Citiraj Lovorka prvotno napisa
Tijekom četiri godine razredništva jednom razredu srednje škole, dogodi se svašta, bude i nesporazuma, pa i suprotstavljenih mišljenja na svim relacijama, ali kad učenici odu iz škole, ja i dalje srećem njihove roditelje i vjerujte, pamtim samo sretne dane... Zaista volim sresti te ljude, uvijek se zaustavim i porazgovaram s njima. Mislim da ih nikada neću zaboraviti, da su to "veze" za cijeli život. Roditeljima na prvom roditeljskom sastanku dam svoj broj mobitela i nikada me nitko od njih ne gnjavi. Za svakog mogu naći dvije minute vremena da dogovorimo nešto što je hitno i bolje da bude javljeno i navečer u 8 nego da ja sutra rješavam situaciju koje nije trebalo ni biti. Mislim da naš posao uključuje vrlo blisku suradnju s roditeljima i da je to posao bez ograničenog formalnog radnog vremena. Na primanjima se zapravo razrednik zbližava s roditeljima, ne možete samo pročitati ocjene i izostanke i ispratiti čovjeka van. Ja primanje shvaćam više poput kućnog posjeta, samo bez kave , pustim ljude neka pričaju, svaka obitelj ima svoju priču, a razredniku je to bitno znati.
Potpisujem od početka do kraja.. Tek sedmu školsku godinu radim u jednoj srednjoj tehničkoj školi i uvjek se trudim ovako postupati..

A o ovome jel djeca govore istinu. .ne jedan puta da su krivotvorili izvješća i da sam po njihovim pričama izgubila mobitel ili da su ga ukrali-da mama ne zove .. Jedan puta učenik čak nije rekao ocu da je pao razred- krajem 11. mj. sam ljuta jer se nitko ne zanima za djete nazvala i saznala stvarnu situaciju..
Mislim da razrednici imaju svakakvih priča.. al istina je da na kraju ostanu lijepe uspomene..