 |
|||
ma dušo ovaj komentar me samo podsjetio na puno slučajeva iz prakse gdje roditelj podcjenjuje našu stručnost..ali iskreno moj ego nema veze s tim, samo mi je tužno takvo ponašanje i loš je primjer djetetu...na kraju krajeva razgovaramo o dobrobiti djeteta koje nam je svima u cilju
ako dijete u vrticu sprema, a doma i dalje ne sprema onda ne vidim sto je tu pozitivno :?
sto je dijete naucilo? ono tu ili slusa autoritet, ili se povodi za okolinom.
osim toga, uopce ne vjerujem u pretpostavku da je za dijete bolje da nesto savlada prije i brze. zato mi to nikako ne moze biti kompenzacija za ono sto dijete gubi cjelodnevnim boravkom u vrticu. istina da nesto i dobiva, to uopce nije sporno, meni je sporan taj nesrazmjer izmedu puno potrebnoga koje gubi i malo potrebnoga koje dobiva.
i moram se sloziti s kangom u vezi ovog negativnog stava roditelja i njegovog stopostotnog utjecaja na djetetov dozivljaj.
cija je to teorija?
Ne znam odgovor na tvoja pitanja. Slatkica još ne ide u vrtić, a mene je čuvala baka. Slatkica je nedavno napunila dvije godine i nadam se da će najesen u vrtić, a do tada moramo izbjegavati šetnje uz vrtić jer moje dijete se ne želi pomaknuti od ograde vrtića i plače kaj ne ide odmah sad u vrtićEto, možda će i tvoje dijete na taj način krenuti u vrtić i zbog takvog ga pozitivnog početnog stava zavoli (nadam se, nadam se...).
Danas sam dobio iscrpno objašnjenje o socijalizaciji i više nemam potrebu taj pojam brkati s boravkom u kolektivu.
Aj podijeli i s namaDavor prvotno napisa
juulova.
ja primjecujem po L. da su joj potrebni "frendovi".
znac ne neka djeca vec ista djeca.
posto se ja ne mogu uklopti u drustvo baka u parku
barem sto se tog aspekta tice
Zorana, prije nego pišeš ovakve stvari daj bar potraži na netu neke informacije, jer pošto je očito da ne znaš ništa o plaćanju hr vrtića, iznositi ovakve izjave nije nimalo ok
pa pošto se nisi sama potrudila pronaći relevantne informacije, evo ih od mene (za grad Zagreb)
Sudjelovanje roditelja u cijeni programa gradskih dječjih vrtića:
1. Ekonomska cijena za redoviti 10-satni program iznosi mjesečno 1.500,00 kn po upisanom djetetu, od čega roditelji djece s prebivalištem na području Grada Zagreba plaćaju mjesečno 400,00 kn (uz mogućnost oslobađanja ili smanjenja iznosa sudjelovanja ako se radi o djeci žrtava ili invalida domovinskog rata, djeci samohranih roditelja, više djece iz iste obitelji ili djeci iz obitelji s težim zdravstvenim ili socijalnim problemima).
- za jaslice je 200kn
ako dijete izostane cijeli mjesec ili ako netko čuva mjesto, onda je to 160kn za vrtić, a 80kn za jaslice
SMANJENJE:
- dijete poginulog ili nestalog hvratskog branitelja, te dijete invalida Domovinskog rata (100% i 90%) oslobađa se plaćanja vrtića,
- dijete invalida Domovinskog rata 80% do 60% plaća 50% iznosa
- dijete invalida Domovinskog rata 50% i manje plaća 75% iznosa
- treće i svako slijedeće dijete iste obitelji u redovitom programu oslobađa se plaćanja
- drugo dijete iste obitelji u redovitom programu plaća 75 % iznosa
- dijete samohranog roditelja plaća 75% iznosa
- dijete čija obitelj koristi prava na novčanu pomoć u sustavu socijalne skrbi plaća 20% iznosa..drugim riječima - taj roditelj plaća 80kn mjesečno vrtić, a jaslice 40kn...još uvijek misliš da je preskupo?
