Negativne trajne posljedice vrtića - ???

[Felix]

mc, zar cemo ici toliko daleko da pricamo o abortusu?

dziz, felix. ne, mislila sam na apstinenciju. ono, malo uključit mozak prije nego što se krene na pravljenje (željene) djece. il je to toliko užasna pomisao ?!

ab je jednako logican zakljucak kao i apstinencija. sto ako se dijete desi, a nemas financija za odgoj? po onome sto si rekla najbolje da se ni ne rodi, citiram tvoj post: al ne moraju biti rođena. ako se nema uslova za život...

topic jest poceo s negativistickim stavovima o vrticu, ali se pretvorio u stosta, a medju ostalim i izrazavanje negativistickih stavova o alternativama vrticu

dva negativistička misljenja o alternativnim vrtićima ne mogu se bas smatrati skretanjem s teme. i zašto su ta dva misljenja tako strašna ?! pa ionako pričamo o negativnim stranama vrtića ?! il se samo negativno smije pričati o državnim vrtićima a waldorfska su sveta ?!

nisam mislila na alternativne vrtice nego na cuvalice, bake, mame koje su doma i sl.

slazem se da je rasprava krenula nespretnim tokom. ali dobro, necu se vise javljati jer idem na put, a i priznajem da me iskustvo s jaslicama nije pretjerano odusevilo za vrtic koji nas tek ceka (i u koji ce ici) pa sam mozda presubjektivna. u svakom slucaju bolje da prepustim palicu iskusnijima od sebe.

mc vidim da imas vremena, da te podsjetim da ima jos rasprava koje cekaju na tebe

[seni]

napisala sam veliki post, ali ga je pojelo

ako stignem ponovit cu ga.

ali jedno globalno pitanje?

zasto ove rasprave uvijek moraju piti crno bijele kao kod petparackih romana?

zasto ljudi svoje izbore moraju dici na nivo opcevrijedecih zakona, da li su tako nesigurni u svoje izbore?

zasto ljudi koji vrtice smatraju petim jahacem apokalipse, svoju djecu salju tamo?

i na kraju, felix mislim da na pitanje
"ili smatrate da je vrtic jedino ispravno rjesenje za svu djecu stariju od 3 ili 4 godine?" nema odgovora.

kvake je u "svi" !!!

ja osobno upce ne razumjem ove postavke pro i kontra.

svako dijete je individua i svaka obitelj i situacija je individualna.

seni, upravo zato sam i postavila pitanje. jer mi se cini da su se oni pro vrtica postavili crno-bijelo i zanimalo me da se izjasne, da li zaista smatraju da je situacija takva: aut vrtic aut nihil - iz pojedinih postova zaista stjecem takav dojam.

razumijem
posto ja ne spadam ni u pro ni u contra, a i poslovicno spadam u onu skupinu ljudi kojim se na "sve i svaki" dize kosica na glavi ne mogu ti nista pametno odgovoriti.

sigurno ne mislim da svako dijete mora ili ne mora ici u vrtic, jaslice ili skolu, da bi bilo sretno i ispunjeno.
isto tako ne smatram da mora biti doma sa mamom do x-te godine da bi bilo sretno i ispunjeno. (opcenito ne dijelim taj strah od svih drugih ljudi i "drugoga" u odnosu na svoje dijete)
sve to ovisi i o situaciji, djetetu, roditeljima, zeljama, mogucnostima...i slicno.

ono sto je meni zao u ovoj raspravi (a ovo je vec n-ta otkad sam ja na forumu), je to da se sva ta energija ne utrosi u poboljsanje stanja.
sigurno nije jednako da li na tetu dolaze 4 ili 20 djece.

dakle kao sto netko rece vrtic je tvorevina novog doba, koja pokusava odgovoriti (manje ili vise dobro ili lose, kako tko zeli) na izazove novog drustva.
kao sto nam je proslo bijenale u veneciji lijepo pokazalo, danas se prvi put u povijesti nalazimo u situaciji da vise od pola stanovnistva zemlje zivi u gradovima.
dakle ona opcija "cijelo selo podize dijete" je za puno ljudi danas nemoguca. pa se ta varijanta treba reintepretirati, reciklirati...itd

ja npr. nisam isla u vrtic i u svom malom gradicu sam se igrala ispred kuce sa drugom djecom, a roditelji su svako malo provirivali s prozora.
danas moje dijete zivi u centru velikog grada, gdje je to da se ona igra ispred kuce naprosto u svakom pogledu nemoguce.
dakle trazili smo druge nacine. i nasli.

ja razumijm da ljudi o toj temi imaju razna misljenja i razna iskustva. nase iskustvo (kombinacija vrtica, bake, bejbisiterice, nas, koja se mijenjala kako je i. rasla) je pozitivno.
medutim, postujem to da neki ljudi sve te institucije smatraju losim. i ne pada mi na pamet njih u nesto drugo uvjeravati. imaju svoj zivot da ga zive kako mogu, zele i vjeruju.

osobno, generaliziranje o institucijama kao losem izboru ne dijelim.
takode mislim da odabir i vrsta skrbi, o djeci bilo ona kucna i ili van kuce zaista treba biti odabran uvazavajuci karakter djeteta, situaciju roditelja, mogucnosti koje su na raspolaganji...itd
i naravno neki su vrtici bolji, neki losiji. a najbolji nacin da ih sto vise ucinimo boljima je da se angaziramo (isto kao sto je roda napravila za dojenje ili porode)

za ilustraciju u becu postoji:
montessori, waldorfski i drugi "alternativni" vrtici, kao npr sumski gdje su svaki dan u sumi
"klasicni" sa raznim vrstama pedagogija, filozofija, s razlicitim ponudama, bilingualni, "umjetnicki", vegetarijanski, sa bio prehranom, sa malim grupama (5 djece), sa vecim grupama (12-20 djece)....
radno vrijeme razlicito....recimo popodnevni vrtici za slobodnjake i umjetnike koji su ujutro z djecom, a popodne trebaju pomoc.
vrtici u sklopu tehnickog fakulteta i umjetnicke akademije za zaposlene i studente vrlo fleksibilne u svakom pogledu...
vrtice u kojima roditelji aktivno sudjeluju par puta tjedno..

