Svaka ti cast za taj potez!
Vrlo hrabro i plemenito od tebe.. ti djecacici ce imati kvalitetan porodicni zivot, u to sam siguran, i postat ce pravi mali andjeli!
Sretno!
 |
|||
|
|
|||
Svaka ti cast za taj potez!
Vrlo hrabro i plemenito od tebe.. ti djecacici ce imati kvalitetan porodicni zivot, u to sam siguran, i postat ce pravi mali andjeli!
Sretno!
Hvala ti na ovoj predivnoj priči koju sam tek sada otkrila i pročitala u jednom dahu, obično najviše vremena provodim na temi potpomognuta oplodnja, ali pošto se i mi spremamo predati papire za posvajanje drago mi je da sam naišla na ovu priču
Sretno i uživajte u svakom trenutku
pročitala u dahu
plakala puno
svaka vam čast
ljubi mušketire
Divna prica, predivna!!!
Bas me zanima kako su decaci, kako je mama?
pozdrav
Pročitala sam priču o maloj Ini u jednom dahu i naravno kao i svi ostali prolila brdo suza. Priča je stvarno dirljiva i svaka čast svima koji se odluče na ovaj humani korak ! Nema ništa lijepše nego usrećiti dijete i pružiti mu ljubav...Puno sreće želim petoročlanoj obitelji
Ma ko je rekao da me nema ?!
Kod nas sve po starom. Vrtic, posao, kuca, mazenje, igranje, setnjice, svadjice...
Musketiri hvala Bogu dobro, svaki dan nam je veselo. Puni su energije, kao da idu na duracel baterije. A moje baterije se ispraze za cas, a punjaca nemam
Ma stvarno ne znam kako mi je ovih 14 godina proslo bez njih. Za Bozic smo na 15 dana bili kod bake i djeda, pa se ekipa malo "opustila" Baka i djed sve pustali, mogli su im jahati po glavi, a ja nisam smjela nista reci. Nasim doktorima nikad kraja. Na proljece planiramo A voditi na vadjenje krajnika zbog cestog laringitisa i upale grla. Na fizioterapiji smo svaki treci dan. Cekamo da krene skola plivanja pa da ih opet vodimo. Vec sad prijete "nemoj da bi se opet neko razbolio pa da ne idemo na more"
Proslo ljeto me dotukla A bolnica. Slomilo me fizicki i psihicki. Zadnja kontrola je prosla u redu. Sve je super, kao da se nista nije desilo. Uh ne ponovilo se nikad vise.
Non stop su u nekoj svadji, on meni rekao ovo, on meni ne da ono... maaamaaaa
A najbolji su kad se posvadjaju, onda kazu " E necu te pozvati na rodjendan " Ili "nisi mi vise prijatelj". Onda ja objasnjavam da su braca i da ce uvijek biti braca i trebali bi biti najbolji prijatelji. U najvecoj svadji vise nisu jedan drugom ni prijatelj ni brat.
"Neces mi biti prijatelj, ali ni brat i bas me briga sta mama kaze da cemo uvijek biti braca, e neces mi uvijek biti brat"
U fazi smo dzeparca. Ponedjeljkom je isplata. Svako ima svoju kasicu i za svoje novce moze kupiti sto zeli.
Imaju takvih zelja da ni dozivotni dzeparac(da je ko moja placa) im ne moze pomoci.
Ali kad se dijeli dzeparac onda se prvo odvajaju novci da se mami kupi haljina, duuuuga zlatna i ono sto se stavi u kosu sa medvjedicima (raif) Tati kupuju crvene tenisice, plavu majicu i zute hlace. Tata ce liciti na papagaja !
A mama je haljinu zadnji put nosila valjda na svom vjencanju, ali sutim, necu djeci zelju kvariti.
Bit ce mama ko kraljica s medekima u kosi i tatom papagajem kraj sebe
Ma da ih samo cujete, imaju takvih bisera da im se valjamo od smijeha.
To je to. Nadam se da se pisemo malo cesce.
Svim dragim cekalicama zelim puuno strpljenja i male andjele koji ce im okrenuti zivot za 360˚
Hvala na divnim postovima. Želim Vam svako, svako dobro i u lijepim i u manje lijepim trenucima.
Draga, odavno sam krenula na spavanje i naletila na tvoju priču! Dugo me već nešto nije tako ganulo!
Želim ti puuuunoooo strpljenja i mudrosti u svemu onome što te čeka.
Mama u zlatnoj haljini s tatom papagajemAko budete kad išli na maskembal eto vam ideje
baš je lijepo čitati o obiteljskim zgodama, a ko se u djetinjstvu nije svađao sa sestrom i bratom, nek digne ruku
Ovo je nešto najljepše što sam pročitala.......
Hvala na nastvaku price....super su decki.
Znaci kad ce mi trebati nova haljina, da samo uvedem dzeparac?
Dečki su super
Dečki su super.
Uživaj u njima svake sekunde, rastu ko gljive.
Prekrasna priča
I prekrasna tri dječaka
Svu sreću vam želim mala Ina!
Lijepo je saznati ovosti o vama. Dečki su super!
Upisali smo se u školu !!! Imam dva školarca ove godine. Moji dječaci kreću u prvi razred. I je pauzirao jednu godinu, jednostavno nije bio spreman. I mogu Vam reći da nam je to bio odličan potez. Toliko je sazrio za tu godinu, dijete za ne prepoznati. Puno smo radili s njim, logoped također i eto ga uspjeli smo sve dovesti u nekakav red. Imat će 8 godina i 2 mjeseca kad krene u školu. A. će imati 7 i 3 mjeseca. Kako su mi narasli. I. je od lani narastao 6,5 cm !!! Ljubi ih majka.
Ne znam kako ću preživjeti taj prvi razred. Njih dva totalno različiti karakteri. I. tih i samozatajan, A. uvijek bučan i uvijek u centru pažnje. Jedan voli učiti, trudi se i uporan je, a drugi lijenčina i sve radi na brzaka. A moj L. mamina beba, on bi isto rado išao u školu. Uz ovu dvojicu velikih je naučio dosta slova, pravi se važan ako oni zablokiraju na nekom slovu a on zna. L. ni sa 10 neće biti spreman za školu. Ma koje je to umiljato stvorenje. Sve obara s nogu sa svojim osmijehom (bez prva dva zuba).
Maza velika, još uvijek bebast. Svaki dan nesto novo s njima. Za Uskrs je bilo točno 2 godine kako sam postala mama. Za čas je proletilo.
Uh sad sam tek skužila koliko je sati. Još malo pa će moje tri budilice gromoglasno zazvoniti.
mala Ina, čestitam vam! Veseli me svako tvoje javljanje!
Super za odgodu, djetetu jedna godina pun znači. Tko odobrava odgodu, da li ste to vi sami tražili ili je psiholog sam prdložio. Iako su moji mali, zanima me jer bi rado da Noa ne krene točo sa sa 6,5 nego 7,5 godina u prvi razred
mala Ina tako te lijepo citati
Ivanas, mozes i ti predloziti odgodu i reci to vrtickom psihologu, a najbolje je da on napise misljenje da predlaze odgodu onda ces ju sigurno i dobiti. Inace procedura je ista kao i za upis u skolu, tj. moras sve proci kao da se upisujes u skolu. U pravilu oni za djecu rodjenu u 2. i 3. mj odobravaju odogdu, ali budi uporna. ta jedna godina jako puno znaci
Moj sin je rođen u drugom mjesecu, nadam se da ćemo uspjeti, posebno ako dobije odgodu on i seka će ići zajedno u razred i to bi bilo super i za nas i za njih.
Potpisujem nevenu. Nama su predložili da ih ne dajemo u isti razred. Gdje su njih dva zajedno tu je lom ! Drugo su brat i sestra. Ovi moji samo gledaju gdje će kakvu spačku napraviti. Kako je I. došao kod A. u vrtićku skupinu, A. je malo postao agresivniji. On se inače nije nikad tukao, sad ničim izazvan počne mlatiti sve oko sebe. Ne da reći da su to i prijatelji od I. On kaže "Njegovi su svi prijatelji već u školi " Jedan dan je teta galamila na I. zašto je kredom pisao po zidu vrtića, moj I. se kune da nije. Da bi kasnije ulovila A. kako piše po zidu I. ime. Sve čini kako bi I. ispao kriv. Pokušavamo to na razne načine ispraviti, al slabo nam nešto ide. Kod I. je problem što misli ako je najstariji da mora biti u svemu prvi. Voli šefovati. Kažu da je klince pametnije prije škole naučiti toleranciji i brizi za druge nego slova i brojeve. Što je u potpunosti točno. Pa molim Vas neki dan se posvađaše oko toga ko je prvi pojeo bananu. Nekad mi dođe da izludim. Pokušavamo to objasniti na način da je tata stariji od mene, a ne guramo se i ne svađamo ko će prvi u kupaonu, ko će gdje sjesti, ko će prvi ... Ma džaba mi pričamo. Oni opet po svome. Valjda će se i to jednom sve fino posložiti.