2. Program predškole besplatan je za roditelje djece s prebivalištem na području Grada Zagreba, a isto tako i za djecu s posebnim potrebama
i da ne spominjem da ima hrpa roditelja koji ne plate ni po godinu dana vrtić... pa im nitko ne izbaci dijete i vrtića niti išta slično...
radno vrijeme, koje je također spomenuto kao nefleksibilno... ima vrtića koji rade od 5 ujutro i to samo zbog jednog jedinog djeteta... popodne neki rade do 18h, a po potrebi roditelja (uz dogovor) i duže....
eto, a sad te molim da nas uputiš kako to izgleda kod tebe...koje su cijene, radno vrijeme?.... jako me zanima ta višeumnost i fleksibilnost u Austriji...
Pitaj Seni, ona ima vise takta.
Osim toga, navela si samo podatke za grad Zagreb. Sta je s ostatkom zemlje?
Vidim da je Seni na prosloj stranici vec pisala o nekim viseumnim postignucima u divnom nam Becu.
juulova.
slicilo mi je na juula, al kod njega nista nije sto posto
pitala sam tebe... i da, slažem se da seni definitvno ima više taktaPitaj Seni, ona ima vise takta.
Osim toga, navela si samo podatke za grad Zagreb. Sta je s ostatkom zemlje?
navela sam grad Zagreb jer u njemu živim i plaćam sve što imam za platiti... svaki grad to ima drukčije uređeno i nemam namjeru pisati za svaki grad..
Sorry, stvarno mi se neda. :/
Za ne komplicirat - to ti je ono kako smo ti i ja odrasli na ulici sa svojom ekipom.Aj podijeli i s nama
Dogodi se kroz povremena druženja s manjim brojem vršnjaka, recimo do 5 i uz moguća odstupanja koju godinu starosti, koji svoje odnose izgrađuju na nemoderirani način. Pri tome sve nedoumice i konflikte razrješavaju samostalno.
Zgodno mi je da sam prije nekoliko godina od jednog roditelja čuo zgodnu izreku koja ovo sve lijepo obuhvaća: "Ne zovi me ako ne lipti krv".
da, baš me zanima koliko je to moguće negdje tamo...u Vrbiku. :/
ajd u mojoj Nedođiji na čošku ZGB još i jest.
ne sviđa mi se, Zorana, zašto imaš potrebu "pljuvat" po sustavu u Hrvatskoj izvana. Ja ne smatram da je sustav zbrinjavanja djece ni loš ni skup. Činjenica je da se novci troše više na neke priglupe stvari tipa boćalište u svakom kvartuili Dinamo
, ali činjenica je i da su vrtići jeftini i da su ok, hrana kvalitetna, tete sve obrazovanije, a i organiziracija dodatnih aktivnosti sve češća i povoljnija.
Uostalom, alternativa tipa privatni vrtići raznorazne veličine i tipova, vrtići koje imaju pojedine boljestojeće firme, waldorfski, montesorri, vjerski vrtići, tete čuvalice raznih "vrsta" postoje i kod nas. Pitanje je jesu to socijalne kategorije i trebaju li biti svima dostupne, ja mislim da nisu. A i na kraju krajeva, vjerojatno nisu ni u Beču.
to je prava djecja grupa, samo je toga sve manje - to se u vrticu zove, nestrukturirana igra djeceZa ne komplicirat - to ti je ono kako smo ti i ja odrasli na ulici sa svojom ekipom.
Dogodi se kroz povremena druženja s manjim brojem vršnjaka, recimo do 5 i uz moguća odstupanja koju godinu starosti, koji svoje odnose izgrađuju na nemoderirani način. Pri tome sve nedoumice i konflikte razrješavaju samostalno.
Zgodno mi je da sam prije nekoliko godina od jednog roditelja čuo zgodnu izreku koja ovo sve lijepo obuhvaća: "Ne zovi me ako ne lipti krv".
davore, ako sam dobro shvatila, vi ste odustali?[/quote]
Velika je razlika izmedu „pljuvati“ i iznositi videnje stvarnosti iz svoje perspektive. Jasno mi je da imas pozitivno misljenje o sustavu zbrinjavanja djece u HR, ali doista ne razumijm - zasto te vrijeda misljenje nekoga tko ne dijeli tvoje stavove?