grupe koje su osnovali roditelji i sami nasli osobe od povjerenja, pa se roditelji izmjenjuju sa osobljem na razne nacine... recimo kuhaju ili ovisno o svojim afinitetima crtaju, istrazuju ili slicno sa djecom, pa recimo svaki roditelj/ili par roditelja je jednom tjedno pola dana ili jedan dan na "zadatku"...

postoje tagesmutter - mame koje uz svoju djecu uzimaju jos par djece kod sebe doma.
laihome -"posudene" bake bez unucadi koje onda par sati dnevno idu nekom djetetu kuci

pa neki ljudi sami osnuju vrtic ili skolu (1-4 razred) kao npr. moji kolege s posla
neki ljudi imaju fleksibilne poslove pa se mama i tata iskombiniraju sa malo vrtica ili bake ili neceg treceg
pa onda varijane teta cuvalica
pa varijante koje kombiniraju neke od gore navedenih varijanti.
pa naravno oni koji ostaju kuci s djecom

naravno nije sve tako idealno.. jer sva ta ponuda nije u svim djelovima grada ista, niti svatko raspolaze istim financijama, niti prekrasnih vrtica s malim grupama, divnim tetame, zelenilom, vrtom, itd ima dovoljno.

ovo je bila samo ilustracija kako se stvari mogu postaviti "sareno" a ne crno bijelo, naravno za one koji trebaju i zele skrb za djecu izvan svoje kuce, ili u svojoj kuci ali od drugih osoba.
oni koji to ne zele, imaju izbor, koji nikada nitko nije stavio u pitanje, da ostaju doma sa djecom do godina koje se uklapaju u njihov svjetonazor.

[seni]

Vecina zena si ne moze priustit tetu cuvalicu ili dat otkaz i ostat doma.
Svidjao im se vrtic ili ne, svidjao se djeci ili ne - oni moraju ic.

to je isto tako tocno. to je svijet u kojem zivimo, nesvrsen, ponekad jako nepravedan i tezak, ali jedini koji imamo.
puno stvari radimo jer smo prisiljeni na to ili bar mislimo da smo prisiljeni.

[seni]

Seni, ovo me zanima.

na germanskom podrucju u kojem vlada mit "rabenmutter" dakle sve majke koje rade, a djeca su u institucijama, sve studije (i one dane u izradu od strane konzervativnih bavarskih, njemackih institucija, kojima je jako u interesu da nadu znanstvene dokaze o stetnosti vrtica) nisu uspjele pokaazati stetnost vrtica. niti da pohadanje vrtica daje neke komparativne prednosti

Imas neki link?

I kako to - djeca su u Njemackoj u institucijama?
Koliko ja znam - a mozda krivo znam - tamo nema jaslica tj. vrtica (Kindergarten) za mladje od cca 3 godine, nego je organizirano cuvanje u stanovima, do maksimalno petero djece po dadilji.
Drzava/grad to organizira, nadgleda i placa.
Ne?
(znam da je malo off, ali zanima me)

nemam linkove, ali mozes pogledato online "der spiegel" ako imaju i ako vladas njemackim. bilo je pred ljeto u jednom izdanju jedno 12-tak stranica o zadnjim istrazivanjima o stetnosti-nestetnosti vrtica. proguglaj malo i "die zeit" ili "geo". oni u takvim clancima imaju linkove na istrazivanje, fakultete ili institute koji su ih provodili.

za njemacku ti ne mogu tocno reci kakve jaslice i vrtice imaju, osim da ih imaju malo i da je to stalno ideoloski spor izmedu razlicitih partija.
pred godinu dana je veliku prasinu digla ministrica ursula von der leyen, inace pripadnica konzervativne partije i sedmorostruka mama koja se je zalozila za povecanje broja vrtica i jaslica.
germansko podrucje (austrija i njemacka) odlikuje stalna tenzija ideoloske prirode izmedu ideje institucionalne skrbi i mama koje ostaju kuci. (neki tvrde da to vuce korjene od luteranstva i pestalozzieve pedagogije)
tako tu postoji pojam "rabenmutter" pogrdne prirode, koji insinuira da mame (tate se tu naravno ne spominju, tako da sve rasprave o uskladenju familije i posla, se svode na to kako ce zena uskladiti dijete, posao i sebe ) koje rade, a nisu kuci, cine veliku stetu svojoj djeci. to se je zadnjih godina (u austriji, za njemacku ne znam) nesto olabavilo, ali je jos prisutno.

u tom smislu su napravljene brojne studije i u austriji i njemackoj u utjecaju vrtica na djecu. s rezultatom koji sam vec napisala.

ne znam za podatak da je ta skrb u njemackoj placena od drzave, kako navodis.
za njemacku ne znam, ali u austriji se vrtici placaju. i nisu nimalo jeftini. tocno receno do odredene granice zarade placa grad ili drzava, poslije je aliquote, te nakon odredene granice koja nije visoka, sve placaju roditelji.

[meda]

zapravo je ovaj topik mogao biti skroz kratak - na pitanje da li vrtic moze ostaviti trajne posljedice - odgovor je - mozda

ja bi rekla do 4. godine mozda nece, sa 4+ mozda hoce

potpis: ekstremistica

[Kanga]

Onaj dio o morati/ne morati...npr u vrtiću oni moraju skupiti igračke.Kući isto moraju ali neće.

Kad tako postavis stvari, jasna mi je prednost koju vidis u vrticu. Moja djeca pospremaju igracke kod kuce i rade niz drugih stvari koje osiguravaju harmonican zivot u zajednici.