drago mi je da sam tek sada uletila u vašu priču, imala sam dojam kao da čitam neku predivnu i uzbudljivu knjigu a ispred očiju mi s vrte slikice kao u filmu
predivna priča iz stvarnog života, šaljem vam svima jedan veeliki
Pročitala priču u jednom dahu......prekrasno!
Nadam se da negdje u hladovini uživate i bućkate se u moru!
Kažeš, dva školarca na jesen! Mami i tati puno odmora jer na jesen..................
Sretno!
Posljednje uređivanje od rima11 : 13.07.2011. at 17:57
Baš!XENA prvotno napisa
drago mi je da sam tek sada uletila u vašu priču, imala sam dojam kao da čitam neku predivnu i uzbudljivu knjigu a ispred očiju mi s vrte slikice kao u filmu
predivna priča iz stvarnog života, šaljem vam svima jedan veeliki
Čekam slijedeći nastavak kao da se radi o Harry Potteru!
Evo me na poslu i samo čekam da me šef pozove na red jer čitam ovu divnu priču u jednom dahu kao i vecina i ne doživljavam nikog oko sebe
Drage moje, ne ljutite se što me ovaj put nema zbilja dugo. Na GO smo bili 3 mjeseca ! Malo more, malo naša lijepa Kupa, a onda uživancija kod bake i djeda. I i A krenuli u školu. Upisali smo ih i u dnevni boravak, tako da tamo završavaju svu zadaću, uče... U početku je bilo problema, već smo bili i na informativnom razgovoru s učiteljicom. Ah, dečki ko dečki. Oni su još zaigrani, još nisu svjesni da je to škola, a ne vrtić i da tu vladaju neka sasvim druga, stroža pravila. Kako su zajedno u razredu, naravno da OPET ima svađa među njima. Jel jedan nešto skrivi, drugi odmah viče "Reći ću te mami", ustanu na sred sata, bez pitanja, kakili bi piškili bi, žedni su... Prođe mjesec dana i sad su OK. Shvatili su konačno (neka) pravila i sad nema problema. Još nikako da nauče i što već dvije godine trubimo da se starijim osobama kaže Vi. Ne znam kad sam ja to naučila, tj kad sam počela primjenjivati. Znam puno Vas će reći, ma oni su još mali, ali...
Ima tu još stvari koje nikako da ih naučimo, te eto s vama želim podijeliti iskustva, mišljenja...
Kako su moji dečki došli iz SOS sela, gdje im je stalno netko dolazio u goste, i ko god bi dolazio, dolazio bi radi njih (ne mislim samo na svoje dečke), ma da ne duljim sad, jako su otvoreni, bilo da su to poznate ili nepoznate osobe. Neki put imam osjećaj da bi se i strancu s ulice mogli objesiti oko vrata i s njim pričati kao da se poznaju 100 godina. Kad su tek došli k nama, svi su dolazili i donosili im darove. Sad dolaze, al donesu recimo samo čokoladu. Uh, vidno su razočarani ili ne daj Bože da niko ništa ne donese. Hvala Bogu prestali su s pitanjima, "A šta si meni donesao". Objašnjavamo mi njima da nisu svi ljudi prijatelji, da neki mogu biti i opasni, sve je to u teoriji njima OK, al primjeniti u praksi...
A da ne govorim da učiteljica zna i šta smo ručali i šta je ko kome rekao doma, da imaju nove čarape (pamučne, kupljene kod Kineza
L je u fazi privlačenja pažnje, pa makar i na ružan način. Kad su dečki krenuli u školu, on se par puta popiškio u gaće. Već sam pomislila da se opet prehladio, ali moja tj, njihova divna pedijatrica mi je odmah skrenula pažnju na to da bi moglo biti zbog dečki. I stvarno, kad dolaze doma onda prvo L pitamo kako je bilo u vrtiću, što su radili... malo više pažnje njemu posvetimo i piškenje prestalo.
