacin, mada mislim da svatko ima pravo odluciti se za ono sto smatra ispravnim.