Takvu vrstu motivacije kakvu ima u vrticu, doma ne mozes osigurati

Hmm... sad si mi dala za misliti... Mozda je problem bas u meni - mozda kod kuce osiguravam previse dobru motivaciju :? . Ako malo poradim na tome, mozda i moji konacno zavole vrtic :D

, nema stajanja u kutu i tako dalje.

na papiru nema, u praksi kako gdje

ali je veza skroz jasna i pravocrtna ako je mama u negativi prem vrticu/jaslicama. neovisno o uvjetima i ostalom..

citala sam iskustva roditelja koji su ocajavali sto im dijete ZELI ici u vrtic (ili u skolu u zemljama u kojima to nije obaveza), pa imam razloga vjerovati da ni ta veza nije tako jednoznacana.

i nemoj mi nikad reci da prodajem jeftine fore roditeljima, to je vrlo uvredljivo.

ne pada mi na pamet takvo nesto. procitaj ponovo moj post (i molim te, nemoj mi stavljati neizgovorene rijeci u usta). nigdje nisam napisala da TI prodajes jeftine fore roditeljima, kako bih i mogla - niti te poznajem, niti ti profesija pise u potpisu. zao mi je sto si to tako protumacila.

[Marpesia]

Uh, trebalo mi je dosta da vas isčitam.

Ja bih htjela naglasiti da moj pogled (u prvom postu) nije bio negativno orjentiran prema vrtiću, nego prema TEŽOJ ADAPTACIJI i utjecaju iste na dijete. To je ono što me muči.

Isto tako, htjela sam govoriti samo negativno, tako da mi se javi više onih koji će govoriti samo pozitivno, jer je to ono što mi zapravo treba.

[krumpiric]

Uh, trebalo mi je dosta da vas isčitam.

Ja bih htjela naglasiti da moj pogled (u prvom postu) nije bio negativno orjentiran prema vrtiću, nego prema TEŽOJ ADAPTACIJI i utjecaju iste na dijete. To je ono što me muči.

Isto tako, htjela sam govoriti samo negativno, tako da mi se javi više onih koji će govoriti samo pozitivno, jer je to ono što mi zapravo treba.

Pa moj Marin se jako teško adaptirao, teta je bila uvjerena da je to zbog dojenja, ja sam uvjerena da je zbog činjenice da je do kretanja u jaslice bio 24/7 sa mnom.
Svejedno, on, kao šta sam napisala, obožava vrtić.

[Marpesia]

Kako da pravilno procjenim radi li se o adaptaciji koja je preteška ili koja je proces koji će završiti ok?

Kakav je tvoj stav inače prema cry-out metodi, jer zapravo se o tome ovdje radi. Meni je ostaviti teško adaptirano dijete u vrtiću poput ostavljanja da plače u krevetiću. Tako da bi se mogle i po tome raspodijeliti.

[krumpiric]

Kad tako postavis stvari, jasna mi je prednost koju vidis u vrticu. Moja djeca pospremaju igracke kod kuce i rade niz drugih stvari koje osiguravaju harmonican zivot u zajednici.

moj ne sprema. Tj. sprema kad je potaknut i raspoložen.

Hmm... sad si mi dala za misliti... Mozda je problem bas u meni - mozda kod kuce osiguravam previse dobru motivaciju :? . Ako malo poradim na tome, mozda i moji konacno zavole vrtic :D

nije uopće smješno, ti ne možeš bit jednaka motivacija ko hrpa vršnjaka koja nešto radi.

, nema stajanja u kutu i tako dalje.

na papiru nema, u praksi kako gdje

ma di to ima stajanja u kutu, molim lijepo??!??!?!?

[flower]

kanga, citam i opet tako shvacam osobno... no, valjda mi je tako, prihvacam da je do mene.

[piruli]

Najviše se bojim suza, tuge, boli i zaključaka u njegovoj maloj glavici pri tome. I ako se privikne, što se moralo dogoditi u njemu da se to dogodi? Je li odustao od traženja ljubavi? Od mišljenja da je zaslužuje uvijek? Da li se "pomirio" sa time da ne može dobiti što hoće (i što je najgore TREBA!) i kako će to djelovati na njegovo samopoštovanje i pouzdanje tijekom života?
...................
Draga mama, zar ne misliš da ljubav postoji samo u svom domu..ljubavi ima i u vrtiću i to raznolike..na što se djete uči..priprema za život, da gradi svoj karakter,fleksibilnost i inteligenciju uz pomoć takve,izazovne okoline. Nemojte radit medvjeđu uslugu djetetu pa da mu uskraćujete izazove i samim time osiromašujete. Svi mi volimo svoju djecu ali ono mora spoznati da ga voli i netko drugi,,prijatelji u vrtiću,tete...što ga oplemenjuje.

[Zorana]

Here we go again Jos cemo doci do toga da djeca bez vrtica ne bi izasla na svjetlo dana.

[Marpesia]

Prolazila sam danas pored jednog vrtića i malo se zadržala sa strane i promatrala. Bili su vani, djeca od 1,5-3g moje slobodne procjene. Tete su apsolutno nezainteresirano komunicirale međusobno, kao da ne čuju dijete koje im se privija uz nogu i plače i još 2 mališana ne pretjerano zadovoljna u blizini. Ostali su bili ok. Zar je bio problem spustiti se malo i popričati sa tužnijom dječicom? Da li se to ubraja u opis posla tetama u vrtiću?

O kojoj ljubavi tu mi pričamo?

Ok, ok.... to nije naš vrtić, možda će u našem vrtiću raditi zainteresirane, vesele osobe koje znaju voljeti svoj posao i djecu. JA se još uvijek nadam.

[flower]

davanje djeteta na skrb nekom drugom uvijek je kompromis i izmedju savrsene njege i brige i totalnog odsustva iste je vrlo veliko podrucje u kojem se moras naci onog trenutka kad pristanes da o tvom djetetu netko drugi vodi brigu.