Mm i ja smo radili u Austriji jednu (mm), odnosno jednu i pol (ja) godinu. Sekretarica katedre na kojoj sam se zaposlila (na Med. fakultetu u Grazu) me, kao predstavnik poslodavca, uputila na ovu adresu glede zbrinjavanja djece. Radi se o besplatnom servisu koji na jednom mjestu ujedinjuje SVE informacije o SVIM mogucim vidovima brige za djecu – od klasicnih i raznih alternativnih vrtica, do cuvarica i „dnevnih mama“. Informacije koje se tamo mogu dobiti su doista zadivljujuce u svojoj potpunosti - od lokacije i cijene, broja djece po skupini, pedagoske filozofije, do doslovno opisa fizickih osoba. Ono sto mi se najvise svidjelo bio je objektivan prikaz informacija bez pristranosti i zagovaranja jedne ili druge opcije. Nas slucaj preuzela je gosp. Ines Mirkovic, cijeg se lika sjecam s puno dragosti i zahvalnosti, pa se nadam da se nece ljutiti ako kad vidi da sam je ovdje spominjala. Ogromnom ljubaznoscu, predanoscu i strpljivoscu osluskivala je nase potrebe i pomogla nam da dodemo do rjesenja koje je najvise odgovaralo nasim skolnostima. Nasa prvotna zelja bio je neki neinstitucionalizirani vid brige (Tagesmütter ili klasicna bejbisiterica) - pazljivo je izabrala (na temelju nasih zelja i iznesenih prioriteta) nekoliko provjerenih kandidatkinja i s njima nas spojila. Zanimljivo, na kraju smo ipak dosli do sasvim drugog rjesenja: jednog malog vrtica s Montessori pedagogijom. Gosp. Ines ne samo da je pogodila nas senzibilitet i predlozila nam da razmotrimo tu opciju, nego je i fizicki otisla s nama tamo, predstavila nam prostor i osoblje i – ostavila nas slobodne da napravimo informirani izbor...
Pola smo ovog ljeta, oslanjajuci se samo na vlastite snage i srecu, potrosili trazeci adekvatnu cuvalicu (u ZG) za dvoje mlade djece (3-4 mjeseca iskustva s vrticem nisu nam ostavila puno nade u sretniju buducnost...). Sve sto smo uspjeli pronaci je osoba koja nam moze cuvati djecu samo pola dana, pa su pola dana i dalje u vrticu.
Eto, to je moje iskustvo, zakljucke neka donese svatko kakve hoce.
I, slazem se, krumpiricu, s tobom – sustav u HR nije ni los ni skup. Ali moze biti bolji, puno bolji. Zar je grijeh to konstatirati?
(Nadam se da se ovo nece shvatiti kao kritika, ako jest - onda je i samokritika...)
slazem se da sustav u rh ne nudi mnogo mogucnosti roditeljima - ili kuci ili vrtic, a drugo je sve crno trziste i siva zona.
koliko se ja sjecam, socijalizacija je vrlo sirok pojam, koji podrazumijeva ucenje i usvajanje razlicitih 'pravila igre', a odvija se u vrlo razlicitim prilikama. Od obitelji do medija. Velik dio socijalizacije provodi se upravo u 'ustanovama'.Aj podijeli i s nama
Ajd, Davore, kad ti se vec ne citaju knjige, bar virni u wikipediju, prije nego s ovoliko autoriteta prospes svoju mudrost pred nas
zaboravih spomenuti i opciju pola radnog vremena (mnoge zene, i na visokopozicioniranim polozajima, to koriste) i opciju rada od kuce
kanga - slazem se i to su sve stvari koje Roda gura vec jako dugo, nazalost s minimalnim pomacima.
na mom institutu ima 3 tata koji su otisli godinu dana na porodiljski.
i iz vrtica i skole ih znam nekoliko koji su isli godinu dana mama, godinu dana tata.
evo drago mi je da i kanga prenosi iskustva iz bijelog svijeta.
pa da ne prozivaju mene.
ne poznam dobro situaciju u hrvatskoj, ali ono sto mi se cini jest, da je u becu, a i austriji (ali to zavisi od pokrajne do pokrajne) sustav fleksibilniji i sareniji.
s tim da kad se radi o velikom gradu kao sto je bec, nisu ti sve ponude u blizini. jedan vrtic koji je nama bio usao u uzi izbor trazio je 45 min -sat vremena potovanja do tamo i isto toliko natrag.
doduse, moram dodati da to ima i svoju cijenu.
ne znam tocno napamet od koje visine primanja (a ona vjerujte nije visoka, i sa nekim poslom vise i visoke strucne spreme brzo je preskocis)prestaju subvencije.
tako da je cijena "normalnih" vrica oko 300, 350 eura. montessori je 800-1000 eura. waldorfski idu po principu postotka tvojih primanja (ne znam tocno kako to ide, ali mogu saznati), opcenito posebna ponuda ima i posebnu cijenu.
svi kursevi tipa, jezici, ritmika, muzika nisu jeftini, pogotovo ako se radi o visoj kvaliteti.
jest da su ovdije primanja veca, ali ne bas toliko.
prijatelji u zagrebu cija djeca nesto sviraju, uce japanski, kineski, engleski...placaju to zaista vrlo povoljno, kada usporedim sa tim kako je ovdje..
mislim da je najveći problem u jaslicama i vrtićima što je puno djece na jednu tetu i da se jednostavno nemože dovoljno i intenzivno (posebno koliko je potrebno mališanima od godinu do tri) posvetiti djeci - neznam ni kako stignu sve na vrijeme presvući (i nestignu na vrijeme) i nahraniti -
mi imamo divne tete u jaslicama koje se trude i daju sve od sebe ali definitivno nestignu sve jojš su sada dvije tete za vrijeme adaptacije pa je to već malo lakše.....
živjela sam dugo u njemačkoj i znam da je tamo malo drugacija sitacija...
većinom mame ostaju do treće godine doma - porodiljski dobijaju samo jednu godinu ali ipak je bolji standard pa se može samo od jedne plaće živjeti....rijetko daju djecu manju od tri godine u jaslice i zbog toga što su jaslice dosta skupe - nema subvencioniranja od grada ili države...
jedino ako se nešto nije promjenilo u zadnje dvije godine kako ne živim vani
i da tema socijalizacije (da li je to sesti jahac apokalipse?) i opcenito sve oko toga zasluzuje malo vise opservacija,
inace, zanima me koliko nas NE placa porez, doprinose i sve ostalo sto smatra bezveznim, svom nadredenom na radnom mjestu kaze da je blesav, te da su njegova pravila glupa i jeziva?
koliko nas opcenio beskompromisno "rusi" sva pisana i nepisana pravila socijalne sredine u kojoj zivi, kada smatra da je to glupo i bespotrebno....?
koliko nas kompletno odbija drustvu u kojem zivimo i to jasno i glasno pokazuje....i zivi!?
ne znam da li vam je to upalo u oci, ali meni se cini, da mi to konstatno trazimo od svoje djece (u vezi vrtica, skole i ostalog)?
trazimo to, za sto ni sami nemamo "muda".
a ona su ipak samo djeca, za koju je to pretezak teret.
to da mi mi svoju odgovornost prebacujemo na njih.
seni
Ja sam u zadnje vrijeme totalno jednoumna. Ili se priklanjam grupi, ili potpisujem. Originalni doprinos 0.
samo da ispravim cijene. pisala sam po sijecanju, a onda su bili silinzi, sad euro, pa sam napisala krivo: montessori- jedan primjer u becu:
07.30 - 09.00 Uhr: Eintreffen der Kinder
12.00 Uhr: 1. Abholmöglichkeit
14.00 - 14.30 Uhr: allgemeine Abholzeit
Beiträge Kleinkindergruppe
Anmeldegebühr: Euro 385,-- (einmalig)
Kaution: Euro 830,-- 2 Monatsentgelte (= Verbindlichkeit der Zusage seitens Kinderhaus)
Monatsentgeld: Euro 415,-- Kindergartenbeitrag (incl.Essen) (12 x jährlich, am Monatsersten im voraus)
individuelle Fördermöglichkeit durch MA 11A
dakle ukratko:
vrtic otvoren od 7,30 do 14,30
prijava: 385 eura (jednom samo, pri prvom upisu)
kaucija: 830 eura
mijesecno, 12xgodisnje (ljeti se isto placa, bez obzira da li je dijete u vrticu): 415 eura (hrana ukljucena)
izvinjavam se na greski.
sjecanju i gresci.
Svakako se slazem da bi to bio preveliki teret za dijete. I nije mu mjesto da dijete mijenja taj svijet.
Nikad nisam mislila da bi to moje dijete trebalo raditi - mislim ni nema bas puno izbora ili ce se prilagoditi ili ce gundjati. I vrlo sam svjesna da njemu nije u interesu da gundja (pa se cesto prikloni na svoju stetu) jer ne zeli biti izvrgnut iz skupine. Common sense.
Ja od sebe ocekujem da mijenjam taj sistem (zato valjda i jesam u udruzi) da dugorocno postane bolje mjesto za djecu. Da odabirem dijete u odnosu na sistem - kada sam u situaciji da trebam odabrati. Da ne odaberem sistem samo zato sto se to tak radi pa ce i moj, a vidim da bi mu to islo na stetu.
Neznam jel me se kuzi, tesko mi je to u pisani oblik staviti. Previse rijeci a premalo vremena za nakucati sve misli :/
anchie kuzim ja tebe, a nadam se da i ti kuzis mene.
nije to s moje strane nikakvo zagovaranje statusa quo, nego pokusavanje stavljanaj cijele ove problematike u malo siri kontekst.
ali kao sto kazes premalo vremena, a previse rijece, pa cu kad stignem pokusati to malo detaljnije objasniti.
anchie kuzim ja tebe, a nadam se da i ti kuzis mene.
nije to s moje strane nikakvo zagovaranje statusa quo, nego pokusavanje stavljanaj cijele ove problematike u malo siri kontekst.
ali kao sto kazes premalo vremena, a previse rijece, pa cu kad stignem pokusati to malo detaljnije objasniti.
a vertex i ja ćemo se pritajiti i čekati, ne sumnjam da će to seni dobro obaviti
Kuzim apsolutno sto hoces reci. Naravno da je totalno nerealno ocekivati takve stvari od djeteta. Kuzim sve sto pricas
Mene bi lakse bilo skuziti kad bih napisala o cemu tocno pricam (situacija) , no ne zelim javno - tak da to dodatno komplicira stvari u pokusaju medjusobnog razumijevanja
No nebitno je ovo moje za daljnju raspravu na ovu temu sto si ti pokrenula Seni. Definitivno imas "carobnu moc" da raspravu bacis u totalno jednu drugu dimenzijuAjde pisi vise na tu temu kad uhvatis vremena, jaaaako te zanimljivo citati
Odustali je poetski izraz za ono što se dogodilo, ali DA, odustali smo.
a zakaj, nekoliko postova prije tvojega sam odgovorio, a flower kao stručna osoba ti je još napisala kako se to zove u stručnoj terminologiji.
vidjela sam sto si napisao, samo to nije tocno.
Za to sto si opisao, flower je rekla da se zove 'nestr. djecja igra', ali nije rekla da je 'nestr. djecja igra' = 'socijalizacija'.
Djeca se ne socijaliziraju samo u nestrukturiranoj igri.
Evo i mene na temi, iako sa zakašnjenjem... nemojte mi zamjeriti ako vratim lopticu bliže početku. I oprostite na duljini posta...
Mama sam s dugogodišnjim pozitivnim iskustvom s jaslicama i vrtićem (2 sina, 6 godina institucije). Vrtić je, osim toga, najbolja priprema za školu. Ali da sam imala bilo kakvu drugu mogućnost, moja djeca nikada ne bi upoznala jaslice.
Druga strana medalje: U obitelji imam slučaj (a znam za još neke) da se dijete unatoč dobroj volji, pozitivnom stavu roditelja i okoline i svim preduvjetima ni u 3 mjeseca nije uspjelo uklopiti u vrtić. Postupak su ponovili u 2 pedagoške godine, a tada odustali. Jednostavno - ima takve djece. Za takvu situaciju najčešće nisu krivi ni roditelji ni ustanova, a najmanje dijete. Nismo svi isti i nemamo iste potrebe.
Mislim da tu nema pravila - svaki roditelj treba jednostavno promatrati svoje dijete, njegove reakcije i okolinu u koju ga pokušava uklopiti (jer i vrtića ima raznih, pa čak i grupa unutar istog vrtića). Ako uporno ne ide ili roditelj procijeni OBJEKTIVNO (u razgovoru sa stručnom službom vrtića) da bi boravak u instituciji mogao trajno naštetiti djetetu - treba smisliti drugo rješenje. Mišljenje odgajatelja i stručne službe je važno, jer i njima je problem ako imaju takvo neprilagođeno dijete u grupi. To je tlaka svima koji su u tome, a djetetu često najveća.
Pri adaptaciji djece vidjela sam da ponekad roditelji znaju biti veći problem nego klinci. Često je uzrok tome bio činjenica da roditelji ne razumiju kako vrtić funkcionira. To NIJE zamjena za roditeljski dom, NIJE samo čuvanje djece, NIJE najbolje rješenje za baš svako dijete. Vrtić NIJE savršeno mjesto, ali bogme nisam ni ja savršeno roditelj, ako ćemo iskreno... Nadam se da sam dovoljno dobra. Boravak u vrtiću oplemenio je djetinjstvo mojih sinova.No, svjesna sam da to ne mora biti tako za svako dijete.
Daklem, roditelj se mora prvo dogovoriti sam sa sobom, uvjeriti se da je vrtić dobar itd. Ne mislim tu na autosugestije, nego pravo uvjeravanje i prikupljanje informacija: Odete u vrtić na razgovor DEBELO PRIJE upisa, pregledate sve, popričate s osobljem i vidite kako vam se čini... Ljudi se često ugodno iznenade.
Mi nismo djecu upisali u najbliži vrtić (nije nam se svidjela okolina, higijena i dr. pa do osoblja nismo ni došli). Isto tako, bila sam na rubu da starijeg sina ipak ispišem iz vrtića zbog teškog privikavanja, ali kad smo otkrili uzrok (smetnje sluha i vida) i krenuli ga rješavati, stvari su se popravile. Druga pedagoška godina bila je puno lakša od prve i danas mi nije krivo što je dijete išlo u vrtić. I dan danas veselo maše i trči k najmilijoj teti kad je vidi u kvartu.
Tocno to. Zato mene i smeta kad se kaze "djeca moraju ici u vrtic da bi se socijalizirala". Socijalizacija je puno kompleksnija od samog odlaska u vrtic - moje skromno misljenje.
Potpuno mi je svejedno tvoje tumačenje što je tko rekao, osobito kad vidim da ne čitaš sve postove.
procitala sam sve tvoje postove na ovoj temi, pazljivo.Potpuno mi je svejedno tvoje tumačenje što je tko rekao, osobito kad vidim da ne čitaš sve postove.
ipak mislim da je tvoje tumacenje pojma 'socijalizacija' pogresno.
naravno da ne moraju, slazem se.Tocno to. Zato mene i smeta kad se kaze "djeca moraju ici u vrtic da bi se socijalizirala". Socijalizacija je puno kompleksnija od samog odlaska u vrtic - moje skromno misljenje.
djeca se socijaliziraju od rodjenja.
ipak, ako zivis u gradu, u nuklearnoj obitelji, mislim da je bivanje u vrticu, nakon nekih godina, vrlo preporucljiv oblik socijalizacije. I vrlo dobra priprema za daljnji zivot u drustvu. (opet, disclaimer: to sigurno ne vrijedi bas za svako dijete)
mi smo zato prvo nasli vrtic, a zatim stan u blizini vrtica
seni, moram priznati da ja uopce nisam skuzila poantu onih tvojih razmisljanja (zapravo pitanja) vezanih za socijalizaciju, pa zeljno ocekujem nastavak
Gledao sam video kompilaciju "Prijatelja životinja" gdje je jedan poučan prilog o uzgoju svinja u Austriji, gdje su povukli paralelu sa svinjama koje su promatrali na slobodi u sklopu jednog švedskog istraživanja. Upravo je šokantna sličnost s uzgojem djece "redovnim putem" vs. free range. Sve je na broju, od rođenja u boksu gdje je mama privezana za podlogu, ponižavajućih rutinskih "medicinskih" zahvata, separacije u prekrcane grupe bez poticaja u kojima vlada zakon jačega...
Nasuprot tome su slobodni praščići koji na svijet dolaze u gnijezdu koje mama izgradi u tu svrhu, dan potom ih dovodi u društvo, a praščići razvijaju znatiželju i igraju se s većima i manjima od sebe bez straha da će ih jači ugrožavati...
Slobodno se zgroziti nad ovime što pišem - i ja sam potpuno zgrožen.
Davore, mislim da pretjeruješ, ali isto tako sam sigurna da u ovome što pišeš ima istine. Koji je tvoj odgovor? Otići na selo i živjeti na održiv način? Dati otkaz i živjeti na rubu siromaštva (ili preko ruba)? Natjerati bake u penziju? Plaćati vrtić toliko da se ne isplati uopće ići na posao?
Mislim da smo svi manje-više svjesni negativnosti našeg načina života, ali ja za sebe i svoju obitelj ne vidim alternativu. Tako da biram vjerovati da je ovo što sad imamo, premda ne idealno, najbolje rješenje.
Zanima me, kad ste imali fijasko u vrtiću, kako ste to riješili?
nevezano uz temu, mene zanima jel' su ovi drugi bar izbjegli pršute?
Ihaj, Davore, i ja sam odrasla na "nestrukturiranoj" dječjoj igri (čopor djece ispred zgrade bez odraslih). Ako je igdje vladao zakon jačega, tamo jest.
od njih su valjda najfiniji pršuti, nema svaka svinja sreću da ju posvoji npr George Clooney
Ne znam za pršute, ali za Austriju su dali podatak da od oko 5 000 000 svinja godišnje je samo oko 1000 free range, znači petina promila.
Prije konverzije u pršute svinje iz uzgoja drže u boksovima od pola kvadratnog metra gdje ih tove, a na put odlaze s pola godine života i oko 100 kg žive vage. Paralele su opet strašne, ali možda malo manje očite.
Joe, na osobna pitanja ti mogu odgovoriti na pp, a u interesu djeteta i mogućeg daljeg razvoja situacije ću uskratiti javne komentare.
ok
ogroman potpis. U gradu u nuklearnoj obitelji nestrukturirana je igra gotovo nemoguća mislija. Vrtić je, prema tome, neusporedivo bliži istoj od druženja s ekipom roditelji+djeca. Jer je ta osobito strukturirana. :/naravno da ne moraju, slazem se.Tocno to. Zato mene i smeta kad se kaze "djeca moraju ici u vrtic da bi se socijalizirala". Socijalizacija je puno kompleksnija od samog odlaska u vrtic - moje skromno misljenje.
djeca se socijaliziraju od rodjenja.
ipak, ako zivis u gradu, u nuklearnoj obitelji, mislim da je bivanje u vrticu, nakon nekih godina, vrlo preporucljiv oblik socijalizacije. I vrlo dobra priprema za daljnji zivot u drustvu. (opet, disclaimer: to sigurno ne vrijedi bas za svako dijete)
Naravno da ni ja ne mislim da je takav put jedini ispravan.
U slučaju da doživim apsolutan fijasko prilikom djetetove adaptacije u vrtić ( a imali smo naznake istog, koje nasreću nisu doživile procvat) nebi se obrušila na sustav, nego bi smatrala da to jednostavno nije za moje dijete ili bi se, poznavajuć sebe, obrušila na sebe.
Netko jer rekao da zorana i khanga imaju pravo na svoje mišljenje o sustavu zbrinjavanja djece i koliko je isti loš u Hrvatskoj, a dobar u njihovim zemljama. Ok, nemam ništa protiv izražavanja mišljenja, AKO imaš iskustvo za to mišljenje potkrijepit. seni je situaciju "ublažila" navodeći činjenicu da ni Austrija nije Beč, kao što ni Hrvatska nije Zagreb, i da je opcija odabira nečeg "posebnog" apsolutno nesocijalna kategorija, kao što je i u Hrvatskoj. U Zg postoji dovoljno opcija, u Kninu ne. Vjerujem da je tako u svakoj drugoj državi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom