socijalizacija? sta nije super kad mozes reci - mi smo prijateljice jos od vrtića!
 |
|||
|
|
|||
socijalizacija? sta nije super kad mozes reci - mi smo prijateljice jos od vrtića!
Joooj, rekla sam da neću, al moram još ovo napisat.koryanshea prvotno napisa
socijalizacija? sta nije super kad mozes reci - mi smo prijateljice jos od vrtića!
Moja najbolja frendica i ja smo "frendice još od vrtića", dakle najnaj smo od treće godine pa sve do sad.
I jedna od prvih stvari koje smo skupa napravile je da smo pobjegle iz vrtića sa 3 i pol godine.
vjerojatno to jeste lijepo, ne bih znala. s druge strane, i ja sam imala prijateljice i prije nego sam krenula u skolu, a nisam isla u vrtic. i to je, zamisli, moguce.socijalizacija? sta nije super kad mozes reci - mi smo prijateljice jos od vrtića!
ali nisam na to mislila. obicno se cak i ljude koji mogu organizirati cuvanje djece do sedme godine uvjerava da ih "bar malo" posalju na socijalizaciju u ustanovu. pa pitam sto se pod tim zaopravo podrazumjeva. nekako mi se cini da tu nema nista sto dijete ne bi savladalo u svakom slucaju, makar se druzilo s 3ipo covjeka sveukupno. hocu reci, unatoc tome sto i moja djeca idu u vrtic, puno mi je lakse nabrojati razne mane i nedostatke istoga, nego nekakve prednosti.
eda, i djeca koja ne idu u vrtic nemaju prijatelja, izolirani divljaci
socijalizacija je malo siri pojam od obicnog druzenja
nisam to htjela reći, pa me možete slobodno ignorirat.
rado bih da mi ne govoriš o predrasudama, jer ih nemam... govorim o onome što se pokazalo u praksi, onome što ja znam iz svakodnevne prakse i svog obrazovanja vezanog uz djecu... koliko si djece, koja se nikad nisu odvajala od roditelja, vidjela prvog dana škole?joj, ovo je takva predrasuda....djetetu se mora omoguciti kolicina odvajanja sukladno njegovoj dobi. bez forsiranja. istina je da forsiranjem mozda trenutno dobivas, al na duzi rok sigurno gubis.
nisam rekla da je svima tako, ali uglavnom je...
i što za tebe znači odvajanje bez forsiranja, te gubitak na duže staze zbog odvajanja? :?
ne znaci da ako dijete ne ide u vrtic da se nikad ne odvaja od roditelja
meda, čitajući sve tvoje postove, dobivam dojam da se toliko izruguješ iz svake pozitivne rečenice koju netko napiše o vrtiću da svaka daljnja razmjena mišljenja s tobom prerasta u obično prepucavanjeeda, i djeca koja ne idu u vrtic nemaju prijatelja, izolirani divljaci
socijalizacija je malo siri pojam od obicnog druzenja
nitko djecu koja ne ide u vrtić ne smatra ni divljacima, ni nesposobnima ni glupima niti u bilo kom pogledu manjkavima u odnosu na djecu koja pohađaju vrtić
a po pitanju socijalizacije, naravno da se ne radi o običnom druženju
socijalizaciju djece ne oblikuje niti samo obitelj, niti samo druženje s djecom u parkiću, niti samo s djecom u vrtiću...socijalizacija je nešto što se oblikuje kroz sve te segmente...
primarna socijalizacija odvija se u samoj obitelji, a sekundarna družeći se s vršnjacima, kroz vrtić, školu, faks, medije itd.