Da je lako s njima trojicom, nije, al da su mi uljepšali život, e to jeste !
Večeras za večerom, piju toplo mlijeko i A kaže "Mama, a jel ovo mlijeko večeras pomuženo ?" Ja bez teksta. I u šali kažem, "Da, evo ja maloprije pomuzla Donu." A Dona je naša retriverica. L odmah pljucnu mlijeko iz usta i kaže "E to nikako nije u redu". Zavalili smo se od smijeha. A kako smo dugo bili kod bake i djeda, svako jutro i svaku večer je čovjek donosio svježe kravlje mlijeko, koje su oni pili kao ludi. I naučila djeca na to da toplo mlijeko znači da je krava nedavno pomužena.
Sutra će puknut priča po školi kako mama muze psa !!! A da nisam 100 puta objasnila kako mlijeko dolazi u trgovinu...
Imaju oni još bisera. Kako zovemo turistički brod ? Pa ljudski brod, zato što na njemu ima puno ljudi ! "Učiteljica kaže da je čovjek nastao od majmuna, ili majmun od čovjeka, uh nisam zapamtio". Imam bilježnicu u koju zapisujem sve njihove bisere pa da se i oni jednog dana mogu svemu tome smijati. Tata im je pričao priču kako me je kao princezu spasio od zlih gusara. Princeza i gusari ! MM isto ima maštu kao i oni. Ali oni stvarno vjeruju u tu priču ! Da je mama nekad davno (kao da imam 300 godina) bila princeza i onda su došli gusari pa mene oteli i onda je On, njihov tata, junak, trčao (sa svih svojih 100 i kusur kg) preko mora i planina da mene spasi. Napadali su njega i kiklop i David i Golijat, strašni zmaj i ko zna ko sve ne, sve ih je pobijedio i došao do svoje divne princeze. A ja imam druge priče. "E sad svi na okup, mijenja se posteljina. Učimo kako svi trebaju znati promijeniti posteljinu." "Danas imamo poduku iz slaganja veša, idemo dečki, majica se slaže ovako..." Ja sam više za one životne priče. Učim ih što više kućanskim poslovima. Nisu to sad velike stvari, ali učimo ih da svi radimo sve. Znaju oni i usisati, oprati prozore, slažiti robu ... Naravno da dok odu iz kuće da ja ponovo usisavam i operem prozore. Subota je obično dan za pomaganje mami u kućanskim poslovima. Nisu premali da mi ne bi mogli pomoći, a vidim da vole, jer svako dijete voli da ga se pohvali. Eto tako prolaze naši dani.
Nadam se da ću se malo češće javljati !
lijepo vas je čitat
sjajni su
Tebi je zbilja veselo, mala Ina. Avatar ti je za 10!
Baš su lijepi dečki! Oko roditeljskih pitanja, nadam se da će se neka iskusna mama javiti i mene zanima kako tko takve problemčiće rješava.
Kad sam bejbisitala najljepšu curicu na svijetu isto sam planirala pisati njezine bisere, ali nisam nikad. Ipak oni najbolji su ostali. Danas kad se vidimo i ona se smije (srednjoškolka), a puno situacija asocira na neku provalu.
kako vas je divno čitati!
Kažeš da su ti djeca preotvorena..........to je jako dobro i ja u tome ne vidim ništa loše. Lakše će se snaći u životu.
Da učiteljica dozna i više nego što bi trebalo-to ti je u potpunosti normalno ( i ja sam jedna od tih učiteljica pa znam). Dok su tako mali oni moraju sve reći, objasniti na dugo i široko, i ja to ne uzimam za zlo niti prepričavam okolo. S vremenom to prestane....pa tako će i kod tvojih dečkića isto!
Uživaj s njima jer su preslatki. Avatar je suuuuupppppeeeeeer!
mala ina avatar je
Kažeš da su preotvoreni, imam jednog takvog doma i znam o čemu pričaš, uf. I ja stalno razmišljam o tome, nije to samo crta osobnosti i simpatična karakteristika. To je kod naše djece uvjetovano ranim životnim iskustvima, nepostojanju jedne osobe za koju su bili primarno vezani pa su morali šarmirati svakoga u blizini da bi njihove osnovne potrebe bile zadovoljene. Još kao male bebe nauče se tako ponašati da bi jednstavno preživjeli. Plus je moj živio u domu i morao se boriti za pažnju s hrpom druge djece.
Ja sam počela reagirati na tu preotvorenost, pa kad se smješka i pokušava šarmirati nekoga za susjednim stolom u kafiću ili dok negdje čekamo ga tiho šapatom pitam da li on pozna tu osobu, da li misli da ju mama pozna, ako kaze ne onda ga pitam zašto gleda u nju i smješka se, da to ne radimo s nepoznatim osobama.
Znam da ovako na prvi pogled zvuči kao da pokušavam ograničiti jedno veselo i otvoreno dijete, ali jednostavno moram pokušati kod njega pomoći razviti tu distancu prema nepoznatim osobama, morat će jednog dana ići sam u školu, iz škole, kretati se i mora naučiti razviti zdravi oprez. Ne strašim ga i ne učim da su ljudi zli i opasni, već da za nepoznate ne znamo jesu li dobri ili ne dok ih dobro ne upoznamo.
Moja kćer je dosla k nama u dobi od 12 mjeseci i prvih 6 mjeseci je htjela svakome i svakome se smješkala i pokušavala komunicirati. Trebalo je punih 9 mjeseci da stekne oprez i distancu prema nepoznatima, premda je otvoreno i veselo dijete i rado komunicira s ljudima. Hvala Bogu da je ipak stekla tu distancu. Mene zanima koja je kritična dob nakon koje dijete teško može tu distancu steći. Iz razgovora s drugim posvojenim obiteljima kod djece koja su posvojena u kasnijoj dobi čini mi se da to ostaje trajni problem usprkos tome što se vežu uz nove roditelje i novu obitelj jako.
Eto da dodam čini mi se da neki pomak ipak postoji, neki dan je objašnjavao kao bratu da ne pričamo s nepoznatim ljudima koje oni i mama i tata ne poznaju. Inače sva naša pravila i dogovre oko ponašanja on valjda rekapitulira tako da ih sto puta ponavlja bratu, a brat pošizi i nekad ga lupi, valjda mu je dosta mame i tate i pravila pa da ga još i brat gnjavi
Zna često kad netko prolazi kraj nas pitati a kud on ide, a zašto to nosi i sl. Pa isto odgovrama da mi tu osobu n poznamo i to nas ne treba zanimati.
Mala Ina nedostaju nam novosti o tvojim dječacima, a sigurno ih ima ............... ajde napiši nam nekoliko slova kad stigneš, please!
Predivno... Čitam i plačem. Ti i tvoj muž ste moji novi heroji...
ajajajaja koliko me nemaaaa
Situacija po starom. Škola, škola, škola. Ma sad ću na glas izreći, ali ovo školstvo nije normalno ! Ne zna se ko je jadniji, klinci ili ja. Pa ja se sjećam svog prvog razreda, skupovi, podskupovi, male plave kutijice sa plastičnim trokutićima, kvadratićima i nekakve špagice. Sve je bilo tako lako. Al ovo sad. Ma dajte ljudi pa to je prvi razred. Jedva savladali mala tiskana slova, evo nas svaki dan novo pisano slovo. "Mamaaaa, kako se ono piše slovo j ?" "Maaamaaa, kako da sad spojim o i l, gore ili dole ?"
Mamamaaaaaa ! I meni dođe da dozivam svoju mamu. Neka mi neko pomogne, ali nismo li mi tablicu množenja učili u četvrtom razredu ? Sad to kreće od drugog. Kad sam danas vidjela udžbenik matematike svog nećaka koji ide u 4 razred, uhvatila me panika. No hajde, nekako ćemo mi to svladati. Ne tražim petice. Pa ne mogu svi biti naučnici, inženjeri, ... neko mora i stolar biti. Više mi je bitno da su snalažljivi. Da će ako treba znati i prepisati koji put od nekog drugog ( kao mama )
Što se Klaićeve tiče, obavili smo EEG, VEP, psihologa, logopeda, neuropedijatra. Ležali su par dana u bolnici pa su im obavili sve pretrage. Ovih dana očekujem otpusno pismo i nadam se da je sve ok. Znam da je EEG uredan. Psihologinja je jako zadovoljna i s I, a i s L. Za I. kaže da je neverbalno iznad prosjeka, a verbalno ispod. Vokabular mu je mali. L. je u svemu naj naj ! ljubi ga majka ! Na kraju svih mogućih pregleda neuropedijatar me pozvao i rekao " Majko, moram vam reći da izvrsno obavljate svoj posao "
Bravo za dečke i bravo za mamu i tatu!