[krumpiric]

ja sam jednom prolazila kafićem u king crossu sama, ujutro, teta čuvalica dječaka moje poznanice je bila s dječakom u kolicima i frendicom. Njih dvije su blebletale i pušile ko lude, on je plakao u kolicima uz totalni ignore.



Sve je u životu jako relativno. Nije vrtić raj na zemlji. Naravno.

[štrigica]

naš vrtić je ok... skoro pa super, ali ipak nije toliko dobar... ne zbog teta nego zbog prostora u kojem je smješten... tete su iako im je zaista teško raditi i bilo je situacija ...
u globalu, mislim da je djeci bolje sa drugom djecom nego sa bakom... treba im društvo za igru i- svaka ptica svome jatu leti...
ipak ako B ne želi ići u vrtić on zatraži GO (kad se želi naspavati npr. ) i ja mu ga dozvolim ako ga baka može čuvati....

[seni]

Prolazila sam danas pored jednog vrtića i malo se zadržala sa strane i promatrala. Bili su vani, djeca od 1,5-3g moje slobodne procjene. Tete su apsolutno nezainteresirano komunicirale međusobno, kao da ne čuju dijete koje im se privija uz nogu i plače i još 2 mališana ne pretjerano zadovoljna u blizini. Ostali su bili ok. Zar je bio problem spustiti se malo i popričati sa tužnijom dječicom? Da li se to ubraja u opis posla tetama u vrtiću?

O kojoj ljubavi tu mi pričamo?

Ok, ok.... to nije naš vrtić, možda će u našem vrtiću raditi zainteresirane, vesele osobe koje znaju voljeti svoj posao i djecu. JA se još uvijek nadam.

marpesia, ako smjem biti tako slobodna, dala bih ti jedan osoban savjet.
dakle, ne sto ja o vrticima mislim opcenito (a i napisala sam vec)

sve ovo sto mi pisemo o nasim iskustvima su nasa iskustva i nasa misljenja.

medutim ti imas realnu situaciju, da ne kazem problem i njega trebas/trebate rjesiti.
plakati, kukati i vrtiti se u krug, mada vjerojatno oslobada grc u trbuhu i na neki nacin pomaze, problem rjesiti nece.

dakle ili
1. a ko je vrtic u tvojim ocima uzasavajuca i prestrasna varijanta, onda bi mozda bilo dobro jos jednom proci sve mogucnosti, zatraziti pomoc obitelji ili slicno, kako bi se moglo proci i bez vrtica. ponekad se dogodi, ako upremo svu snagu, da se otvore i neka nenadana vrata.

2. ako vrtic mora biti, onda bi trebalo razmisljati kako tu strategiju provesti na najbolji moguci nacin, dakle koncentrirati se na to da pokusas "smanjiti" svoj negativan stav prema vrticu (tu se slazem sa flower da to vecina djece jako osjeca i to im odmaze).
korisno je i trazenje onoga vrtica/tete koji je najblizi tvom poimanju odnosa sa djecom.
nisam sigurna da li sam dobro shvatila, da li dvoje starije djece idu u vrtic? to bi za najmlade dijete vjerojatno bilo olaksavajuce, ako bi islo u istu grupu sa bracom ili sekom.
+ sve ostalo sto vodi prema rjesavanju.
drzim ti fige.

[tanja_b]

Prolazila sam danas pored jednog vrtića i malo se zadržala sa strane i promatrala. Bili su vani, djeca od 1,5-3g moje slobodne procjene. Tete su apsolutno nezainteresirano komunicirale međusobno, kao da ne čuju dijete koje im se privija uz nogu i plače i još 2 mališana ne pretjerano zadovoljna u blizini. Ostali su bili ok. Zar je bio problem spustiti se malo i popričati sa tužnijom dječicom? Da li se to ubraja u opis posla tetama u vrtiću?

O kojoj ljubavi tu mi pričamo?

Da te utješim, ispričat ću ti suprotan primjer: jučer, kad sam došla po Andreja u vrtić, teta mi je ispričala kako je bio nešto tužan kad se probudio i kako se nije htio obući, pa ga je onda uzela u krilo i malo s njim popričala i kako je sad sve ok.
I još je dodala: svima njima ponekad treba samo malo pažnje i onda sve bude u redu.

[piruli]

sudim po sebi...kod mene nema ignore kad radim u vrtiću..nema tračanja s kolegicama kad sam s djecom

[blazena]

Seni, vrlo koristan post.

Marpesia, za primjer koji si navela - tesko je suditi onako izdaleka...
Moje dijete ponekad place na javnom mjestu jer mu necu kupiti 3 sladoled tog dana, a ja sjedim kraj njega i pravim se da nije moj

Ako ti moze pomoci - tvoje dijete je skoro 2,5 godine, a ne godinu dana.
Po njegovoj dobi pretpostavljam - dijete koje zna reci sto hoce i nece, mozda vise ni nema pelene. Mozda ti vec i zna ispricati kako mu je prosao dan.

I druga stvar - ako vrtic mora bit, mora. Prestani se muciti.
Jednostavno tako - prestani. Kad god se uhvatis da gledas negativne stvari, pocni razmisljati o necem drugom ili se uhvati ribanja kupaone (meni pomaze )

Na stranu to vjerujes li da u vrticu ima ljubavi ili ne - sigurno znas da je kod kuce ima. Da ga volis ti, braca/sestre, tata, baka, teta... koga god vec ima.
A vi ste, naposlijetku, najvazniji.
I ne zaboravi da imas izbora, u svakom trenutku.
Razgovaraj s tetom ako ti nesto zasmeta, pokazi interes, pohvali ih za nesto dobro.
Mozda tvoje dijete bude od onih koji se lako adaptiraju.
A ako ne - o tom ces misliti sutra

[cvijeta73]

Mozda tvoje dijete bude od onih koji se lako adaptiraju.
A ako ne - o tom ces misliti sutra

a možda bude od onih, kao npr. moj juraj, kojemu tete nisu bile nikakav faktor u životu (isto je s 2,5 krenuo u vrtić) - nije ih fermao 2% osim kad su mu trebale u nečemu pomoći.
on je izrazito mazno dijete - maženje mu je totalna potreba još i sad (a ne kao njegovoj sestri ), tete su ga jako voljele, ali su mi uvijek govorile kako se ne voli maziti.
a on, na svaki njihov pokušaj grljenja, ovako
jednom mi je, još je bio mali, rekao "a šta ću se s njima grliti, za grljenje su mama, tata, iva (moja sestra), baka i nona. i nitko drugi."

[piruli]

kad kažeš da mu tete nisu bile nikakav faktor u životu s tim baš i ne širiš povjerenje i ljubav..možda mu nije potrebno maženje u vrtiću ali odgojiteljica mu sigurno pruža ono što mu je potrebno..zato je ovakav podcjenjivački stav nepotreban

[sne]

Pravila nema, svako dijete je osoba za sebe, i svaki vrtić je priča za sebe.

O razlici među djecom se već pisalo .....

Naš je vrtić lijepo, svijetlo mjesto. Meni je i to bilo važno, moj dojam kada prvi put uđem tamo. Volim velike prostore, svijetle prostore, prozračene prostore, sretne prostore (arhitekt sam po struci, ima neke veze). Na prvi pogled, meni je u našem vrtiću bilo ugodno za boraviti. Puno dječjih crteža okolo. Čula se muzika iz jedne sobe. Onda je teta jasličare srednje dobi (cca 2godine) izvela u prostrani centralni hodnik, da se izjure prije ručka (vani je padala kiša), pa je iznjela strunjaču i svi su stali u kolonu i radili kolut naprijed !!!! Ja sam se oduševila. Deca su izgledala zainteresirano, zaigrano, sretno.
Moje zlato voli takve ludorije. Sjetila sam se moje mame, hoće čuvati Lenu, njena je, voli je sigurno neizmjerno, ali ...... kako će ona raditi kolut naprijed sa njom. Ako neka teta čuvalica to i radi, mislim da nije zabavno ako nema barem još nekoliko djece.

I teta u vratiću kreira sliku vrtića. Puno ovisi o njoj, o njenoj toplini, osmjehu, dodiru, o njenoj želji da svako dijete posmatra pojedinačno, kao malu cjelovitu ličnost koja ima samo svoje osobne potrebe.
Ove godine, moj je dojam da imamo i ovakve tete.

Ja volim svoj posao, ali bih ga ostavila bez ikakve dileme da mislim da dijete treba biti stalno sa mnom. Skupa smo u drugoj polovici dana, i cijelu noć, željela bih da shvati, da spozna da postoji još nešto drugo na svijetu, a da ću ja biti tu uvijek za nju. A negdje u dubini trbuha osjećam da vrtić bolje rješenje od tete čuvalice, mjesto gdje ona može vidjeti, doživjeti i promatrati drugu djecu, a ne biti ponovo sa starijom osobom jedan na jedan.

Financijski je bolje kada radim, ali ne bi bili gladni i da ne radim, ukoliko ustanovim da mi je dijete u vrtiću nesretno. Ali mislim da nije.

I strašno sam ponosna na stvari koje je sama naučila u vrtiću, jer to je naučila tako što je promatrala druge i ponovila ono što misli da treba, bez obzira da li je to jahanje konjića, ili samostalno jedenje kašice, ili navlašenje/svlačenje šlapica. Naravno da bi sve to naučila i doma, ali uz moj poticaj i upute, ovako ona sama odluči što želi probati napraviti i nastavi to primjenjivati kada treba.

Mislim da sve mame čija djeca idu u vrtić razumiju o čemu govorim.
Bez uvrede, mislim da mame čija djeca ne idu u vrtić ne mogu razumjeti.

Ja volim njen vrtić. Gledam osluškujem dišem sa njom, mislim da i ona voli svoj vrtić.
Imamo mogućnosti za neku drugu opciju, naš izbor je vrtić.

Ali to tako funkcionira za moje dijete, to odgovara njenom senzibilitetu.

Pozdrav svima

[cvijeta73]

kad kažeš da mu tete nisu bile nikakav faktor u životu s tim baš i ne širiš povjerenje i ljubav..možda mu nije potrebno maženje u vrtiću ali odgojiteljica mu sigurno pruža ono što mu je potrebno..zato je ovakav podcjenjivački stav nepotreban

krivo si protumačila moj post. ton koji se ne vidi, a s kojim sam ga pisala je bio više onako poluduhovit.

ono što sam htjela reći je da nije utjehu tražio u tetama. nije imao neku povezanost s njima, iako mu je jedna bila jako, jako draga.

vezao se više uz djecu, ne uz tete.

[piruli]

shvatila sam što govoriš. Ovo sam imala potrebu iskomentirati jer sam osobno doživjela da mama u tijeku adaptacije njezinog djeteta iskomentira "Teta nije bitna" i naravno dokle god je imala takav stav negativan, prema odgojitelju dijete je plakalo,čak povraćalo od stresa... a dijete me osobno obožavalo jer me osjeća..dajem se u potpunosti svakom biću s kojim jesam u interakciji.

[Marpesia]

piruli - jel ima u tvojoj grupi još slobodnih mjesta?

[piruli]

hehe nema mjesta.. ali vjerujem da ima još odgojitelja koji se u potpunosti daju djeci..i većina su profesionalci koji se educiraju i rade konstantno na sebi.. zato me pogađaju takve predrasude ..kao da su odgojitelji nužno zlo (tetkice koje nemaju pojma)

[anchie76]

Najbolji mi je onaj odgovor od Flo na pitanje iz naslova - mozda

Neznam da li ce imati traume ili ne. Ne vjerujem da ce imati. Nekad zagundja za vrtic, no zaista vjerujem da mu je tamo ok i da voli ici.

No meni se cini da sto mi dalje idemo da se sve vise i vise ocekuje od djece u smislu te famozne "socijalizacije". Sad imamo i jaslice od 6 mjeseci, i od godinu dana itd. Vjerujem da je bitno da nam se ta cijela prica prodaje u pozitivnom smjeru jer poslodavci vole da smo mi natrag na sljaci sve ranije. Pa ak mi budemo odusevljeni idejom da ce nam se dijete "socijalizirati" u super okolini bolje nego da ih sami odgajamo, eto nas sretnih i zadovoljnih natrag na poslu (karikiram do neke mjere, naravno).

Evo tako od prosle godine (pa tako i nas vrtic) svi vrtici ZG vode djecu stariju od 5god u grad mladih na 5 dana. Idu za par dana. Nema veze sto nikad prije nisu s tetama ni na 1h izbivali izvan prostorija vrtica, i nema veze sto su prije par dana tek ponovo krenuli i dobili novu tetu na koju se jos nisu ni navikli. Oni idu u grad mladih s tetama i svi su turbo super happy kak je to divna ideja.
Ja sam sklona povjerovati da je to smislio netko tko uopce nema dijete. Mislim zasto bi dijete imalo potrebu 5 dana biti odvojeno od obitelji i 24h biti u "vrtickom sistemu"? Ah da... famozna socijalizacija i priprema za skolu, odrastanje, odvajanje od roditelja... Ici ce i moj.. ici ce jer idu svi njegovi frendovi, ici ce i garant ce istrpiti i ak mu ne bude dobro (poznam ga), no zna da nas moze nazvati ak mu ne bude ok i odlucio je da zeli ici (a lomio se tako kako ga nikad nisam vidjela da se lomi oko neke odluke - kroz suze).

Jel se ja jedina ne sjecam da smo mi nekud isli s vrticem (nego tek u skoli), jel sam ja jedina kojoj se cini da se ta granica pomice uporno prema naprijed, i da cemo dozivjeti za xy godina da nam uzmu djecu u rodilistu i kazu "ma bolje je tako da se odmah socijaliziraju"?

Da se razumijemo, ja uopce ne mislim da je vrtic zlo. Da mislim, lima mi ne bi isao tamo. Ima vrtic svojih dobrih strana, ali isto tako ima i losih - i jedna od stvari koja mi (ocigledno) najvise dize zivac je ta famozna "socijalizacija".

[Maruška]

Obzirom na problem koji trenutno imamo, mene najviše smeta "zadovoljavanje potreba djece" formulacija.

[blazena]

Anchie, jezus :shock:
Meni je to prestrasno! Dijete od 5 godina odvojit na 5 dana i noci od familije.
Grad mladih i cijela ta ideja je prva liga - ali za osnovnoskolce!

Mi smo tek u 2. razredu OS isli na cjelodnevni izlet, i to su mogli roditelji ic s nama uz doplatu.
I tu negdje od 7-8 godina si dijete mogao poslati na ljetovanje/zimovanje s ferijalnim savezom ili s cim vec (nisam isla pa ne znam tocno).

[Maruška]

I tu negdje od 7-8 godina si dijete mogao poslati na ljetovanje/zimovanje s ferijalnim savezom ili s cim vec (nisam isla pa ne znam tocno).

Ma nije baš tako... Ja se sjećam zimovanja s vrtićem kad sam bila predškolac. A vjerujem da smo generacijski blizu...

[Maruška]

I da, u ovom trenu ne mogu zamisliti da bi Lovre išao na tako nešto s 5 godina...

[Ailish]

bio je topic o gradu mladih

nije to ništa strašno, dapače

[anchie76]

Anchie, jezus :shock:
Meni je to prestrasno! Dijete od 5 godina odvojit na 5 dana i noci od familije.
Grad mladih i cijela ta ideja je prva liga - ali za osnovnoskolce!

Nazalost nije to nista nova. Klinka od mojih frendova je isla i na more s vrticem ove godine, i prosle (kad je imala 4 godine!) s vrticem na skijanje. Ubijte me ali to meni nije bas nesto spektakularno.

Vrtic je zaista ok mjesto dok roditelji rade itd. Al bas da ide na more i zimovanje s vrticem umjesto sa svojom obitelji :/

[seni]

evo anchie76, da te utjesim, moja cura u cijelom svom vrtickom stazu nikad nije bila na takvim visednevnim putovanjima, odnosno takve ponude u vrticu nije bilo.
vidis da svijet ne ide nizbrdo
sada u trecem razredu ili sljedece godine u cetvrom (nisam sasvim sigurna), prvi put ce imati nekakvo zajednicko logorovanje sa razredom, naravno za one koji zele ici.

medutim, imas pravo sto se tice te vec izlizane formulacije "socijalizacije".
ja to tumacim efektom zeljeza u spinatu.
posto neki (puno) ljudi zapravo vrlo malo ili nimalo zaista dubinski razmisljaju o odredenim pojavama ili stvarima, dogada se da se nekakva floskula, predrasuda ili slicno naprosto potpuno nekriticki preuzima i to onda postane nesto kao opceprihvaceni stav.

ja osobno rade upotrebim rijec druzenje, koja je u kontekstu nase familije i socijalne situacije ispravnija. u tom smislu je nama vrtic pogotovo pred skolu bio mjesto u kojem je cura stekla par dobrih prijateljica s kojima sada ide i u skolu.

[Ailish]

anchie, pa nije ideja da klinci idu na more s vrtićem umjesto s obitelji - to se obično organizira u 6. mjesecu kad u vrtiću ionako počinju omražena dežurstva a mnogi roditelji ne mogu uzeti godišnji

[Ailish]

a ni zimovanje si ne mogu svi priuštiti obzirom na posao pa što ne bi bar dijete uživalo (mene bi bilo malo strah dalekog puta doduše)

[meda]

ja sam isto isla na more s vrticem. i onda i sa skolom par puta. sa skolom mi je bilo super, s vrticem bas i ne. ali uvijek sam kasnije jos isla i s roditeljima, prvo s mamom, ond as tatom, tako da niko nije bio zakinut

al sad nema sanse da bi dijete poslala na more s vrticem. sa skolom vec da, ali vjerojatno ne u prvom ili drugom razredu.

ja se i dan danas pitam kaj je mojoj mami bilo da me poslala na more s vrticem, al njoj je to valjda bilo zgodno, a i svi su joj valjda napunili glavu kako je to super stvar (makar, koliko nju poznajem, prevagnulo je sigurno ovo prvo )

[anchie76]

anchie, pa nije ideja da klinci idu na more s vrtićem umjesto s obitelji - to se obično organizira u 6. mjesecu kad u vrtiću ionako počinju omražena dežurstva a mnogi roditelji ne mogu uzeti godišnji

Pa naravno da nije direktna ideja de se ide umjesto s roditeljima. No sigurna sam da neki roditelji nece otici jer je eto dijete vec vidjelo more, a more je skupo pa nema potrebe da bas ode 2x. Kuzis sta hocu reci?

[seni]

i to sam zaboravila. imali su jednu vecer u lipnju u zadnjoj godini vrtica pred skolu, zajednicko spavanje u vrticu.
to je bilo veliko uzbudenje i dogadaj. em su do 10 navecer bili u vrtu ,igrali nekave igre, pricali price.... ne sjecam se vise, ali mislim da su im pekli nekakve hrenoveke.... , klinci su uglavnom bili vrlo, vrlo uzbudeni.
onda su u pidamamabauljali po vrticu i skoli i onda zaspali na hrpi ko sardinice.
to je curi ostalo u jako lijepom sjecanju.

[anchie76]

i to sam zaboravila. imali su jednu vecer u lipnju u zadnjoj godini vrtica pred skolu, zajednicko spavanje u vrticu.

Ja bi da je radje tako i sigurno bi se vise odusevio time, nego na pocetku godine 5 dana otici nekud (a nikad nikud prije toga nisu otisli ni na 1h :/ )

[Matilda]

Ja sam išla obavezno s vrtićem na more (5,5 i 6,5 g.), a poslije i s roditeljima. I ja bih bila sretna da i M ima mogućnost ići s vrtićem na more.
Ne zbog toga da dijete vidi mora.
Osim što smo učili plivati, išli na izlete, svašta učili o prirodi, tu je život s vrtićem 0-24, društvo, snalaženje, briga o džeparcu, o svojim stvarima, učenje odgovornosti, urednosti i sl.
Ne kažem ja da djeca to ne uče u roditeljskom domu ili svaki dan u vrtiću, ovo dođe ko nadogradnja.

Kad se sjetim, prvo sam bila totalno u komi jer su mi falili starci, onda sam jednu noć pala s kreveta, pa mi je ispao mliječni zub, pa sam izgubila ručnik za plažu (i više nikad ), nakon par dana sam uživala, posebno navečer kad bi teta ugasila svjetlo, a mi smo još šuškali. I ajme što mi je bilo bitno da dobijem single krevet (a ne krevet na kat) i da pored mene bude moja frendica, a teta što dalje. I disco večeri uz BoneyM i Disneyevi crtići u blagovaonici. Lijepa sjećanja. I kad sam išla u školu, opet smo išli svake godine na more, u 7. i 8. čak i pod šator (vojnički).

[Anci]

hehe nema mjesta.. ali vjerujem da ima još odgojitelja koji se u potpunosti daju djeci..i većina su profesionalci koji se educiraju i rade konstantno na sebi.. zato me pogađaju takve predrasude ..kao da su odgojitelji nužno zlo (tetkice koje nemaju pojma)

piruli, nemoj se ljutiti, ali ja mislim da ovdje to nije ni rečeno
posebno ako se referiraš na cvijetin post

ja sam ga shvatila drugačije od tebe, mislim da uopće nije tako nešto rekla ni mislila za tete već da je njen sin takav da se mazi samo s par ljudi oko sebe

ne vidim tu uvrede tetama

ne znači da ih ne voli ako se ne grli...

[Anci]

Ja se ne sjećam izleta s vrtićem.

Svoju ne bih još pustila, sad je tek prošla 4 godine, nisam je pustila niti na jednodnevni izlet ovoga proljeća...

[seni]

drago mi je vidjeti ovo - sto ljudi sto cudi.

[Kanga]

nije uopće smješno, ti ne možeš bit jednaka motivacija ko hrpa vršnjaka koja nešto radi.

meni je smijesno, a ti se ne moras smijati ako ti nije . smijesno mi je sto se s visoka upozorava da ne mogu biti jednaka motivacija kao vrsnjaci (s cim se u potpunosti slazem), a zanemaruje se da mogu biti bolja od njih. osim toga, djeca mi se druze s vrsnjacima i kad ih cuvam ja, i kad ih cuva tata, i kad ih cuvaju bake, i kad ih cuva bejbisiterica. i svi oni uvijek nesto "rade".

ma di to ima stajanja u kutu, molim lijepo??!??!?!?

ogranicit cu se na vlastito iskustvo - u dva zagrebacka vrtica. identitet necu odavati zbog uvjerenja da javni linc nece pomoci rjesavanju tih problema. prema onome sto sam imala prilike cuti od drugih roditelja, u vecini vrtica ima nekakvih oblika kazne (ako nista drugo, onda u obliku uskracivanja neke privilegije ili nagrade (btw, zato ne volim nagrade)). prihvacam i postujem misljenje roditelja koji smatraju da je to sastavni dio ispravnog odgoja. no, moja uvjerenja su drugacija, a odgoj koji provodimo kod kuce ne oslanja se na kontroliranje ponasanja djece vanjskim motivacijama (kod nas nema kazni, ni u kom obliku). nadam se da mozes zamisliti da vrtic u tom pogledu slabo podmiruje moje potrebe (a ja govorim o svom iskustvu i svojim potrebama, kao sto ti govoris o svojima).

kanga, citam i opet tako shvacam osobno... no, valjda mi je tako, prihvacam da je do mene.

flower, ne znam sto da ti kazem. nisam zeljela da moj post ispadne blacenje vrtickog osoblja jer bi to bilo nepravedno - znam da mnogi daju maksimum u danim prilikama (zato sam se i ogradila na samom pocetku posta). jedino sto sam htjela je ukazati na jalovost (barem u mom slucaju) jedne retorike s kojom sam se susrela u 5 od ukupno 5 vrtica s kojima sam imala iskustvo. zar doista mislis da se ne bi mogla izdici iznad osobne razine i moje iskustvo iskoristiti kao koristan feed-back od svoje ciljane skupine (roditelja)? jedina poruka mog posta bila je: za neke roditelje strategija nije djelotvorna, zapravo djeluje obeshrabrujuce na njih. (btw, evo ti crtica s mog posla: godinu dana smisljm i radim pokuse, noci provodim pisuci clanak i jucer dobijem odgovor u kojem dvojica od trojice recenzenata ugrubo kazu da im rezultati nisu dovoljno uvjerljivi, traze drugacije metode, jos dodatnih eksperimenta i porucuju da im se javim s revidiranim radom; bih li ja sad to trebala dozivjeti osobno ili bi mi konstruktivnije bilo sjesti i pokusati razmisliti zasto moja poruka nije dosla do njih onako kako sam zamislila?)

osim vrtica, slicnu sam pricu cula i od jedne mame koja me uvjeravala da je s njezinim djetetom doslo do preokreta u prihvacanju vrtica u trenutku kad je ona promijenila svoj stav. ono sto sam ja primjecivala u njezinom slucaju je da je njezino dijete jednako nerado odlazilo u vrtic kao i ranije. cinjenica jest – mama vise nije bila toliko zabrinuta jer je stekla povjerenje u vrticke strukture i pod „normalno“ prihvatila cinjenicu da dijete povremeno place, ne zeli ici i sl. cinjenica je isto da je djetetu mozda bolje s takvom mamom nego s mamom koja je preplavljena nesigurnoscu i strahom, i u tome jest dobrobit. ali cinjenica i dalje ostaje da ja nisam primjetila da dijete radije odlazi u vrtic nego sto je to cinilo ranije. mama se adaptirala, a dijete je ostalo onakvo kakvo je bilo i prije.

znam da ima djece koja su sretna i zadovoljna u vrtickom okruzenju i drago mi je zbog njih (pogotovo ako je vrtic solucija koju su im roditelji izabrali). isto tako, nepobitna je cinjenica da ima i djece koja to okruzenje tesko podnose - ne zbog stavova svojih roditelja i ne zbog toga jer su nesamostalna, emotivno labilna, nezrela ili pak svojeglava (sto se sve opet, djelomicno, salje na adresu roditelja i kucnog odgoja). takva su jer su ljudi razliciti, a djeca su ljudi. po mom misljenju, postotak takve djece je znacajno veci od onoga koji su mnogi roditelji i strucnjaci spremni priznati – i jedino u tome vidim problem.

ja osobno nikad nisam suzu ispustila zbog vrtica iako su mi sva sjecanja koja na njega imam mutna i bezlicna, djelomicno gorka. bila sam dijete koje izrazito lako odgovara na ocekivanja okoline, cak i po cijenu vlastitog integriteta, a od strane mojih roditelja dolazilo je ogromno ocekivanje da se vrtic pohada i fatalisticka vjera da je on potreban radi socijalizacije i pripreme za skolu. ipak, prilicno sam sigurna da me to negativno iskustvo nije ni obiljezilo ni ostetilo. kako i zasto - mislim da je odgovor u mojoj baki i bezuvjetnoj ljubavi koju sam od nje primala. kompenzacija, pogotovo kod djece, mocna je pojava.

navest cu jos jedan ekstremni primjer, da lakse ilustriram sto mislim. mm-ov bratic je, po rijecima svoje majke (predivne mame i zene), svako jutro prije odlaska u vrtic povracao od placa, od prvog do zadnjeg dana. mm je imao slicnu reakciju, ali su ga roditelji ispisali nakon kratkog vremena i za njegovo zbrinjavanje angazirali siru rodbinu i cuvarice. danas su njih obojica podjednako „normalne“ odrasle osobe, nema sanse da svakome od njih pridruzih njegovo rano djecacko iskustvo. dakle – cak ni tako izrazito negativna iskustva vjerojatno nemaju znacajnih posljedica. nadam se da ce se vecina ipak sloziti sa mnom da je mm imao malo vise veselja i radosti u djetinjstvu od njegovog bratica.

Marpesia, slazem se s onim sto ti je napisala seni u zadnjem postu i zelim ti sve najbolje

[flower]

zar doista mislis da se ne bi mogla izdici iznad osobne razine i moje iskustvo iskoristiti kao koristan feed-back od svoje ciljane skupine (roditelja)?

hvala ti na tvom feed-backu...tvoje vidjenje stvari, ok.

[larmama]

ja se i dan danas pitam kaj je mojoj mami bilo da me poslala na more s vrticem, al njoj je to valjda bilo zgodno, a i svi su joj valjda napunili glavu kako je to super stvar (makar, koliko nju poznajem, prevagnulo je sigurno ovo prvo )

Mozda te je pustila jer si ju tri mjeseca molila da te pusti, tako je barem kod nas bilo, prevagnula je njena ustrajna zelja.
S tim da ja jos uvijek mislim da za takvim ljetovanjima nema potrebe u vrtickoj dobi, i opet cu biti protiv 8)

[Mima]

Moja šogorica, 'teta' u vrtiću, odbila voditi djecu u taj grad mladih.