ne izrugujem se svakoj pozitivnoj izjavi o vrticu, samo onima koje te pozitivnosti prikazuju kao iskljucivo vrticke, kao prednosti vrtica nad ostankom kod kuce. mala razlika
ne mozes mi doc s argumentom za vrtic s necim sto bi dijete iovako ionako naucilo, pogotovo takve banalnosti kao jedenje i pijenje...zato se smijem, ako smijem
smijemo se skupane izrugujem se svakoj pozitivnoj izjavi o vrticu, samo onima koje te pozitivnosti prikazuju kao iskljucivo vrticke, kao prednosti vrtica nad ostankom kod kuce. mala razlika
ne mozes mi doc s argumentom za vrtic s necim sto bi dijete iovako ionako naucilo, pogotovo takve banalnosti kao jedenje i pijenje...zato se smijem, ako smijem
necu puno o svojim stavovima o vrticu - meni je on uvijek bio i ostao nuzno zlo, a nazalost potvrdu za to imam priliku gledati svaki dan (iskreno sam mrzila vrtic, po prirodi sam introvert kojeg su pustim socijalizacijama i edukacijama preobratili u ekstroverta
i moje dijete takodjer ne voli vrtic, dobro ga podnosi, najbolja je tamo, izvrsno adaptirana, mrvicu previse sklona socijalnim kontaktima svake vrste ali uopce nema dileme voli li ga ili ne, ne voli, samo ga izvrsno podnosi
ali zasto se slazem s medom?
zato jer znam barem petero ljudi koji nikada vrticu nisu prismrdili i gle cuda: uspjesni su, omiljeni u drustvu, posve mentalno stabilni, socijalizirani do maksimuma (ma i medijski eksponirani), a cuvale su ih mjesovite visegeneracijske obitelji, 'ulica' i kvartovski prijatelji (i da, znaju vezati cipele, koristiti bestek i ponuditi pljugu ili kavu (igracke) )
i stvarno ne poznajem niti jednu vrticku ili jaslicku tetu (a znam ih valjda 10 privatno jer nam je srodna struka) koja je dala dijete u npr. jaslice, a bome su i pocetak vrtica odgadjale na sve moguce i nemoguce nacine
k tome, kao netko tko je bio 'slomljen' u vrticu - uvijek se iznenadim koliko ljudi koji nisu isli u vrtic imaju romansiranu predodzbu o njemu
ja imam prijateljstvo iz vrtickog doba, ali ta osoba nikada nije isla u vrtic a ipak smo se druzili i ostali skupa 35 godina, dakle ni taj benefit ne mogu pripisati vrticu i boravku u njemu
nema spasa za mene: vrtic je nasa potreba, ne djecja
Samo što NITKO te prednosti nije prikazao kao ISKLJUČIVO vrtićke, samo što si ti to propustila vidjeti. Totalno ideš u ekstrem, i da, definitivno se izruguješ, podmećeš nešto što nitko nije rekao. Vrlo konstruktivno.ne izrugujem se svakoj pozitivnoj izjavi o vrticu, samo onima koje te pozitivnosti prikazuju kao iskljucivo vrticke, kao prednosti vrtica nad ostankom kod kuce. mala razlika
ne mozes mi doc s argumentom za vrtic s necim sto bi dijete iovako ionako naucilo, pogotovo takve banalnosti kao jedenje i pijenje...zato se smijem, ako smijem
Umjesto "prednosti" trebalo je pisati "pozitivnosti".
Da, mogu se složiti da je tako, zapravo, vjerojatno je tako, samo, nije li nam tako u apsolutno svakoj instituciji i kolektivu od vrtićke dobi do kraja života?
Ne idealiziram ja vrtićko čuvanje, ja samo imam sreću da mi je dijete izvrsno adaptirano, kako kažeš (do sada sam samo mislila da voli ići u vrtić) ali tako bismo djeci trebali osigurati i HE za one koji se eventualno ne uklapaju u školi, pa rad od kuće za one koji ne funkcioniraju u kolektivu, pa...
Samo te (i sebe) pitam, ne provociram!
i ja sam kao kćer od anledo. izvrsno podnosim svoj posao.