Kad sam već prozvana..........
I nas učiteljica ima svakakvih
No, drago mi je kad kažeš da ste ti i djeca super!
Pohvala od stručnjaka sigurno laska, stoga ti i ja od srca čestitam!
Još nešto -
Moj je susjeda stolar...imaju predivnu kuću...iznutra uređenu kao iz snova.... a tek dječja soba!!!!!!!!!!!!!!! ima zlatne ruke koje uzdržavaju 4članu obitelj.... a drugi susjed sa faksom gladuje... eto.... nema pravila....
Hej Ina, uvijek mi je drago čitati o mušketirima! Pohvala svakome treba i hrani dušu, a pogotovo kad je od stručnjaka! Uživaj u svojim dječacima i pokušaj ukrasti koji tren mira za sebe
mala Ina, uživaj sa svojom obitelji!
Mala Ina, prekrasno te čitati! Ove stvarne priče su mi tako :raaaaaaaaaaastoooooooooppppp: Velika pusa mušketirima!
rima11, nemoj se molim te osjećati prozvanom. Oprosti ako sam tebe dotakla ovim tračem o učiteljici. Ali zbilja me je toliko puta iznenadila svojim ponašanjem, riječima... Svaki roditelj je osjetljiv na svoje dijete, kakvo je takvo je, ono je tvoje i naravno da niko od nas ne dozvoljava da se nešto ružno govori o njegovom djetetu. Prva sam u školi od roditelja rekla da ja nisam od onih roditelja koji će se sablažnjavati nad nekim učinjenim (ne)djelom, moji su takvi, spremni na sve i svašta i nikada ne bih rekla onu rečenicu, koju mnogi roditelji kažu "Moje dijete to nikada ne bi napravilo, on je divan, krasan, ne znam šta mu bi ". Prvo, to su dečki, koji su u vrtiću imali puno više slobode i treba vremena da se priviknu na to da se u školi mora mirno sjediti, dizati ruku kad nešto treba... NJihova prva učiteljica za loše ponašanje je dijelila crne točke, a za lijepo, crvene. I tako moj I. skupio 10 crnih i jedva 2 crvene. Na jednom roditeljskom ja ustanem i kažem kako mislim da te crne točke nemaju više smisla, jer ne reagiraju na njih. Ajme, pa bolje da sam (da prostite) govno pojela nego što sam to rekla. "Kako mislite da nemaju smisla ?" Pa nemaju smisla, jer je njemu nakon 5 crne točke postalo svejedno. Naravno, ja govorim u svoje ime, a ne u ime drugih roditelja. "A kako nije ostalim učenicima svejedno?" pita ona mene. Nije svejedno onom učeniku koji je dobio prvu ili drugu točku. Ja poznajem svog I. on se jako trudi, nema tog zadatka koji neće pokušati riješiti i za sve će se dobro oznojiti prije nego odustane. Da ni jednom, ama baš ni jednom nisam čula pohvalne riječi za svoje dečke od te učiteljice. Kako ova druga ima riječi hvale za njih, a ona ih nije imala. Kako jedna učiteljica može djetetu reći da je udav ?! Eto zbog toga sam sad bijesna na nju.Kad sam već prozvana..........
I nas učiteljica ima svakakvih
No, drago mi je kad kažeš da ste ti i djeca super!
Pohvala od stručnjaka sigurno laska, stoga ti i ja od srca čestitam!
Još nešto -
Što se tiče stolara, ja bih bila jako sretna da sva trojica imaju kreativna zanimanja, nešto što će im donijeti prvo radost, a onda i novac.
Ajde sad mah, mah idem malo na snijeg !
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom