Prošli tjedan smo bili u vrtiću u utorak četvrtak i petak, prije toga smo bili bolesni 10ak dana.
Ja sam na porodiljnom pa tako mogu voditi u vrtić po potrebi, odnosno stanju naše faze prilagodbe. Baš mi je teško ovih dana. Zadnja 3 puta je doma jako ako plakao i molio me po sto puta da ga ne vodim. Kad bi prešli vrtićki prag jedva da bi se osvrnio dat mi poljubac, naredio bi mi da kažem teti neke naše sitne dogovore i otrčao o svom poslu :shock:
Kad bi došla po njega uglavnom je bio blizu teta il gledao crtić il tako nešto.....on mi kaže da se nije baš puno igrao i nekako mu vjerujem. Tete kaže da je razlika nebo zemlja u odnosu na onaj početak. Ovaj tjedan je ostajao na ručku, dakle od 8ipo do 12h.
Rezime: ide u vrtić jer ja i MM to želimo i tražimo od njega, al njega to ne veseli. Ispuni kvotu, isčeka svoje vrijeme koje treba isčekati i sada ono najgore:doma se povlači u sebe, nije pričljiv, ništa ga ne može razveselit, ako da onda na vrlo kratko, ma ljudi, danas je cijeli dan bio kod bake i djeda mlađi je bio plačan i ja se sa starijim nisam uspjela izigrat i on je samo pošao kod bake. Cijeli dan ga nisam vidjela. Tako sam
Kako li ću ga sutra odvest u vrtić???
MM kaže da dam njemu na izbor i da mu kažem da sutra može uzet slobodan dan. Šta mislite o tome?

Jer nisam sigurna da imam snage reći mu da mora ići ako me bude molio.