Ono što u svom poslu OBOŽAVAM je poučavanje, onaj a-ha ! efekt kad se otvori novi spoznajni prozor, isto tako kad vidim da moje riječi padaju na plodno tlo kad uspijem probuditi iskru u učeniku ....sve ostalo izvrsno podnosim.
slazem se s dijanom.Samo što NITKO te prednosti nije prikazao kao ISKLJUČIVO vrtićke, samo što si ti to propustila vidjeti. Totalno ideš u ekstrem, i da, definitivno se izruguješ, podmećeš nešto što nitko nije rekao. Vrlo konstruktivno.ne izrugujem se svakoj pozitivnoj izjavi o vrticu, samo onima koje te pozitivnosti prikazuju kao iskljucivo vrticke, kao prednosti vrtica nad ostankom kod kuce. mala razlika
ne mozes mi doc s argumentom za vrtic s necim sto bi dijete iovako ionako naucilo, pogotovo takve banalnosti kao jedenje i pijenje...zato se smijem, ako smijem
a sto se tice ucenja vjestina u vrticu...
naravno da i djeca koja ne idu u vrtic svladaju obuvanje, oblacenje, samostalno jednje i sve ostalo sto treba.
Ali cinjenica je da se u kolektivu to nauci brze i lakse. Mozda to ne vrijedi za svu djecu, ali za ogromnu vecinu da. I roditelji su zbog toga u pravilu sretni.
I ja sam bila jako sretna kad su moja djeca (s kojima sam se prilicno mucila oko usvajanja tih vjestina), u vrticu to bez problema svladala.
Evo, jucer mi je kcer ponosno pokazivala kako je naucila stavljati ruku pred usta kad kihne/kaslje. Znaci, netko je drugi obavio taj posao, a nisam morala ja (i sigurno na brzi i laksi nacin). Zasto zbog toga ne bih bila zadovoljna?
a zakaj, kak si znala da ovuliram?ajde, bar leonisa i litala nisu u pms-u Smile
pa cu ja obje potpisati, jer sam isto blize ovulaciji, nego pms-u.
cure
X
kanga i marta, možete li nabrojati neke? Meni osobno su to bile u prvom redu bolesti, a sad je to dnevno spavanje koje moja kći odbija, što jedna teta prihvaća, a druga ne.
kanga i marta, možete li nabrojati neke od mana i nedostataka? Meni osobno su to bile u prvom redu bolesti, a sad je to dnevno spavanje koje moja kći odbija, što jedna teta prihvaća, a druga ne. I to je sve.
Mali bontončić pročitan 870 puta u tjedan dana. Koje još dijete želi čitat mali bontončić 870 putaslazem se s dijanom.Samo što NITKO te prednosti nije prikazao kao ISKLJUČIVO vrtićke, samo što si ti to propustila vidjeti. Totalno ideš u ekstrem, i da, definitivno se izruguješ, podmećeš nešto što nitko nije rekao. Vrlo konstruktivno.ne izrugujem se svakoj pozitivnoj izjavi o vrticu, samo onima koje te pozitivnosti prikazuju kao iskljucivo vrticke, kao prednosti vrtica nad ostankom kod kuce. mala razlika
ne mozes mi doc s argumentom za vrtic s necim sto bi dijete iovako ionako naucilo, pogotovo takve banalnosti kao jedenje i pijenje...zato se smijem, ako smijem
a sto se tice ucenja vjestina u vrticu...
naravno da i djeca koja ne idu u vrtic svladaju obuvanje, oblacenje, samostalno jednje i sve ostalo sto treba.
Ali cinjenica je da se u kolektivu to nauci brze i lakse. Mozda to ne vrijedi za svu djecu, ali za ogromnu vecinu da. I roditelji su zbog toga u pravilu sretni.
I ja sam bila jako sretna kad su moja djeca (s kojima sam se prilicno mucila oko usvajanja tih vjestina), u vrticu to bez problema svladala.
Evo, jucer mi je kcer ponosno pokazivala kako je naucila stavljati ruku pred usta kad kihne/kaslje. Znaci, netko je drugi obavio taj posao, a nisam morala ja (i sigurno na brzi i laksi nacin). Zasto zbog toga ne bih bila zadovoljna?
nego, ja se slažem, meni je vrtić apsolutno pozitivan i IAKO bi, da se stisnem jako, mogla djetetu priuštit dadilju...mislim da je vrtić bolja opcija.
Uostalom, šta svu tu djecu ne čeka škola?
to je bilo to? sad si me ubila u pojam.[Mali bontončić pročitan 870 puta u tjedan dana. Koje još dijete želi čitat mali bontončić 870 puta
kad jednom dodjes do skole, pocnes plakati za vrticem :/
Kud ode ova rasprava....a sve je pocelo zeljom jedne tete da joj se olaksaju muke oko polaska djeteta u vrtic.
Marpesia kako ide?
da se malo pojasnim...
naši prijatelji koji imaju djecu odgajaju ih slično kao i mi, svaka situacija u kojoj se oni nalaze kontrolirana je na način da mi svi potičemo djecu da budu defenzivna...posvade se oko igračke, a nas 5 uleti :daj igračku L, a frendica: daj igračku Marinu...blabla...
totalno neprirodno.
Pustit ih da sami rješavaju sukobe-zasad ne funkcionira jer ih mi želimo (nesvjesno) "smirit" i održat normalnu razinu komunikacije, tako da svaka smiruje svoje dijete
Uostalom, to je "birano" društvo-one koje smo MI djetetu izabrali. A ne koje si je izabrao sam i možda karakterno uopće ne odgovaraju našoj djeci. :/
Promatram o kome M najviše priča kad dodje iz vrtića, o dva dječaka koja su jako kul. Nisam znala da to postoji u tako maloj dobi, ali on im se divi jer pričaju o pištoljima, imaju velika auta i brzo voze guralicu
Ipak, njegov najbolji vrtićki frend, sličniji je Marinu, on si je sam odabrao dječaka s kojim se može složit i to mi je divno. Jer to nije dijete naših prijatelja, nego samo njegov frend.
Jako je vezan za svoju grupu, non stop o njima priča i zajedno su mu s tetama bitan faktor njegova mala života, jedva je čekao da završi godišnji da ih vidi, da se igraju. I to mi je isto divno. On ima malu "obitelj".
Tete su mu ok, jedna nježna, mlada i educirana, druga stara škola, al opet ne stroga, nekakav ok balans. Voli ih i priča o njima stalno.
Uči neke stvari koje znaju druga djeca, baš kao što azakaj kaže, jako je znatiželjan i brzo pokupi. Ima tu i stvari koje ne želim da zna, ali tako je to...pokupimo cvijeće, bacimo korov i dijete puno nečeg za što ja i mm, a ni teta čuvalica nebi imali vremena, volje...a možda ni znanja...
Sprema se za školu i boravak u njoj, koji njega nužno čeka, jer druge opcije nema. U vrtiću je +9h i njemu je to normalno, ne smeta mu sustav, ni činjenica da nije s nama, i jednog mu dana neće biti teško bit školarac.
Negativne strane vrtiića su sigurno BOLEŠTINE, to da, makar bi dijete dobilo sve to i da ga ja vodim po igraonicama i parkićima...
Negativna strana je i manjak kontrole ako si controlfreak, a teta nije pričljiva, onda kad je dijete premalo da sve ispriča...umireš od straha šta je radio, jeo, pio...
Negativna je strana ŠTA NIJE SA MNOM.Ali sa mnom ionako ne može biti.
Radije biram dvije dobre tete i hrpu ekipe nego tetu čuvalicu za koju NEMAM pojma kakva bi mogla bit i šta bi mogla radit s mojim djetetom.
Marin je u vrtiću sretan. To je uostalom JEDINO BITNO
ma prepotetna pretpostavka, ne čitaju oni to u vrtiću nego M mene i mm-a tjera da mu čitamo 6 puta dnevno Mali bontončić pa samo šeta okolo i govori "ruka se mora držat kad kašlješ" , "ne smije se puhati balone na slamčicu", " ne smije se mljackati"to je bilo to? sad si me ubila u pojam.[Mali bontončić pročitan 870 puta u tjedan dana. Koje još dijete želi čitat mali bontončić 870 puta
pa pretpostavljam da tako pila mozak drugoj djeci u vrtiću
krumpiric, jako lijep post!
hvala!
aha
super ti je ovaj dugacki post! bas mi je bilo drago to procitati.
uskochila mi zhabica
Mogu, ali, iskreno, nisam inspirirana za to (jasno mi je da se moji stavovi ne podudaraju s vecinom, i to mi je ok). Puno bih radije pricala o prednostima vrtica, kad bih ih doista i vidjela.
Ok! Već sam prilično pozitivna prema vrtiću. (dadilja još odrađuje, pa ću upis odraditi kad budem spremna, a sve sam spremnija, odgađam samo maximalno ovaj tjedan, usmjeno sam obavila dogovore)
Molim svakodnevno da dobijemo super tete.
Imam ok osjećaj. Ustvari, kao da sam tek sad nekako svjesna da ZAISTA nemam izbora, pa mi je time nekako olakšala odluka i onda znam da će uspjeti kad sam sigurnija u ono što radim.
Ustvari sam počela razmišljati o onome sto JJ kaže kako je ustvari dosta pogrešno za djecu što nikad ne nauče granice ako su stalno sa ljudima koji su tu SAMO ZA NJIH.A to se događa sa dadiljom, pa zatim kad smo mi doma, posvećujemo im se. Uvijek su u centru. A to baš i nije tako sjajno!
Navika i očekivanja su dosta tricky stvari... pa je možda bolje na vrijeme djetetu postaviti granice, tako da ono ne bude razočarano jer nije ni očekivalo (da ga netko drži na dlanu cijeeli dan, svaki daan.. zauvijek?!! kako se njemu vjerojatno čini).
Ma znam da je sve to ok... Za mlađe od 2g. ne, ali sad eto uvjerila sam nekako samu sebe da je to sve ok, a može biti i odlično ako nam se posreći sa tetama.
Više ne znam da li se zagnjurujem ili stvarno pozitiviram? Vi recite meni!
Krumpirić
Eto i ja se kao i Marpesia ohrabrujem! :D
Ja si više ne mogu priuštiti dadilju iz razloga što si ne mogu priuštiti iznenadni otkaz ili bolest ili nemogućnosti čuvanja jer u mojem poslu nema bolovanja, godišnjeg, bar ne plaćenog. Znači, ako radim - ima love, ako ne radim - nema love. Ako me vlastita mama uspjela zeznuti na način da 3 mjeseca nisam uspjela raditi kako treba i stvaaarno smo zaglibili u minus... da li mogu nešto više očekivati od nepoznate osobe?
I da... ja želim da on bude u društvu sa djecom, neka dalje razvijaju svoj magični svijet. Ma koliko sustav i tete bili kruti (a možda i nisu tako, tko zna), tamo su djeca koja će razbiti tu krutost ili je bar nadomjestiti.
Kad vidim nesavršenosti tete čuvalice (ili bake) i gledam kako je to JEDINO što cijeli dan upija, moram priznati da i nisam presretna! Ne postoji savršena osoba.. (vjerojatno se ni sama sebi ne bi svidjela) i zato je upravo ok upravo ovako.
zapravo mi izgleda lošije naslijediti NEČIJE STRAHOVE, nego slijediti sustav. Naravno, pod uvjetom da ne vrišti 20 dana pri svakom ulasku u vrtić. A nekako znam da tako neće biti.
Mi ga upisujemo u privatni vrtić. 2 su tete na 25 djece (a možda se i ne oformi tolika grupa). Jel to ok? Slijedeći tjedan krećemo. Imam tremu, ali nemam grižnju savjesti niti neke bad osjećaje. Biti će super! :D
Meni je ovo bio glavni pokretač "za" vrtić.
eto, ja bih npr. voljela da moje dijete nikad ne prestane vjerovati da ce ga netko drzati na dlanu cijeli dan i zauvijek
Pa tu vjeru (u držanje na dlanu) i mogu zadržati!! Ako se uz tu vjeru nekako ispreplela praksa poštivanja granica drugog bića (i roditelja), to je onda odlično!
Ali kužim što Marpesia misli. Jer je mojoj djevojčici bilo dosta teško suočiti se sa svojim nekraljevskim podrijetlom koje joj je osvješteno u školi.
[quote="Kanga"]mojega vrtić nije spriječio da prestane u to vjerovati. i s takvim očekivanjima je i krenuo u vrtić. i očekivao je da tete, kao i mi, odgovore na svaku njegovu potrebu i želju.
eto, ja bih npr. voljela da moje dijete nikad ne prestane vjerovati da ce ga netko drzati na dlanu cijeli dan i zauvijek
a svoje potrebe i želje je, naravno, prilagodio situaciji. kao što ih i kod kuće prilagođava.
gle, moje dijete zna da ću ga JA uvijek držati na dlanu...i da će to UVIJEK ostat isto, samo će se smanjivat njegova potreba.
Činjenica je da će se smanjivat-htjela ja to ili ne-jer će jednom on nekog drugog morat držati na dlanu. A ja mu ne želim odmoći u postajanju sposoban za tako nešto.
Potpis, Cvijeta.
Svoju djecu prestajem držati na dlanu onog trenutka kad ih skinem sa sise
traume kao takve su vrlo zanimljive, jer su utvrdili da nisu dogadjaji ti koji oblikuju traumu vec interpretacija istih.
znaci - ako mama ima film u glavi da ce dijete imati teske dozivotne traume od vrtica, onda ce ih sa 100% sigurnoscu i imati.
Flower
flower i cvijeta X
Anita - već sam napisala, jedino čega sam se bojala u vrtiću su bolesti, sve ostalo, ako su tete ok, je manje strašno...
potpuno se slazem s prvom recenicom, pogotovo kad je u pitanju odrasla osoba. sto se tice, druge :/ . dozvoljavas li da dijete ima svoj film u glavi, neovisan od onoga koji ima mama? znam da mama igra jako bitnu ulogu u formiranju djetetovih interpretacija, ali ovo mi se ipak cini previse smiona izjava.
btw, malo mi je tuzno sto komuniciramo u terminima "teskih dozivotnih trauma". pa, grom i pakao, valjda ipak racunamo na malo vise standarde kad se radi o zivotima nase djece!
Slažem se sa Kangom.potpuno se slazem s prvom recenicom, pogotovo kad je u pitanju odrasla osoba. sto se tice, druge :/ . dozvoljavas li da dijete ima svoj film u glavi, neovisan od onoga koji ima mama? znam da mama igra jako bitnu ulogu u formiranju djetetovih interpretacija, ali ovo mi se ipak cini previse smiona izjava.
pitanje je što su viši standardi i zašto smatraš da vrtić to nije?
kanga, naravno da dozvoljavam da dijete ima svoj film. no tesko je da ce moci stvoriti svoj dozivljaj ako od pocetka njegovo najmilije bice i bice kojem najvise vjeruje salje signale da je tamo (u vrticu) nesto prestrasno. pogotovo dijete od 20 i nesto mj.
Ja nekako ne mislim, čak i da vjerujem da vrtić donosi teške traume, da će ih dijete 100% imati. Ipak je ono biće za sebe. (naravno, ako mu svjesno ne prenosimo svoje strahove, ali to mi je pak bolesno).
Što se tiče trauma, i "viših" standarda koje očekujemo za djecu, pa i ne komuniciramo u terminima "teških trauma". Ne znam da li i traumčica, možda će i dijete koje je s našeg gledišta sasvim lijepo prihvatilo vrtić, za deset godina nama reći da je bilo nesretno u vrtiću. Što će biti, tko to može znati, ali treba gledati ono što nam pokazuje i kako reagira sada i na temelju tih povratnih informacija i naših mogućnosti odlučiti kamo ćemo s djetetom. (da'l dadilja, mi kod kuće ili vrtić)
ajme zbrljanog li posta.
oprosti flower, nadam se da ovo nece zvucati grubo (ako hoce, ispricavam se unaprijed, nemam vremena uoblicavati recenice u nvc). ovaj komentar zaista dozivljavam kao floskulu koju vrticko osoblje prodaje roditeljima kada ne moze rijesiti problem koji se osjeca odgovornim rijesiti (taj je problem mozda objektivno i nerjesiv, ali valjda je veci bed to konstatirati, nego okriviti roditelje). iz onoga sto si napisala, zakljucujem da smo si svi mi cija djeca imaju problema s prihvacanjem vrtica zapravo sami za to krivi, ako ne zbog svjesnih, onda zbog nesvjesnih signala koje odasiljemo. ja trenutno odasiljem iste signale prema dvoje svoje djece (koji su u istoj vrtickoj skupini), ali, zanimljivo, jedno od njih nema problema s odlaskom u vrtic, dok je drugom u glavi sasvim drugaciji film. i, na zalost, van pameti mi je izjava da je njegova reakcija "samo predstava za mene"
i da, zaista bih voljela vidjeti nemajku koja ostavlja svoje dijete na mjestu koje smatra "prestrasnim". zvuci cak malo uvredljivo. mislim da ima roditelja koji smatraju da vrtic nije idaelan nacin brige za svako dijete (tu sam), ali to je daleko od toga da ga smatram neprihvatljivim rjesenjem u danoj situaciji i prestrasnim mjestom (da je tako, onda dijete tamo ne bih vodila, pod bilo koju cijenu). stvari nikad nisu tako crno-bijele kako si ih oslikala (tj. kako sam te ja shvatila), zivot je skup optimalnih kompromisa koje zrelo i svjesno prihvacamo.
nisam htjela reci da vrtic nije "visi standard" nego da mi je degradirajuce pricati o tako negativnim stvarima kao sto su "dozivotne traume" . pretpostavimo da ce rijetko koje dijete imati tako ozbiljne posljedice. zar nam svejedno ne bi trebalo biti bitno da stvari poboljsavamo u korist i malih prednosti ovog ili onog nacina zbrinjavanja djeteta?
voljela bih da rasprava ide u smjeru - sto pozitivno vrtic pruza u odnosu na druge opcije. tvoj je post bio dosta konstruktivan u tom pogledu, ali treba imati na umu da su djeca razlicita i da ono sto tvom djetetu odgovara u jednom stadiju zivota, ne mora u istom stadiju odgovarati i drugom djetetu. moji su npr. asocijalci. zapravo, jako se vole druziti, ali u neformalnim skupinama (obiteljskom okruzenju). i jos uvijek puno im je draze provoditi vrijeme s nekim odraslim nego s vrsnjacima. najstariji je napunio 7 godina kad je proplivao u vrticu. sve ono prije bilo je nepotrebno lomljenje, to mi je sad potpuno jasno. da dijete s veseljem odlazi u vrtic od dana 1, da, to mi je recimo dovoljno visok standard.
svakako to uce s bracama i sestrama, mi ih nemamo.a to sve ne bi naucili da se igraju u parku, u dvoristu, sa susjedima, bracom i sestrama?
mislim da bi i u dvoristu to prilicno naucili, mi dvoriste nemamo.
sa susjedima je vec druga prica, a igre u parku potpuno treca.
ovo ljeto sam povela desetogodisnju necakinju na more. osim sto sam to ucinila iz malo sebicnih razloga
najradije bih necakinju uzela iz skole (sta ce joj ionako) i zaposlila je kao dadilju.
Za početak uče se životu bez roditelja.Prvi dodir sa nekakvom samostalnošću,prvi tragovi odgoja,sve što kući nije pod moraš,u vrtiću je.Nekome je to možda okrutno,ja smatram da nije nego da je odličan uvod u svijet samostalnosti.I uz sve to,djeca u vrtiću ništa ne rade sa osjećajem prisile.Rade to zato što rade i ostali i uči se nekakvom ponašanju van zidova svoje kuće.Nije isto imaju li kući braću ili sestre,ogromna je razlika u odnosima s vršnjacima nego sa "svojima".Uče se poštivanju autoriteta (teta,kasnije će to biti učiteljica u školi), uče se različitostima promatrajući drugu djecu sa drugačijim navikama...mogla bih nabrojati tisuću pozitivnih stvari u vezi vrtića.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom