Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
Koliko centara dnevno uspješno nazoveš (znači da realiziraš razgovor s nekim iz tima za posvajanje) ?
U koliko si mjesta/gradova bila na vlastitu inicijativu (znači nazvala, dogovorila i realizirala susret) ?
Jesi li u molbi naglasila/boldala/podcrtala da želiš posvojiti i školarca bilo koje rase?
Jeste li svjesni da s 50g. starosti ne možete dobiti malo dijete, a da gotovo svako posvojeno dijete, a osobito starije dolazi s teškom emocionalnom prtljagom?
Jeste li zato u molbi i direktnim kontaktima dovoljno naglasili da se ne bojite takvih izazova kao ni psiholoških, logopedskih, defektoloških ili psihijatrijskih terapija? (Govorim o fizički i mentalno zdravoj djeci, bolesne se nismo ni dotakli.)

Postoje mnogi legalni putovi dobivanja informacija kroz kontakt s centrima. Svi posvojitelji koje znam ili su dobili dijete jako brzo ili su se jako naradili da do njega dođu, a svakako nitko nije nikoga platio, što naravno ne znači da to možda ne postoji. Proces posvojenja nažalost nije prekopavanje okućnice nego guranje planine u kojem rijetko kada tebe netko zove.


I ne zamjeri - rečenica "Ja s 30 nisam razmišljala o posvajanju, već o tome kako da postanem mama" iskusnom uhu ne zvuči dobro. Znam da se radi o nespretnom izrazu, ali ipak...
Ne kuzim ovo tvoje resetanje pitanjima. Evo, danas sam (ponovo) poslala 5 molbi. Nisam zvala. Radim. Zasto bi naglasila da zelim skolarca bilo koje rase? Ja tocno znam sto hocu i sto necu. Cemu ovo prozivanje kao da sam napravila nesto lose? Ja imam 40. U mojom godinama zene radaju po prvi put. U cemu je problem? Ja s 40 necu biti dobra mama malom djetetu? Druga stvar, nicije uho nisam htjela uvrijediti, ali ja sam doista s 35 shvatila da imam problem. Svi smo drukciji, kuzis? Ono na sto sam htjela skrenuti paznju je to da na osnovu nasih godina nitko ne moze donijeti sud. Pa, cemu silna procedura? Jesi li ti shvatila da je meni DJELATNICA CENTRA rekla da nademo vezu? Prekopavanje okucnice? Nemoj...